Časni Kur’an u vezi s čovjekovim životom općenito gle­da­no navodi tri etape, smatrajući ih neophodnostima u svijetu stvaranja. Nemoguće je da čovjek bude čovjek i da stigne do svoga cilja, a da na tom putu ne prođe kroz ove tri etape. Kada kažemo tri etape, onda se pod tim podrazumijevaju tri ob­aveze, tri različita toka, tri različita događaja koji se de­ša­va­ju u životu. O kojim etapama je riječ? U 54. ajetu sure Rum se kaže:

اللَّهُ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن ضَعْفٍ ثُمَّ جَعَلَ مِن بَعْدِ ضَعْفٍ قُوَّةً ثُمَّ جَعَلَ مِن بَعْدِ قُوَّةٍ ضَعْفًا وَشَيْبَةً يَخْلُقُ مَا يَشَاءُ وَهُوَ الْعَلِيمُ الْقَدِيرُ

Allah je Taj Koji vas iz stanja slabosti stvara. Ovdje se uka­zuje na stanje djetinjstva i nemoći. ...Onda vam, poslije sla­bosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi. On stvara što hoće; On sve zna i svemoćan je. Može se postaviti pitanje zašto je na kraju ajeta rečeno: On stvara što hoće? Da bi nam se dalo do znanja da nije prisiljen da se uokviri u tri spomenute etape, već On radi ono što želi. Na kra­ju se potcrtava: On sve zna i svemoćan je. Biće koje ima ap­solutno znanje i apsolutnu moć, radi i stvara šta želi. Tri fa­ze spomenute u ajetu ogledaju se kroz djetinjstvo, mladost i starost. Ukoliko bismo čovjekov životni put htjeli slikovito pri­kazati, onda ga možemo zamisliti kao stazu koju planinar mo­ra preći. On kreće od podnožja planine, pa sve do nje­no­ga vrha, da bi se na kraju vratio odakle je i pošao. Osobena stvar u vezi sa planinarevim putovanjem jeste to da je kada tek pođe pun snage jer je odmoran, a što se više penje i što ide više, ima bolji pogled. Kada silazi, sve je umorniji i mo­guć­nosti su sve manje. Zanimljivo je spomenuti da je mla­do­st vrijeme kada se penje na vrh planine. Kada se mladi pla­ninar popne na vrh, to je vrhunac moći i slavlje. Mla­da­lač­ko doba predstavlja vrhunac tjelesne i razumske snage. Dru­ga tačka nam ukazuje na to da je mladost karika koja spa­ja djetinjstvo i starost. Znači, budućnost i prošlost. Dak­le, mlad i razuman čovjek treba se osvrtati i gledati na obje stra­ne, i u prošlost – gdje sam bio, šta sam radio, šta sam os­tva­rio u svom životu, kao i u budućnost – gdje trebam ići i šta me čeka. U ovom prikazu iskustva u prošlosti su svjetla bu­dućnosti. U suri Ahkaf od 15. do 20. ajeta na lijep način nam se oslikava ljudski život. Zamolio bih vas da obratite paž­nju na ove ajete. U njima se na tako lijep način prikazuje ulo­ga majke, toliko se štiti njen položaj, da čovjek osjeća pri­sutnom njenu milost i naklonost i da bi iz zahvalnosti (ako bi ona bila tu pored njega) ljubio njene i ruke i noge.

وَوَصَّيْنَا الْإِنسَانَ بِوَالِدَيْهِ إِحْسَانًا حَمَلَتْهُ أُمُّهُ كُرْهًا وَوَضَعَتْهُ كُرْهًا وَحَمْلُهُ وَفِصَالُهُ ثَلَاثُونَ شَهْرًا حَتَّى إِذَا بَلَغَ أَشُدَّهُ وَبَلَغَ أَرْبَعِينَ سَنَةً قَالَ رَبِّ أَوْزِعْنِي أَنْ أَشْكُرَ نِعْمَتَكَ الَّتِي أَنْعَمْتَ عَلَيَّ وَعَلَى وَالِدَيَّ وَأَنْ أَعْمَلَ صَالِحًا تَرْضَاهُ وَأَصْلِحْ لِي فِي ذُرِّيَّتِي إِنِّي تُبْتُ إِلَيْكَ وَإِنِّي مِنَ الْمُسْلِمِينَ

Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; maj­ka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: “Gospodaru moj, do­zvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si da­ro­vao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra dje­la kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.”

أُوْلَئِكَ الَّذِينَ نَتَقَبَّلُ عَنْهُمْ أَحْسَنَ مَا عَمِلُوا وَنَتَجَاوَزُ عَن سَيِّئَاتِهِمْ فِي أَصْحَابِ الْجَنَّةِ وَعْدَ الصِّدْقِ الَّذِي كَانُوا يُوعَدُونَ

Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Džen­neta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ćemo is­puniti.

وَالَّذِي قَالَ لِوَالِدَيْهِ أُفٍّ لَّكُمَا أَتَعِدَانِنِي أَنْ أُخْرَجَ وَقَدْ خَلَتِ الْقُرُونُ مِن قَبْلِي وَهُمَا يَسْتَغِيثَانِ اللَّهَ وَيْلَكَ آمِنْ إِنَّ وَعْدَ اللَّهِ حَقٌّ فَيَقُولُ مَا هَذَا إِلَّا أَسَاطِيرُ الْأَوَّلِينَ

A onaj koji roditeljima svojim kaže: “Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i ne­sta­li!” – a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: “Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!” On od­govara: “To su izmišljotine naroda drevnih!”

أُوْلَئِكَ الَّذِينَ حَقَّ عَلَيْهِمُ الْقَوْلُ فِي أُمَمٍ قَدْ خَلَتْ مِن قَبْلِهِم مِّنَ الْجِنِّ وَالْإِنسِ إِنَّهُمْ كَانُوا خَاسِرِينَ

Oni su ti kojima je ispunjena Riječ o narodima koji su prije njih bili i nestali: džinima i ljudima, jer, oni su, zaista, nastradali.

وَلِكُلٍّ دَرَجَاتٌ مِّمَّا عَمِلُوا وَلِيُوَفِّيَهُمْ أَعْمَالَهُمْ وَهُمْ لَا يُظْلَمُونَ

Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su ra­di­li; da ih nagradi ili kazni za djela njihova – nepravda im se ne­će učiniti.

وَيَوْمَ يُعْرَضُ الَّذِينَ كَفَرُوا عَلَى النَّارِ أَذْهَبْتُمْ طَيِّبَاتِكُمْ فِي حَيَاتِكُمُ الدُّنْيَا وَاسْتَمْتَعْتُم بِهَا فَالْيَوْمَ تُجْزَوْنَ عَذَابَ الْهُونِ بِمَا كُنتُمْ تَسْتَكْبِرُونَ فِي الْأَرْضِ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَبِمَا كُنتُمْ تَفْسُقُونَ

A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu za­ustavljeni: “Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje na­sla­de iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bit ćete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva os­no­va, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili.”

Vidimo u ovih nekoliko ajeta da se mladi općenito dijele u dvije skupine, u dobre i loše.

U ajetima se kaže – Mi smo savjetovali i ukazali mladom čo­vjeku da prema svojim roditeljima usmjeri posebnu vrstu do­brote. Kada govori o majci, Kur’an prvo spominje dva raz­doblja koja su za majku vrlo teška i bolna, tj. period trud­no­će i period dojenja i brige o djetetu: ...nosi ga i doji tri­de­set mjeseci. Zašto je to rečeno? Da bi se istaklo da smo 30 mje­seci bili teret, ili u njenoj utrobi ili na njenim grudima i ru­kama. Odemo li negdje da popijemo kahvu, sjednemo i igra­mo se olovkom, pa nam olovka ispadne i neko nam je do­hvati, mi ćemo mu se sto puta zahvaljivati kao da je uči­nio nešto veliko i važno. Međutim, kada Kur’an kaže da smo 30 mjeseci bili u njenom naručju, koliko se u tom slučaju tre­bamo zahvaliti svojim majkama?! Sam porođaj je za maj­ku veoma bolno i teško iskustvo.

Nakon toga govori se o etapi kada čovjek postane moćan i snažan, kada napuni 40 godina. Šta 40 godina krije u sebi, to je druga tema za čije obrađivanje nemamo sada vremena.

Uglavnom, jedni su dobri i kada postanu svjesni, kažu: “Bo­že, daj mi moć i priliku da budem zahvalan na bla­go­da­ti­ma koje su mi date i na blagodatima koje su date mojim ro­diteljima.” Čemu nas ovaj kur’anski ajet uči? On nas uči da koliko god željeli dobro sebi, trebamo ga željeti i svojim ro­diteljima, jer mi smo rezultat njihovog truda. U Kur’anu ne možemo naći nijedan primjer da je neki od poslanika učio dovu, a da u njoj nije spomenuo svoje roditelje. To je naj­bo­lji dokaz i pokazatelj ljudske zahvalnosti. Tačno da me stvo­rio Bog, ali postoji uzročni lanac, postoje roditelji koji su za­služni što ja jesam ja.

Jednom prilikom je nekakav mladić u znak protesta pri­mi­jetio: “Ko ih je molio da me donesu na svijet?!” Me­đu­tim, šejh mu reče: “Ko je zvao tebe da baš ti dođeš, možda su oni htjeli nekog drugog?” Kada čovjek sebi nešto želi, treba oba­vezno u svoju želju uključiti i roditelje, svoga oca i maj­ku, a posebno majku. Dalje u dovi naš četrdesetogodišnjak mo­li: Pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš za­do­vo­ljan biti. Do ovoga trenutka on se usredotočio na prošlost, ali od­jed­nom prelazi na budućnost, pravi ravnotežu skokom ko­ji čine riječi: I učini dobrim potomke moje. Vidimo, spo­mi­nju se prošlost i roditelji, tj. karika iz prošlosti, a zatim i dje­ca, što nam između ostalog ukazuje da čovjek treba raz­mi­šljati uravnoteženo, ne zapostavljati nijednu stranu svoga ži­vota. Također nam se s psihološkog aspekta ukazuje na tre­nutak kada bi čovjek volio imati djecu – da li on želi vri­jed­nu, odgojenu i poštenu djecu, djecu koja će ga poštovati? Ako želi, u šta nema sumnje, u tom slučaju bi trebao biti ta­ka­v sin ili kćerka svojim roditeljima. Jednostavno nas opo­mi­nje, otvara nam oči: želiš li imati dobru djecu – budi ta­ka­v svojim roditeljima. U dovi se nastavlja: Bože, Tebi se vra­ćam i predajem se Tvojim zakonima.

Na ovaj nam način Kur’an daje do znanja kakva je jedna sku­pina ljudi, da bismo mogli obratiti pažnju na to šta se tim ljudima daje zauzvrat. Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih pre­ći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ćemo ispuniti. Dakle, za njih se bez potrebe za alegorijama kaže da su stanovnici Dženneta. Ovo obe­ća­nje je istinito i u skladu s njim će biti i postupano.

Bila je to jedna skupina mladih ljudi, koji poštuju sebe, svo­je roditelje i koji uvažavaju zakone stvorenog svijeta. Zauz­vrat, zbog ovakvog stava i puta kojim su se odlučili ići, Allah im je pripremio vječne blagodati.

Pogledajmo sada drugu vrstu mladih ljudi.

A onaj koji roditeljima svojim kaže: “Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i ne­sta­li!” – a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: “Teško te­bi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!” On od­govara: “To su izmišljotine naroda drevnih!” Oni su ti ko­jima je ispunjena Riječ o narodima koji su prije njih bili i ne­stali: džinima i ljudima, jer, oni su, zaista, nastradali. Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih na­gradi ili kazni za djela njihova – nepravda im se neće uči­niti.

oni kukaju, protive se svojim roditelja, stalno im nagla­ša­vaju: “Dosta mi te je, stalno me zoveš nekom Bogu, ne­ko­m Poslaniku, dosta više! Koliko je ljudi prije mene umrlo i nije se vratilo?!” Čovjek ovakvim postupcima poručuje da ne po­štuje ni roditelje, ni zakone stvorenog svijeta. Međutim, ro­ditelji kao roditelji, makar im djeca tako i postupala, pi­ta­ju se: “Bože, šta da radimo? Bože, pomozi nam.” Zatim se ob­raćaju djetetu: “Teško tebi, vjeruj, zaista se Božije obe­ća­nje obistinjuje.” A oni odgovaraju: “Ma pusti, to su samo baj­ke pri­jašnjih naroda!” Ajet dalje ističe da ne trebamo biti time iz­nenađeni, to nije ništa novo, takvih je oduvijek bilo, i oni će biti u društvu onih što zaslužuju kaznu, a ti su gubit­ni­ci.

Na kraju se za obje skupine koje smo naveli naglašava da ima­ju različite stepene. I svaki će od njih prema zasluzi biti na­građen ili kažnjen. Dakle, one koji su radili dobra djela če­ka nagrada. One koji su radili loša djela čeka kazna sraz­mjer­na njihovoj zalutalosti. Oni poričući ne priznaju ni rodi­te­lje ni Boga, oni će biti ti koji su izloženi vatri. Kada budu iz­loženi vatri, reći će im se: “Vi ste svoje užitke i sve ono što je na Dunjaluku bilo dobro dobili, u tome ste uživali ko­li­ko ste mogli, a danas, s obzirom da ste Nam došli praznih ru­ku, čeka vas strašna kazna.” Zatim se postavlja pitanje: “Jes­mo li vas Mi kaznili?” A odgovor glasi: “Ne, vi ste to za­služili, jer ste bili na Dunjaluku bez ikakva prava i oprav­da­nja oholi, bili ste od onih koji su izišli iz okvira istine.”

Vidimo na koji način Kur’an dobrog mladića opisuje kao svjes­nog prošlosti, posredstvom svojih roditelja, i bu­duć­nos­ti, posredstvom svoje djece. Također ga opisuje kao čo­vje­ka zahvalnog i svjesnog zakona koji vladaju Ovim svi­je­tom, koji sebe smatra dijelom kreacije. Vidimo kako jedna te ista stvar i prilika može igrati dvije različite uloge. Mla­dost je za pametnog mladića karika koja povezuje prošlost sa budućnošću, dok je ista ta mladost za čovjeka koji je us­tao na pogrešnu nogu prilika za raskidanje veze između proš­los­ti i budućnosti.

Poželjno je da iščitamo ovih nekoliko ajeta i razmislimo o njihovim porukama, jer ukoliko smo muslimani, to znači da smo prihvatili Kur’an kao knjigu svoje upute, prihvatili smo činjenicu da ćemo na osnovu zakona koji se nalaze u toj Knjizi na Sudnjem danu biti nagrađeni ili kažnjeni. Zato se u jednom hadisu kaže: “Ne dostoji da se naziva mu­sli­ma­nom onaj koji dnevno ne prouči barem pedeset ajeta.” Ko­li­ko slušamo muziku, gledamo filmove, dopisujemo se; pa šta bi nam falilo da malo učimo Kur’an? Melodičnost kur’anskih istina ostavlja neizbrisiv, pozitivan i osvježavajući uticaj na čo­vjekovu dušu.

Dalje iz navedenih ajeta saznajemo, što bi bila i po­sljed­nja tačka, da je mladost trenutak postojanja postavljen između dvi­ju nepostojećih tačaka: prošlosti, tj. djetinjstva kojeg više nema, i budućnosti, koje također nema, koja tek treba doći. Je­dino što imaš jeste ono u čemu jesi sada. Zapravo, svaki tre­nutak našeg života predstavlja tačku između “dva ništa”, tj. onoga što je prošlo i onoga što dolazi. Ovaj trenutak, koji se naziva mladost, predstavlja jedan od važnih životnih ka­pi­tala i treba biti vrlo dobro i promišljeno iskorišten. U jed­nom se hadisu kaže da trebamo uvažavati i iskoristiti prilike koje su nam date u mladosti: zdravlje, bogatstvo, roditelje itd. Prilike u životu koje nam se izmiču nije sasvim sigurno da će nam se ponovo ukazati. Upravo govoreći o prilikama na­ilazi se na temu mladosti, mladosti koja je još samo jedan ži­votni trenutak, etapa u kojoj čovjek gradi, stvara, koristi tre­nutno raspoložive izvore koji su jedinstveni i nepo­nov­lji­vi. Sve na Ovom svijetu što vidimo da je izgrađeno, da je ze­le­no, da odiše svježinom i životom proizvod je snage i entu­zi­jaz­ma koji su mladi ljudi ulagali.

Pogledajmo industrijsku moć bilo koje države, vidjet će­mo ako je preobrazimo u poseban oblik da će pred­stav­lja­ti akumuliranu snagu mladih ljudi. Osvrnemo li se malo po svijetu i uzmemo li u obzir sva rudna bogatstva koja se vade iz zemlje, uočit ćemo da su uglavnom i ideja, i proračuni, i lo­kacije, i na kraju samo vađenje postojeći i aktuelni za­hva­lju­jući mladoj snazi ili snazi mladosti. Napredak svake drža­ve, nezavisnost i sve ostalo što je važno nalazi se u rukama i za­visi od ruku mladog čovjeka. Ako jedna država ima ne­za­vis­nost, to je znak da ima vrijedne i marljive mlade ljude. Uko­liko je država bogata, to je znak da ima dosta aktivnog mladog potencijala. Činjenice koje smo nabrojali me­đu­sob­no su tijesno povezane. Svjetska ministarstva zdravlja povela su pitanje kako ocijeniti koja država najviše vodi računa o hi­gijeni, drugim riječima koja je država najčistija. Došli su do zaključka da samo treba napraviti proračun potrošnje hi­gi­jen­skih sredstava. Koja je država imala srazmjerno veću po­trošnju, to znači da je ta država najčistija. Želimo li saz­na­ti u kojoj državi su mladi ljudi najvrjedniji, odmah bismo re­kli da je to ona država koja ima najsigurnije temelje op­stoj­nosti, ili drugim riječima, koja ima jaku kulturu, čija je eko­nomija u porastu. Nakon kratkog objašnjenja zaključili smo da nezavisnost, prosperitet i ugled države zavise od mla­dih ljudi.