Vakuf Čaršijske džamije
sastojao se od sljedećih nepokretnosti: dvije brijačnice, dvije pekare, dva
dućana i jedne aščinice koji su izdavani pod kiriju. Od prihoda koji je na
ovaj način dobijen podmirivane su plate imama džamije, muderisa, mualima,
kao i naknade za učenje hatmi i mevluda, te ostali sitni troškovi. U
proračunu za 1913. godinu je navedeno da je to vakuf Husein- bega
Hadžihuseinovića, ali je sastav nepokretnosti ostao isti.
Godine 1917.
austrougarska vojna vlast je skinula olovni krov sa džamije a svod je
premazala katranom. Džamija je temeljito obnovljena 1922. godine, kada je
kameni pod zamijenjen drvenim, a krov ponovo pokriven limom.
Opis
Čaršijska džamija u
Konjicu pripada tipu jednoprostornih džamija pokrivenih četvorovodnim
krovom, sa unutrašnjom drvenom kupolom
i kamenom munarom prislonjenom uz objekat. Locirana je na parceli koja je
ograđena niskim kamenim zidom. Ulazi u harem džamije se nalaze na
sjeveroistočnoj i sjeverozapadnoj strani parcele.
Džamija
ima dimenzije 10,50x14,90 metara. Sastoji se od jednoprostornog molitvenog
prostora kvadratne osnove sa stranicama čije su dimenzije 8,50x 8,50 m,
trijema sa sjeverozapadne strane i kamene munare sa jugozapadne strane. U
enterijeru džamija je natkrivena osmougaonom drvenom kupolom, a sa spoljne
strane je pokrivena kosim četvorostrešnim krovom.
Sa sjeverozapadne strane
objekta nalazi se trijem sa sofama čije su dimenzije
10,65x4,35 metara, sa srednjim prolazom čija je širina 2,27 metara. Od nivoa
terena sofe su podignute u prosjeku za 68 cm. Trostrani krov trijema nosi
ukupno 10 drvenih stubova od kojih osam ima osmostraničnu osnovicu, a dva,
koja su prislonjena uz sjeverozapadni zid džamije, imaju šest stranica.
Dimenzije presjeka stubova iznose od 23x23 pa do 25x25 cm. Širina svake
stranice iznosi prosječno 10 cm. Karakteristično je da pojedini stubovi
trijema džamije imaju različite baze – kod nekih su baze četvorostranične,
kod nekih osmostranične, a pojedini uopšte nemaju baza. Stubovi su međusobno
povezani drvenom gredom. Između stubova su postavljeni prelomljeni
(vitičasti) lukovi sa ispunom od dijagonalno složenih drvenih letvica
sličnih drvenom mušepku. Centralnim dijelom prostora sofa dominira
profilisani kameni portal izvučen iz ravni džamijskog zida 30 cm. Širina
ulaza u džamiju iznosi 1,23 metra. Kamene dovratnike, širine 25 i debljine
16 cm, povezuje nadvratnik sastavljen od pet kamenih blokova - pravilnih
lučnih segmenata sa srednjim kamenom visine 34 i širine 30 cm sa gornje,
odnosno 20 cm sa donje strane. Kameni prag džamije je visok 15 cm.
Iznad ulaza u
džamiju se nalazi natpis u stihovima na arapskom jeziku uklesan u
kamenu ploču veličine 70x40 cm. Tekst natpisa, mjestimično vokalizovan,
smješten je u šest elipsastih polja, pisan nesh-pismom.Tekst natpisa
već smo naveli u gornjem dijelu opisa.
Centralni molitveni
prostor
predstavlja kubus dimenzija 8,50x8,50 metara. Visina zida do krovnog vijenca
iznosi približno 5,90 metara.
Uz cijeli sjeverozapadni
zid postavljen je mahfil kome se pristupa preko stepeništa
munare. Dimenzije mahfila iznose 8,50x2,64 metra. Sastoji se od dva
pravougaona dijela postavljena uz sjeverni i zapadni ugao džamije. Dimenzije
svakog pravougaonog dijela mahfila iznose 3,37x2,64 metra. Ova dva dijela
međusobno su povezana pasarelom dimenzija 2,00x0,86 metara. Ukupna
površina mahfila iznosi 20,0 m². Drvena konstrukcija mahfila se oslanja na
hatulu postavljenu u sjeverozapadnom zidu i na konstrukciju koju
sačinjavaju kamene grede, debljine 15 cm, oslonjene na šest kamenih
osmostraničnih stubova visine 2 metra. Stubovi su završeni jednostavnim
kapitelom visine 14 cm. Ograda mahfila, visine 67 cm, takođe je od kamena, a
njena debljina iznosi 7 cm. Gornja stranica ograde ima jednostavnu
profilaciju. Pod mahfila je daščani. Konstrukcija mahfila (gledano sa donje
strane) bila je sakrivena drvenim daskama, dekorisanim geometrijskim
ukrasima sačinjenim od niza drvenih letvica. Rubne daske su bile oslikane
biljnim ornamentom. Prema načinu iscrtavanja, kao i vrsti ornamenta,
dekoracija može da se datira u vrijeme izgradnje džamije. Dio mahfila
smješten uz sjeverni ugao džamije u nekom ranijem periodu je urađen od
betona (stubovi, grede i ograda).
Prostor mihraba
ima širinu 2,00 m i visinu oko 3,20 metara. Izvučen je iz ravni zida za 15
cm. Profilisani okvir ima širinu od 56 cm, a sedmostrana mihrapska niša je
široka 88 cm.
Kameni minber
ima dimenzije 2,90x0,77 m sa visinom od približno 4,50 m (mjereno do vrha
krova). Sastavljen je od tri dijela:
- portala sa
stepeništem i kamenom ogradom,
- gornjeg
dijela koji nose četiri stuba povezana vitičastim lukom i
- bočnih
trouglastih stranica.
Visina portala minbera
iznosi 1,92 metra. Kamena ograda je profilisana, kao i dijelovi bočnih
trouglastih ploha. Visina ograde iznosi 90 cm. U podnožju bočnih stranica se
nalaze jedna veća i dvije manje niše završene plitkim vitičastim lukom. Veća
niša, čija širina iznosi 50 cm, a visina 1,60 metara, predstavlja prolaz
ispod minbera. Do 2004. godine ovaj prolaz je bio zatvoren drvenim mušepkom.
Minber je bio bojen kao i ostali dijelovi džamije urađeni od kamena.
Ispod četvorovodnog krova
džamije se nalazi potkonstrukcija u vidu osmougaone kupole. Osmougaona
osnova formirana je pomoću dijagonalnih greda. Iz svakog ugla takve
osmougaone osnove izlaze remenate, koje su na vrhu konstrukcije upete u
tjemeni prsten. Na taj način je formirana kriškasta kupola koja je sa donje
strane pokovana daskama. Prelaz iz ravne tavanice u kupolu je dodatno
naglašen dekoracijom u vidu rešme (dekorisana čeona daska).
Prozorski otvori
na džamiji su postavljeni u dva pojasa osim sa sjeverozapadne (ulazne)
strane, gdje su gornji prozorski otvori pri nekoj od intervencija zazidani,
ali su ostala vidljiva njihova mjesta. U prvom horizontalnom pojasu na
svakoj od fasada džamije su postavljena po dva pravougaona prozorska otvora
(dimenzija 90x146 cm/širina x visina). Prozori na jugoistočnom mihrapskom
zidu su drugačiji od ostalih prozora, jer se na njima, iznad natprozornika,
nalazi otvor svijetlih dimenzija 110x60 cm, iznad koga je izveden kameni
prelomljeni luk. Tragovi tranzena nisu vidljivi. Kod ostalih prozorskih
otvora do 2004. godine dio iznad prozora je bio zazidan i naglašen
prelomljenim lukom izvedenim u malteru. U intervenciji koju su izvele
džematlije po uzoru na prozorske otvore mihrapskog zida dio iznad ostalih
prozora je probijen i izveden je svojevrstan prelomljeni luk. Svijetle
dimenzije ovog novog elementa iznose 112x62 cm.
Prozorski okviri u
enterijeru džamije su izvedeni od pješčara sa bogatijim i složenijim
profilacijama. Na njima su vidljiva mjesta za postavljanje demira. Iz ovoga
može da se zaključi da su ovi elementi prilikom neke od intervencija
prebačeni u enterijer objekta (možda u vrijeme njene prve obnove) ili potiču
sa neke druge džamije. Prozorski otvori na sofama su bogatije dekorisani od
ostalih prozorskih otvora. Debljina kamenog okvira iznosi od 20 do 22 cm. Sa
spoljne strane prozora su postavljeni demiri od kovanog gvožđa, a sa
unutrašnje su bili postavljeni drveni kapci. Prozori drugog horizontalnog
pojasa imaju dimenzije 88x178 cm (visina do tjemena luka), postavljeni su u
istim vertikalnim osovinama kao i prozori prvog. Prozori imaju završetak,
takođe, naglašen prelomljenim lukom. Sa obje strane prelomljeni luk je
uvučen prosječno 5 cm u odnosu na ravan zida.
Zidovi džamije
su urađeni od krečnjaka sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom i njihova
debljina iznosi u prosjeku 75 cm. Sa spoljne strane zidovi su danas
omalterisani produžno - cementnim malterom. U enterijeru zidovi su, takođe,
omalterisani i okrečeni. Džamija je pokrivena četvorovodnim krovom. Pokrov
je od pocinčanog lima, a krovna konstrukcija ispod pokrivača drvena. Izvorno
džamija je bila pokrivena olovnim limom.
Visina kamene
munare bez alema iznosi 30 metara (Mulić, str. 178). Munara
je izvedena od kamena, a sastoji se od postolja, poligonalnog
(dvanaestostraničnog) tijela munare, šerefe, kace i završne kupe sa
metalnim alemom. Šerefa nije dekorisana. U unutrašnjosti munare je
postavljeno kameno stepenište. Pojedini blokovi su urađeni od sedre. Ulaz u
munaru se nalazi u zapadnom uglu džamije.
Harem
U haremu džamije
Mujezinović je pronašao dvadesetak nišana. Među njima se nalaze i nišani nad
navodnim mezarom Junuz-čauša, za koga se pretpostavlja da je osnivač
konjičke džamije. Na nišanima nema nikakvog natpisa. Urađeni su od mermera.
Uzglavni nišan sa turbanom na prevoj visok je 1,25 metara, ima osnovu
dimenzija 18x18 cm. Nožni nišan je izrađen u obliku stele visine 1,18 metara
sa osnovom čije su dimenzije 32x10 cm. Na ovom nišanu je uklesana rozeta.
Ovaj spomenik je najstariji u haremu.
Natpise
imaju sljedeći nišani:
Nišan Ferhat-bega:
Na uzglavnom nišanu, koji
ima formu ulemanskih nišana, uklesan je sljedeći natpis smješten sa dvije
strane nišana.
„1255 (1839/40).
(Bože) koji praštaš grijehe
i pokrivaš ljudske
mane,
oprosti mi grijehe
i pokrij moje mane tvojom milošću.
Umrli i upokojeni
Ferhat-beg, sin Ahmed-bega.
Za njegovu dušu
(prouči) Fatihu.
Kada mu je stigao
poziv 'Vrati se' odazvao se sudiji svih robova (ljudi).
Predao je dušu…“
Nišan
Derviš-paše (Dedage) Čengića
Nad grobom Čengića je
masivan i ukrašen kameni sarkofag na koji su postavljena dva nišana.
Uzglavni nišan je završen plitkim fesom i kićankom, a nožni je ukrašen lozom
sa grozdovima. I na vrhu nožnog spomenika se nalazi ukrašeno ispupčenje.
Spomenik se nalazi u posebnoj gvozdenoj ogradi. Na uzglavnom nišanu na dvije
strane je uklesan sljedeći hronogram u pjesmi na turskom jeziku sa talik-pismom:
„On (Allah),
Ugledna ličnost,
ešraf I hanedan live Gacka,
Njegova
ekselencija, junak, Čengić Dede Paša,
Volio je potomstvo
vjerovjesnika Mustafe (Muhameda) i pomagao vjeru.
Ovaj borac za
vjeru u Hercegovini,
Najiskrenije se
zalagao za unapređenje vjere.
Da bi pomogao u
borbi, odlučio se i krenuo
Prema Nikšiću gdje
se razbolio.
I ne izliječivši
se predao je dušu,
A na smrtnom času
preporuči dvojici
svojih sinova strpljivost
Taj iskreni i
junačni borac.
Drugu polovinu kronograma
čitaj na drugoj strani:
On (Allah)
Pogledaj moje
stanje i iz njeg crpi pouku,
Pa nemoj imati
pouzdanja u ovaj svijet,
Jer je on bez
ikakve stalnosti i milosti,
Zato neka te život
ne zavede i iskoristi ga na putu istine,
A na tom putu
najbolje djelo je borba (na božjem putu).
Borbu je
preporučivao i Allahov vjerovjesnik,
Djeco i prijatelji
ne zanemarujte borbu,
Jer je borba...
Nakon ove
preporuke izgovori Hu (Allah)
i predade dušu
vječnosti,
..
Bože neka je Dedo-paši
mjesto u dženetu Meva.
Godina 1292.“ (1874)
Ispod ovog natpisa je i
sljedeći tekst u latinici:
„Derviš-paša
Čengić
Otomanski zborni zapovjednik
umro godine 1874.“
Ostali datirani nišani u
groblju uz Čaršijsku džamiju pokazuju da su u haremu sahranjeni:
- Omer,
sin Mula Mehmeda, umro 1252. hidžretske (1836/37) godine;
- Abdulah,
sin hadži Mustafe Prohe, 1278. hidžretske (1861/62) godine;
- Almasa,
kći hadži Jusuf-age, 1278.hidžretske (1861/62) godine;
- Fatima,
kći Avdage Prohe, supruga Kadića Nedžib-efendije, umrla 1285.
hidžretske (1868/69) godine.
Kao prateće objekte ove
džamije Čelić i ostali autori navode medresu i mekteb.
Medresa je bila smještena južno od džamije, van ograde harema, na mjestu
današnje zgrade Medžlisa.
U haremu džamije uz
istočni dvorišni zid džamije se nalazi nova česma izvedena od
kamena. Sastoji se od korita i tijela završenog šatorastim krovom. Na zidu
česme se nalazi ploča sa upisanom godinom njene izgradnje (1987).
Džamija je, prema
Mulićevom mišljenju, obnavljana 1633. godine. Džamija je i poslije
toga više puta obnavljana.
U vrijeme rata u Bosni i
Hercegovini (1992-1995) džamija je više puta pogođena artiljerijskim
granatama. Tom prilikom su bili oštećeni krovna konstrukcija i zidovi
objekta, a munara je pogođena više puta direktnim hicima. Kasnije su
rekonstruisani gornji dio munare i šerefe, objekat je omalterisan i okrečen,
te pokriven. Radove je finansirala IGASA – Svjetska islamska humanitarna
organizacija iz Saudijske Arabije.
POPRAVCI I RESTAURATORSKI RADOVI
U periodu od 2004.
do 2006. godine na objektu je izvršeno mnogo intervencija od kojih su
neke narušile njegovu izvornost. U prvom redu to se odnosi na intervencije u
enterijeru. Od posljednjeg obilaska lokacije i objekta (2004. godine)
izvršeno je sljedeće:
- demontiran
mahfil i skinuti dekorisani elementi; mahfil je kasnije vraćen ali bez
dekoracija;
- u enterijeru je
izbetonirana greda iznad samog ulaza u objekat koja podupire mahfil;
- iz nepoznatih
razloga dodata je betonska greda na donji kameni okvir prozora koji se
nalazi uz ulaz na munaru (jugozapadni zid džamije);
- sa svih kamenih
elemenata mihraba je skinuta boja; mihrab je prekrečen;
- sa svih kamenih
elemenata minbera je skinuta boja;
- sa svih kamenih
elemenata mahfila (horizontalne grede, stubovi, kapiteli, baze, ograda) je
skinuta boja;
- dio iznad
natprozornika je probijen, izvedena konstrukcija luka sa drugačijom
geometrijom od geometrije luka iz 2004. godine;
- sva stolarija,
osim ulaznih spoljnih vrata, zamijenjena je;
- džamija je
omalterisana u enterijeru i prekrečena.
Jedan
nišan bez natpisa koji se nalazi u haremu džamije tradicija
pripisuje Junuz-čaušu.
Ibrahim – sin hadži Abdijin
i bratučed hair sahibije Tekijske džamije Mehmed-bega,
carskog čauša.
(5)
Ovi podaci se čuvaju u Arhivu Generalne direkcije vakufa u Ankari (Vakuflar
Umum Müdürlügü Arşivi – VUMA). Za potrebe Orijentalne
zbirke ANUBiH deftere je fotografski snimio Adem Handžić. Prije
izvjesnog vremena ova ustanova ustupila ih je OIS-u i nalaze se pod
šifrom 46 (ima ukupno 620 listova).
Ove
džamije predstavljaju poseban tip džamija. Ovom tipu pripadaju
Šarića, Roznamedžijina i Tabačica džamija u Mostaru. Najljepšu
džamiju u ovoj grupi predstavlja Roznamedžijina džamija u Mostaru sa
izuzetno lijepom munarom (Pašić, 1989, str. 32).
Derviš-paša,
zvani Dedaga Čengić, turski zborni zapovjednik, umro je u Konjicu na
putu iz Gacka u Sarajevo 1272. hidžretske godine (1874). U borbama
sa Crnogorcima teško je ranjen.
JOŠ
NEKOLIKO PODATAKA O VAKIFIMA TEKIJSKE I ČARŠIJSKE DŽAMIJE
Na osnovu memoara Mehmedi – Faika Alagića iz Konjica pod naslovom
“Povijest jedne porodice”1] nalazimo još nekoliko podataka o vakifima
dvije konjičke džamije. Budući da je graša njegovih memoara dosta
zanimljiva donosimo jedan manji dio iz njih zadržavajući donekle jezički
oblik u kom su pisani: “...Najprvi je bio Salih koji jest došao sa
sultan Mehmedom kada je zaposjedao Bosnu iza hidžretske 867.g. (1463) te
se naselio u konjičkom kotaru u selu Bijeloj gdje imao lijep posjed i
gdje sebi kulu načinio...Salih je iza sebe ostavio sina Abdulaha koji je
živio u Bijeloj i umro 962.g. (po hidžri) te je ostavio dva sina. Jednom
je bilo ime Mehmed a drugome Junuz.
Mehmed je stupio u službu carsku 985.g.... Kad je odslužio, povratio se
kući 1010.g. i jednu džamiju načinio pod kuršumom (olovom) i kod iste
džamije jednu medresu i tekiju. Da se sve izdržava ostavio je gotova
novca 700.000 akča i od tih novaca podjelio je polovicu za uzdržavanje u
džamiji imama, hatiba, vaščiju, mujezina i u tekiji šejhu i njegovim
muridima (učenicima) ...a drugu polovicu novca je ostavio da se ukoliko
bi se džamija ubuduće obarala ili rušila ponovo može obnoviti...I jest
pokraj iste džamije sebi namjestio kulu u kojoj je stanovao te se ista
danas nalazi u rukama Mula Osmana Alagića. I jest u istu džamiju dobavio
imama iz Carigrada Ali efendiju te mu dao svoju robinju te ga oženio i
na selu Džepima pet-šest kuća kmeta dao i otalen je porodica Džumhurova
u konjicu od gori rečenog Ali efendije.
Isti Mehmed Čauš, kad je započeo džamiju graditi, najprvo je načinio
prema džamiji jednu kuću za mutvaka, tj. za kuhinje, danas zvanu
Skenderovu kuću. I u onom vremenu nije bilo kuća do stare ćuprije nego
je varoš bila na Pomolu i Vardi blizu grada, te se je odatle proširila
varoš uz Neretvu.
Kako je Mehmed Čauš načinio džamiju tako je isto načinio džamiju i
njegov brat Junuz Čauš u čaršiji prema staroj ćupriji. Od istog Junuz
Čauša nije ostalo porodice ... I jest Mehmed Čauš umro u 1033.g. iza
hidžreta i ukopan je pred svojom džamijom. Ostavio je sina Aliju kojeg
jest za svoga života oženio iz Skoplja tj. iz Gornjeg Vakufa i to sasvim
bogatom curom... Isti Alija veoma je junak bio i za očeva života po
vojskama se nalazio. Kako je od junaka bio te imao glas, otalen se mi
(tj. Alagići) zovemo danas od njega Alagići. I jest Alija umro 1058.g. i
ostavio iza sebe dva sina: Ibrahima i Džafera i jednu kćer.
I koliko sam uvidio za Mehmeda i Junuz Čauša i to pronašao u “Naima
Tarihu”, tj. u povijesti turskoj kada je bila bitka sa sultan Mehmedom
trećim u mašarskoj zemlji na Muhaču, u istoj istoriji se kaže da je bio
kod njega Mehmed i Junuz Čauš Bošnjaci 1005Š2].g. te se otalen i
svjedoči da su oni veliki novac zadobili i džamije pogradili.
--------------------------------------
1Državni arhiv HP BiH u Sarajevu
2 Mehmed Čauš je stupio u carsku službu 985.g., tj. 1577, za vrijeme
Sultana Murata III, pa je još uvijek mogao da ratuje i za sultana
Mehmeda III koji je vladao 1595-1603, a kojega Alagić ovdje spominje.
Sultan Mehmed III je takošer sa uspjehom ratovao u Mašarskoj. Stoga
Mohačka bitka (1526), a pogotovo bitka kod Siska (1566) ne dolaze uopšte
u obzir