RAMAZANSKI NASIHATI

DOV14 DANA I IZABRANI HADISI I IZREKE ZA PREDTERAVIJSKO OBRAĆANJE

بسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ

اللَّهُمَّ لاَ تُؤَاخِذْنِي فِيهِ بِالْعَثَرَاتِ وَ أَقِلْنِي فِيهِ مِنَ الْخَطَايَا وَ الْهَفَوَاتِ ‏وَ لاَ تَجْعَلْنِي فِيهِ غَرَضاً لِلْبَلاَيَا وَ الْآفَاتِ بِعِزَّتِكَ يَا عِزَّ الْمُسْلِمِينَ‏

Allahu moj, ne kazni moje posrtaje u njemu, i pomozi mi da činim manje grijeha i grešaka, i ne izloži me nevoljama i štetama, tako Ti Tvoje veličanstvenosti, o Potpomagatelju predanika.

Vjernika uvijek prožimaju dva stanja. Nada u Allahovu milost i strah od Allahove srdžbe. Ovo je čak i jedan od uvjeta da se bude pravim vjernikom. A da bi čovjek opravdao spomenuta stanja, mora raditi u skladu s onim što iz njih proizlazi.

        "Kada biste znali kolika je veličina Allahove milosti pouzdali biste se u to i ne biste činili osim malo, a ako biste znali kolika je Allahova srdžba pomislili biste da se nećete spasiti."

        "Gaji nadu u Allaha u tolikoj mjeri da te ne izazove na činjenje grijeha, i strahuj od Allaha u tolikoj mjeri da te ne učini beznadežnim kad je u pitanju Njegova milost."

        Najveća mudrost, nakon vjerovanja jeste naklonost prema ljudima i činjenje dobročinstva i dobrim i lošim ljudima.

        "Ko širi vijest o svome grijehu ostaje napušten i sam, a ko sakriva grijeh on mu biva oprošten."

        "Najgori grijeh je onaj kojeg njegov počinitelj smatra malim (najveći: onaj na kojem istrajava njegov počinitelj)."

        "Svi grijesi su teški, a najteži od njih je onaj na kojem izraste meso i krv."

        "Svaki grijeh ima pokajanje osim loše naravi, jer takav čovjek kada god izađe iz jednoga grijeha ulazi u drugi."

        "Od grijeha koji neće biti oprošteni su riječi čovjeka: Kamo sreće da ne budem pitan osim za ovaj grijeh."

        "Svaki grijeh je oprostiv osim nezadovoljstva brata muslimana s tobom."

        "Čuvajte se griješenja prema Allahu kada ste sami, jer Svjedok je istovremeno i Sudac."

        "Vjernik vidi svoj grijeh poput kamena velikoga i plaši se da ne padne na njega, a nevjernik svoj grijeh vidi poput muha koje mu prolijeću ispred nosa."

        "Iblis je sretan s vama zbog malih grijeha."

        "Nema nesreće poput tvoga potcjenjivanja grijeha i zadovoljstva tvojim postojećim stanjem."

ISTINA A NE LAŽ

Od prvog čovjeka, Adema a.s., kroz povijest sve do danas jedno od glavnih pitanja s kojima se ljudski rod susreće jeste moral. Mnogi narodi u povijesti propali su upravo zbog (ne)morala, ne zbog neznanja ili siromaštva. Stoga su i svi Božji poslanici imali za zadaću popravljanje ljudskog morala.

U jednoj tradiciji iz islamskog morala kaže se: "Laž je glava svih grijehova." A šejtan je kolovođa svih grješnika koji svjesno govore neistinu ili obmanu. To je šejtanova namjera - da laž prikaže kao istinu i da klevetu širi kao glasinu sa zlom namjerom. Koliko su laž i kleveta opasni za društvo, najbolje govori ovaj kur'anski ajet u kojem se kaže: "Laž i kleveta su gori od ubistva". Dakle, oni koji proizvode laž i šire klevetu u društvu gori su od ubica, jer svojim lažima i klevetama ubijaju vjeru i moral, ubijaju ljudsku čast i dostojanstvo, ubijaju oporavak i napredak društva. Ta bolest ne može se liječiti samo zakonom, već se ona mora liječiti i istinom u srcu i poštenjem u djelu, jer zakoni nisu samo u knjigama, već i u srcima, i zato treba srce naučiti da govori istinu i ruku odgojiti da pošteno radi, pa će onda i zakoni biti istinski poštovani. I zato riječ treba imati smisla, jer kad riječ izgubi smisao, ljudi gube slobodu.

Allah neće ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže. (Mumin, 28)

Allah nikako neće ukazati na pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik. (Zumer, 3)

Oni koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti. (Nahl. 116)

Oni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i smeteni su. (Qaf, 5)

-Božiji Poslanik je rekao: “Klonite se neprovjerenih vijesti, jer je to najgore što se može reći.” (Buhari)
“Prijeđi s onog što ti je sumnjivo na ono što ti nije sumnjivo. Iskrenost je smirenost, a laž je uznemirenost.” (Tirmizi)

-Poslanik, s.a.v.a.: Kada čovjek izrekne laž udalji se od njega Melek jednu milju zbog zadaha koji je izišao iz njega. (Šarhe Nehdžul Belagati Li-Ibni Ebil-Hadid, 6/357)

-Poslanik, s.a.v.a.: Zaista laž vodi do razvrata, i zaista razvrat vodi do Vatre. (Kenzul-'Ummal, 8217)

-Poslanik, s.a.v.a.: Laž nije dobra, bilo u šali ili ozbiljno. Kao što nije uredu da čovjek obeća nešto svome djetetu a da ne održi obećanje. Zaista istina vodi ka dobru a dobro vodi ka Džennetu. (Kenzul-'Ummal, 8217)

-Poslanik, s.a.v.a.: Dovoljno je za tebe laži da ponavljaš sve što si čuo. (Tenbihul-Havatir, 2/122)

- Poslanik, s.a.v.a.: Laž umanjuje opskrbu. (Et-Tergibu ve Terhib, 2/596/29)

-Nikakvo opravdanje se ne može naći za one kojima laž čini dio karaktera i koji cijelog života varaju ljude.
-Božiji Poslanik - je rekao: “Čovjekovu prirodu mogu činiti razne osobine, ali ne varanje i laž.” (Ahmed)
“Pitali su Božijeg Poslanika: -Može li vjernik biti kukavica?
- Da! - odgovori. Može li vjernik biti škrtica? Može! - odgovori Poslanik. A može li vjernik biti lažac?Ne može!... - odgovori.” (Malik)

- U hadisu stoji:»Trojica ljudi neće ući u Džennet: nemoralni sta­rac, lažljivi vođa i oholi siromah.” (El-Bezzar)

- Islam preporučuje da se istinoljubivost usađuje u dušu djeteta kako bi odrasli s njome i kako bi ona srasla sa njihovim riječima i postupcima.'Abdullah b. 'Amir kaže: “Jedne prilike me zvala majka dok je Božiji Poslanik s.a.v.s. sjedio kod nas u kući:Dođi da ti nešto dam!

-   Šta si željela da mu daš? - upita je Poslanik a.s.

-   Htjela sam da mu dam hurmu.

-   Kada mu ne bi dala ništa, na teret bi ti bila stav­ljena laž- kaza joj Poslanik a.s.” (Ebu Davud)

-   Ebu Hurejre bilježi da je Božiji Poslanik rekao: ”Ko kaže djetetu: "Dođi, evo ti!" a ne da mu ništa, to mu se ubraja u laž.'' (Ahmed)

-Pogledajmo kako Božiji Poslanik podučava majke i očeve da svoju djecu odgajaju u duhu istinoljublja i mržnje prema laži. Da je on ovo dozvolio i ubrojio ga u bezazlene riječi, lahko bi se moglo dogoditi da djeca odrastu smatrajući laž malim grijehom, a to je, ustvari, kod Allaha krupan prijestup.

 -Božiji Poslanik s.a.v.s. je rekao:“Teško onome ko izmišlja nešto kako bi nasmijao ljude. Teško njemu! Teško njemu!” (Tirmizi)

“Obećavam kuću u središtu Dženneta onome ko os­tavi laž čak i kada se šali.” (Bejheqi)

“Čovjek nije potpun vjernik sve dok ne ostavi laž u šali i diskusiji, pa makar bio iskren u ostalim prili­kama.” (Ahmed)

-Hvaljenje ljudi jedan je od puteva laži. Musliman treba da pazi kada hvali druge i da im ne pripisuje one vrline za koje ne zna. Ne smije pretjerano uveličavati vrline i smanjivati mahane. I ma koliko dotični čovjek zasluživao pohvala - pretjerivanje u uzdizanju predstavlja zabranjeno laganje.

-Ebu Hurejre kaže: "Božiji Poslanik s.a.v.s. nam je naredio da u lice hvalilaca bacimo pijesak.” (Tirmizi)
-Komentatori hadisa kažu da se pod hvaliocima ov­dje misli na one "kojima je hvaljenje ljudi postalo navi­ka. Na taj način se oni hrane na račun hvaljenoga. A što se tiče onoga ko hvali neki lijep postupak ili poh­valno djelo - kako bi druge podstakao na činjenje sličnih djela - taj se ne ubraja u hvalioce".

-Božiji Poslanik kaže:“Teška li je prijevara da svome bratu pričaš nešto što on vjeruje, a ti, ustvari, lažeš!” (Buhari)

”Muslimanu nije dozvoljeno da prodaje robu za čiji nedostatak zna, a da ne upozori na to!” (Buhari)

-Čovjek može biti motivisan da laže kada treba da se opravda za grešku koju je počinio. On tada na svaki način pokušava da se iskupi. To je maloumnost i glu­post. Bježi se od manjeg zla istom ili većem. Čovjek treba priznati svoju grešku. Njegova iskrenost u priznavanju istine i pokajanje zbog onoga što je počinio brišu njegovu grešku i iskupljuju njegov prijestup.

Koliko god bili jaki strahovi i strijepnje od izricanja istine, musliman treba više da se boji od prljavštine la­ži.
-Božiji Poslanik s.a.v.s. kaže: Govorite istinu čak i kada vidite da je u tome propast. Jer, u tome je spas.” (Ibn Ebi-d-Dunja)

-Iskrenost u riječima prenosi čovjeka u iskrenost u djelima i ispravnost u postupcima. Jer, nastojanje čov­jeka da se pridržava istine u onome što govori dovodi do toga da svjetlost istine zasija nad njegovim srcem i mislima. Zato Uzvišeni kaže:“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Posla­niku Njegovu bude pokoravao - postići će ono što bude želio.” (El-Ahzab, 70, 71)

- Božiji Poslanik je kazao: “Budite iskreni! Iskrenost vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo u Džennet. Čov­jek će, govoreći istinu i pridržavajući se nje, bitt upisan kod Allaha kao iskren... I klonite se laži! Laž vodi bes­tidnosti, a bestidnost vodi u Džehennem. Čovjek će, la­žući i postupajući po laži, biti upisan kod Allaha kao lažac.” (Buhari)

Učinimo nijet da da zapamtimo ponešto od ovog što smo danas čuli kako bismo tim znanjem nadahnuli sebe da odbacimo i najmanju naviku laganja i nesitine iz svojih svakodnevnih postupaka.Uz dovu Uzvišenom da nas pomogne u našem nastojanju i trudu da steknemo što ljepši moral. Amin!

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!