|
IDBAR - JUČE, DANAS, SUTRA
Zamisli, 1411 godine u Dubrovačkom arhivu, prvi pisani trag, pisan u Dbri na Neretvi. Stariji od pola gradova u BiH. Nije šala! Mašalah!
Malo je sela na konjičkoj Općini, koji su postigli tako dobre rezultate u obnovi i razvoju u poslijeratnom periodu, kao što su to uspjeli stanovnici Idbra. Odmah po završetku rata pristupilo se obnovi porodičnih kuća, koje su granatirane više puta sa Ljubine i iz Bijele. Naročito su stradali zaseoci Ćosići i Nuhići.Treba napomenuti da su obnovu izvršili mještani uglavnom svojim sredstvima. Za prvog poslijeratnog predsjednika podružnice Idbar izabran je Aziz Nuhić, koji pokreće inicijativu kod nadležnih organa, da se zgrada O.Š.Idbar vrati Prosvjeti, od strane preduzeća ŠIP. Ovo preduzeće je prije rata napravilo dogovor sa mještanima i predstavnicima prosvjete, da izvrši asfaltiranje dijela puta od D. Sela do škole, a u zamjenu bi škola prešla u njihovo vlasnistvo i služila bi za stanovanje njihovih radnika, koji su vršili sječu šume na području Idbra. Razlog za vraćanje škole jeste vrlo loše iskustvo sa prevozom đaka do škole u Čelebićima, pogotovo u zimskom periodu, kao i onaj psihološki momenat „Gdje nema škole tu nema budućnosti“. Pored ove, pokrenuta je i inicijativa da se produži dalekovod od zaseoka Ćosići do škole i da se tu instalira još jedna trafostanica, radi stabilizacije napona, pošto često dolazi do kvarova na kućanskim aparatima u zaseocima Nuhići i Rajiči. Zatražena je i potrebna količina cementa, radi popravke puta Čelebići –Idbar, te prilaznih puteva za D.selo i Nuhiće. Sve tri ove inicijative maksimalno je podržao tadašnji načelnik Općine dr. Almir Alikadić i svijim zalaganjem pomogao da se ostvare. Odlaskom A. Nuhića u Konjic, za predsjednika Podružnice izabran je Zajim Ćosić, koji je zajedno sa mještanima dao veliki doprinos prilikom izgradnje telefonske linije za Idbar. U tom periodu pokrenute su i akcije na rekonstrukciji i izgradnji novih vodovoda u svim zaseocima, tako da danas svako domaćinstvo ima vodu.
Vraćanjem škole svojoj prvobitnoj namjeni, zbog gotovo ruševnog stanja, zatraženo je njezino osposobljavanje, jer se nastava odvijala u privatnoj kući, bolje kazati u podrumu.Prvi učitelj je bio mještanin Ibrahim Subašić. Sredstva za sanaciju škole obezbijedili su predstavnici Njemačke nacionalne CIMIC jedinice iz GECOSFOR-a, stacionirane u Rajlovcu.Radove je izvodila firma „Rad“ iz Konjica.
Dolaskom Islama Ćosića za predsjednika Podružnice, dolazi do novih inicijativa i akcija, jer Islam je već duže vrijeme jedan od najaktivnijih ljudi u Idbru. Izvršena je popravka džamije i munare, kako bi se mogli obavljati vjerski obredi. U potpunosti je urađena gasulhana pored džamije, sa svim potrebnim sadržajima.Tokom izgradnje poseban su doprinos dali: Ismet, Rasim i Ahmet Omerović, Islam. Sabit i Zajim Ćosić, koji je besplatno uradio krov. Sredstva za ovaj objekat su obezbijedili mještani. U D.selu su također okončani radovi na izgradnji gasulhane. Tokom izgradnje posebno su se istakli: Ćamil, Ismet, Avdo i Safet Bukvić, Muharem Bajramović i Zajim Ćinćur. U zaseoku Nuhići gasulhana je pokrivena i predstoje unutrašnji radovi.Jedan od najaktivnijih je bio Adis Nuhić. Prema njegovim riječima do sada je najveći doprinos dala omladina, što je za svaku pohvalu. U D.selu je ispred gasulhane, za dušu šehida Šefika Tucakovića, hajir česmu uvakufila njegova supruga Mirsada. U heremu Ćosići, za dušu šehida Brace Jeleškovića, uvakufila je hajir česmu i ulaznu kapiju njegova majka Naza Delalić. Betonski zid oko harema Ćosići, uradili su mještani srednjeg dijela sela vlastitim sredstvima, a radove je vodio Sabit Ćosić. Kapiju ispred džamije su uradili Nijaz i Ismet Bukvić, i Sabit Ćosić.
Temeljito renoviranje džamije i munare počelo je 20.08.2007.g. Radove izvodi firma „Progradnja“ iz Jablanice, pod nadzorom arhitekte Hamida Erzumlića iz Konjica.Pokretači ove akcije su imam Aladin ef. Bilanović, te članovi džematskog i građevinskog odbora. Ukupna vrijednost radova procjenjuje se na 60 000 maraka. Sredstva obezbjeđuju mještani uz pomoć ljudi porijeklom iz Idbra rasutih diljem svijeta.Tokom izvođenja radova, najviše su se istakli Ismet i Avdo Bukvić.Poseban doprinos za ovaj lijepi objekat dao je, rekao bih, najpoznatiji i najomiljeniji naš čovjek, dr. Safet Omerović.
IZGRADNJA VODOVODA ZA ČELEBIĆE I RENOVIRANJE PUTA
U razgovorima oko realizacije ovih projekata, ispred Idbra je učestvovao sadašnji predsjednik Podružnice Esad Ćosić, koji se prema riječima Islama Ćosića maksimalno trudi da se unaprijede uslovi života u Idbru. Ideja o novom vodovodu za Čelebiće stara je gotovo 11 godina, ali se zbog nedostatka sredstava sa radovima krenulo tek početkom marta ove godine.Radovi su završeni u sedmom mjesecu. Vodovod je dugačak oko 4,5 km.U njega su ugrađene vrlo kvalitetne cijevi promjera 300mm, i podmirivaće vodom oko 4500 stanovnika. Jedan krak vodovoda planiran je da ide prema Lisičićima, a drugi desnom obalom nizvodno za vikend naselje.Predviđa se da će za narednih 30-50 godina novi vodovod moći podmorivati potrebe stanovništva.Izgradnja vodovoda koštala je oko tri miliona maraka,a sredstva su obezbijedili mještani, Opština i Kanton. Radove je izvodila firma „Rad“ iz Konjica. Završetkom izgradnje vodovoda, počela je rekonstrukcija puta u dužini 4 km, od Čelebića do Donjeg sela. Težište rekonstrukcije je fokusirano na izgradnju potpornih zidova, koji su bili u vrlo lošem stanju, sasijecanju i ublažavanju krivina , te izlijevanju potpornih zidova sa gornje strane puta, radi spriječavanje odrona zemlje, adaptaciji i proširenju svih mostova, te manjih propusta, izgradnji slivnika sa gornje i betonske grede sa donje strane, radi zaštite asfalta, i naravno polaganje asfalta na pomenutoj dionici.Zbog proširivanja pojedinih dionica, ušlo se u liniju dalekovoda, pa su promijenjena i četiri stuba. Trenutno se vrši asfaltiranje dionice Nuhići- Donje selo.Za razliku od ove dionice, predhodna je tako dobro urađena ,da se od većine mještana mogla čuti gotovo ista rečenica: „Ne radi se ovo ovako kvalitetno samo radi nas, ima tu još nešto“. To „nešto“ je kako sam upravo danas čuo na Radio Konjicu, plan za izgradnju jedne protočne centrale na već postojećoj brani, te rekreacionog centra sa motelom i bungalovima. Priča se još o nizu projekata, ali obzirom da nisu provjereni nećemo ih ni navoditi. Ove ideje su svakako dobro došle, jer time se pruža mogućnost za otvaranje novih radnih mjesta, koja će spriječiti odlazak mladih ljudi iz Idbra. U ovom odista krupnom projektu za Idbar najveći doprinos su dali svojim zalaganjem i autoritetom dr. Safet Omerović, načelnik Općine Emir Bubalo i pomoćnik načelnika Esad Omerović. Radove na rekonstrukciji i asfaltiranju puta izvode firme „Rad“ i „Bujice“.
Za kraj, šta kazati, već ovo je za svaku pohvalu. Idbar danas ima, kada je u pitanju infrastruktura sve uslove za normalan život. Pa ipak, ostao je jedan, rekao bih ključni problem, sa kojim se danas suočava bosansko selo, a to je njegovo zamiranje. Polahko na žalost umiru sela po BiH, jer u potrazi za egzistencijom mladi odlaze u bijeli svijet, a stari zbog bolesti i godina nisu više u mogućnosti da obavljaju naporne seoske poslove. Danas u Idbru oko polovina stanovništva ne drži kravu. Samo dvije porodice drže nekoliko ovaca i koza. Više od deset godina ne hržu konji u Idbru. Više od dvadeset ne zriju žita, niti klasaju kukuruzi. U ljetnim mjesecima po okolnim planinama ne odjekuju zvona kao nekada. Okolo sela raste korov, a u plodnim poljima niče šiblje i kupina. Još jedino se mogu vidjeti njive pod krompirom i kupusom, na daleko čuvenog kvaliteta, ali minimalnih cijena. U ovakvoj situaciji stanovništvo je prinuđeno da bere šumske plodove kako bi preživjelo. Sve što je do sada učinjeno neće biti dovoljno ukoloko se ozbiljno ne poradi na pronalaženju uslova za normalnu egzistenciju, a to je nemoguće bez pomoći šire društvene zajednice. Tu se prvenstveno misli na Općinu i Kanton, koji bi uradili plan i program razvoja, te obezbijedili inicijalna sredstva. Mogući pravci razvoja su: voćarstvo, uzgoj ljekovitog bilja, proizvodnja zdrave hrane, osnivanje životinjskih farmi (ribljih i peradarskih posebno), seoski turizam, zanatstvo itd. Istodobno i po svaku cjenu treba spriječiti dolazak prljavih tehnologija, kao što su kamenolomi, betonare i sl. Pod hitno spriječiti sječu šuma, posebno već endemičnih vrsta kao što su čuvena munika i javor rebraš. Zbog nekontrolisane sječe u predhodnom periodu i velikih količina eksploziva upotrijebljenog za izgradnju šumskih puteva, već presušuju pojedini izvori i otvaraju se velike plavine. Da se i ne govori o nemjerljivim štetama koje je pretrpio biljni i životinjski svijet. Treba očekivati u narednom periodu da upravo to budu težišta na kojima će se temeljiti budući razvoj i prosperitet Idbra, koji je proglašen prvim ekološkim selom u BiH. Ne dozvolimo da prvo ekološko selo, vremenom postane samo vikend naselje.
Nuhić Aziz 07.10.2007.g.
|
|
|
Foto:Idbar
1910 godina
Foto iz 1910 godine / zaseok
Ćosići/
Zaseok
Ćosići danas
Izvor Baščice u Idbru
Idbar
danas /zaseok Nuhići/
Zaseok Raići
Zaseok Donje Selo
Djedova
glava / Bogumilsko svetište/