KUDA I KAKO POSLIJE RAMAZANA

U ramazanu ummet općenito, pa samim time i muslimani - Bošnjaci pojačaju ibadete, tako da ramazan uistinu biva mjesecom: Kur'ana, pobjeda na različitim poljima, takmičenja u dobru i ibadetu, mnogobrojnih blagodati, međusobne solidarnosti i spremnosti na žrtvu. Zbog toga su sretni oni koji su iskoristili ramazan: posteći, učeći Kur'an, čisteći svoje imetke kroz zekat i dijeleći sadaku... Oni su se očistili od grijeha, a velika je to blagodat, jer ramazan ima svoje posebnosti i u njemu su se učinjena djela vrednovala na poseban način.

Naš selef-salih (dobri prethodnici) su ramazan koristili kao period u kojem su, uslovno rečeno, dodatno punili svoje akumulatore, koji su im pomagali da do slijedećeg ramazana, čineći dobra djela i čuvajući se harama, dokažu čvrstinu svoga imana. Da li smo i mi napunili svoje akumulatore imana ili su kod nekih od nas akumulatori toliko slabi da se evo prvih dana poslije ramazana moraju paliti na guranje, jer su imanske ćelije već oslabile ili kod nekih od nas potpuno zamrle? Oni koji ne budu palili svoje akumulatore imana sve do narednog ramazana, dovode se u opasnost da se više ne mognu iznova pokrenuti, a zamislite kada auto ne bi palili jedanaest mjeseci, u kakvom bi stanju ono bilo nakon isteka toga perioda!?

Braćo i sestre! Da li mi i nakon ramazana čuvamo svoje mjesto u džamiji ili smo ga ostavili do narednog ramazana ili do Kijameta, a samo Allah dž.š. zna kada će kome od nas doći smrtni čas i ko će od nas doživjeti naredni ramazan? Da li ćemo dozvoliti da naše džamije, koje su se radovale našim redovnim dolaskom u ramazanu, budu svjedocima protiv nas na Sudnjem danu, da nismo bili ustrajni u čuvanju džemata i da smo pored njih prolazili, kao pored spomenika kulture? Hoćemo li biti od onih za kojima džamije plaču? Da li ćemo odgovoriti na poziv muezina, ili ćemo biti gluhi na riječi: «Požuri na namaz! Požuri na spas!» Te riječi su upućene svakom od nas i uistinu su oholi ili «pretjerano hrabri» oni koji se na njih ne odazovu. Gospodar ramazana je i Gospodar ševvala i drugih mjeseci, pa zbog toga nastavimo sa ibadetom!

Allah dž.š. obećava da će povećati uputu i podariti takvaluk onima koji su na pravom putu, što potvrđuje 17. ajet Sure Muhammed:

«A onima koji su na pravom putu, On će povećati uputu i daće im takvaluk (bogobojaznost)!»
(Sura Muhammed: 17)

Allah dž.š. u 6. ajetu Sure Inšikak, za čovjeka kaže, da je čovjek onaj koji se trudi, koji čini (dobro ili zlo), te da će on svoja djela naći pred Gospodarom svjetova:

«Čovječe, ti se trudiš i svoj trud ćeš pred svojim Gospodarom naći! »
(Suretu-l-Inšikak: 6)

Prema tome, ono što uradimo od dobra ili zla naći ćemo kod svoga Gospodara i ništa od toga neće biti umanjeno i svi ćemo se mi susresti sa svojim djelima, kojih će se oni koji ne vjeruju i koji su dvolični stiditi i poželjeti da tlo ispod njihovih nogu raspukne ili da budu od onih koje će prašina prekriti. Razmišljamo li mi o tom trenutku kada će sva naša djela biti izložena pred nama i kada će se sve tajne objelodaniti? Razmišljamo li o Danu, na kojem neće biti lažnih svjedoka i kada će dijelovi tjela svjedočiti protiv ljudi?!

Zato ne dozvolimo da naša srca nakon što su u ramazanu očišćena, budu ponovo zaprljana svakodnevnim grijesima, a srca su podložna promjenama, što potvrđuju riječi Poslanika s.a.v.s.:

"Srce je nazvano "kalb" zbog svoje prevrtljivosti. Primjer srca je primjer pera zakačenog za drvo, kojeg vjetar okreće na ovu i onu stranu!" (Ahmed)

I uistinu se srce okreće na ovu ili onu stranu, u ovisnosti od okolnosti u kojima se nalazi. Zar se i naša srca ne okreću tamo-ovamo u potrazi za varljivim dunjalučkim dobrima? Ili zar srca i glave mnogih od nas nisu postala kao prazna burad u kojima odzvanja sve sa čime dođu u dodir, a u praznu buretu se šum pretvara u krik ili oluju?

Allah dž.š. ostavlja ljudima mogućnost da robuju kome hoće, a oni koji budu robovali nekome drugom mimo Njega, oni će na Sudnjem danu biti veliki gubitnici, što potvrđuje 15. ajet Sure Ez-Zumer:

«A vi se, pored Njega klanjajte kome hoćete!" Reci: "Stradaće uistinu oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!» (Suretuz-Zumer:15)

Ibn Omer r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Kada Allah dž.š. odluči da uništi roba, od njega oduzme stid, a kada od njega oduzme stid, on postaje omražen, a kada postane omražen od njega se oduzme povjerenje, a kada se oduzme povjerenje, on postaje prevarantom, a kada postane prevarantom, od njega se oduzme milost, a kada se od njega oduzme milost, on postaje prokletim, a kada postane prokletim, od njega se oduzima veza sa islamom!» (Ibn Madže)

Zar ne živimo u vremenu u kojem stid sve više postaje misaonom imenicom kod mnogih od nas, a gubljenje stida se postupno, shodno citiranom hadisu u konačnici završava gubljenjem imana? Bošnjaci se danas ponašaju, kao da su pitanje opstojnosti države i sigurnosti vlastitog opstanka potpuno riješili, zaboravljajući na domaće i internacionalne projekte njihova uništenja, od kojih nisu odustali ni projektori ni izvršioci...

Muhammed s.a.v.s. nas podučava da nakon ramazana postimo još šest dana u ševvalu, jer je to ravno postu čitave godine:

Prenosi Ebu Ejjub r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Ko bude postio ramazan, a potom još šest dana ševvala, kao da je postio cijelu godinu!' (Muslim)

Zato, ne zaboravimo post šest dana ševvala, kako bi postigli nagradu posta cijele godine i time slijedili sunnet Allahova Poslanika s.a.v.s.!

Braćo i sestre! Razmišljajmo o našim životima, izvršavajmo zadate nam obaveze, klonimo se harama, ne približavajmo se sumnjivim stvarima, međusobno se pomažimo i uvažavajmo, budimo ustrajni u dobru, makar to što činimo izgledalo zanemarljivo, pripremajmo se za smrt, za život u kaburu, za Dan proživljenja, za susret sa Gospodarom i za polaganje računa na Sudnjem danu!

Gospodaru, pomozi mudžahidima ma gdje bili, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!