Poslanik, s.a.v.a., kaže da se na sudnjem danu čovjek neće mo­ći pomjeriti prije negoli odgovori na dva pitanja. Prvo pi­tanje ticat će se toga u šta je utrošio život, u šta je po­tro­še­na mladost. Uzmite u obzir ovaj hadis i vratimo se našoj te­mi.

Rekli smo da život možemo podijeliti u tri etape. Nakon ove podjele usredsrijedili smo se na ono što se naziva mla­do­st, ukazujući na nju kao na nešto što ima neprocjenjivu vri­jednost u odnosu na život. Kada kažemo da je Poslanikov me­tod moralna čistota, time se daje do znanja da ako čovjek želi biti čedan, častan i moralan u mladosti, onda je to stvar­no vrijedno, jer u starosti i najveći nevjernik mora biti do­bar, jer tada nema snage da krade, da vara, da bude nemoralan, pa zato mora biti častan jer, ne može drugačije.

Obratimo pažnju na kur’anski primjer Jusufove čednosti. Svi uvjeti su bili ostvareni da počini nemoralno djelo. Šta­vi­še, ne da su bili ostvareni svi uvjeti, već je bio izložen iz­bo­ru – ukoliko to ne uradi, ići će u zatvor. Međutim, on u ime Bo­ga, u ime morala, nije postupio onako kako je od njega tra­ženo. Hazreti Ali ukazuje da je mladost neprepoznata bla­godat. Dvije su stvari čijih vrijednosti nismo svjesni sve dok ih ne izgubimo, to su mladost i zdravlje. Dok sam bio u obi­lasku jednog prijatelja u bolnici, pomislih da bi dobro bilo barem jednom sedmično otići u bolnicu nekome, ne mo­ra to biti neko poznat, važno je vidjeti te ljude u gipsu, u za­vojima, priključene na aparate, zašto? Zato što se takvo sta­nje vrlo lahko može i nama dogoditi. Naprimjer, neka je sta­rica mjesecima u bolnici, a niko je ne posjećuje. U prvi mah pomisliš da mora da je svoju mladost uzalud potrošila, ali, moguće je da se to svima nama dogodi. Veoma je važno za naš život da ne gledamo ko vozi najnoviji automobil, po­gle­dajmo ko vozi najstariji bicikl, ko ide ulicom a obuća mu je dotrajala. To je vrlo učinkovito za životnu ravnotežu, za po­dešavanje i balans. Nije loše kada već govorimo o bol­ni­ca­ma otići do psihijatrije i vidjeti sve te mlade ljude u čijim gla­vama struji praznina.

Jedan pjesnik jadikuje: Ostarih, te odoh u prašnjavi so­kak gdje su se djeca igrala, zagrabih prašine rukom i bacih sebi u lice. Zašto? Zašto sam to uradio? Možda u toj prašini osje­tim miris mladosti? Mladost ima svoj miris, a čovjek dok ne pro­đe kroz to stanje, ne može ga ni shvatiti.

Uvjerili smo se i shvatili da od sada želimo biti oni koji ci­je­ne mladost, međutim, šta da radimo? Trebamo početi od toga da shvatimo šta znači to da cijenimo blagodat mladosti. Cije­niti blagodat znači cijeniti i koristiti je u granicama onih stva­ri i okvira zbog kojih je data i zbog kojih postoji. Cije­ni­ti mladost i cijeniti život znači doći do onoga zbog čega smo stvoreni. Cijeniti mladost znači opet se vratiti na po­ru­ke navedenih ajeta iz sure Ahkaf, gdje se spominje prva sku­pi­na pozitivnih mladih ljudi, svjesnih vrijednosti svoga dje­tinj­stva, vrijednosti svojih roditelja. Svjesnih sadašnjeg tre­nut­ka, svjesnih budućnosti, pokornih i zahvalnih zakonima Ovo­ga svijeta.

MLADALAČKA SKLONOST KRETANJA
IZ KRAJNOSTI U KRAJNOST

Šta znači kretanje mladih iz krajnosti u krajnost? Ako je ne­ko mlad, sve što kaže je ispravno!? Ne, to nije tačno. Ili je, možda, pošto je mlad, sve što kaže neispravno? Ni ovo nije tačno. Da vidimo šta nam po ovom pitanju poručuje je­dan sociolog. On kaže: “Prije Drugog svjetskog rata, tač­ni­je od 1939. godine pa sve do 1945, izvlačio sam zaključke bra­ne­ći stav da je mladost izvanredna prilika.” Ova misao tre­ba­­la bi nas podstaći, opametiti i natjerati da iz nje nešto nau­či­mo. “Ono što je uslijedilo nakon tog perioda, tj. nakon te dobi, po­moglo mi je da učvrstim te misli. Ipak, i pored svega, tre­ba­mo biti svjesni činjenice da mladost nije jedina pri­lika.”

U skladu sa svim što smo do sada rekli izvest ćemo četiri za­ključka:

 

1. Moramo biti svjesni vrijednosti koju mladost ima. Biti pro­duktivno svjestan vrijednosti koju mladost nosi ne po­drazumijeva samo znanje, nego je pravo značenje ove svijesti raditi u skladu sa tim znanjem.
2. Proći se pretjerivanja po ovom pitanju. Pretjerivanje je zapravo odstupanje i nelogično je da težište okre­ne­mo prema mladosti. Ona jeste vrijedna, ali nije cje­lo­vi­ta.
3. Svaka vrijednost koja postoji u Ovom svijetu ispre­ple­te­na je sa nedostacima. Ukoliko se negativne stvari i ne­dostaci ne uzmu u obzir i ne sagledaju, u tom slu­ča­ju vrijednost se može pretvoriti u svoju suprotnost. Ka­da kažemo mladost i vrijednost, moramo uzeti u ob­zir i nedostatke poput toga da mlad čovjek ne može biti iskusan poput starog čovjeka, što znači da mlad čo­vjek ne može sagledati životne situacije na način kako to mogu njegovi roditelji. Jedan tinejdžer ne mo­že sagledati sve ružnoće i bedastoće koje su odrasli ljudi spremni učiniti. Ali to mogu učiniti njegovi iskusni ro­ditelji. Razlika između mladog i starog čovjeka u to­me je što je star čovjek prošao kroz mladost i okusio sta­rost koja na sebi svojstven način predstavlja aku­mu­lator iskustava. Međutim, mlad čovjek od tih is­kus­tava ima tek neznatan dio. Zato je veoma poželjno i korisno da se mlad čovjek, iako je pun snage i ideja, ipak savjetuje sa roditeljima i starijim, sa onima koji su iskusniji.
4. Moramo napraviti razliku između svrsishodnog uz­ro­ka i stvari koja ima taj uzrok. Mladost jeste dobra i li­je­­pa, no koja je svrha mladosti?

 

Poslanik je štitio mlade ljude, podržavao ih i brinuo se o njima. Kako je god danas moderno biti mlad, u ono vrijeme je bilo moderno biti star. Evo jedne šaljive situacije. U Iranu je kod šaha bio službenik koji je radio na dvoru. Umre šah, a na njegovo mjesto dođe njegov sin. Službenik ostaje u služ­bi. Jednom ga šahov sin upita: “Gdje ti je bolje, za vri­je­me moga babe ili sada kod mene?” Sluga reče: “Ako hoćeš poš­teno, ni kod jednog mi nije dobro.” “Kako to?”, upita ga mla­di šah. Sluga reče: “U vrijeme tvoga babe u modi je bila bra­da. Međutim, ja sam bio mlad i nisam je imao. Gdje god bih otišao, govorili su mi: Hajde ti sjedi do vrata, a ovdje će oni s bradama. Sada, kad si ti došao, meni brada narasla, ali ona više nije u modi!”

Za vrijeme Poslanika bilo je doba kada su bile cijenjene bi­jele brade. Vijeće bijelih brada bilo je toliko moćno da je moglo udati kćerku nekog čovjek koji se nalazio pod okvi­rom upravljanja tog vijeća, a da on za to i ne zna. Jedno od iz­vanrednih djela koje je Poslanik za svoga vremena uradio jes­te zaštita mladih ljudi.