Numan ef. Ćosić
15.09.2006.G.
Prkanjska džamija-Konjic

Numan ef. Ćosić
16.05.2006.G.
Prkanjska džamija-Konjic

ŽIVJETI PO ISLAMU

      Iman je određenje i ispunjenje čovjeka iznutra, on se veže za srce, dušu i um, a dinu-islam je određenje i ispunjenje čovjeka izvana. Riječ islam označava i sadržava svjesnu, namjernu i slobodnu predanost i pokornost Allahu dž.š.

Može se reći da dini-islam obuhvata sveukupno ponašanje i držanje ljudi koje je upravljeno i dirigovano imanom-vjerom u Allaha dž.š. Ukupna aktivnost, rad i postupci vjernika rezultat su njegovog ubjeđenja i vjere u Boga. Zbog toga se i kaže da vjernik čini ibadet i kad je na radnom mjestu i kad se brine o sebi, o svojoj porodici, o užoj i široj zajednici..jer on to radi u ime svoga Gospodara-Allaha dž.š.

Allah dž.š. kaže: „...koji god čovjek predano okrene lice svoje Allahu. A bude dobra djela činio, njemu pripada nagrada njegova kod Gospodara njegova! Takvima nema straha niti će se žalostiti.“ Bekara 112

      U ovom značenju Božiji Poslanik kaže: „Biće sretan onaj ko se uputi na put Islama i spasa, te kojem život bude umjeren i on bude zadovoljan takvim životom. Islam je lahka i jednostavna vjera. Nikome ko je pokušao biti neodmjeren u praktičnim pitanjima vjere, nije uspjelo da ostane trajno dosljedan, jer ga je to( kao protuprirodno ) savladalo. ( Ko sebi zadaje više nego se traži od njega) Zato budite umjereni u nafili-ibadetu i istrajni radujte se nagradi Allahovoj i tražite pomoć od Njega jutrom i večerom. Ko u Islamu doživi starost, to će mu na Ahiretu  biti svjetlo. Onome koga Allah dž.š. uputi Islamu i pouči ga razumjevanju Kur¨ana, a on se požali na neimaštinu Allah će mu odrediti siromaštvo do Sudnjeg dana. U Islamu nema klera i monaštva.“

U drugom hadisu on kaže: „ Islam je lijepa narav. Islam je javno ispoljavanje, dok je iman stvar srca. Islam je uzvišen i nenadmašiv, tako da ga niko i ništa ne može nadmašiti i nadvisiti. Islam je čista vjera, pa budite i vi čisti! U džennet može ući samo onaj ko je čist. Znak dobrog i čvrstog Islama jednog čovjeka je to da se ne mješa u ono što ga se ne tiče.“

       Osnovni princip koji donosi Islam jeste tevhid. Tevhid je riječ kojom ulazimo u Islam a onda po njoj živimo, radimo, ponašamo se, postupamo i postojimo. Vjerovanjem, očitovanjem, izgovaranjem i konceptom života prema kelime-šehadetu-tevhidu mi slijedimo pravi put: „ Allah svjedoči da osim Njega drugi Bog ne postoji i meleci i ljudi učeni isto svjedoče i da pravedno postupa! Nema Boga sem Njega, silnog i mudroga.“ Alu Imran 18

Princip tevhida-monoteizma je osnovni princip života , stvaranja, svijeta, jedinstva, bitisanja i opstanka. Unutar tevhida preko jedne te iste volje, riječi, odredbe i zakona stvara se i održava jedan te isti RED, POREDAK, RAVNOTEŽA I HARMONIJA u kosmosu i na Zemlji. Da nije tako život, red, ravnoteža bili bi poremećeni.

„Da na nebesima i na Zemlji ima još bogova osim Allaha, poremetila bi se nebesa i Zemlja!“ El Enbija 22

I kad mi izgovaramo riječi tevhida: LA ILAHE ILLELLAH  MUHAMMEDUR RESULULLAH- mi svjedočimo taj princip i tu stvarnost.

Muhammed a.s. pokazao nam je da vjera nije samo stvar ličnog uvjerenja, već kompletan put života. Poslanik je u Medini donio medinski ustav u kome je garantovao zaštitu vjerskim manjinama, kao najveći pravni akt jedne zajednice. Njime se regulišu odnosi među muslimanima, odnosi sa nekim plemenima, osnovna ljudska prav, obaveze i dužnosti, ekonomska i svojinska pitanja. Prema tome Islam se ne može predstaviti kao teologija jer ne govori se samo o vjerovanju, Islam je i način života koji treba primjeniti u životu i ne može se svesti samo na teoriju, Islam je jedna živa i dinamična realnost.

Islam štiti hurmet života. Prvi put u istoriju ljudskog zaštićena su prava žena,djece,siročadi,strancima i robovima.Poslanik je osudio rasizam i nacionalizam riječima:“Nema prednosti Arap nad nearapom,niti bijelac nad crncem,osim po dobročinstvu.“

Božiji poslanik je ohrabrivao i podsticao svoje sljedbenike da traže korisno znanje

gdje god bi ono moglo biti.Kad se pravilno koriste znanje i nauka donose samo korist i nikad nisu u koliziji sa učenjemislama.Muslimani su nekoliko stoljeća vodili svijet u mnogim znanostima;oni su,zapravo,udarili temelje mnogim naučnim disciplinama.Svoju kasniju dekadencu muslimani ne mogu ničim pravdati.

Božijom odredbom poslanik a.s. uvodi princip dobroćinstva-ihsana:to znači-da lijepo postupamo u svim svojim postupcima i radnjama,a najbolji musliman je,kako kaže poslanik onaj koji najviše koristi ljudima.Na drugoj strani pokuđena su sva svojstva i osobine kojima se nanosi šteta ljudima,poslanik veli:“U dženet neće ući varalica,onaj ko se oholi,izdajica i onaj ko je ružno postupao sa svojim podređenim.“ Tirmizi

„Nije  od nas onaj ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv prema našim mladima.“ Tirmizi

Pogledajte širinu islamskog učenja i pogledajte koja važnost se prIdaje dobroćinstvu iz hadisa u kojem poslanik kaže:“Niko od vas neće dostići pravo vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu (muslimsnu) ono što želi i voli samome sebi.“Buharija i Muslim

       Da bi zaštitio ljudsku ličnost i dostojanstvo Božiji poslanik afirmiše i pridaje veliki značaj izgradnji porodice,njenom čuvanju i jačanju.On stalno podstiče na čuvanje i održavanje rodbinskih veza,kao i njihovo materijalno pomaganje.

       Lijepom moralu i ahlaku poslanik je pridavao posebnu važnost.On je govorio da će lijepo ponašanje imati najveću težinu na mizanu na Sudnjem danu.

       Poslanik je uspostavio pravila koja štite životinje,kojima se čuva vegetacija i životna sredina.Možemo slobodno reći da je poslanik preteča u razvoju ekološke svijesti.On je rekao:“Kad bi znao da će sutra nastupiti kraj svijeta a u ruci imaš sadsnicu-posadi je.“

      Uspostavio je prava radnika rekavši da im se plati prije nego im se znoj osuši.Zabranio je varanje u poslovanju i lihvarstvo,a hrabrio je slobodnu trgovinu i investiranje.Radio je za mir ali je poduzimao sve radnje da se odbrani u slučaju potrebe.

      U cilju zaštite zdravlja i tijela islam je zabranio alkohol i sve ono što šteti organizmu:“Ne bacajte sami sebe u propast.“ Kur'an

       Pad muslimana u zadnjim stoljećima nije posljedica nedostatka islamskog učenja,nego upravo njihov propust da žive po tom učenju.

Sve što je u islamu nekada bilo progres i napredak,pretvorilo se kod muslimana današnjice u nehat i stagnaciju;što god je bilo velikodušnost i spremnost za nesebičnost,izopačilo se kod današnjih muslimana u uskogrudnost i sklonost ka lagodnom životu.Glavni razlog za društveno i kulturno nazadovanje muslimana leži u činjenici da su oni postupno prestali slijediti duh islamskih učenja.Onda kada je muslimanima njihova vjera postala navika i običaj a prestala da bude životni program koji treba svjesno sprovoditi,dinamični podsticaj koji leži u osnovi njihove civilizacije iščezavao je i postepeno ustupao mjesto indolenciji,strilnosti i kulturnom padu.

Mi protuslovimo svojoj vjeri dok je ona našim dalekim precima bila živi podsticaj:mi je se stidimo,dok su se oni njome ponosili. Muslimani moraju prihvatiti i proučiti stanje u kojem se nalaze i otkriti uzroke koji su doveli do takvog stanja.Moraju se vratiti uzrocima progresa i napretka koji izviru iz njihove vjere i prakse Božijeg poslanika Muhammeda a.s.

Trebaju odgojiti ulemu koja neće voditi glavne rasprave o tome gdje treba držati ruke na namazu:na prsima ili na stomaku;ulemu,čiji vrhunac znanja neće biti saznanje da treba potkresati svoje pantalone.

Numan ef. Ćosić
02.05.2006.G.
Prkanjska džamija-Konjic

Numan ef. Ćosić
06.05.2006.G.
Prkanjska džamija-Konjic

BRIGA ZA LIČNI IZGLED

 Islam nudi čovjeku jedan sveobuhvatan program za život,odnosno za njegove ukupne aktivnosti.Mi smo ubjeđeni da taj uzvišeni program čovjeku donosi samo sreću i nadu u bolje sutra.Uzvišeni Allah kaže:“O vi koji vjerujete,odazovite se Allahu i njegovom poslaniku kad vas pozovu onome što će vam život dati...“-to je taj program koji će ljudima  poboljšati život i učiniti ih sretnim.

Jedan od aspekata o kojem nas uči taj uzvišeni program jeste da održavamo našu vanjštinu i naš izgled.Musliman mora voditi računa o svom licu,o svojoj kosi,o svom odjelu,o svojoj obući...sve to treba biti čisto i uredno.

Onako kako se od muslimana traži da bude primjer u lijepom ponašanju i postupcima,to isto se traži od njega da bude primjer urednosti i čistoće u oblačenju i ukupnom izgledu.Muslimanski trgovci su prnosili islam narodima u na Istoku svojim lijepim postupcima iskrenim poslovanjem, bez varanja,i svakako svojim izgledom i vanjštinom.

 Prvak ljudi Božiji poslanik Muhammed a.s.oblačio je lijepu odjeću i dotjerivao se svojoj porodici i svojim ashabima.Bilježi se od Džubejra ibn Mekisa da bi se poslanik uređivaokad bi mu dolazile delegacije iz različitih plemena:“Vidio sam Allahovog poslanika ,na dan kad je stigla delegacija iz Kinde,imao je na sebi jemenski ogrtač a i na Ebu Bekru i Omeru to isto.“

U komentaru ajeta iz sure El Earaf:“Reci:Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On stvorio za svoje robove i lijepa jela iz opskrbe“-poznati mufessir Kurtubi navodi hadis od h.Aiše r.a.koja je rekla:“Neki ashabi su čekali Božijeg poslanika pred vratima,pa je pred izlazak prije nego ih vidi počeo gledati u čanak u kojem je bila voda,i počeo sređivati bradu i kosu.Upitala sam ga:“Božiji poslaniče,i ti činiš ovo?“

Odgovorio je:“Da,ako čovjek izlazi među svoju braću,neka se uredi,jer uistinu,Allah je lijep i voli ljepotu.“-Innellahe tajjibun juhibbu ttajjibe.

 Istinski musliman neće zapostaviti sebe,niti se zaboraviti pored uzvišenih obaveza koje nosi u ovom životu,jer u njegovom shvatanju nije razdvojen vanjski od njegovog unutrašnjeg stanja.Lijepo uređen oblik je prikladniji časnoj sadržini i lijepoj stvarnosti.

Dakle,istinski musliman,svjestan i pravilnog rasuđivanja,jeste onaj koji ispravno procjenjuje između svoga tijela,svoga razuma i svoje duše,dajući svakome njegovo pravo,ne pretjerujući ni u jednoj od ovih strana na štetu druge.U tome će slijediti uputu Kur'ana i časnog poslanika.

 Ne postupaju ispravno oni koji se brinu samo o svome tijelu,a pogotovo ne oni koji se oblače na oskudan i bezobziran način.Ta pojava u ovom periodu liberalizma i obaranja svih vrsta pravila ,normi i kodeksa,je suprotna pozivu islama i poslanika Muhammeda a.s.

Uzvišeni Allah kaže:“O poslaniče,reci ženama svojim, i kćerkama svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje nizase...“ El Ahzab 59

 U istom značenju veli Božiji poslanik:“Tri osobe neće ući u džennet niti će na Sudnjem danu Allah u njih gledati:dijete neposlušno svojim roditeljima,razgolićena žena koja se poistovjećuje sa muškarcima i čovjek koji ne vodi brigu o moralu svoje porodice.“

Prema tome,fino je da se uljepšavamo u granicama dozvoljenog bez ukusa i kiča.

Onako kako ne smijemo dati prednost tijelu na račun drugih komponenti (razuma i duše) isto tako nije ispravno da damo prednost ovim komponentama na račun tijela. Poslanik je sreo Abdullaha ibn Amra ib El As pa mu je rekao: „Nisam li ja čuo da ti postiš danju a noću ibadetiš?“ Odgovorio je: „Svakako, Božiji Poslaniče.“ Rekao mu je Poslanik: „Ne čini to! Posti i mrsi, spavaj i ustaj, jer uistinu i tvoje tijelo ima pravo kod tebe i tvoje oči imaju pravo kod tebe i tvoja žena ima pravo kod tebe...“

Islam podstiče muslimane na čuvanje svoga tijela i u pogledu uzimanja hrane; jasno ih upozorava da prekomjerno uzimanje hrane šteti organizmu; Božiji Poslanik kaže: „Nema gore posude koju čovjek može napuniti od njegovog stomaka. Međutim, kad treba jesti, onda jedna trećina za hranu, jedna trećina za piće a jedna trećina za njegovo disanje.“

Musliman se čuva narkotika, sedativa, alkohola i drrugog što je zabranjeno.

On zna da je jak vjernik Allahu draži od nejakog vjernika. Stalnu vitalnost i pokretljivost možemo postići pomoću umjerenosti, ravnomjernosti, stalnom aktivnošću i disciplinom. Poslanik nam naređuje da peremo našu kosu i da je držimo urednom.

Imam Malik ibn Muvettan navodi mursel hadis od Ata ibn jessara koji kaže: „Božiji Poslanik je bio u džamiji kad je ušao čovjek razborušene kose i brade. Poslanik je pokazao rukom na njega, kao da mu naredžuje da popravi kosu i bradu. On je to i učinio i onda se vratio. Vjerovjesnik tada reče: „ Zar ovo nije bolje, nego li da neko od vas dođe razborušene kose kao šejtan?“

Svojim ponašanjem i svojim izgledom musliman treba da plijeni poglede i da bude poželjan i rado viđen, a nikako ne smije biti odbojan i prezren.

Danas imamo takvih reformatora Islama i misionara koji pozivaju svemu više od ovoga navedenog-kao da im je cilj da budu što odbojniji i izoliraniji. Pojedine hadise tumače suhoparno i parcijalno poput hadisa u kome Poslanik kaže da Allah dž.š. neće pogledati u onog ko iz OHOLOSTI spusti svoje odjelo; oni u ovom hadisu nikad ne navode ključnu riječ a to je je-hajlae iz oholosti. Manji je problem što oni sebe prave takvima-potkresanima, ali je problem što i od drugih traže da budu takvi.

Pogledajmo zajedno Poslanikov hadis u kome on ponovo upozorava na oholost. U Muslimovom sahihu bilježi se od Ibu Mesuda da je Poslanik rekao. „ Neće ući u džennet ko bude imao u svom srcu i trunku oholosti.“ Neko od prisutnih je upitao: „ Čovjek voli da ima lijepu odjeću i lijepu obuću?“-(znači; da li se ovo ubraja u oholost?)

Poslanik je odgovorio:„Oholost je osporavanje istine i omalovažavanje ljudi.“

Iz hadisa se da nedvosmisleno zaključiti da je razlog negledanja Stvoritelja u njih upravo oholost a ne spuštena odjeća.

Ovo su pravilno razumjeli ashabi i oni koji su ih slijedili i po tome su postupali.Ebu Hanife je bio lijepe vanjštine.Jednog dana je vidio nekog čovjeka koji je sjedio sa njim u trošnoj odjeći.On se osamio sa njim i dao mu hiljadu dirhema da uredi svoj izgled.Čovjek mu je rekao:“Zar nisi čuo za hadis:“Uistinu,Allah voli da se vidi trag Njegove blagodati na Njegovom robu.“Ti treba da promjeniš svoje stanje,kako se ne bi od tebe krio tvoj prijatelj.“

 I na kraju da napomenemo da pažnja i briga prema izgledu ne smije navesti muslimana na pretjerivanje u ukrašavanju i eleganciji do te mjere da se u njemu poremeti ravnoteža na kojoj islam toliko insistira.

Numan ef. Ćosić
05.05.2006.G.
Prkanjska džamija-Konjic

     VAŽNOST I ZADAĆA DŽAMIJE

U prošloj hutbi smo govorili o džematu i obavezi čuvanja džemata za svakog muslimana. Svakako, glavni i osnovni faktor u čuvanju džemata jeste džamija ili mesdžid. Sami naziv džamija dolazi od glagola džemea što znači okupiti, sakupiti. Kad je poslanik došao u Medinu, prvo gradi džamiju sa sofom koja postaje glavna veza u muslimanskoj zajednici, njeno središte kako vjerskog tako i društvenog, obrazovnog, političkog, diplomatskog, odgojnog i sveukupnog života, iz koje muslimano kreću u prostor i vrijeme, u bračni, porodični, komšijski, odbranbeni i diplomski život i opet se, nakon svega vraćaju u džamiju, kuću dobra.

Tako je džamija središte, sjedište, sabiralište, utočište, počivalište džemata kao i njegov čuvar i garant njegovog opstanka, kao što je Kaba simbol i univerzalna centrala ummeta Islama, za koju se preko mihraba vezane sve džamije i svi džemati svijeta.Kako je veličanstveno i veliko!

U džamiji, kao živom središtu muslimana uspostavljaju se i ostvaruju osnovni oblici društvenosti koje je utemeljio Islam: upoznavanje koje počinje selamom, približavanje, prilagodžavanje, udruživanje; približavanje umjesto odbijanja, udruživanje umijesto razdvajanja, razgovaranje umjesto svađe, pomaganje umjesto odmaganja...

Muhammed a.s. je rekao: „Allahu najdraža mjesta na Zemlji su džamije.“

Posebno mjesto u džamiji pripada mihrabu. Riječ mihrab dolazi od riječi harb što znači rat i odatle se vidi da su to mjesta borbe protiv vlastitih negativnosti i slabosti-odnosno vlastitog nefsa.

Kaba je prvi bejtullah, odnosno prvi hram u Meki. U Ummul kura-gradu gradova u kome se veličao i obožavao Gospodar Allah dž.š. Kaba se nalazi direktno ispod El bejtul ma'mura koji je na nebu i koji je kibla meleka. Kako ljudi obilaze oko Kabe na Zemlji tako meleci čine tavaf oko svoje Kabe na nebu.

Sastavni djelovi Kabe u Mekkiu su Hadžerul Esved i Mekami Ibrahim.To su jedina dva predmeta na Zemlji koji su porijeklom iz dženneta.

Smatra se da je Hadžerul Esved ustvari pečat na ugovoru-misaku između Allaha i ljudi kojom prilikom su se ljudi obavezali Gospodaru svom na preanost i iskreno robovanje samo Njemu. Na taj događaj odnose se Kur'anske riječi:“E Lestu bi Rabbikum?“ –Nisam li ja vaš Gospodar? „Kalu bela“-Rekli su „Da“(Ti si naš Gospodar).

Taj dan će na Sudnjem danu svjedočiti o tome ko ga je poljubio sa tevhidom a ko ne.Poslanikova džamija u Medini je prva džamija koju je izgradio Poslanik nakon Hidžre što joj daje posebnu važnost.Kur'an govori o tome da je ona izgrađena na bogobojaznosti i predanosti Allahu: „Džamija koja je od prvog dana na bogobojaznosti zasnovana ima preče pravo da ti u njoj klanjaš.“

Mesdžidul aksa je drugi mesdžid na Zemlji koji je u slavu Allaha izgrađen i to kako se prenosi u nekim hadisima četrdeset godina nakon gradnje Mesdžidul harama. Nalazi se na prostoru svete zemlje koju je Allah u nasljeđe dao prijetelju svome Ibrahimu. Tu je na nebo uzdignut Isa a.s. U Mesdžidul aksa je u noći israa i miradža obavljen najveličanstveniji namaz gdje su safove činili Poslanici a imam je bio Muhammed a.s.Izgradnja i održavanje džamija djela su draga Allahu dž.š. Allah kaže:“Allahove džamije podižu i održavaju oni koji u Allaha i Sudnji dan vjeruju, namaz obavljaju i samo se Allaha boje“.

Poslanik Muhammed je rekao: „Ko izgradi džamiju makar koliko ke čapljino gnijezdo, Allah će njemu sagraditi istu u dženetu.“

Uzvišeni Allah hvali one koji se vežu za džamije; jedan od sedmorice koji će ući pod Allahov hlad kad drugog hlada neće biti jeste“čovjek čije srce je vezano za džamiju“.

Džamija je mjesto gdje se čisti duša i liječi srce i tijelo. Poslanik kaže:“Kad vidite nekog čovjeka da je navikao stalno dolaziti u džamiju, svjedočite mu da je mumin“.

Opisujući mumine u suri Eš Šura Allah dž.š. kaže: „Oni koji se odazivaju svome Gospodaru, uspostavljaju namaz i međusobno se dogovaraju“.

Abdullah ibn Omer kaže: „Poslanik je rekao: „Namaz u džematu je 27 puta vrijedniji od namaza obavljenog nasamo“.

Enes inb Malik kaže: „Poslanik je rekao: „Osoba koja u iskrenosti obavlja namaz sa džematom 40 dana na propuštajući prvi tekbir, dobiće 2 nagrade:

1-da će biti spašen džehenema

2-da će biti siguran od nifaka(dvolišnjaštva)“.

Sehl ibn Saada kaže da je Poslanik rekao: „Obradujte radosnom vješću one koji često idu u džamiju po mraku. Oni će na Sudnjem danu imati savršeno svijetlo(nur)“.

Muhammed a.s. podsticao je mulimane da stalno odlaze u džamiju i da ne ostavljaju džemat8 namaz u džematu ) bez velikog razloga“.

On je rekao: „Ako čovjek čuje ezan pa i pored toga bez jakog razloga ne ode u džamiju da klanja sa džematom, njegov namaz kod kuće neće biti primljen“. Kad su ga ashabi upitali šta je to jak razlog, on je rekao: „Bolest ili strah“.

„Ako se bar 3 osobe nađu u naselju i li pustinji pa ne klanjaju namaz u džematu onda će ih šejtan savladati. Zapamtite da je namaz u džematu neophodan za vas. Zaista vuk odnosi usamljenu ovcu, a šejtan je kao vuk za ljude“.

ČUVAJTE DŽEMAT

Poštovane džematlije!
Po svojoj prirodi čovjek je društveno biće ili, bolje rečeno, Stvoritelj ga je stvorio u takvoj prirodi da se oslanja i veže za drugog čovjeka. On ne može živjeti sam, to nije u skladu sa njegovim bićem. Najveća kazna za čovjeka je da bude izolovan i odvojen od drugih ljudi. Najnormalnije je da čovjek živi u porodici, u rodu, u narodu, u državi i društvenoj zajednici, a kad govorimo o muslimanima-u džematu kao široj (ili užoj) zajednici. U takvoj zajednici svi su ovisni o drugima, siromašni o bogatima a i bogati o onim drugima; oni koji proizvode svoje proizvode prodaju drugima...Svi se vežu za sve.
Uzvišeni Allah svt od nas traži da se držimo Njegove upute svi zajedno i da se ne cijepamo; On kaže u 103.ajetu sure Alu Imran: vatesimu bi hablillahi džemian ve la teferreku,što u prevodu znači:“Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!“Prenosi se od Omera da je Božiji poslanik rekao:“Čvrsto se držite džemata,a čuvajte se razilaženja.Šejtan je sa pojedincom,a od dvojice je dalje.Ko želi džennet neka se drži džemata.A onaj koga raduje njegovo dobro djelo,a žalosti njegovo loše djelo-pa on je mumin.“
Selman El Farisi priča da je Poslanik a.s. rekao:“Berićat je u troje:u džematu,u seridu (vrsta jela),i u sehuru.“
U drugom hadisu Poslanik kaže:“U džematu je Allahov rahmet,a u raskolu je kazna.“

Koliko islam insistira na džematu, jedinstvu, zajedništvu, povjerenju, uvažavanju, slozi, dogovaranju, saradnji, solidarnosti, prijateljstvu, upoznavanju i približavanju među muslimanima govori činjenica da se neki obredi kao džuma, dženaza i bajram namaz ne mogu obaviti pojedinačno već samo zajednički u džematu.
Kroz džemat se prožimaju i prepliću sve vrste međuljudskih veza, procesa i odnosa: i vjerske i političke i društvene i pravne i ekonomske i kulturne....
U džematu svaki musliman ima pravo na svoju intimnu sreću i ljubav, a njegova tuga i žalost se kroz muhabet i silidarnost dijeli na sve članove džemata. Džemat štiti čovjekov intimni i privatni život, ali mu ,s druge strane omogućava njemu potrebni društveni život.
Tamo gdje je razoren džemat muslimani su uglavnom devastirani, razoreni i asimilirani.
Cilj džemata je da se formiraju moralni pojedinci i pravedna zajednica. Na taj način se zaštićuje vjera, život, čast, potomstvo, imovina, pravo na rad i obrazovanje svakog čovjeka. Islam isključuje i onemogućava samovolju, strasti, slijepe lične interese(na štetu drugih),mržnju i nered.
Kaže Šatibi da je džemat zajednica svih muslimana; učenjaka i drugih koji slijede put islama. Da bi džemat bio upotpunjen na širem planu, muslimani moraju izabrati vođu-halifu koga će podržati u hajru i dobročinstvu. Božiji poslanik a.s. upozorava na opasnost od rušenja džemata kao i odvajanja od njega. U jednom hadisu on kaže:“Ko se bude odvojio od džemata koliko je pedalj,taj je već skinuo omču sa svog vrata.“
Navedimo još hadisa u tom značenju;
„Ko otkaže pokornost Allahu i poslaniku i ko napusti džemat i umre u takvom stanju, umrijeće džahilijetskom smrću.“
„Allahova pomoć je uz džemat. Ko god sam ode iz džemata sam će sebe odvesti u džehenem.“
Odnosi među članovima džemata temelje se na iskrenoj vjeri i međusobnom dobročinstvu.Svaki član džemata treba raditi za opštu dobrobit svih članova i to u svim aspektima života: vjeri, radu, ekonomiji, čistoći, zdravlju, napretku, obrazovanju itd. Sve ovo odnosi se i na predpostavljene i na potčinjene; Muhamed a.s. je rekao: “Vladar naroda je njihov sluga.“ Iz ovoga se jasno vidi da vođa mora biti u službi svim ljudima, a članovi džemata imaju istu obavezu, a i jedni i drugi za to će imati nagradu kod Stvoritelja.
U hadisu se kaže:“Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su oni koji su najkorisniji Njegovim štićenicima.“
Muslimani, članovi džemata, trebaju se međusobno uvažavati i poštovati. Poslanik veli:“Musliman je muslimanu brat; ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla da ponizi svoga brata muslimana.“
Musliman ne smije biti prepreka u činjenju dobra i doprinosu za napredak džemata. U tom smislu Božiji poslanik kaže:“Ako nisi kadar činiti dobra djela, onda makar ne nanosi ljudima zlo jer se to ubraja u sadaku kojom ćeš se iskupiti.“
„Ko se ne interesuje za stanje muslimana ne pripada njima.“

U džematu treba njegovati fine odnose zasnovane na islamskom moralu i izbjegavati sve loše osobine koje narušavaju snagu džemata. Poslanik kaže:“U Dženet neće ući varalica,niti onaj ko se oholi, niti izdajica, kao ni onaj koji loše postupa sa onima koji su mu podređeni.“
„Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kom ne uznosi.“
„Najgori su ljudi oni koji tuđe riječi prenose i oni koji zavađaju one koji se vole.“
Govoreći o vremenu u kome će se ummet podijeliti na sedamdeset i nekoliko grupa, Poslanik a.s. kaže da će u Dženet ući samo jedna skupina a ona je džemat.
U hadisu koji se prenosi od Huzejfe ibn Jemana se kaže:“Ljudi su pitali poslanika o dobru a ja sam ga pitao o zlu,bojeći se da me ne zadesi pa sam rekao:
„O Božiji poslaniče,mi smo bili u džahilijjetu i zlu,a Allah nam je podario ovo dobro, pa da li će nakon ovog dobra biti zla?“
-„Da-“rekao je.
-„A dali će nakon toga zla opet biti dobra?“-upitao sam.
-„Da,  u njemu će biti mraka“-odgovorio je.
-„A šta je taj mrak?“-ponovo sam upitao.
-„To su ljudi koji će upućivati onome čemu ja nisam upućivao i znaćeš ih i suprostavljaćeš im se“-rekao je.
-„Da li nakon toga dobra ima zla?“-upitao sam.
-„Da, ljudi koji će pozivati na vratima džehenema, pa ko im se odazove, baciće ga u njega.
-„O poslaniče, opiši nam ih!“-rekao sam mu.
-„Oni su naše kože i govore našim jezicima“-odgovorio je.
-„Pa šta mi savjetuješ ako me to zadesi?“-upitao sam.
-„Drži se džemata muslimana i njihovog imama“-kazao je.
-„A ako ne budu imali džemata i imama?“-rekoh.
-„Onda se odvoji od svih tih stranaka pa makar se sklonio i pod korijenje drveta, sve dok ne dođe smrt,a ti si u tom halu“-kazao je Poslanik.

Bolje je slijediti i lošeg halifu (vladara) od stanja da džemat nikako nema vladara.
Ibn Abbas prenosi od poslanika hadis u kome se kaže:“Ko vidi kod svog halife stvar koju mrzi, neka bude strpljiv jer, zaista, ko se odvoji od džemata za pedalj i umre, umro je džahilijetskom smrću.“
Bože podari nam da budemo korisni članovi džemata i učvrsti iman u našim srcima!

Ova hutba je održana u Prkanjskoj džamiji u Konjicu 28.04.2006.godine

u živo na bihnetu