BEDR PORUČUJE
Braćo i sestre u islamu! Danas
13. ramazana 1424. godine po hidžri, što odgovara 07.
novembru 2003. godine po Isau a.s., uz Allahovu dž.š. pomoć
govorim na temu «Bedr poručuje».
Prije nego bilo šta kažem na zadatu temu, podsjećam sebe i vas
na obavezu upućivanja dova Allaha dž.š. za našu braću u:
Palestini, Kašmiru, Čečeniji, Avganistanu, Iraku, Siriji,
Sudanu, Filipinima, Eritreji i na svakom drugom mjestu gdje je
ummet izložen napadima i gdje se prolijeva krv nedužnih ljudi,
čiji je osnovni «grijeh» što svjedoče da nema drugog gospodara
mimo Allaha dž.š.! Dova postača se ne odbija, pa pojačajmo u
našim dovama sjećanje na sve ugrožene i obespravljene muslimane!
Kada se druge godine po hidžri primaklo vrijeme povratka bogate
karavane iz Šama, put Mekke, Poslanik s.a.v.s. šalje izvidnicu,
koja je o karavani donijela dovoljno informacija. Karavana je
bila velika i bogata i činilo ju je hiljadu deva natovarenih
raznom robom, čija vrijednost je iznosila oko pedeset hiljada
(50 000) zlatnih dinara. Karavanu je obezbijeđivalo oko
četrdeset ljudi.
Ovo je bila pogodna prilika za muslimane Medine, da nanesu jak
udarac mušricima Mekke. Muhammed a.s. poziva ashabe da izađu i
sačekaju karavanu, jer će je možda Allah dž.š. njima pokloniti.
Izlazak u susret karavani nije bio u formi naredbe, nego kao
dobrovoljan čin. Tada se nije računalo, da će doći do obračuna
sa mušricima na Bedru. Sa Poslanikom s.a.v.s. je na ovaj put
krenulo 317 ashaba, od kojih je bilo 82 muhadžira. Muslimanska
vojska je bila slabo opremljena i na raspolaganju je imala samo
dva konja i sedamdeset deva.
Sufjan je preko svojih izviđača dobio informaciju, da se
muslimanska vojska priprema da presretne karavanu, pa je poslao
vijest u Mekku da mu se pošalje pojačanje. Na tu vijest, svi
prvaci Mekke (osim Ebu Leheba, koji je poslao zamjenu) su se
iskupili i krenuli put karavane. Usput su pokrenuli još neka
arapska plemena. Njihov broj je bio oko 1300 boraca. Pridružio
im se i prokleti Iblis. Na raspolaganju su imali: stotinu konja,
600 oklopa, i veliki broj deva (da im se tačan broj i ne zna).
Mušricima je komandovao Ebu Džehl bin Hišam, Allah ga prokleo,
dok je logističko obezbjeđenje bilo briga devet najuglednijih
mekelija. Svaki dan se klalo deset, odnosno devet deva. Pošto je
Sufjan izbjegao zasjedu, on poručuje Ebu Džehlu da se vrati i da
je karavana bezbjedna. Ovaj to ne prihvati, već reče: «Arapi
treba da čuju za naš pohod i za našu snagu, pa da nikada i ne
pomisle da nas napadnu!» Pleme Zehra (300 boraca) se ipak
samovoljno vratilo u Mekku, tako da je ostalo oko 1000 mušrika.
Muhammed s.a.v.s. saznaje za pokret mušričke vojske i da je
karavana uspjela izbjeći zasjedu, dok su bili u mjestu Zafran.
Nakon dogovora sa ashabima i spremnosti za borbu, koju iskazuju
i muhadžiri i ensarije, muslimanska vojska kreće prema Bedru.
Potom Poslanik s.a.v.s. sa ashabima dolazi na Bedr, nakon čega
lično sa Ebu Bekrom r.a. ide u izviđanje, te tom prilikom dobija
određene informacije od jednog starca na kojeg su naišli. Te
noći, 16. ramazana, Muhammed s.a.v.s. šalje u dodatno izviđanje
trojicu vojskovođa, muhadžira: Aliju r.a., Zubejra r.a. i Sa'da
r.a., koji su priveli dvojicu dječaka dok su točili vodu za
mekelije. Od njih je Resulullah s.a.v.s. dobio nove značajne
informacije.
Muhammed s.a.v.s. odlučuje da zauzme položaj, koji po mišljenju
Hababa ibn Munzira r.a. nije pogodan, te on predlaže da se krene
još naprijed, da se zatrpa najbliži bunar spram mekelija, a
potom iskopa kanal kojim će se muslimanska vojska snabdjeti
vodom. Njegov prijedlog je Muhammed s.a.v.s. prihvatio kao
razumno rješenje. Sa'd bin Muaz predlaže da se Poslaniku
s.a.v.s. napravi i obezbijedi komandno mjesto, na obližnjem
brežuljku, što je i učinjeno. Određena je i grupa mladića za
obezbjeđenje komandnog mjesta. Muhammed s.a.v.s. obilazi mjesto
buduće borbe i govori: “Ovdje će inšaallah sutra poginuti taj i
taj, a ovdje taj i taj.” Ostatak noći je Muhammed s.a.v.s.
proveo u ibadetu, kao i njegovi ashabi.
Uveče je Allah dž.š. učino da ashabe obuzme san i spustio je
kišu, koja je bila milost njima, a tegoba nevjernicima.
Sutradan, kada se primaklo vrijeme obračuna, dvije vojske su
zauzele borbene linije. Prva žrtva je bio El-Esved El-Mahzumi,
koji se zavjetovao da će se napiti vode sa bunara Bedra, pa ga
je Hamza r.a. ubio. Potom iz reda mušrika istupiše tri
najsnažnija mušrička mladića: Utbe i Šejbe sinovi Rebie i Velid
sin Utbe. Sa strane ashaba izađoše trojica ensarija: Avf i
Muavvez sinovi Harisovi r.a. i Abdullah ibn Revvaha r.a..
Kurejšije se ne složiše sa time da se bore protiv onih koje ne
poznaju, nego zatražiše od Muhammeda s.a.v.s. da im odredi one
koji su njima dorasli (misleći na nekog od muhadžira). Poslanik
s.a.v.s. reče: “Ustani Ebu Ubejde, i ti Hamza i ti Alija!” Hamza
i Alija r.a. su brzo savladali svoje protivnike, dok je Ebu
Ubejde r.a. bio teško ranjen (Utbe mu je odsjekao nogu), pa su
mu oni pritekli u pomoć i zajedno su savladali Utbu. Ebu Ubejde
r.a. je peti ili šesti dan preselio, prilikom povratka muslimana
sa Bedra. Započeo je opći napad mušrika, koji su bili ozlojađeni,
jer su im tri najhrabrija borca bila ubijena i prije početka
pravog obračuna.
Kada je Poslanik s.a.v.s. pogledao mušričku vojsku, koja je
brojala oko hiljadu boraca i muslimansku vojsku koja je imala
317 mudžahida, okrenuo se prema Kibli (bio je ogrnut ogrtačem)
učeći dovu: “Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako
ova skupina koja pripada islamu, bude uništena, neće se Tebi
više robovati na Zemlji!”
Poslanik s.a.v.s. je neprekidno učio dove i toliko se zanio u
dovi Allahu dž.š., da mu je spao ogrtač sa ramena, pa mu je
prišao Ebu Bekr r.a., podigao ogrtač i vratio ga na njegova
mubarek leđa, govoreći mu: “Poslaniče, dovoljno si tražio od
svoga Gospodara, On će ti dati ono što ti je Obećao!”Allah dž.š.
šalje hiljadu meleka, koji su dolazili jedni za drugima.
Resulullah govori Ebu Bekru r.a.: “Raduj se Ebu Bekre, imam
radosnu vijest. Došao mi je Džibril, na konju, a na krilima je
bila prašina.”
Potom je uzeo šaku prašine i bacio je prema mušricima, govoreći:
“Lica vam se unakazila!” Svakog mušrika je pijesak pogodio u
lice, oko, nos ili usta.
Iblis, la'netullahi alejhi, koji je bio u liku Surake bin
Malika, se prepao i pobjegao sa bojnog polja. Bježao je sve do
mora i zaronio u njega, govoreći: “Vi ne znate ono što ja znam!”
Mušrici počinju bježati. Kada je Poslanik s.a.v.s. poslije bitke
ugledao tijelo ubijenog Ebu Džehla, rekao je: “Ovo je faraon
ovog naroda!” Muslimani su imali 14 šehida (6 muhadžira i 8
ensarija). Mušrika je poginulo sedamdeset i još 70 ih je bilo
zarobljeno. Poslanik s.a.v.s. je naredio da se mušrici svi
zajedno zakopaju u jedan ozidani bunar Bedra. Zabilježen je vrlo
human odnos ashaba prema zarobljenicima, koji su oslobođeni na
jedan od tri načina: otkupninom (4000, 3000 ili 2000 drahmi),
podučavanjem pisanja 10 muslimana, dok su najsiromašniji
zarobljenici bezuvjetno oslobođeni.
Iz ove važne bitke možemo izvući mnoge pouke:
1) Da oni koji pobijede svoj nefs (strasti) i koji čvrsto u
Gospodara vjeruju, uz Allahovu dž.š. pomoć mogu pobijediti
daleko mnogobrojnije skupine, što potvrđuje 249. ajet Sure
El-Bekare: “Koliko su puta malobrojne skupine, Allahovom
voljom pobijedile mnogobrojne skupine.” (Suretu-l-Bekare:
249)
2) Da se vojska mora pokoravati svojoj komandi, ali i nadređeni
treba da uvaže prijedloge boraca, kada su razumni, kao što je
slučaj Hababa, koji predlaže Poslaniku s.a.v.s. da promijeni
položaj, ako mu to nije vahj. (Koliko je naših komandanata bilo
spremno poslušati svoje podređene?)
3) Dova Allahu dž.š. za pomoć, nakon što se preduzelo, sve što
se može preduzeti, od ratne taktike.
4) Određivanje zamjenika u mjestima iz kojih se ide: u vjerskom
i političkom smislu, kao što je to Poslanik s.a.v.s. uradio.
5) Poslanik s.a.v.s. zajedno sa ashabima dijeli težinu puta,
korišteći jednu devu, sa još dvojicom ashaba. (Gdje smo mi u
tome, dok je vojska pješačila satima, mi smo se vozili vrlo
udobnim džipovima i ne osvrćući se na one pored kojih smo
prolazili.)
6) Šura: savjetovanje sa borcima.
7) Lično izviđanje od strane Poslanika s.a.v.s. i prikupljanje
informacija.
8) Slanje dodatne izvidnice.
9) Na dvoboj mušricima se javljaju trojica ensarija r.a., među
kojima su bila dvojica braće. (Da li bi mi kao ensarije
(pomagači – domaći) bili spremni za sličnu stvar, ili smo bili
spremni da se borimo i do posljednjeg muhadžira?)
10) Poslanik s.a.v.s., nakon primjedbe mušrika za dvoboj
određuje svoju dvojicu bližih rođaka: Hamzu r.a. (amidžu) i
Aliju r.a. (amidžića), iz čega imamo pouku da se svoji bližnji
ne smiju štediti. (Radi usporedbe: gdje su bile naše amidže,
amidžići, dajidže, dajidžići i sl.?)
11) Kažnjavanje ratnih zločinaca, za zlodjela koja su učinili.
12) Lijep postupak sa zarobljenicima i njihovo puštanje na jedan
od tri načina.
13) Podjela ratnog plijena...
Braćo i sestre! Neka nam Bedr bude pouka i lekcija koju ne
smijemo zaboraviti, jer su ashabi Muhammeda s.a.v.s. za samo
trinaest mjeseci doživili Uhud, koji označava pobjedu,
pretvorenu u poraz, radi neizvršenja datog im zadatka. Neka naše
borbe budu Bedr i zamolimo Allah dž.š. da: Palestina, Kašmir i
Čečnija budu, Bedr ovoga vremena!
Sarajevo: 13 ramazan 1424.h. / 07.
novembar 2003.g.
Hutba: Džamija »Kralj Fahd« / Nezim Halilović Muderris
