MLADI MUSLIMAN I

 ISLAMSKI ODGOVOR MODERNOM

SVIJETU

 (Autor: Sejjid Husien Nasr)

POGLAVLJE IZ KNJIGE: VODIČ MLADOM MUSLIMANU, Izdavač: Ljiljan, Sarajevo,1998.)

Seyyed Hossein Nasr rođen je u Teheranu 1933. godine. U rodnom gradu i u svojoj domovini Iranu stekao je osnovno obrazovanje, sa posebnim naglaskom na klasičnom obrazo­vanju u vjeri i u perzijskoj književnosti. Godine 1954., odnos­no 1956., Seyyed Hossein Nasr završava studije i stiče di­plome iz dvije oblasti na Harvardu i na M.I.T.-ju, iz geologije i geofizike, te iz fizike i matematike. Godine 1958. stekao je doktorat na Harvardu u SAD. Dok­torska teza odnosila se na povijest nauke i filozofije sa na­glaskom na islamske znanosti.
U periodu 1979.-1984. Seyyed Hossein Nasr je redovni profesor islamskih studija na Temple univerzitetu. Nakon 1984. prelazi na George Washington univerzitet u Washingtonu. Do danas je predavao na univerzitetu Princeton, zatim na Američkom univerzitetu u Bejrutu, a u periodu 1962­-1965. bio je gostujući profesor na univerzitetu Harvard. Od 1963. do 1979. Seyyed Hossein Nasr radi kao redovni profe­sor u svojoj domovini Iranu na Teheranskom univerzitetu.
Profesor Nasr održao je na stotine predavanja na najpoz­natijim svjetskim univerzitetima. Redovni je član mnogih akademija nauka širom svijeta, počasni doktor na mnogim univerzitetima, također i predsjednik ili počasni predsjednik mnogih društava, i sl. Član je redakcija nekih od najeminent­nijih svjetskih enciklopedija (kao, npr. The Encyclopeadia of World Spirituality, zatim The Oxford Encyclopaedia of the Modern Middle East, itd. itd.).
Objavio je trideset knjiga i više od pet stotina radova i stu­dija iz područja islama, islamske filozofije, klasičnih islams­kih nauka, umjetnosti i historije. Profesor Nasr piše i govori na engleskome, arapskome, perzijskome i francuskome jezi­ku. Njegova su djela prevedena na više od trideset jezika u svijetu, između ostalih i na bosanskome, albanskome, turs­kome, malajskome, indonežanskome, urdu, bengalskome, poljskome...
Stil profesora Nasr prožet je dubinom i jasnoćom, njegova djela njedre ostvarenja za mnoge nedostižnog ideala: piše pa­metno, duboko i pritom jasno. Stoga je, između ostalog, profesor Nasr vrlo omiljen i po­pularan mislilac, a posebno ga mlada muslimanska generaci­ja pamti i voli zbog angažiranog islamskog intelektualizma kojim zrače njegova djela. On za sebe voli kazati da je okci­dentalista, da proučava Zapad sa stanovišta islama.
Profesor Nasr je omiljen i među šiijama i među sunijama, poznat je po širenju tolerancije među religijama, kao i medu muslimanskim tradicionalnim pravcima mišljenja.  (dr. Enes Karić)

                                                             *** ***

Nepotrebno je posebno isticati da mladi musliman, u sus­retu sa modernom civilizacijom, može odgovoriti na mnogo načina, ovisno o svom zaleđu, obrazovanju, porodičnom okruženju i odgoju, psihološkim i emotivnim karakteristiki­ma kao i o svojim intelektualnim sposobnostima. Na ovom mjestu, u posljednjem poglavlju ove knjige, nije nam cilj potcrtati sve moguće odgovore već šta bi mogao biti jedan is­lamski odgovor, u ime mladog muslimana koji nastoji ostati u okvirima islamskog univerzuma, na izazove modernizma, istaknutim u ranijim poglavljima ove knjige. Takav odgovor zahvaća nekoliko kategorija te će, stoga, biti razmatran u četiri dijela, od kojih se prvi bavi religijskim, duhovnim i in­telektualnim elementima; drugi društvenim, ekonomskim i političkim; treći umjetničkim i četvrti načinom života veza­nim uz moderni svijet.

1. Srž islamskog odgovora modernom svijetu sastoji se, dakako, od religijskih, duhovnih i intelektualnih aspekata ljudskog života. Upravo ti aspekti određuju način djelovanja ljudskog bića kao i njegov pogled na svijet koji ga okružuje. Počinjući sa samom religijom, najvažniji odgovor do kojeg može doći, najvažniji korak koji treba poduzeti mladi musli­man je, prije svega, da sačuva snagu svoje vjere te da ne izgubi povjerenje u utemeljenost i istinu islamske Objave. Moderni svijet nagriza i teži uništenju svega što je sveto i vjersko u njegovu okruženju, a osobito se suprotstavlja isla­mu kao vjeri koja je odbila napustiti svoj sveti način života i Allahov zakon koji obuhvaća svaku ljudsku djelatnost. Većina zapadnjačkih orijentalista napada islam gotovo puna dva stoljeća i pokušava podučiti muslimane razumijevanju njihove vlastite vjere, uz ispriku da, s obzirom da njihova (zapadnjačka - prim. prev.), civilizacija proizvodi bolja cjepi­va, u mogućnosti je i bolje razumjeti šta Kur'an kazuje ili ne kazuje; da li je Kur'an Allahova Riječ ili amalgam kazivanja ranijih poslanika, kao što tvrde mnogi islamisti.
Muslimani moraju prvo osigurati islamski odgovor na iz­azov koji moderni svijet nameće religiji kao takvoj, a potom islamskoj Objavi posebno. Ovaj zadatak ne treba, dakako, položiti na pleća mladog muslimana koji možda nije u pot­punosti upoznat s vlastitom tradicijom već je to odgovornost iskusnih naučnika islamskog svijeta koji moraju osigurati od­branu vjere na intelektualnom planu kao i odbranu njenih duhovnih aspekata, iz koje mladi musliman može mnogo naučiti. Srećom, brojna su takva izlaganja pripremljena u posljednjih nekoliko desetljeća i ono što mladi musliman tre­ba učiniti jest da se upozna sa tim radovima i kroz njih sa onim što leži u srcu njegove/njezine vlastite vjere. Pomoću njih, mladi će musliman biti u prilici spriječiti kritike koje se obično dižu protiv islama, a koje sežu od poricanja izvornos­ti kur'anske Objave i napada na brojne aspekte Poslanikova alejhi's-selam života ili brojnih elemenata islamske etike do pristranih tumačenja kasnijih poglavlja u historiji islama.

Mora postojati islamski odgovor na svaku kritiku koja se podiže protiv vjere i, kao što je već spomenuto, mora se os­lanjati na izvorno islamsko učenje kako bi se osigurali nužni odgovori. Kako bi se ostvario taj vrlo važan zadatak, nužno je predstaviti islam suvremenim jezikom koji mogu razumje­ti oni koji nisu posvetili duge godine izučavanju tradicional­nih islamskih nauka, čak i ako je njihov materinji jezik arap­ski, perzijski, turski ili jedan od ostalih islamskih jezika.

Predstavljanje islama suvremenim jezikom, koje je, opet na sreću, već ostvareno u određenoj mjeri i s kojim smo se već bavili, posebno u prvom dijelu ove knjige, treba i dalje nasta­viti, a u međuvremenu mladi muslimani moraju naučiti šta je u srcu njihove religije i što je to što je omogućilo islamu da sačuva način života i spasa za čovječanstvo čak i nakon ne­kih četrnaest stoljeća. Oni se ne trebaju samo upoznati sa kri­tikama koje su se, sa raznih strana, podigle protiv islama, os­obito sa Zapada, u posljednjih nekoliko stoljeća, već i sa unutrašnjom dimenzijom svoje vlastite vjere koja je omo­gućila odgovore na najdublja filozofska i egzistencijalna pi­tanja s kojima se suočava Ummet.

Odgovor na izazove koji se otvaraju pred islamom mora se također temeljiti na najuniverzalnijim i najsveobuhvatni­jim učenjima islama, izbjegavajući uska sektaštva i suprot­stavljanja unutar samog islamskog svijeta, prepuštajući sek­taške, teološke i pravne rasprave pravnicima, teolozima i vjerskim naučnicima koji su stekli nužno obrazovanje za vođenje takvih rasprava. Čak i u njihovom slučaju, naravno, došao je dan kada se moraju suočiti s prihvaćanjem šireg po­gleda na islamsko pravovjerno učenje, utemeljeno na Šehadetu i univerzalnosti učenja koja isijavaju iz Kur'ana i hadisa Poslanika alejhi's-selam i izbjeći sektaške, unutrašnje borbe.

No, bez obzira na slučaj starijih generacija vjerskih uče­njaka u islamskom svijetu, ono što je najvažnije za mladog muslimana jest da se drži univerzalne poruke islama, što se tiče njegovog učenja o Allahu, ljudima, svijetu prirode, konačnom čovjekovom cilju i Objavi, te slijediti šerijat i dru­ga duhovna i etička vjerska učenja. Tako se, s jedne strane, mora ukloniti sektaško gloženje, a, s druge strane, predstavi­ti istina islama suvremenim jezikom koji, potom, mladi mus­limani ne samo trebaju naučiti već biti u stanju i dovoljno savladati kako bi odbacili kritike koje su protiv njih podig­nute. Nadamo se kako će i sama ova knjiga biti pomoć u ost­varivanju ovog cilja.

Još jedna važna odgovornost leži pred islamskom inteli­gencijom, a to ja pitanje proučavanja kršćanstva, judaizma i ostalih religijskih sistema sa islamskog stajališta. U posljedn­jih dvije stotine godina, islamski je svijet bio svjedokom po­jave čitave armije zapadnjačkih učenjaka koji su proučavali islam i izmijenili njegovo učenje upravo zbog iskrivljenog stajališta na kojem su temeljili svoje učenje, od kojih su neki vrlo uvažena imena, bez predrasuda o islamu, i pokazivali su, čak, i razumijevanje za islamsku stvar, no veliki broj među njima posjedovao je o islamu neutemeljene pojmove i često mu se žučno suprotstavljao. No, ne postoji velik broj ra­dova o drugim religijama sa islamskog stajališta, napisanih suvremenim jezikom, kako su to činili naši preci prije hiljadu godina. Tamo gdje su se javile takve suvremene studije, mada u još ograničenom broju, one su dale neke plodove. Važno je za mlade muslimane da se upoznaju s tim radovi­ma i da nastave slijediti tu liniju izučavanja kako bi stekli stanovitu perspektivu prema kršćanstvu, judaizmu i ostalim religijama, a koja ne bi bila utemeljena tek na suprotstavlja­nju jedne grupe usko ograničenih umova već na univerzaliz­mu kur'anskog razumijevanja vjere. Čak i letimičan pregled Kur'ana otkriva njegovo uvijek prisutno potvrđivanje uni­verzalnosti vjere i činjenice da je vjera objavljena čitavom čovječanstvu.

Mladi također moraju biti svjesni velikodušnosti musli­mana, u toku najvećeg dijela povijesti, prema vjerskim ma­njinama koje su živjele u njihovoj sredini. Uz to, proučavajući ostale religije, muslimani, osobito mladi koji odlaze na Za­pad, moraju biti svjesni razlike između sila modernizma koje se suprotstavljaju svim religijama, uključujući i ono što je preostalo od tradicionalnog kršćanstva i judaizma na Zapa­du, i onih religija koje, ako se dobro shvaćaju, mogu postati saveznicama islama protiv sila materijalizma i sekularizma koje teže uništenju ili, u najboljem slučaju, privatizaciji svih religija i njihovom protjerivanju sa društvene scene.

Također je od najvećeg značaja da mladi muslimani nauče više o svojoj vlastitoj intelektualnoj tradiciji obgrljujući sve raznorodne islamske discipline, od pravosuđa i pravnih principa do teologije, filozofije i duhovnih disciplina sufiz­ma, a da i ne spominjemo temeljne discipline, kur'anske ko­mentare i hadis. Nemoguće je, naravno, mladome muslima­nu ovladati svim ovim područjima, ali mu nije zato neizve­divo ovladati barem temeljnim podacima o svojoj vlastitoj in­telektualnoj tradiciji kako ne bi imao osjećaj manje vri­jednosti u odnosu na bit zapadnjačog izazova koji počiva, prvenstveno, u domenu znanja te je, stoga, intelektualne pri­rode, ako ne u izvornom značenju tog pojma, a ono barem u smislu racionalnog i onoga što se bavi plodovima aktivnosti duha. Još jednom se nadamo da će ova knjiga pružiti odre­đenu pomoć stjecanju takvog znanja.
Mladi musliman mora također dosta iščitati iz vlastite in­telektualne tradicije kako bi bio u prilici izvući iz nje odgo­vore na moderne i postmoderne izazove, kao što su nihili­zam, agnosticizam ili ateistički egzistencijalizam, materijalis­tički marksizam, psihologizacija duhovnog svijeta i duhovne realnosti, kao što je vidljivo u brojnim psihološkim školama, kao i na izazove koje postavlja suvremena nauka i danas, na­ravno, na krizu okoline koja dovodi u pitanje samu ljudsku egzistenciju. Štaviše, nužno je aktualizirati islamski odgovor na takve izazove na takav način da je mladi musliman u mogućnosti primijeniti svoje znanje u konkretnim situacija­ma privatnog ili društvenog života, onako kako se one danas javljaju, često na nepredviđene načine. Vrlo često kada mladi musliman dođe na Zapad, čak i ako potječe iz pobožne poro­dice i ako je bio u prilici naučiti rituale svoje vlastite vjere i određene kur'anske ajete i sam je pobožan, on ipak nije ste­kao znanje iz vlastite intelektualne tradicije kako bi bio u stanju izvlačiti iz nje upute u novim situacijama s kojima se suočava u svim uglovima modernog Svijeta. To vrijedi ne samo za one koji žive na Zapadu već čak i za mlade koji žive u moderniziranim krugovima islamskog svijeta.

Moglo bi se, stoga, reći da jedini način na koji se može osigurati islamski odgovor modernom svijetu, uime mladog muslimana, jest biti prvo spremnim odbraniti islam od iskrivljenih intepretacija izvana, oslanjajući se na ono što je na­jizvornije i od središnjeg značenja u samom vjerskom siste­mu i izbjegavajući rizike sektaških razmimoilaženja, koja su, u datim okolnostima, bila potpuno razumljiva, ali koja danas samo umanjuju duhovnu i intelektualnu energiju islamskog društva, osobito u sučeljavanju sa modernim Svijetom.

Drugo, musliman mora biti u stanju crpsti iz islamske in­telektualne tradicije kako bi osigurao odgovore na izazove koje postavljaju razne filozofijske i naučne teorije i prakse suvremenog društva. I, konačno, najvažnije je za mladog muslimana moći razlikovati između modernizma i onoga što je preostalo od izvornih vjerskih tradicija Zapada koje imaju mnogo više zajedničkih karakteristika sa islamom nego sa se­kularizmom koji, mada proizvod Zapada, u svojim korjeni­ma nema uopće zajedničkih karakteristika sa religijskom i svetom perspektivom ostalih monoteističkih religija koje su, u biti, sestre islama i članovi Ibrahimove porodice vjera.

2. Kada se osvrnemo na društveni, ekonomski i politički domen života, najvažnije je uočiti, prije svega, kako većina mladih muslimana nije u stanju razlikovati između izvornog islamskog učenja koje je, u velikoj mjeri, ugrađeno u druš­tvene strukture dijela islamskog svijeta u kojem su odrasli, i lokalnih navika i običaja koji su ih, također, okruživali. Često se, tako, dešava da se prilikom susreta sa muslimanima iz os­talih dijelova Svijeta prvo razvijaju velike diskusije ko od njih prakticira ili slijedi izvorne autentične norme - a, ustvari, svi ih slijede - samo u različitim društvenim i kulturnim kon­tekstima unutar kojih se islam historijski iskazivao.

Mnogi od napada zapadnjačkih modernista na islamske društvene institucije su, ustvari, napadi protiv svih nemoder­nih, tradicionalnih institucija koje oni poistovjećuju speci­fično s islamom, no koje postoje i u nemuslimanskom svijetu.

Jedno od takvih pitanja je npr. pokrivanje ženske kose. Radi se, naravno, o islamskoj praksi, no na taj se društveni fenomen nailazi i kod kršćana i kod Židova na Istoku, jedna­ko kao i kod muslimana. Važno je biti u stanju uočiti razliku u ovom specifičnom slučaju i jasno izreći da se ova praksa te­melji kako na islamskom sunnetu, tako i na društvenoj prak­si, dok neki drugi aspekti društvenih odnosa nisu izričito određeni niti Kur'anom ni hadisom i da su kao društvene prakse ugrađeni ne samo u muslimansko društvo već i u druge vjerske zajednice, kao, npr. kršćansku, koje su posto­jale unutar društava Zapadne Azije i Sjeverne Afrike prije pojave modernog vremena.

Mladi muslimani moraju ocijeniti islamske društvene in­stitucije sa islamske tačke gledišta, a ne na temelju suvre­mene kritike koja je protiv njih podignuta zato što je većina tih kritika utemeljena na određenim pretpostavkama koje se tiču pitanja ljudske prirode i čovjekovog krajnjeg cilja, a koje su obje, u stvarnosti, pogrješne i izravno se suprotstavljaju is­lamskom učenju. Modernistički napadi protiv tradicionalne porodične strukture, odnosa među spolovima, odnosa izme­đu različitih generacija i sl. ne smiju biti pasivno prihvaćeni u islamskom svijetu niti sa osjećajem manje vrijednosti, kao da se, npr. radi o utemeljenim istinama ili naučno utvrđenim prosudbenim kriterijima. Naprotiv, svakih nekoliko desetl­jeća, moda i kriteriji prosuđivanja na Zapadu se mijenjaju. Te se kritike, naime, moraju promatrati kroz prizmu svjeton­azora koji je potpuno stran islamskom, kao odraz društva u stalnoj mijeni i izloženog opasnosti raspadanja.

Savršen primjer za ilustriranje ovog problema jest pitanje uloge žene u islamskom društvu. Svaki zapadnjak koji želi napasti islam prvo napada pitanje uloge žene u islamu. No, sama uloga žene na Zapadu bila je mnogo drugačija prije ne­kih stotinu godina, u posljednjem desetljeću 13./19. stoljeća, od one u posljednjih desetak godina ovog stoljeća; i koje se garancije pružaju islamskom svijetu da u posljednjem desetl­jeću narednog stoljeća Zapad neće imati potpuno drugačiji pogled? Svaki put se islamsko društvo, kao i ostala neza­padnjačka društva, procjenjuju od strane zapadnjačkih kritičara na osnovu trenutne, dominantne mode u načinu mišljenja. Stoga te kritike ne treba preozbiljno shvaćati. Nji­hova stajališta treba, dakako, razumjeti, ali ih ne treba smatrati nepogrješivim kriterijima istine, što bi vodilo do toga da mladi musliman ima osjećaj slabljenja svojih društvenih i po­rodičnih veza, kao rezultat takvih kritika.

Isto se može reći i za islamsku etiku. U modernom svijetu, bez obzira na činjenicu da su moralne vrijednosti toliko osla­bile u društvu i da postoji toliko očito zanemarivanje moral­nih normi u ime svih onih koji u svojim rukama drže stvarnu vlast u sadašnjem trenutku, podižu se stalne kritike protiv raznorodnih aspekata islamskog morala. Ove kritike mladi musliman mora razumjeti kao kritike koje dolaze od dru­gačijeg i, štaviše, pogrješnog stajališta čovjeka i njegovog društva, utemeljenog na individualizmu, humanizmu, racio­nalizmu, udaljavajanju čovjeka od svetog, pobuni protiv au­toriteta, gubitku osjećaja transcendentnosti, usitnjavanju po­rodice, kvantifikaciji života i ograničavanju društva na jed­nostavno kvantitativne zbrojeve atomiziranih pojedinaca, na što smo već ranije ukazivali u ovoj knjizi. Prirodno je da se mladi musliman mora suprotstaviti licemjerstvu i nepravdi unutar vlastitog društva i gdje god na njih nailazio, bilo na Zapadu ili u nekim drugim dijelovima Svijeta, no kriterij za takvo prosuđivanje mora se temeljiti na samoj islamskoj etici, a ne na onome što je danas pomodno u modernom Svijetu jer ono što je moderno danas ubrzo će sutra izaći iz mode. Ust­vari, svakih se desetak godina pojavljuje novi cilj određene vrste agnostičkih ili ateističkih moralista u modernom svijetu koji traže "moralno počelo" kako bi preživjeli u svijetu u ko­jem su zaboravili Boga, no "moralno počelo" koje nema ni­kakvih objektivnih kriterija utemeljenih na Objavi i Božijem zakonu i koje se temelji isključivo na ljudskim konstrukcija­ma mijenja se, shodno tome, brzinom mijena ljudskih bića uronjenih u vir vrtoglavih promjena koje graniče sa haosom.

U oblasti ekonomije važno je za mladog muslimana ne za­boraviti povezivati ekonomiju sa etičkim principima, što je islamska civilizacija oduvijek činila, te uočiti velike opasnosti koje se javljaju kad se ove dvije oblasti razdvoje i kada eko­nomija postane 'nauka' gotovo neovisna od ljudi, koja se bavi samo količinom, bez ikakvog osvrtanja na kvalitativne as­pekte života. U ovoj oblasti mladome muslimanu mora ba­rem biti poznato oživljavanje islamske ekonomije koje, u određenoj mjeri, traje već posljednja dva desetljeća, a istovre­meno i nedostaci uslijed neprimjenjivanja islamskih eko­nomskih normi u različitim dijelovima islamskog svijeta. Ne može se za sve što se prakticira u islamskom svijetu reći da je islamske prirode, osobito u domenu ekonomije u kojoj se, zbog utjecaja međunarodnih okolnosti i iskustava posljed­njih nekoliko stoljeća, brojne prakse više ne temelje na šerijatskom učenju. Stoga je važno, s jedne strane, izbjegavati poistovjećivanje svih zbivanja u ekonomiji islamskog svijeta sa islamom, a, s druge strane, suzdržati se od kritiziranja svega što se dešava u islamskom svijetu na temelju zapad­njačkih ekonomskih teorija i u ime lažnog idealizma koji, ust­vari, ne može postojati i koji je protivan ljudskoj prirodi. Ono što je nužno jest poznavanje šerijatskog učenja koje se tiče odnosa između ekonomskih djelatnosti i etike i primjenji­vanje toga učenja kao kriterija ekonomske aktivnosti, ma o kojoj se zemlji Svijeta radilo.

Možda je najsloženije područje praktičnog aspekta života, a s kojim se mladi musliman, naravno, suočava, politika. Un­utar islamskog svijeta iznova kao izravan rezultat uništenja većine tradicionalnih islamskih političkih institucija i prodi­ranja brojnih snažnih sila, kao što je nacionalizam, i određenih vladinih institucija sa Zapada, koje se ne poduda­raju sa šerijatskim učenjima, postoji snažna napetost u poli­tičkom životu većine muslimanskih zemalja, a u mnogima od njih ne postoji ni sloboda otvorenog raspravaljanja o ovom pitanju. Otuda, kada mladi musliman stigne na Zapad, on osjeća, s jedne strane, osjećaj slobode jer je u mogućnosti raspravljati o političkim pitanjima, a, s druge strane, pod čestim je napadima zapadnjaka koji kritiziraju nedostatak demokracije u muslimanskim zemljama i koji se protive većini onoga što se zbiva na političkom planu u islamskom svijetu. Istovremeno se iza scene dešavaju sve vrste mogućih manipulacija određenih "demokratskih" vlada koje teže ost­varivanju najsnažnijeg mogućeg utjecaja političkih i ekonomskih interesa moćnog Zapada unutar islamskog svijeta, ne osvrćući se na zahtjeve širenja demokratske ideologije.

U ovom vrlo složenom području teško je dati jednostavan odgovor, osobito zato što mladi muslimani potječu iz zemal­ja vrlo raznorodne političke strukture, a u mnogima od njih ne slijede se islamske institucije ni prakse. Najvažnije je u ovom pitanju naučiti tradicionalna islamska učenja o poli­tičkoj vladavini i ne biti preidealističan, ali ni nerealan, što se vrlo često dešavalo u sredinama gdje su srednje dobra rješenja žrtvovana po cijenu težnje stvaranja savršenih rezul­tata i što je vrlo često završavalo zamjenjivanjem postojećeg nečim mnogo manje savršenim i manje otvorenim utjecajima tradicionalnih islamskih vrijednosti. Postoje, dakako, u sta­novitoj mjeri određene prednosti političkih institucija na Za­padu utemeljenih na ideji demokracije; prednosti na koje ne nailazimo u mnogim dijelovima islamskog svijeta gdje su po­litički sukobi i napetosti toliko veliki da negativno utječu na sve aspekte društvenog života i gdje ljudi ne ostvaruju slo­bode koje su pretpostavljene šerijatom i tradicionalnim islamskim institucijama.

Pa ipak, mladi muslimani se ne bi nikada trebali jednos­tavno prepustiti ideji da je demokracija, onako kako se ona iskristalizirala u zapadnjačkim političkim inistitucijama, naj­savršeniji oblik vladavine, osobito ne u formi u kojoj se ona javlja na Zapadu. Oni moraju uočiti da je u islamskom svije­tu narod uvijek sudjelovao u vlasti prije modernog vremena, ali kroz načine drugačije od pukog ubacivanja glasačkih lis­tića te da se islamskom svijetu mora dodijeliti vlastiti prostor kao i sloboda izbora kako bi bio u stanju razviti vlastite poli­tičke institucije u skladu sa islamskim principima i struktura­ma islamskog društva. To je prilika koja se u današnjem tre­nutku ne otvara pred muslimanskim zemljama često zbog djelovanja upravo onih nacija koje kritiziraju političku prak­su u tim istim zemljama.

3. Dolazeći do oblasti umjetnosti, u općenitom smislu, ve­lik broj mladih muslimana, i onih koji žive u islamskom svi­jetu, a koji je danas izgubio znatan dio svog tradicionalnog

civilizacijskog naslijeđa, nažalost, ne posjeduje ni temeljno znanje ni iskustvo o iznimnoj ljepoti i značaju tradicionalne islamske umjetnosti, izuzevši, možda, nekoliko spomenika islamske arhitekture koji su, Bogu hvala, preživjeli u mno­gim područjima islamskog svijeta. Prvi korak koji mladi musliman mora poduzeti jest upoznati vlastitu umjetničku tradiciju, utemeljenu na određenoj hijerarhiji vrijednosti i fi­lozofiji umjetnosti, uveliko različitoj od one koju nalazimo na Zapadu.

Kao što je već ranije navedeno u ovoj knjizi, vrhunske um­jetnosti u islamu su kaligrafija i arhitektura, a za njima slijede umjetnost odijevanja te proizvodnje predmeta koji okružuju ljude u njihovom svakidašnjem životu, kao što je proizvodn­ja tepiha i sl. i koje, dakle, određuju neposredni čovjekov am­bijent. Uporedo s tim umjetnostima postoje, dakako, neplas­tične umjetnosti, kao što su poezija, koja ima središnji značaj u islamskoj kulturi, muzici i pjevanja (učenja) različitih vrsta, od kojih je, bez premca, najznačajnije učenje Kur'ana, središnja sveta umjetnost u islamu. Ono što je na ovome mjestu važno upamtiti jest, prije svega, da mladi musliman treba shvatiti opseg i bogatstvo islamskih umjetničkih tradi­cija i da ne smije ostati bez odgovora na tvrdnje modernih kritičara kako islam nije proizveo niti jednu značajnu plas­tičnu umjetnost ili muziku, kao da svaka civilizacija mora dati iste vrste umjetnosti sa istom hijerarhijom vrijednosti.

Mladi musliman, koji je svjestan svog umjetničkog nas­lijeđa i njegovog značaja, može se uvijek osvrnuti na takve slučajeve i reći da, ako islam i nije stvorio skulpturu i pridao isti značaj slikarstvu kao što je slučaj sa Zapadom, tada Zap­ad nije, sa svoje strane, razvio u istoj mjeri dubinu i veličinu mističke poezije, utemeljene na ljubavi i znanju o Allahu, koja resi književnost gotovo svih islamskih naroda. Osim toga, izuzev skulpture koja je zabranjena islamskim zako­nom, kao što je slučaj i sa židovskom religijom, i u perspekti­vi anikonične (neslikovne) islamske umjetnosti koja zabran­juje izradu i slikanje Božijeg lika, islam je proizveo najviše forme umjetnosti u gotovo svim zamislivim umjetničkim kategorijama. Čak i u slikarstvu, koje nije od središnjeg značaja u islamu, perzijske su minijature, kao i one koje su im slije­dile, indijske i turske, medu najvećim remek-djelima svijeta umjetnosti.

Mladi musliman, osobito koji dolazi na Zapad, mora biti svjestan utjecaja koje moderna umjetnost vrši na ljudsku dušu. On ne može osigurati svoj odgovor mijenjajući tu umjetnost, ali zato može briž1jivo promatrati forme koje ga okružuju. Mladi musliman uvijek je u mogućnosti ograničiti se u prostor svog vlastitog života i okružiti se predmetima is­lamske umjetnosti koji mu nose blagodat (berićet/barakah) Objave, slušati učenje Kur'ana, uživati u klasičnim djelima poezije i muzike i stvarati, barem na manjem stepenu ozračje u kojem odzvanjaju islamska sveta i tradicionalna umjetnost i koje mu pruža podršku i prisjećanje na duhovnu realnost islama. Malehni predmet tradicionale islamske kaligrafije ili dizajna u sobi u kojoj se živi uveliko se razlikuje, što se tiče stvaranja islamskog životnog ambijenta, u uporedbi sa smještanjem u tu istu sobu uzorka modernog ili pak natura­lističkog zapadnjačkog slikarstva 13./18. stoljeća koje pripa­da sasvim različitom svjetonazoru. Isto vrijedi i za poeziju, muziku i sve ostale, raznorodne zvučne umjetnosti koje pro­diru u dušu putem čula sluha i koje su vrlo bliske čovje­kovom unutrašnjem bitku. Mladi musliman treba uložiti sve napore kako bi održao bliskost sa vlastitim umjetničkim svij­etom, kako onim slike, tako i onim zvuka, bez zatvaranja od susreta sa zapadnjačkom umjetnošću koja podrazumijeva dio njegovog obrazovanja i koju mladi musliman, koji pokušava razumjeti Zapad, mora svakako dobro poznavati.

Kritika na koju mladi musliman mora odgovoriti u dome­nu umjetnosti često je utemeljena na tvrdnji koja obično dola­zi iz redova nepromišljenih zapadnjačkih umjetničkih kri­tičara, kako islamsko slikarstvo nije živo ili naturalističko, mada se ova posljednja kritika sve manje javlja u posljednjih nekoliko godina kada je i sama zapadnjačka umjetnost sve manje naturalistička. Javljaju se, također, i kritike prema koji­ma islamska umjetnost, za razliku od grčke umjetnosti, nije u stanju izraziti pokret tijela likova koje opisuje ili, pak, ostva­riti trodimenzionalni prostor, i slično. Takve su kritike u stvarnosti nevažne i besmislene ako želimo razumjeti samo značenje islamske umjetnosti, no one se, ipak, vrlo često sus­reću.

Druga vrsta kritike na koju se može naići jest da je islams­ka umjetnost statična i da se nije značajnije promijenila kroz stoljeća; kao da je sama promjena vid vrline. Mladi musli­man mora imati spreman odgovor i suočiti se s tim kritikama ukazujući na značaj jedne umjetnosti koja, upravo zato što se ne mijenja neprestano, mnogo rječitije govori kroza stoljeća čak i neobrazovanim masama negoli svemijenjajuća umjet­nost zapadnog svijeta, čak i ako ostavimo postrani pitanje sadržaja ovih dviju umjetnosti. Postavlja se pitanje da li pre­krasni primjerak kaligrafije, izveden u vječnom naskhi stilu više govori običnom prolazniku kairskog bazara ili neki primjerak nadrealističkog ili neke druge forme modernog sli­karstva njujorškog ili pariškog slikara prolaznicima tih gra­dova. Vjerujemo da je odgovor dosta jasan i da mladi musli­man posjeduje vrlo snažan argument u predstavljanju, navedenim kritikama, značenja jedne umjetnosti koja je, s ob­zirom da je tradicionalna, u mogućnosti predstaviti najviše istine sakrivene iza promjenljivih pomodarskih tokova i dotaći srce i dušu svih slojeva islamskog društva, na način koji presijeca kroz idiosinkretičke fenomene i prijelazne po­jave svojstvene svakoj epohi, a koji je danas nezamisliv u modernoj umjetnosti.

4. I na kraju, dolazeći do pitanja životnog stila, moramo priznati da je vrlo teško mladoj osobi, bilo da se radi o musli­manu ili pripadniku neke druge religije, odoljeti vrlo snažnoj privlačnosti koju pruža moderni životni stil mladih, jer taj stil odgovara prvenstveno strastima i buntovnim elementima duše kojima se je mnogo jednostavnije predati negoli višim elementima sebstva, predavanje koje iziskuje disciplinu i koje uključuje, konačno, predaju Allahovoj Volji. Ne zabora­vimo da je prvenstvena dužnost svakog muslimana živjeti prema Allahovoj Volji, kao što je konkretno izraženo u islamskoj tradiciji, i ne postoji situacija u kojoj se to može izb­jeći. Štaviše, čineći to, on ne samo da čini najveću uslugu isla­mu već čini i najveću uslugu svojoj besmrtnoj duši , a isto tako i cjelokupnom čovječanstvu. Ne smije se zaboraviti da je jedna od najvažnijih funkcija islama nastaviti svjedočiti neo­spornu zbiljnost Allahova postojanja i podređivati se Njego­voj Volji.

Prvi korak koji, stoga, treba poduzeti jest odoljeti brojnim aspektima tzv. modernog životnog stila kako bi se ostalo oz­biljnim muslimanom. Ovaj je problem, naravno, mnogo dru­gačiji za mladog muslimana koji dolazi iz samog islamskog svijeta kako bi studirao na Zapadu ili drugim dijelovima suvremenog svijeta, kao, na primjer, u Japanu i za muslima­na koji je rođen u muslimanskoj porodici koja živi na Zapa­du i koji se nije nikada susreo sa tradicionalnom islamskom kulturom. Privlačna sila suvremenog života na ova dva tipa mladih muslimana, kao i na mlade ljude unutar modernizi­ranih dijelova samog islamskog svijeta, nije ista, no u svim ovim slučajevima javljaju se teški izazovi koji uključuju razne životne aspekte, od načina odijevanja, načina govora do na­vika vezanih uz način jela i vrstu muzike, te vidove zabave.

Upravo se u ovoj oblasti mladi musliman suočava s naj­snažnijim naletom modernizma koji nastoji preplaviti islam­ski svijet i upravo će ovdje jedino milost koja isijava iz svetih običaja, uz pomoć izučenog duha i duše uronjene u vjeru biti u stanju odoljeti pritiscima prilagođavanja tome stilu, a i oso­bito će tome odoljeti oni muslimani koji su odrasli na Zapa­du kao i oni koji dolaze iz samog islamskog svijeta, u još mladim godinama. Naravno, najveći pritisak prilagođavanja modernom životnom stilu dešava se u tinejdžerskim godina­ma i ranim dvadesetim, no on ne iščezava ponekad ni kod starijih osoba. Važno je, dakle, razumjeti značaj i utjecaj svih ovih aspekata tzv. modernog životnog stila. Također, ako je nužno prihvatiti neke od ovih utjecaja, treba težiti, na osno­vu stečene svijesti o njima, njihovom ublažavanju kad god je to moguće i izbjegavati što je moguće izbjeći, nadomještajući ih drugim formama življenja i djelovanja utemeljenim na predavanju čovjeka Allahovoj Volji. Treba izbjegavati akte utemeljene na pobuni pojedinca protiv Allaha i tradicional­nih društvenih vrijednosti, pobunu koja se tako snažno odražava u načinu života mladih, što je vidljivo kroz nasilje, korištenje droga, nekontrolirani seksualni život i sl.

Mogli bismo beskrajno razgovarati o ovom ključnom pro­blemu odgovora mladog muslimana suvremenom Svijetu. Ova je knjiga, nažalost, već postala mnogo dužom nego je bilo prvobitno zamišljeno te više nema mjesta za daljnje razmatranje ovog važnog pitanja. Ono što treba upamtiti kao zaključnu misao jest da je islam živa realnost, a moderni je Svijet, mada u sadašnjem trenutku i bez obzira na svoje rastvaranje iznutra, još snažna sila s kojom treba računati u povi­jesnoj areni. Muslimani, stoga, bilo da se radi o mladoj ili starijoj generaciji, ne mogu preživjeti kao muslimani, ni poje­dinačno niti kao članovi velike civilizacije i Poslanikovog Ummeta, ako nisu u stanju odgovoriti na izazove koje im postavlja moderni svijet. Moraju spoznati taj svijet svom širinom svoga uma i u svim njegovim dimenzijama te od­govoriti na izazove, ne na pukoj emotivnoj osnovi, već na te­melju izvornog znanja o tom svijetu, oslanjajući se na cjelovi­to poznavanje islamske tradicije.

U srcu tog poduhvata leži očuvanje imana, to jest vjere u Allaha, Njegovu Svemoć, Sveznanje i ljubav za one koji Mu se podređuju, kao i vjere u Njegovu Riječ, Kur'an Časni i učenje koje je preneseno preko Njegovog Posljednjeg Posla­nika. Ne smije se nikada zaboraviti da Kur'an i hadis, dva paralelna izvora islamske tradicije, pružaju cjelokupnu upu­tu koja je potrebna mladim i starijim muslimanima, danas i u budućnosti, sve do kraja povijesti. Zadatak svake generacije je očuvati vjeru u njihova učenja i primjenjivati ih u situacija­ma u kojima se zatiču, na osnovu Allahove Volje i uz uvje­renje da nema ljudskog stanja, da "nema svjetova" na koje se ne može primijeniti islamsko učenje, ma šta god se moglo učiniti suprotnim. Glas je Istine uvijek posljednji glas jer izvire iz Allaha, Čije je jedno od Imena Istina (el-Haqq) i, ako parafraziramo znamenito kur'ansko kazivanje, kada se poja­vi istina, laži nestaje.

Wel-hamdu lillah we bihi neste'in