U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Zikr je životna tvar srca. Kur'an kaže da je zikr lijek. Postojanost srca se ogleda u zikru, pa kada Kur'an govori o srcu onda pojam  srca treba razumjeti kao središte ili suštinu ljudskog bića. Čovjek na svijet obično gleda kao na materiju te se zato za mozak i srce kaže da su oslonci ljudskog života. Međutim, Kur'an stvarima pristupa na suštinski način. Kada koristi isti pojam kao za tjelesno srce tada ukazuje na ono duhovno, tj. na središte ili suštinu čovjekovog bića. Jedan dio čovjekovog nefsa ili čovjekovog ruha Kur'an označava srcem (ar. kalb).

Postoji povezanost između spomenutog duhovnog srca i tjelesnog srca čovjeka. Ona se manifestira kroz stanja ljubavi, zabrinutosti za nekim itd. Naprimjer: izraz majčine ljubavi prema djetetu iskazuje se privijanjem djeteta na grudi, tj. na srce. Ovo je jedan primjer veze između tjelesnog srca, onog koji ima oblik, i duhovnog srca, onog koje je bezoblično. Srce kao dio nefsa je sredstvo kojim određujemo osjećaj koji nazivamo ljubav. Tjelesnim okom opažamo materijalni svijet i oblike, ali kada je riječ o ljubavi okom je ne možemo vidjeti niti spoznati. Srce je to odgovarajuće sredstvo kojim spoznajemo da nešto volimo ili ne volimo.  

Ono što srcu daje sigurnost i postojanost jeste zikr: ...znajte da se spominjanjem Allaha (ar. zikr) srca smiruju. (Kur'an, ?) O kakvoj sigurnosti je riječ? Poslužimo se jednim primjerom: zamislimo brod na uzburkanom moru, u buri. Čovjekov položaj u svijetu i njegova izloženost društvenim izazovima koji ga mogu odvesti na stranputicu je poput stanja navedenog broda. Međutim, čovjek nije ostavljen bez mogućnosti da odgovori na sve izazove. Zikr je sredstvo kojim čovjek unosi red i harmoniju u svoj život te postiže smirenost i spoznaju.  

Među prijetnjama i problemima s kojima se suočava čovjek danas jesu depresija (psihička klonulost, potištenost, tjeskoba, gubitak volje i zanimanja za rad) i samoubistvo. Depresija i samoubistvo su problemi i najrazvijenijih društava, a to nam govori da materijalno obilje ne odstranjuje ove probleme niti rješava pitanje kako da čovjek dosegne smirenost, sigurnost, red i harmoniju. Dakle, materijalno obilje kao i  materijalna oskudica nisu put stjecanja čovjekove smirenosti. Ono što čovjeku osigurava dosezanje smirenosti jest zikr, spominjanje Boga.

Smirenost je samo jedan od rezultata zikra. Hazreti Ali u jednom hadisu kaže da je zikr, između ostalog,  i sredstvo glačanja  srca. Što se više zikr čini srce postaje sjajnije, plemenitije i kvalitetnije. Takvo srce čini da čujemo nakon što smo bili gluhi, da progledamo nakon što smo bili slijepi. Vidimo da hazreti Ali govori o gluhoći i sljepoći čovjeka. O kakvoj nam to gluhoći i sljepoći hazreti Ali zbori? U  Kur'anu se kaže: ...i gluhi i slijepi pored  ušiju i očiju. Čovjeku se, dakle, kazuje da imaju zbilje koje se ne mogu percipirati tjelesnim ušima i očima.  Rijetki su oni koji su dosegli ovu vrstu percepcije. Naprimjer, sva stvorenja čine zikr. Kur'an nas obavještava o ovome zikru. Da li mi čujemo zikr zidova svoje sobe, prozora, vrata, svoga radnog stola, cvijeća, kamenja...? Ako ne čujemo i ovo ne razumijemo nemojmo to poricati. Ibn Sina kaže: „Ako neke stvari niste doživjeli ili vam izgledaju nevjerojatne nemojte poricati da postoje." Zašto? Posljedica poricanja onoga što ne razumijemo je zatvaranje vrata za stjecanje znanja i razumijevanja, te određena vrsta spoznaje za nas biva trajno skrivena. Zato u Kur'anu učimo: Na njihovim srcima je udaren pečat. Oni niti čuju, niti vide, niti shvataju. Hadis  Poslanika, mir i milost Božiji neka su na nj i njegovu porodicu!, kaže: „Znajte da u vašim životima postoje časi kada pušu povjetarci milosti Božije te ih spremno dočekujte." O čemu je ovdje  riječ?  Više-manje svi smo osjetili neke posebne trenutke kada bi poželjeli učiniti neko dobro, kada bi htjeli obradovali nekoga, kada bi htjeli obaviti namaz ili učiti Kur'an. Upravo su to ti navedeni časi  kada smo u okrilju darovane milosti Božije, a koje treba iskoristiti tako što ćemo učiniti određeno dobro djelo.

Bog je čovjeku darovao srce da dosegne smirenje, sigurnost i spoznaju. Zikr je sredstvo kojim čovjek skida hrđu sa svoga srca, čisti ga i glača, te oživljuje umrtvljeno svoje srce. Tim postupkom čovjek može postići percepciju kojom spoznaje zbilje izvan dosega tjelesnih ušiju i očiju

/NASTAVICEMO NA IDUCOJ HUTBI INSALLAH.../