18.08.2006-HUTBA
Esad Bajić
NEMAR
Neka je hvala Uzvišenom
Allahu na daru islama kojim nas je počastio. Na daru Poslanika koji nam je
način pravog života pokazao i detalje njegove objasnio. Neka je salavat i
selam na Poslanika islama , njegovu porodicu i sve časne sljedbenike.
Jedan od izraza koje Kur’an
koristi za čovjeka jeste INSAN. Značenje ove riječi moglo bi se na našem
jeziku opisati kao: Biće koje zaboravlja. U Kur’anu se još tri izraza
koriste a u našem jeziku također prevode kao čovjek. Ti su ADEMUN, IMRUN I
REDŽULUN. Svaki od ovih izraza ima posebno značenje. No u današnjoj hutbi
obratit ćemo pažnju na značenje ovog prvog izraza INSAN.
Dakle svojstveno nam je,
kako nam sam ovaj izraz govori das mo skloni zaboravu. Stoga imamo niz
propisa , ibadeta , koji su tu da nas podsjete i učvrste u našem vjerovanju,
u našoj izvjesnosti i spoznaji do koje smo došli. Zašto je to bitno? Zato,
draga braćo, što čovjek često pomisli kako je dovoljno da nešto zna. No,
vremenom iako on i dalje nosi znanje o nečemu ono postaje samo informacija
koja nema života pa se nerijetko ponašamo kao dijete koje nauči izgovarati
VATRA JE VRUĆA I PEČE a opet svako malo posegne za vatrom ili vrućim
predmetom i opeče se. I mi tako često činimo mnoge stvari koje su oprečne s
našim zannjem i informacijama samo što ćemo bol osjetiti tek nakon Dana
obračuna ukoliko se ranije ne probudimo. Veliki broj ljudi govori. Ja
vjerujem u Boga, u Kur’an itd… no koliko su te riječi shvatljive, razumne i
istinite ako uzmemo u obzir da svoje živote vode ne obazirući se na sve ono
što proističe iz vjere u Boga i iz Njegove knjige.
Obradit ćemo ukratko šta
znači pravo znanje i koji je njegov značaj a onda ćemo se dotaći i osnovne
naše današnje teme a to je Gaflet ili nemar tj. Zanemarivanje činjenica koje
proističu iz našeg nekad stečenog znanja.
S kur’anskog stajališta,
stvarni ili zbiljski ljudski život pod izravnim je utjecajem stvarnog
života razuma. Sljedeći kur’anski ajet veoma dobro predočava ovu činjenicu o
kojoj govorimo:
يَا
أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ اسْتَجِيبُواْ لِلّهِ وَلِلرَّسُولِ إِذَا
دَعَاكُم لِمَا يُحْيِيكُمْ
O vi koji vjerujete,
odazovite se Bogu i Poslaniku kada budete pozvani ka onome što će vam život
osigurati. (El-Enfal,
24)
Sa stanovišta Kur’ana,
čovjek koji je vjernik, a nema znanja, on je poput mrtvog čovjeka, jer
zbilja vjere jeste spoznaja Boga i Njegove Kreacije te zakona koji vladaju u
toj Kreaciji. U Stazi rječitosti Imam Ali uspoređuje tijelo i ruh.
Tijelo ima šest oblika – stanja:
1.
zdravo;
2.
bolesno;
3.
živo;
4.
mrtvo;
5.
nekad spava;
6.
nekad je budno:
Ruh (duša) također ima šest
stanja:
1.
Život čovječiji jeste
znanje njegovo – kada ima znanje, on je živ. Imam Ali zbilju života
čovjeka promatra u njegovom poznavanju Kreacije i zakona koji vladaju tom
Kreacijom.
2.
Smrt njegova neznanje
je njegovo – ako čovjek nešto ne zna, on se smatra mrtvim. Kada definišemo
život, kažemo: To je ona stvar koja ostavlja posljedice i tragove.
3.
Bolest ruha jeste
sumnja njegova – dok god čovjek ima sumnju, ruh mu je bolestan.
4.
Zdravlje ruha u
uvjerenju je njegovom.
5.
San ruha njegova je
nemarnost – gaflet. San za materijalno tijelo predstavlja prestanak rada
njegovih organa.
6.
Budnost ruha u
njegovoj je svjesnosti, samokontroli.
Ljudska samosvijest potiče
njegovu budnost, a budnost prouzrokuje njegovo zdravlje, zdravlje potiče
uvjerenje, a uvjerenje rezultira znanjem.
Shodno tome, sa stajališta
Kur’ana korijen svih nečistoća ruha njegova je nemarnost (gaflet), a
njegova savršenstva u direktnom su odnosu sa samopromatranjem.
U 179. ajetu sure El-A’raf
kaže se:
وَلَقَدْ ذَرَأْنَا لِجَهَنَّمَ كَثِيرًا مِّنَ الْجِنِّ وَالإِنسِ لَهُمْ
قُلُوبٌ لاَّ يَفْقَهُونَ بِهَا وَلَهُمْ أَعْيُنٌ لاَّ يُبْصِرُونَ بِهَا
وَلَهُمْ آذَانٌ لاَّ يَسْمَعُونَ بِهَا أُوْلَـئِكَ كَالأَنْعَامِ بَلْ هُمْ
أَضَلُّ أُوْلَـئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ
Zaista je jedan dio ljudi i
džina stvoren za Džehenem, jer oni imaju srca kojima ne promišljaju, oči, a
njima ne gledaju, uši, a njima ne slušaju, oni su kao životinje, čak i gori,
oni su zaista nemarni.
Pojam
gaflet kazuje nam da se nešto može shvatiti, ali se ne obraća dovoljna
pažnja da bi se shvatilo. Osnovna razlika između gafleta i neznanja je da je
čovjek u gafletu ranije imao znanje, ali je ono zbog nehaja zaboravljeno, a
neznanje podrazumijeva da znanja nikad nije ni imao. U srži pojma gaflet,
dakle, leži znanje. Drugim riječima, to je nepoznanica koja je bila poznata,
ali je napuštena.
Gaflet je stanje
umrtvljenosti gdje ipak postoji mala iskra svijesti. Kada bi se dirnulo u
to, moglo bi se doći sebi, za razliku od zaborava gdje se zaboravio svaki
oblik znanja. U
hadisu se kaže: “Priviknite sebe da učestvujete u vazovima, ne bi li
čistili ruh.” U predajama vidimo da je preporučeno da čovjek ponekad sjedne
sam sa sobom, da uzme i pregleda svoja djela. Ono što je nasuprot nemaru,
tj. ono čime trebamo liječiti naš nemar jeste podsjećanje.
Najvažnije i jedino sredstvo
kod našeg samopromatranja, promatranja odakle smo došli, zašto smo ovdje i
pitanja vezanih za ovo jeste razum.
Odakle sam došao? Zašto? Gdje sam sada i kamo idem? Svako ko sebi
odgovori na ova tri pitanja našao je i svoj cilj, a onaj ko nije spoznao ni
rješio sebi ova pitanja, u mjeri u kojoj to nije učinio, u toj mjeri je
dalji od svog cilja i savršenstva.
Molim Uzvišenog Gospodara da nas učini od onih budnih i
pažljivih. Onih koji se preispituju i nakon posrtanja što prije ustaju.
Molim Allaha da nas zaštiti društva i okolnosti koje na nemar potiču a da
nas spoji sa onima koji na Njega podsjećaju i nas same pomogne u nastojaju
da budemo od onih koji na Njega podsjećaju. Amin!
11.08.2006 - HUTBA
ESAD BAJIĆ
POTREBA
ZAUSAVRŠAVANJEM I DOSTIZANJEM SOPSTVENOG SAVRŠENSTVA
Hvala Allahu
Stvoritelju koji nas je stvorio, Koji nas opskrbljuje i u svakom danu
nebrojenom milošću obasipa. Neka je salavat na Poslanika islama, njegovu
časnu porodicu i sve one koji ustrajavaju u dobru.
Draga braćo, kako smo govorili na
prošloj hutbi, nalazimo se u svetim mjesecima i svakim danom se primičemo
najodabranijem mjesecu, mjesecu ramazanu. Sve ljudske civilizacije i svi
ljudi, manje-više, svoje planove vežu za neki cilj i za neko vrijeme. Tako
imamo kalendarsku novu godinu na čijem kraju sve organizacije, firme,
države, svode svoje račune i gledaju kako stoje. Ja, sudeći po veličini i
milosti Božijoj koja nam je odjeljena u mjesecu ramazanu, gledam da je to
vrijeme kad mi svodimo svoj račun sa sobom i kada popravljamo sebe i svoje
stanje.
Kako svaki sportista koji se takmiči u
svakoj disciplini mora dosta vježbati kako bi bio spreman za dan takmičenja
tako i mi trebamo vršiti pripreme kako bi smo što spremniji dočekali sveto
vrijeme ramazana i kako bi smo što spremniji dočekali mogućnost zadobijanja
posebnih Božijih blagodati i milosti koje nam On nudi u mubarek mjesecu
ramazanu.
Ne govorim da sve između mjeseca
ramazana treba da bude samo priprema za ovaj mubarke mjesec. Govorim o
mjesecu ramazanu kao o posebnoj prilici da da sebe usavršimo i dostignemo
cilj svoga stvaranja. A šta je cilj našeg stvaranja? Našeg življenja? Šta je
ono bitno iznad svakodnevnice, iznad materijalnih i emocionalnih problema?
Odgovor na pitanje od čega se sastoji
čovjekovo savršenstvo i čemu on treba težiti u ostvarenju svoga savršenstva
naći ćemo u nekoliko kur'anskih ajeta.
مَّا تَرَى فِي
خَلْقِ الرَّحْمَنِ مِن تَفَاوُتٍ فَارْجِعِ الْبَصَرَ هَلْ تَرَى مِن فُطُورٍ
ثُمَّ ارْجِعِ الْبَصَرَ كَرَّتَيْنِ يَنقَلِبْ إِلَيْكَ الْبَصَرُ خَاسِأً
وَهُوَ حَسِيرٌ
Ti u onome što Milostivi stvara ne
vidiš nikakva neslaganja, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nesklad, zatim
ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran.
Ovi ajeti
govore da u Njegovu stvaranju nema mjesta
nedostacima:
Sam čovjek jedna je od
čestica Božijega djela. Prema tome, on po svom rođenju nije manjkav i u
njemu nema nikakvog nedostatka ni zla. Međutim, s obzirom na osobenost
čovjeka u odnosu na ostala stvorenja, njegovo stvaranje ima određeni smisao
i svrhu. Uzvišeni skreće pažnju na tu činjenicu i sljedećim ajetima traži od
nas da tome posvetimo posebnu pažnju:
لَقَدْ
خَلَقْنَا الْإِنسَانَ فِي أَحْسَنِ تَقْوِيمٍ
Mi čovjeka stvaramo u obliku
najljepšem.
يَا أَيُّهَا
الْإِنسَانُ إِنَّكَ كَادِحٌ إِلَى رَبِّكَ كَدْحًا فَمُلَاقِيهِ
Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo
trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći.
S obzirom na to
da će se čovjek u konačnici sresti sa svojim Stvoriteljem, postavlja se
pitanje šta čovjek treba pripremiti za taj susret, tj. kako se upotpuniti da
bi bio spreman za susret? Kakvu vrlinu čovjek treba priskrbiti da bi bio
dostojan susreta i šta da postavi kao temelj svoga kretanja ka potpunosti?
Odgovor na ovo pitanje dat je u ajetu:
وَقُل رَّبِّ
زِدْنِي عِلْمًا
...I reci: “Gospodaru
moj, Ti znanje moje uvećaj!”
Sa stanovišta
Islama, svako znanje i promišljanje što zadovoljava ljudske potrebe koje
vode čovjekovoj sreći i svaka misao koja vodi zdravom društvu dobri su i
prihvatljivi. Zato su, prema islamskom fikhu, sva zanimanja, znanja i
vještine koje su potrebne muslimanskoj zajednici, ili vadžib-kifai
(obaveza zajednice u cjelini), ili vadžib-ajni (obaveza svakog
ponaosob). Takva obaveza (kifai) prestaje onda kada se dovoljan broj
članova zajednice opredijeli za određena zanimanja ili znanosti.
U Kur’anu se
kaže:
وَقُل رَّبِّ
أَدْخِلْنِي مُدْخَلَ صِدْقٍ وَأَخْرِجْنِي مُخْرَجَ صِدْقٍ وَاجْعَل لِّي مِن
لَّدُنكَ سُلْطَانًا نَّصِيرًا
I
reci: “Gospodaru moj, učini gdje god uđem, da to bude korakom istine, i
odakle god izađem, da to bude korakom istine, i daruj mi od Sebe snagu koja
će mi pomoći,”[5][9]
(tj. neprestani istigfar – traženje oprosta). Početak svakoga djela
(ulaz) treba biti u ime Boga, njegovo obavljanje treba biti praćeno
sjećanjem na Boga i sviješću da nas On posmatra, a isto važi i za kraj
svakoga djela (izlaz). Dakle, ovdje se govori o svakom ulazu i izlazu, a ne
samo nekim od njih. Kur’an nas na to podsjeća kada kaže: A Allah ono što
vi radite vidi,[6][10]
tj. On vidi svaki početak, trajanje i kraj djela.
Na osnovu ovih
ajeta donosi se zaključak da svaki posao i svako djelo za vjernika jeste ili
vadžib (stroga dužnost, obaveza) ili mustehab (lijepo,
preporučeno), zato što haram (zabranjeno), mekruh (pokuđeno)
i mutešabih (sumnjivi poslovi) ne izazivaju Allahovo zadovoljstvo
te ih otuda i nema smisla činiti u Njegovo ime (sa bismillom)
Iz ovog jasno vidimo, draga braćo, da
trebamo težiti k tomu da svaki dan dočekujemo spripremom, provodimo s jasnim
znanjem i razmišljanje o sebi i svom postojanju, svom izvoru i ušću ka
kojem idemo. Osmrtna mjesta u našem gradu svakodnevno nam govore da nema
jasna reda niti jasnih godina koje nam garantuju vrijeme koje ćemo još ovdje
provesti. Možda ovaj što danas zbori neće dočekati sutrašnji dan ili idući
mjesec ili iduću godinu. A znamo kako vrijeme brzo prolazi, pa šta bi
značilo kada bi dočekao još 10 i 20 godina. Je li to trajanje na dunjaluku
veličina samo po sebi ili je vrijednost naša u vrijednosti svakodnevnih
naših aktivnosti.
Kur’an ljudsku
vrlinu vidi u znanju, djelovanju po takvom znanju, kao i u prisjećanju na
grijehe, jer zaborav čovjeka odvodi u zabludu, dok ga prisjećanje na grijehe
približava njegovom savršenstvu. Kao primjer može se navesti ajet:
لَهُمْ قُلُوبٌ
لاَّ يَفْقَهُونَ بِهَا وَلَهُمْ أَعْيُنٌ لاَّ يُبْصِرُونَ بِهَا وَلَهُمْ
آذَانٌ لاَّ يَسْمَعُونَ بِهَا أُوْلَـئِكَ كَالأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ
أُوْلَـئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ
...Oni pamet imaju, a
njom ne shvaćaju, oni oči imaju, a njima ne vide, oni uši imaju, a njima ne
čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.
Sjećanje na grijehe jedan
je od kriterija čovjekovog usavršavanja i napretka, jer ono samo po sebi
potiče na traženje oprosta. Takvo stanje u kojem čovjek skrušeno moli za
oprost jeste stanje postiđenosti. A ako se uistinu prisjetimo grijeha, pa to
sjećanje sjedinimo sa stanjem malehnosti pred Uzvišenim Bogom, onda to će
neizbježno rezultirati Njegovom Milošću.
Ako želimo izvesti zaključak o tome
šta čovjeka vodi ka savršenstvu i koje su vrline kojima treba težiti, bile
bi to dvije stvari:
1)
basiret – pravilno gledanje na stvari, njihovo poimanje i
shvatanje,
2) imetak i posjedovanje snage.
Basiret je rezultat znanja i
misli, a imetak i snaga su posljedica ljudskog djela i morala.
مَن كَانَ
يُرِيدُ الْعِزَّةَ فَلِلَّهِ الْعِزَّةُ جَمِيعًا إِلَيْهِ يَصْعَدُ الْكَلِمُ
الطَّيِّبُ وَالْعَمَلُ الصَّالِحُ يَرْفَعُهُ وَالَّذِينَ يَمْكُرُونَ
السَّيِّئَاتِ لَهُمْ عَذَابٌ شَدِيدٌ وَمَكْرُ أُوْلَئِكَ هُوَ يَبُورُ
Ko
bude želio veličinu, pa u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe
riječi, i dobro djelo On uzdiže. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja
nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna.
Bože naš, tako
Ti istine Tvoga Kur’ana, učini naš današnji skup valjanim i plodonosnim!
Bože naš, učini da naš život bude usklađen sa duhom Tvoga Kur’ana! Bože naš,
tako Ti časti Tvoga Poslanika učini muslimane pobjednicima širom svijeta,
naročito daj pobjedu palestinskim muslimanima i onima koji su uz njih u
časnoj borbi za slobodu! Bože naš, ponizi i porazi dušmane muslimana! Bože
naš, daj nam moć da spoznamo i da budemo zahvalni za prolivenu krv naših
šehida i dobrih prethodnika! Bože naš, sve spletke i sve nesporazume koji
su se uvukli u živote muslimana širom svijeta okreni u hajr! Bože naš, sve
one koji su svojim perom i svojom krvlju u historiji Islama, do dana
današnjeg, dali doprinos u jačanju Tvoje vjere, nagradi i blagoslovi! Bože
naš, obveseli duše svih šehida u historiji Islama i učini da u našim srcima
ljubav prema Tebi nadjača naše strasti!
