|
PRVI NASIHAT
Hvala Uzvišenom
Allahu na neizbrojivim blagodatima. Posebnu
zahvalnost dugujemo mu na daru dina islama kojim smo
počašćeni da već od rođenja rastemo u okrilju te
vjere, dok mnogi drugi nisu imali takvu blagodat.
Selam i salavat na
našeg Polsanika, njegovu časnu porodicu, časne
ashabe i sve one koji slijede put istine do
sudnjeg Dana!
Večeras ćemo
početi se nekoliko riječi o ovom mubarek mjesecu i
ibadetu u njemu:
U časnoj Knjizi se
kaže:
"O vjernici!
Propisuje vam se post, kao što je propisan onima
prije vas, da bi ste se grijeha klonili, i to
određen broj dana. Onome od vas koji bude bolestan
ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji nisu
u stanju - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko
drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam
je, neka znate, da postite.
U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana,
koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i
razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu
bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se
razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana
naposti, - Allah želi da vam olakša, a ne da
poteškoće imate - da određeni broj dana ispunite i
da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi
put, i da zahvalni budete." (Sura El-Bekare:183-185)
U arapskom jeziku korijen riječi "ramazan" je "ramz"
što znači "gorjeti". Za nekoga čiji su tabani
izgorjeli na vrelom pustinjskom pjesku kaže se "ramaz".
Poslanik, s.a.v., je rekao daje "mjesec ramazan
dobio to ime jer u njemu grijesi sagorijevaju."
Za vrijeme
Poslanikovog života mjesec ramazan su zvali el-merzuk,
tj. onaj koji donosi opskrbu.
Post (arapski - Savm) u kojem obliku ga danas
muslimani provode objavljen je i time postao
obavezujući islamski šart - druge godine po Hidžri
ili 624 godine po rođenju Isaa a.s. Mjesec Ramazan u
kome se post sprovodi ponavlja se svake lunarne ili
hidžretske godine.
Post je objavljen i ranijim Božjim poslanicima
Ibrahimu, Daudu, Musau i Isau, a post koji muslimani
danas obavljaju, objavljen je posljednjem Božjem
poslaniku Muhamedu s.a.v.s.
Jednom prilikom
uoči Ramazana u svojoj hutbi Poslanik se obratio
vjernicima sljedećim riječima:
"O ljudi, prikučio vam se časni mjesec, mjesec
blagoslova, sreće i napretka, mjesec u kome je noć
Lejletu-l-kadr, koja je vrjednija od hiljadu
mjeseci. Allah vam je naredio da postite obdan u
Ramazanu, a njegove noći da provodite u dobrovoljnom
ibadetu. Ko obavi nafilu uz ramazan, kao daje obavio
farz u nekom drugom mjesecu, a ko obavi farz, kao da
je obavio sedamdeset farzova izvan Ramazana. Ramazan
je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je
Džennet. To je mjesec međusobnog ispomaganja
muslimana, mjesec u kome se uvećavaju prihodi i
opskrbe vjernika. Posebno praktikujte uz ramazan
četiri stvari: dvije sa kojima ćete zadovoljiti
vašeg Stvoritelja i dvije bez kojih vi nikako ne
možete. One kojima ćete zadovoljiti vašeg
Stvoritelja su stalno ponavljanje kelimei-šehadeta i
istigfara (pokajanja). A one bez čega vi nikako ne
možete jeste da molite Allaha dž.š. za Džennet i
tražite spas od Džehennema. Ko priredi iftar postaču,
imačeza to nagradu kao daje roba oslobodio i biće mu
oprošteni svi manji grijesi učinjeni prema Allahu
dž.š.»
"Božiji
Poslaniče", reče jedan od prisutnih, "nije svako u
mogućnosti da priredi iftar drugome postaču."
"Allah daje ovu nagradu," odgovori Muhammed a.s., "i
onome ko na ime iftar a pruži postacu čašu mlijeka
ili vode ili hurmu. A ko postača nahrani večerom,
Allah će mu oprostiti sve manje grijehe i napojit će
ga sa Svoga izvora, tako da nikada više neće
ožednjeti, a i u Džennetu će imati posebnu nagradu
".
Plod naše
pažnje prema svim dinskim obavezama namazima,
postu, zekatu i pomaganju nemoćnima - mora biti
takav da se u našoj nutarnjosti osjeti naša
produhovljenost. Kao što proističe iz Kur’ana,
takvaluk nije nevidljiva stvar koja se začas
izgubi. To se eksperimentalno može dokazati na
samom sebi. Možemo sebi dokazati da li
posjedujemo takvaluk ili ne - na našim spoljnim
efektima. Allah, dž.š. je u Kur’anu najavio da
je za muhsinine i muttekine,
dobrčinitelje i bogobojazne pripremio jednu
veliku nagradu. Ko su ti muttekini, ko su
ti bogobojazni? U suri Ali-Imran se kaže:
الَّذِينَ
قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ
جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ
إِيمَاناً وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ وَنِعْمَ
الْوَكِيلُ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ
قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ
إِيمَاناً وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ وَنِعْمَ
الْوَكِيلُ
“One kojima
je, kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se
okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!" -
to im je učvrstilo vjerovanje, pa su rekli:
"Dovoljan je nama Allah i divan je On
Zaštitnik!"
(Ali Imran,
172-173)
Ovaj ajet
bukvalno bi se mogao shvatiti da oni koji donose
haber da su to obavezno “ljudi koji prenose
obavijesti” – međutim, danas su to sredstva
javnog komuniciranja (zna se u čijim su ona
rukama danas), pa dalje ajet kaže: “ trebate
ih se pričuvati (pobiće vas, zgaziće vas,
uništiće vas).” Kada se mobilišu sve
kafirske snage i kada se svi mediji stave u
njihovu funkciju i kada ova manjina
bogobojaznih ostane usamljena, u Kur’anu se za
njih dalje kaže:
“to
(ta
totalna mobilizacija kufra protiv njih) njima
samo povećava iman, pa oni kažu: ‘- to im je
učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan
nam je Allah i divan je On Zaštitnik.’”-
Rezultat tog njihovog pojačanog imana je: “Mi
ćemo im podariti druge n’imete” - veli
Allah, dž.š.
Taj drugi
n’imet je:
إِنَّ
الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ
اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ
الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا
وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ
تُوعَدُونَ
“Onima koji
govore: "Gospodar naš je Allah" - pa poslije
ostanu pri tome - dolaze meleki: "Ne bojte se i
ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam
je obećan.”
Allah, dž.š.
na ovaj način preko meleka bogobojaznima šalje
vijesti. Kako god oni dižu preko medija
kafirski moral, tako Allah putem meleka diže
mu’minski moral, pa kaže:
“Ne bojte
se, ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji
vam je obećan.”
Dalje, Allah,
dž.š. ne samo da u srca ovih mu’mina ulijeva
nadu i odvažnost, nego na suprotnoj strani
proizvodi suprotne efekte. On u srca nevjernika
ubacuje strah i sumnju. U suri El-Hašr Allah,
dž.š. kaže:
يَخْرُجُوا
وَظَنُّوا أَنَّهُم مَّانِعَتُهُمْ حُصُونُهُم
مِّنَ اللَّهِ فَأَتَاهُمُ اللَّهُ مِنْ حَيْثُ
لَمْ يَحْتَسِبُوا وَقَذَفَ فِي قُلُوبِهِمُ
الرُّعْبَ يُخْرِبُونَ بُيُوتَهُم بِأَيْدِيهِمْ
وَأَيْدِي الْمُؤْمِنِينَ فَاعْتَبِرُوا يَا
أُولِي الْأَبْصَارِ
“A oni su
mislili da će ih utvrde njihove od Allahove
kazne odbraniti, ali im je Allahova kazna došla
odakle se nisu nadali i On je u srca njihova
strah ulio; vlastitim rukama i rukama vjernika
svoje domove su rušili. Zato uzmite iz toga
pouku, o vi koji ste obdareni!”
(Hašr, 2)
Kazuje nam se:
O vi posjednici razuma,
uzmite ibret, uzmite pouku iz ovoga. Zar nismo
na isti način i prethodne dobre narode pomagali,
a uništavali kafire i nevjernike.
|
