Boziji Poslanik a.s. kaze da je Allah rekao: "Svako dobro djelo placa se po deset puta vise do sedam stotina puta, osim posta jer je on Moj i Ja cu za njega nagraditi"3. Uzviseni Kuran kaze: "Strpljivima ce se nagrada dati bez racuna"4. Kako je post pola strpljivosti to je i nagrada za njega neogranicena. Da bi se upoznala velika vrijednost posta dovoljno je istaknuti rijeci Bozijeg Poslanika a.s. "Tako mi Onoga u cijoj vlasti je moj zivot, ruzni zadah iz usta onoga koji posti bolji je kod Boga od mirisa miska, jer Bog veli: Ostavio je covjek koji posti svoju strast i svoje jelo i pice radi Mene. Post je u ime Mene i Ja cu za njega nagraditi."5

Pejgamber je takodje rekao: "U Dzennetu imadu posebna vrata koja se zovu "Rejjân", kroz njih ulaze samo oni koji su postili."6 Onome koji posti obecano je da ce izici pred Boga i to u rijecima Pejgamberovim: "Onaj koji posti ima dva veselja, jedno veselje kad se uvecer omrsi i drugo veselje kad izidje pred Boga."7 Alejhiselam je takodjer rekao: "Sve ima svoja vrata, a vrata ibadeta su post8 i onaj koji posti i kad spava on ibadet cini."9 Pripovjeda Ebu Hurejre da je Boziji Poslanik a.s. rekao: "Kada nastupi mjesec Ramazan otvore se dzennetska vrata a zakljucaju se vrata vatre i sputaju se sejtani, a oglasi jedan vjesnik - ko trazi dobra dodji ovamo a ko trazi zla prestani."10 Neki komentatori tumaceci kuranske rijeci "Udobno jedite i pijte zbog onog sto ste cinili u proslim danima"11, kazu - To su dani posta, jer su u tim danima oni na ovom svijetu napustili jelo i pice. Boziji Poslanik je istakao da se Bog ponosi s dvije stvari: s odricanjem ovosvjetskog uzivanja i sjaja i s postom. Pejgamber a.s. je rekao: "Bog se ponosi pred Svojim melekima s mladicem koji je pobozan i veli: "Mladicu koji ostavljas svoju strast radi Mene i koji svoju mladost zrtvujes Meni, ti si kod Mene kao jedan od Mojih meleka."12 Takodjer Pejgamber a.s. kaze: Bog veli: "Pogledajte meleki Moji, Moga slugu. Ostavlja svoju strast svoje jelo i pice radi Mene!"

Neki komentatori Kurana tumaceci ajet "Niko ne zna koje im je veselje pripravljeno kao nagrada za ono sto su radili"13, kazu: Taj njihov rad i posao je post jer je receno da se strpljivima daje placa bez racuna, pa prema tome i onome ko je postio, dat ce mu se placa obilno, te se ne moze ni odrediti ni procijeniti. To i dolikuje da bude tako jer post ima tu cast da bude oznacen kao nesto Bozije, iako su svi ibadeti Bogu i Boziji, kao sto je Kaba oznacena kao Bozija iako je Njegova cijela zemlja. Ta narocita pripadnost posta moze se objasniti na dva nacina. Prvo, post je sustezanje i ostavljanje a to je samo u sebi tajna jer nema nekog vanjskog djela koje bi bilo zapazeno. Sva ostala dobra djela se vide dok post ne vidi niko osim Boga, jer je post unutarnje nevidljivo izvrsavanje putem same strpljivosti. Drugo, post je suzbijanje Bozijeg neprijatelja, jer prokleti sejtan se sluzi strastima a strasti se pojacavaju jelom i picem. Boziji Poslanik a.s. je rekao: "Sejtan kola po covjeku poput krvi pa mu stijesnite prolaze gladju"14. Pa kako se postom suzbija sejtan, zatvaraju mu se prolazi i stjesnjuju putevi, to je on zasluzio da bude pripisan Bogu kao nesto narocito Njegovo.

Posta ima tri stepena, post sirokih masa, post iznimnih ljudi i post iznimno iznimnih ljudi. Post masa je ustezanje od jela, pica i seksualnog nagona kao sto je to opisano u fikhu. Post iznimno iznimnih ljudi je post srca i duse od niskih zelja i ovosvjetskih misli i odvracanje srca i duse od svega sto je osim Boga. U ovoj poslednjoj vrsti posta omrsi se covjek cim pomisli o ovom svijetu, osim ako je svrha toga vjera. Ovo je stepen Poslanika, sasvim iskrenih vjernika i Bogu bliskih ljudi.

Sto se tice posta iznimnih ljudi, to je post dobrih muslimana, koji se sastoji od ustezanja svih dijelova tijela i organa od grijeha. To se sastoji od sest stvari:

1. Cuvanje pogleda i njegovo suzbijanje od svega sto je pokudjeno ili sto nije preporuceno, kao i od svega sto zabavlja srce od sjecanja na Boga. Boziji poslanik a.s. je rekao: "Pogled je otrovna strijela od Iblisovih strijela. Ko ga ostavi iz Bozijeg straha Bog ce mu dati iman ciju ce slast osjetiti u svome srcu."15

2. Cuvanje jezika od brbljanja, lazi, ogovaranja, prenosenja rijeci, nepristojna govora, svadje i prepiranja i prisiljavanje jezika da suti i da se zabavi spominjanjem Boga i ucenjem Kurana. Sufjan kaze da ogovaranje stvarno kvari post a Mudzahid smatra da post kvare dva ruzna svojstva: ogovaranje i laganje. Pejgamber a.s. je rekao "Post je stit, pa kada jedan izmedju vas posti nek ne govori nepristojna govora i nek se ne svadja! Ako ga neko napadne ili pogrdi, nek rekne: "Ja postim , ja postim."16

3. Cuvanje sluha od slusanja svega sto nije lijepo jer sve sto je zabranjeno govoriti to je zabranjeno i slusati. Zbog toga je Uzviseni Allah na jedan stepen postavio onoga ko slusa sto je zabranjeno i onoga ko jede sto je zabranjeno pa u Kuranu kaze: "Oni slusaju neistina i jedu ono sto je zabranjeno."17 Zasutjeti kad se neko ogovara je takodjer zabranjeno jer Kuran kaze: "Onda ste i vi kao i oni"18 a Boziji Poslanik a.s. je rekao "Onaj koji ogovara i onaj koji slusa drugovi su u grijehu."19

4. Cuvanje ostalih organa i tjelesnih dijelova od grijeha kao cuvanje ruke i noge od onog sto je ruzno, cuvanje stomaka za vrijeme iftara od jela, u kom ima neka sumnja jer nema smisla odustati za vrijeme posta od dozvoljenih jela, a iftariti se onim sto je zabranjeno. Ovakav bi covjek licio onom ko srusi grad da sagradi kucu, jer dozvoljeno jelo steti ako ga se mnogo uzima, a ne ako se uopce uzme. Boziji Poslanik je rekao: "Koliko ih ima koji poste, a od posta nemaju nista osim sto gladuju, i sto su zedni"20. Tumaceci ovu izreku Alejhiselamovu neki su rekli da su to oni koji se iftare haramom, neki pak da su to oni koji ostavljaju dozvoljeno jelo a mrse se ljudskim mesom ogovarajuci ljude, dok neki kazu da su to oni koji ne cuvaju svoje organe od grijeha.

5. Da se ne pretrpava ni dozvoljenim jelom za vrijeme iftara jer nema Bogu mrze posude od pretrpana stomaka, pa makar i halalom. Kako se moze postom postignuti suzbijanje Bozijeg neprijatelja, sejtana i slamanje strasti ako onaj koji posti kod iftara naknadi sto ga je masilo preko dana ili mozda jos i vise poveca raznovrsnih jela? Cak se obicaj ustanovio da se za Ramazan cuvaju razna jela, tako da se za Ramazan pojede, sto se ne pojede za nekoliko mjeseci. Medjutim poznato je da je svrha posta isprazniti stomak i slomiti strast, da duh bude jaci u bogobojaznosti. A kada se s jutra stomak suzbija od jela i tako se drzi do veceri uzbuni se strast za jelom i poveca, pa kad se onda nahrani najugodnijim jelima i picima, razumije se da onda vise uziva i dvostruku snagu dobiva. Odatle se pojave i one strasti koje bi mozda mirovale da su pustene u svom ranijem obicaju. Dusa posta je oslabljivanje snaga koje sluze sejtanu kao sredstvo u zlu a to biva na taj nacin da uvece uzima onoliko hrane koliko je bio uobicajio za vrijeme kada obdan ne posti. Cak u âdâbe posta spada da onaj koji posti obdan mnogo ne spava, nek osjeti glad i zedj i nek okusi slabost, ne bi li mu duh bio bistriji! Nek i svaku noc ustraje u oslabljivanju ne bi li mu lahko bilo ustati u noci i na molitvu stati i obaviti redovne ibadete! Tada se je nadati da sejtan nece kruziti oko njegova srca i da ce on imati proziranje i pogled u nebesko carstvo. Lejletul-kadr sastoji se od noci u kojoj se otkriva nesto od nebeskog carstva a onaj koji izmedju svog srca i unutrice stavi torbu hrane bez sumnje da ce biti zaklonjen od toga. Ko pak isprazni svoj stomak ni to mu nije dovoljno da digne zastor, nego mora svoju misao isprazniti od svega osim Boga. To je glavna stvar a pocetak i uvod tomu je smanjivanje hrane.

6. Da za vrijeme iftara njegovo srce bude izmedju nade i bojazni jer on ne zna da li je njegov post primljen ili je odbijen. Tako treba da ima drzanje iza svakog ibadeta. Prosao je Hasan Basrija pokraj grupe ljudi koji su se smijali uz Ramazan, pa im je rekao: "Bog je dao Ramazan kao polje za utrkivanje u dobrim djelima. U toj utrci neki su utekli i spaseni a neki su izostali i propali. Sve je cudo od onog koji se smije u ono vrijeme kad su spaseni oni koji su utekli a kad su propali oni koji su izostali. Kad bi ste vidjeli stvarnost, onaj koji cini dobro zabavio bi se svojim dobrom a onaj koji cini zlo sa svojim zlom". To jest veselje onoga ciji je post primljen zabavilo bi ga od besposlice a zalost onoga koji je odbijen zatvorila bi mu vrata smijeha. Rekli su Ahnef ibn Kajsu "Ti si slab starac, a post te jos vise oslabljava"! On je odgovorio "Ja taj post pripravljam za dug put. Strpjeti se u pokornosti Bogu lakse je nego podnositi Njegovu kaznu."

Eto to su nutarnje i skrivene strane posta. Ucenjaci koji se brinu o buducem svijetu smatraju samo onaj post valjanim koji dovodi do svrhe. Svrha posta je da se covjek uzdigne na stepen meleka koliko je to moguce jer meleki nemaju strasti a stepen covjeka je izmedju stepena obicne zivotinje i stepena meleka. Iznad zivotinje je jer ima pamet kojom moze suzbijati strasti a ispod meleka je jer ipak njim strasti vladaju i on se mora s njima boriti. Kad se potpuno oda strastima pada vrlo nisko i postaje obicna zivotinja, a kad suzbije svoje strasti dize se visoko i udruzuje sa Bozijim odabranim melekima. Tim se svim priblizava Bogu.

Kad je ovo tajna posta kod razumnih ljudi i ljudi ziva srca kakvu korist onda ima sastaviti i vecernje i danje jelo za vrijeme iftara i odati se ostalim strastima preko dana. Kad bi ovakav post imao koristi sta bi onda znacile Pejgamberove rijeci "Mnogi koji poste od svog posta nemaju nista osim gladi i zedji." Jedan od ucenjaka je rekao "Mnogi koji poste nafile u stvari mrse a koji mrse u stvari poste". Onaj koji prividno mrsi a stvarno posti to je onaj koji cuva svoje organe i tijelo od harama, a i jede i pije. A onaj koji prividno posti a u stvari mrsi to je onaj koji gladuje i podnosi zedj a pusti svoje tijelo u haram. Boziji Poslanik je rekao: "Post je emanet, povjerenje pa nek svaki cuva svoj emanet!"21 Kad je Pejgamber a.s proucio kuranski ajet "Bog vam naredjuje da predate ono sto vam je na povjerenje dato onome kome pripada"22, stavio je ruku na uho i oko i rekao: "Sluh je emanet i dat je na povjerenje, vid je emanet i dat je na povjerenje."23 Kad te emanete ne bi trebalo cuvati za vrijeme posta Alejhiselam ne bi ni rekao u gore spomenutom hadisu "Nek rekne - Ja postim." To jest ja sam uzeo u svoj emanet da cuvam svoj jezik pa ti ne mogu na tvoju psovku i pogrde odgovarati.

Svaki ibadet ima svoju vanjsku i nutarnju stranu, ima svoju koru (vanjstinu) i svoju jezgru, a jezgra opet ima vise stepena. I tebi je prepusteno da se zadovoljis sa samom vanjstinom a napustis jezgru ili da budes od grupe onih koji imaju razumijevanja i pameti.

Mehmed Handzic [Izabrana djela, knjiga V, ]

Priredio: Adnan Kozarčanin

-----------------------------------------------------------------------------------

1 Hadis biljezi Tirmizija i smatra ga dobrim (hasen) a biljezi ga i Ibn Madze.
2 Hadis navodi Ebu Nuajm u djeli Hilja i Hatib u Tarihu od Ibn Mesuda sa dobrim (hasen) lancem prenosilaca.
3 Buhari i Muslim od Ebu Hurejre.
4 Suretu-l-Zumer, 10
5 Buhari i Muslim, dio prethodnog hadisa.
6 Buhari i Muslim od Sehla ibn Sada.
7 Buhari i Muslim od Ebu Hurejre.
8 Hadis navodi Ibn Mubarek a preko njega Ebu Sejh sa slabim (daif) lancem prenosilaca.
9 Hadis se nalazi u djelu Emali od Ibn Mindeh koji prenosi preko Abdullaha ibn Omera sa slabim (daif) lancem prenosilaca. Zatim ga prenosi Ebu Mensur Dejlemi u Musnedil Firdevsu lancem prenosilaca u kojem ima Sulejman ibn Amr Nahii jedan od lazaca.
10 Navodi ga Tirmizija i kaze garib, prenosi ga Ibn Madze i Hakim koji ga smatra sahihom prema uslovima Buharije i Muslima.
11 Suretu-l-Hâkah, 24
12 Navodi ga Ibn Adi od Ibn Mesuda sa slabim (daif) lancem prenosilaca.
13 Suretu-l-Sedzda, 17
14 Muttefekun alejhi, od Sefije osim rijeci "pa mu stijesnite prolaze gladju".
15 Navodi ga Hakim od Huzejfe i ocjenjuje njegov lanac prenosilaca sahihom.
16 Buhari i Muslim od Ebu Hurejre.
17 Suretu-l-Maide, 42
18 Suretu-l-Nisa, 140
19 Garib. Taberani prenosi hadis preko Ibn Omera sa slabim senedom "Poslanik je zabranio da se ogovara i da se slusa ogovaranje".
20 Hadis navode Nesai i Ibn Madze od Ebu Hurejre.
21 Hadis navodi Haraiti u djelu Mekarimul Ahlak od Ibn Mesuda sa dobrim (hasen) lancem prenosilaca.
22 Suretu-l-Nisa, 58
23 Ovo prenosi Ebu Davud od Ebu Hurejre osim rijeci "Sluh je emanet".


[Biljeske su preuzete iz djela El-Mugni an hamli El-Esfar Hafiza Zejnudina Irakija u kome daje izvor i ocjenu hadisa koji se navode u Gazalijevom djelu Ihjau Ulumi-l-Din]