Vjerovanje i tragovi vjerovanja u životu individue i društva

وَضَرَبَ اللَّهُ مَثَلًا لِّلَّذِينَ آمَنُوا اِمْرَأَةَ فِرْعَوْنَ إِذْ قَالَتْ رَبِّ ابْنِ لِي عِندَكَ بَيْتًا فِي الْجَنَّةِ وَنَجِّنِي مِن فِرْعَوْنَ وَعَمَلِهِ وَنَجِّنِي مِنَ الْقَوْمِ الظَّالِمِينَ

Allah navodi primjer žene faraonove onima koji vjeruju - kada je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i djela njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!” ^{(Et-Tahrim, 11)}

Da bismo mogli pojmiti razlog zbog kojeg Uzvišeni, spominje primjer Asije čija snaga vjere ostavlja tako jak utjecaj na njenu volju da važi za univerzalni primjer, kao poželjan, za vremena sva i kod ljudi svih, bez obzira na spolni identitet, neophodno je upoznati lični profil Faraona.

§     Pitanje:

Koji cilj u principu Kur'an časni slijedi navodeći nam svoje brojne primjere?

§     Odgovor:

Da bi se bilo šta dokazalo ili pak da bi se ljudima ukazalo na put podsticanja, neophodne su dvije stvari. Prva, postojanje dobrog zakona, druga, praktičan primjer. Usljed toga se i kaže da je hipoteza zapravo prezentiranje naučnih puteva i istraživanja nakon praktične provjere i dokazivanja. Ili pak u našem pitanju hipotezu bi predstavljao poziv na stjecanje vrlina od strane Allaha kroz Kur'an, a primjeri koji nam se prezentiraju u Svetoj knjizi zapravo predstavljaju zvaničnu licencu da je to što se traži izvodivo u praktičnoj sferi ljudskih života.

§     Ko je Faraon?

Obratimo li pažnju na kur'anske ajete možemo napraviti listu od 14 glavnih karakteristika, kojima je Faraon kontaminirao svijet svoga vremena.

1. Zločinac

(يَسُومُونَكُمْ سُوَءَ الْعَذَابِ) ... koji su vas neizmjerno mučili ...^{(E'araf, 141)}

Metodologija njegovog zločina bila je veoma sofisticirana. On nije samo nanosio fizičku bol. Bio je specijaliziran da ponizi cijeli narod, da destruktivno djeluje na psihu svega što nije on. Na taj način veoma uspješno manipuliše identitetom i slobodama ljudi.

2. Super sila

(وَإِنَّ فِرْعَوْنَ لَعَالٍ فِي الأَرْضِ) ...a faraon je zaista na Zemlji silnik... ^{(Junus, 83)}

Za svoga vremena predstavljao je super silu koja nije imala pandana. Usljed toga ministru (za širenje ličnih interesa) kaže: “O Hamane,” - reče faraon - “sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac.” ^{(Gafir, 36/7)}

(وَقَالَ فِرْعَوْنُ يَا هَامَانُ ابْنِ لِي صَرْحًا لَّعَلِّي أَبْلُغُ الْأَسْبَابَ أَسْبَابَ السَّمَاوَاتِ فَأَطَّلِعَ إِلَى إِلَهِ مُوسَى وَإِنِّي لَأَظُنُّهُ كَاذِبًا)

Treba nam biti jasno da su u to vrijeme astrologija a i astronomija bili visokoj razini razvijenosti i da je faraon zapravo dao naredbu da se izgradi moćan opservatorij kako bi provjerio da li izvan “granica” njemu poznatog materijalnog svijeta u kojem nije svjedočio traga ničemu apstraktnom, postoji dokaz ili trag tog Musaovog Boga.

3. Posjedovao je veliki kapital

(رَبَّنَا إِنَّكَ آتَيْتَ فِرْعَوْنَ وَمَلأهُ زِينَةً وَأَمْوَالاً) ... Gospodaru naš! Ti si faraonu i glavešinama njegovim bogatstva dao... ^{(Junus, 88)}

Posjedovao je toliki kapital i sredstva da se čak i Musa, a.s., obraća svome Gospodaru u smislu: Bože kako da privolim svoj narod da se usprotivi tom ekonomskom gorostasu.

4. Centar inkvizitorskih represalija

Ne samo da je gazio po prirodnim i humanim pravima i zakonima, toliko je bio arogantan u svojoj drskosti da je počeo i Božije zakone gaziti: (اذْهَبَا إِلَى فِرْعَوْنَ إِنَّهُ طَغَى) ... Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio... ^{(Taha, 24)} Musa, a.s., da bi ga pobjedio, od Boga traži da mu da pomoćnika, brata Haruna, na što dobiva pozitivan odgovor: …idite faraonu, on se, doista, osilio... ^{(Taha, 43)} 

5. Manipulator političkih i medijskih instrumenata

Politički i medijski sistem utapanja informacija u tržištu koji je bio razradio u potpunosti je postizao rezultate. (وَأَضَلَّ فِرْعَوْنُ قَوْمَهُ وَمَا هَدَى) ... faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na pravi put izveo... ^{(Taha, 79)} Međutim, u isto vrijeme kada se njima ciljano manipulisalo, javnost je bila uvjerena da sve što čini čini za opću dobrobit, pa su ga svi za divno čudo slijedili (paradoks podaništva). Usljed toga nam Kur'an daje do znanja da iako Faraon nije sebi dozvoljavao luksuz čak ni minimalne doze prosvjetiteljstva za opće dobro i u korist istine, ali, ljudi su bili paralizirani potrebom da ga slijede.

6. Bezozjećajno čudovište

(وَيُذَبِّحُونَ أَبْنَاءكُمْ وَيَسْتَحْيُونَ نِسَاءكُمْ) ... koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali ... ^{(Ibrahim, 6 / Bekare, 49)} Riječ (يَسْتَحْيُونَ) može imati dva značenja, a oba, s obzirom o kome je riječ imaju svoju težinu. Prvo, da je ostavljao žene u životu kako bi ih koristio kao jeftinu radnu snagu, drugo, da žene nije ubijao jer ih je koristio kao bijelo roblje za nemoralne poslove.

7. Unosio je nemir i podjelu u društvo  

(يَسْتَضْعِفُ طَائِفَةً مِّنْهُمْ يُذَبِّحُ أَبْنَاءهُمْ وَيَسْتَحْيِي نِسَاءهُمْ) ...jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao... ^{(El-Kasas, 4)}

8. Oformio je staleže u društvu

(إِنَّ فِرْعَوْنَ عَلَا فِي الْأَرْضِ وَجَعَلَ أَهْلَهَا شِيَعًا) ... Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdjelio... ^{(El-Kasas, 4)} S obzirom da se nalazio na vrhu piramide vlasti, svoj uticaj je koristio tako što je jednu grupu ljudi slabio i politički i ekonomski, da bi na njihov račun drugima davao moć. Jedni su bili postavljani za uglednike, drugi su bili ponižavani, oduzimao im je svaki vid dostojanstva.

9. Orbitirao je izvan okvira zakonitosti

(إِنَّ فِرْعَوْنَ وَهَامَانَ وَجُنُودَهُمَا كَانُوا خَاطِئِينَ) ... zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili... ^{(El-Kasas, 8)} Cijela struktura njegovog državnog aparata je bila kvarna. Glava, tj. on bio je pokvaren i virus nemoralnosti i arogantnosti je zahvatio i bliske saradnike poput Hamana a zatim i one ispod njega, kao što su bili vojnici i ostali podanici.

10. Tvrdio je da je vrhovno božanstvo

Toliko je bio opijen devijantošću oslonjenom na političkoj, vojnoj i ekonomskoj moći da ga je to dovelo do granice kada je počeo tvrditi da je vrhovno božanstvo. ...O velikaši ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene... ^{(El-Kasas, 38)} (وَقَالَ فِرْعَوْنُ يَا أَيُّهَا الْمَلَأُ مَا عَلِمْتُ لَكُم مِّنْ إِلَهٍ غَيْرِي)

11. Bio je ohol

(وَقَارُونَ وَفِرْعَوْنَ وَهَامَانَ وَلَقَدْ جَاءهُم مُّوسَى بِالْبَيِّنَاتِ فَاسْتَكْبَرُوا فِي الْأَرْضِ) ... I Karun i faraon i Haman; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli... ^{(Ankebut, 39}) Toliko su bili oholi da jednostavno nisu bili spremni ni istinu potkrijepljenu argumentom prihvatiti. Jedno je međutim jasno, nisu ni prvi ni posljednji koji se tako ponašaju.

12. Krvoločni ubica

(وَقَالَ فِرْعَوْنُ ذَرُونِي أَقْتُلْ مُوسَى وَلْيَدْعُ رَبَّهُ) ... “Pustite vi meni” - reče faraon - “da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga... ^{(Gafir, 26)} Drugim riječima, kada sam ja bog, pa ko će mu to pomoći ako se okrenem protiv njega?!

13. Egoistični megaloman

(وَنَادَى فِرْعَوْنُ فِي قَوْمِهِ قَالَ يَا قَوْمِ أَلَيْسَ لِي مُلْكُ مِصْرَ) ... I faraon obznani narodu svome: “O narode moj,” - reče on - “zar meni ne pripada carstvo u Egiptu... ^{(Ez-Zuhruf, 51)} Drugim riječima, pa ljudi moji zar postoji neko ko nije u mom posjedu?!

14. Mučitelj

U želji da sve bude po njegovom nije se libio svakog eventualnog oponenta, disidenta i neposlušnog člana svojeg carstva podvrgnuti različitim vidovima mučenja. U sljedećem se ajetu (وَفِرْعَوْنَ ذِي الْأَوْتَادِ) spominje jedna sprava iz arsenala za mučenje koji je koristio: ...i faraonom, koji je klinove imao... ^{(El-Fedžr, 10)} Naime znao je čovjeka, ili ženu, nije birao, razapeti na zemlju, drvo ili zid tako što bi u ruke i noge zabio klinove, Sujuti, poznati komentator Kur'ana, u Durrul-Mensuru, kaže da je na taj način ubio i svoju vlastitu suprugu Asiju, (jednu od četiri odabrane žene svijeta). Također je mađioničare koji su pogriješili pa bez njegove dozvole pali ničice pred Bogom Musaovim, kaznio na taj način što im je odsjekao ekstremitete unakrst, a zatim ih razapeo zakucavši klinove u po jednu nogu i ruku koju im je ostavio, ali ne iz sažaljenja već da bi duže uživao u tuđim mukama. “Vi ste mu povjerovali” - viknu faraon - “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i ustrajniji.” ^{(Taha, 71)}

 Nakon ovog sažetog presijeka njegovog psiho profila, iz kojeg se razaznaje bolesni um tiranina, nemilosrdnog ubice, dehumanizirane žive forme koja se nije libila ničeg da bi ostala ono što je bila umislila u svom bolesnom umu, a pored svega toga bio je prihvaćen od strane savremenika, što je značilo da je imao svu potporu i moć u rukama i autoritet i kapital i ljude i vojsku, sve baš sve. Uzmemo li to u obzir do određenih granica možemo shvatitu svu nepokolebljivost i snagu volje i vjere koja je krasila jednu ženu, i to ženu koja mu je sa formalnog aspekta gledano bila najbliže ljudsko biće.

Hazreti Asija, supruga faraonova, u modernom okviru vrjednovanja bila bi first lady, ali puno moćnija nego li današnje prve dame (s tim da u ono doba nije bilo paparazza, niko nije smio ucjenjivati jer je vlast bila apsolutistička). Imala je sve nadohvat ruke, mogla je da je htjela dijeliti moć sa svojim mužem. Faraon, ta kreatura koju je nemoguće opisati u jasnoj mjeri, ipak pred njenom veličinom nije bio veći od beskorisnog roba. Pored svega imao je i veliki problem: šta s njom, kako naći kompromis?

Hazreti Asija bijaše žena u takvoj prilici da su joj se svi dodvoravali, klanjali i micali s puta, svi, baš svi s kojima bi mogla doći u kontakt, bez obzira bio ministar, savjetnik, tjelohranitelj, vojnik, prosjak, ambasador, obdusman...

Hazreti Asija bijaše svjesna cijene koju će morati platiti za odluku da ispolji svoj svjetonazor, tj. vjerovanje u Boga. Bila je svjesna da posljedice takve odluke nisu sagledane samo u tome da će izgubiti ugled i da će morati da se povuče s društvene scene, znala je da je čeka ono najgore. Njen muž bijaše beskompromisan i od njega je očekivala da je izloži najgorim mučenjima, koje vjerovatno neće moći ni preživjeti.

Međutim, ljubav prema Bogu je nešto neopisivo, nešto zadivljujuće. Kod koga se javi u njegovim očima jedinu veličini i vrijednost predstavlja Bog, sve ostalo je nebitno i malehno. Rumi u svojim kratkim ali sadržajnim stihovima između ostalog primjećuje:

 Sretnik što Te spozna, s životom šta da čini,s djecom, porodicom i sa domom šta da čini?Opčaraš ga pa mu na dar oba svjeta daš,Tobom opčarani, s dva svjeta šta da čini?

 Moć vjerovanja i učinak volje u čovjekovom životu može do te mjere biti velik da jednostavno ne postoji sila na svijetu da je slomi ili pokori. Vjerovanje je to koje vjernika čini postojanijim i stabilnijim od planinskih masiva. Ova tvrdnja je utemeljena na predaji u kojoj se kaže: “Zaista je vjernik postojan poput planine, ne mogu ga pomjeriti ni (najjače životne) oluje.” Oluje koje su u prošlosti uništile mnoge narode, nemaju moć čak ni pomjeriti s mjesta, čovjeka s čvrstom vjerom u Boga.

 Ovo nije izuzetak, nije nadnaravno, ovo je znak samo još jednog zakona koji važi u Kreaciji. Kur’an časni, stavljajući Asiju na mjesto uzora cijelom čovječanstvu dok traje ovaj materijalni svijet, ukazuje na nekoliko univerzalnih zakona.

 §     Čovječnost se ne ogleda kroz spolni identitet

 Ovim je zakonom zauvijek markirana znakom neispravnosti ideja da je muškarac bolji od žene, a ujedno daje se do znanja da je čovjek, čovjek, zahvaljujući vjeri, volji i misaonom sklopu. Čovjeka ne čini čovjekom to što je muškarac ili žena. U tom slučaju riječ je o tjelesnoj različitosti koja postoji zarad ispunjenja određenih koristi. Poput različitosti koja vlada među biljkama i životinjama, čija uloga je produžavanje vrste. Da je kakvim slučajem spolni identitet glavni činitelj čovječnosti tada ga ne bi bilo kod biljaka i životinja, jer bila bi riječ o presudnom elementu koji odvaja jednu vrstu od ostalih vrsta u životinjskom carstvu.

 §     Riječ je o zakonu

 Motiv kur’anskih kazivanja nije u tome da se sabere hronološko kazalo, već cilj je objasniti zakone Kreacije na osnovu kojih u bilo koje vrijeme, na bilo kojem mjestu da se javi ideja, karakter i djelo koji su opisani kroz faraona imat će degradirajući efekat po čovječanstvo. S druge strane jedino oni ljudi koji se ukrase svojstvima zdravog vjerovanja i jake volje mogu opstati u takvoj atmosferi.

§     Moć slobodne misli

Sa kur’anske perspektive ukoliko čovjek iziđe iz okvira ograničenih vidika i orijentira se univerzalno nema sile koja bi ga mogla ugroziti, štaviše on je taj koji postaje osovina kreaciji. U tom će stanju gledati svijet upravo onako kako on želi. Rumi u svojim kratkim ali sadržajnim stihovima između ostalog primjećuje:

  Zato što se ti zavrtiš a s tobom i glava,oči će ti k’o vrtešku kuću ugledati znaj.Zaploviš li čamcem po talasu plavom, obala će s tvojom da se kreće glavom. Ukoliko ti se zbog osvete u grudima steglo,cio će ti dunja biti malen ko tjesno odjelo.Budeš li spram prijatelja ponašanja dobra,u očima dunjaluka bit ćeš najboljega roda.Zato što si dio svijeta o ahbabu dragi,cijelinu ćeš poput sebe vidjeti u glavi. Svak ko bude kao tele i zvijerka činio, svome ugledu u društvu štetu je učinio.

Rumi u ovim stihovima temelj savršenosti ili pak dehumanizacije ustanovljava na svjetopogledu i ideološkom sklopu.

Iz ajeta citiranih u prethodnim izlaganjima kao najvažnije možemo izdvojiti:

1. Hazreti Asija kao simbol moći vjerovanja i volje.
2. Faraon kao simbol nesreće i nemilosrdnosti.
3. Božija milost uvjetovana dvama uvjetima:
   1. formalno izdvajanje iz redova nasilništva i arogancije,
   2. moralno istupanje iz ponašanja njima svojstvenog.

Upravo usljed toga Kur’an časni spominjući Ibrahima, a.s., družinu iz pećine kao i opisujući karakteristike hazreti Merjeme, a.s., kaže:

I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo. ^{(Merjem, 49)}

Kada napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti. ^{(El-Kehf, 16)}

I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. ^{(Merjem, 16,17)}

U jednom univerzalnom obraćanju u suri Fusilet, u 33. ajetu Kur'an časni poručuje: A ko govori bolje od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam zaista od onih koji su predani Allahu!” Dajući nam do znanja da nije dovoljno imati samo dobar svjetonazor, već on vrijedi tek kada je popraćen dobrim djelovanjem i svjesnom predanošću Allahu.

4. Udio i u materijalnoj i duhovnoj trpezi

 Kur’anski je stav da između materijalnih i duhovnih užitaka ne postoji sukob ili kontradikcija, već monoteist mora imati standard, to što ima tijelo nalaže mu da obezbjedi materijalna sredstva koja tijelo nalaže. Imati standard u materijalnim užicima vodi čovjeka ka duhovnim užicima, najbolji primjer ovog standarda i principa jesu riječi hazreti Asije koja kaže: “Bože izgradi mi kuću kod Tebe u Džennetu”. Drugim riječima, Bože, želim imati i materijalnu, tj. formalnu plemenitost a i duhovnu, tj. želim biti u Tvojoj blizini. U kontekstu toga Sujuti kaže: “U skladu sa hadisom hazreti Asija će u džennetu biti Poslanikova žena.”

5. Neophodnost imanja uzora.

 Vjerski je stav da čovjek kako god ima potrebu za dobrim i ispravnim zakonom tako ima potrebu i za uzorom. Vi u Allahovom poslaniku imate najbolji uzor, za onoga koji se nada Allahu i Onome svijetu, i koji puno Allaha spominje. ^{(Ahzab, 21)}

U skladu sa decidnim islamskim smjerom, čovjek nije zalutali brod koji pluta bespućem neodređenosti na oluji slučajnosti, već, čovjek je odgovorno i visokokotirajuće biće sa jasnim ciljevima i s unutarnjim i vanjskim vodičima klizi maršrutom od pustinje nebitka do visina zvanih Allahova bliskost.

Kako bi taj putnik postigao sreću i za sebe i za zajednicu dužan je da u toku svoga putovanja nauči kako da živi i da to znanje praktično provede odmah po njegovom primanju u svoj um.

Imajući svaki pa i najsitniji detalj u vidu islam nam je ponudio dva načina za upoznavanje s nepoznanicama vezanim za ovo elementarno pitanje.

a)      objasnio je pravila i okvire života od početka pa do granica gdje počinje vječnost.

b)       ponudio je savršene odgojne primjere u ljudima koji dok su živjeli predstavljali su živuće programe koji su ponuđeni kroz Kur'an.

Nakon svega što smo kazali, ukoliko ste pažljivo pratili i čitali, primjetit ćete krajnje naučan pristup životu kojim se služi Kur'an. Rekli smo da je naučni metod pristupa hipotetičkim stavovima da ih praktičnim putem dovedu do nivoa dokazanih zakona. Kur'an nam nudi divne zakone pozivajući nas da praktično ih provodeći stignemo do zacrtanog cilja, a zatim nam nudi savršene odgojne primjere koji su primjeri jer su praktično dokazali izvodivost intencije, da je čovjek stvoren da bude savršen.