U
ramazanu ummet općenito, pa samim time i
muslimani - Bošnjaci pojačaju ibadete,
tako da ramazan uistinu biva mjesecom:
Kur'ana, pobjeda na različitim poljima,
takmičenja u dobru i ibadetu,
mnogobrojnih blagodati, međusobne
solidarnosti i spremnosti na žrtvu. Zbog
toga su sretni oni koji su iskoristili
ramazan: posteći, učeći Kur'an, čisteći
svoje imetke kroz zekat i dijeleći
sadaku... Oni su se očistili od grijeha,
a velika je to blagodat, jer ramazan ima
svoje posebnosti i u njemu su se
učinjena djela vrednovala na poseban
način.
Naš selef-salih (dobri prethodnici) su
ramazan koristili kao period u kojem su,
uslovno rečeno, dodatno punili svoje
akumulatore, koji su im pomagali da do
slijedećeg ramazana, čineći dobra djela
i čuvajući se harama, dokažu čvrstinu
svoga imana. Da li smo i mi napunili
svoje akumulatore imana ili su kod nekih
od nas akumulatori toliko slabi da se
evo prvih dana poslije ramazana moraju
paliti na guranje, jer su imanske ćelije
već oslabile ili kod nekih od nas
potpuno zamrle? Oni koji ne budu palili
svoje akumulatore imana sve do narednog
ramazana, dovode se u opasnost da se
više ne mognu iznova pokrenuti, a
zamislite kada auto ne bi palili
jedanaest mjeseci, u kakvom bi stanju
ono bilo nakon isteka toga perioda!?
Braćo i sestre! Da li mi i nakon
ramazana čuvamo svoje mjesto u džamiji
ili smo ga ostavili do narednog ramazana
ili do Kijameta, a samo Allah dž.š. zna
kada će kome od nas doći smrtni čas i ko
će od nas doživjeti naredni ramazan? Da
li ćemo dozvoliti da naše džamije, koje
su se radovale našim redovnim dolaskom u
ramazanu, budu svjedocima protiv nas na
Sudnjem danu, da nismo bili ustrajni u
čuvanju džemata i da smo pored njih
prolazili, kao pored spomenika kulture?
Hoćemo li biti od onih za kojima džamije
plaču? Da li ćemo odgovoriti na poziv
muezina, ili ćemo biti gluhi na riječi:
«Požuri na namaz! Požuri na spas!» Te
riječi su upućene svakom od nas i
uistinu su oholi ili «pretjerano hrabri»
oni koji se na njih ne odazovu. Gospodar
ramazana je i Gospodar ševvala i drugih
mjeseci, pa zbog toga nastavimo sa
ibadetom!
Allah dž.š. obećava da će povećati uputu
i podariti takvaluk onima koji su na
pravom putu, što potvrđuje 17. ajet Sure
Muhammed:
«A onima
koji su na pravom putu, On će povećati
uputu i daće im takvaluk
(bogobojaznost)!»
(Sura Muhammed: 17)
Allah
dž.š. u 6. ajetu Sure Inšikak, za
čovjeka kaže, da je čovjek onaj koji se
trudi, koji čini (dobro ili zlo), te da
će on svoja djela naći pred Gospodarom
svjetova:
«Čovječe,
ti se trudiš i svoj trud ćeš pred svojim
Gospodarom naći! »
(Suretu-l-Inšikak: 6)
Prema
tome, ono što uradimo od dobra ili zla
naći ćemo kod svoga Gospodara i ništa od
toga neće biti umanjeno i svi ćemo se mi
susresti sa svojim djelima, kojih će se
oni koji ne vjeruju i koji su dvolični
stiditi i poželjeti da tlo ispod
njihovih nogu raspukne ili da budu od
onih koje će prašina prekriti.
Razmišljamo li mi o tom trenutku kada će
sva naša djela biti izložena pred nama i
kada će se sve tajne objelodaniti?
Razmišljamo li o Danu, na kojem neće
biti lažnih svjedoka i kada će dijelovi
tjela svjedočiti protiv ljudi?!
Zato ne dozvolimo da naša srca nakon što
su u ramazanu očišćena, budu ponovo
zaprljana svakodnevnim grijesima, a srca
su podložna promjenama, što potvrđuju
riječi Poslanika s.a.v.s.:
"Srce je nazvano "kalb" zbog svoje
prevrtljivosti. Primjer srca je primjer
pera zakačenog za drvo, kojeg vjetar
okreće na ovu i onu stranu!" (Ahmed)
I uistinu se srce okreće na ovu ili onu
stranu, u ovisnosti od okolnosti u
kojima se nalazi. Zar se i naša srca ne
okreću tamo-ovamo u potrazi za varljivim
dunjalučkim dobrima? Ili zar srca i
glave mnogih od nas nisu postala kao
prazna burad u kojima odzvanja sve sa
čime dođu u dodir, a u praznu buretu se
šum pretvara u krik ili oluju?
Allah dž.š. ostavlja ljudima mogućnost
da robuju kome hoće, a oni koji budu
robovali nekome drugom mimo Njega, oni
će na Sudnjem danu biti veliki
gubitnici, što potvrđuje 15. ajet Sure
Ez-Zumer:
«A vi se,
pored Njega klanjajte kome hoćete!"
Reci: "Stradaće uistinu oni koji na
Sudnjem danu izgube i sebe i porodice
svoje. Eto, to je pravo stradanje!» (Suretuz-Zumer:15)
Ibn Omer
r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s.
rekao: «Kada Allah dž.š. odluči da
uništi roba, od njega oduzme stid, a
kada od njega oduzme stid, on postaje
omražen, a kada postane omražen od njega
se oduzme povjerenje, a kada se oduzme
povjerenje, on postaje prevarantom, a
kada postane prevarantom, od njega se
oduzme milost, a kada se od njega oduzme
milost, on postaje prokletim, a kada
postane prokletim, od njega se oduzima
veza sa islamom!» (Ibn Madže)
Zar ne živimo u vremenu u kojem stid sve
više postaje misaonom imenicom kod
mnogih od nas, a gubljenje stida se
postupno, shodno citiranom hadisu u
konačnici završava gubljenjem imana?
Bošnjaci se danas ponašaju, kao da su
pitanje opstojnosti države i sigurnosti
vlastitog opstanka potpuno riješili,
zaboravljajući na domaće i
internacionalne projekte njihova
uništenja, od kojih nisu odustali ni
projektori ni izvršioci...
Muhammed s.a.v.s. nas podučava da nakon
ramazana postimo još šest dana u
ševvalu, jer je to ravno postu čitave
godine:
Prenosi Ebu Ejjub r.a. da je Poslanik
s.a.v.s. rekao: «Ko bude postio ramazan,
a potom još šest dana ševvala, kao da je
postio cijelu godinu!' (Muslim)
Zato, ne zaboravimo post šest dana
ševvala, kako bi postigli nagradu posta
cijele godine i time slijedili sunnet
Allahova Poslanika s.a.v.s.!
Braćo i sestre! Razmišljajmo o našim
životima, izvršavajmo zadate nam
obaveze, klonimo se harama, ne
približavajmo se sumnjivim stvarima,
međusobno se pomažimo i uvažavajmo,
budimo ustrajni u dobru, makar to što
činimo izgledalo zanemarljivo,
pripremajmo se za smrt, za život u
kaburu, za Dan proživljenja, za susret
sa Gospodarom i za polaganje računa na
Sudnjem danu!
Gospodaru, pomozi mudžahidima ma gdje
bili, ne iskušavaj nas sa onim što
nećemo moći podnijeti, oprosti nam
grijehe i počasti nas u džennetu
društvom sa poslanicima, šehidima i
dobrim ljudima!
