HUTBA, 2.3.2007.G.

DŽEMAT PODHUM,

MEDŽLIS KONJIC

IMAM: ESAD BAJIĆ

VEZE NAŠIH DJELA  I POJAVA U DRUŠTVU I PRIRODI

 

Kur’an tvrdi da čovjek utječe na svijet pa i na vanprirodne svjetove. Jedna od novina koju donosi Kur’an je da i ljudska zajednica ima svoj životni vijek kao i čovjek. On dokazuje da je kako čovjeku tako i društvu svojstven uspon i pad.

Priroda u cjelini također je sklona napretku i propadanju. Naime, nekad je niz pojava u prirodi takve naravi da donosi propadanje. Tako, npr., hladnoća i nevrijeme mogu uništiti usjeve.

Kur’an uvodi još jednu novinu kada govori o utjecaju čovjeka na društvo i okolinu. Čovjekovi postupci koji nisu u skladu sa istinom izazivaju poremećaje u prirodi i društvu. Zbog toga se u njemu kaže: »Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru.«

Ako je, naprimjer, nanesena nepravda jetimu (siročetu), nakon koje on zaplače, ta će suza potresti Allahov 'arš i cijeli Univerzum.

Allah dž.š., u 16. ajetu sure Al-Ginn kaže: A da se oni (ummet) Pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili.

Kada se ovdje spominje voda, ne misli se doslovno na vodu, nego je ta riječ samo upotrijebljena kao metafora. Riječ voda uzeta je vjerovatno zato što u 30. ajetu sure Al-Anbiya Allah dž.š., vodu označava izvorom života:  Mi od vode sve živo stvaramo. Shodno tome, spomenuti ajet iz sure Al-Ginn mogao bi se protumačiti ovako: Da su oni nastavili Put istine i ostali ustrajni na njoj, Mi bismo ih doveli do samog izvora života, do vrela istine i vrela bitka uopće.

U ovom smislu možda možemo razumjeti i 26. ajet sure Al-A'raf: A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili, kao i sljedeće ajete: A da su sljedbenici Knjige vjerovali i grijeha se čuvali, Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i sigurni bismo ih uveli u džennetske bašče uživanja. A da su se oni pridržavali Tevrata i Indžila i onoga što im je objavio Gospodar njihov, jeli bi (u obilju) i iznad sebe i ispod sebe (na svim stranama). Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih.

Treba podsjetiti na to da kada se govori o opskrbi, blagodatima i nafaki, upotrebljava se riječ “jesti”. Taj pojam također ne treba shvatati doslovno misleći da se on odnosi samo na materijalnu opskrbu jer on obuhvata i ono što je mnogo šire i što se tiče čovjekovih misli, uvjerenja, morala; jednom riječju, osobina njegove duše. Ni ova sintagma – sljedbenici knjige, ne tiče se samo Jevreja i kršćana, nego svakog čovjeka u svakom vremenu, pa i onih koji sebe nazivaju muslimanima, time i nas danas. Ibadet ustvari nije ništa drugo do način i put spajanja i sjedinjenja privremenog (akcidentalnog) bića sa Trajnim i Nepromjenjivim, pa te blagodati mogu biti i putevi našeg spajanja sa Vječnošću.

Anštajn (Einstein) je rekao: “Sva naučna otkrića, svi prirodni zakoni koje je čovjek otkrio ustvari su nastali Božijom inspiracijom, i to nadahnuće svojstveno je samo dobrim srcima, onima koji su zaslužili da budu nadahnuti. Ja sam potpuno uvjeren da što nauka bude više napredovala, samo će donositi nova pojašnjenja, nove izraze Istine o kojoj govori religija.”

    Čovjekova djela dio su njegove ličnosti. Ako je čovjek takav da pada pod tuđi utjecaj i da može utjecati na druge, onda je i njegov ahlak takav da može biti pod tuđim utjecajem, ali može i utjecati na druge. Dio dijela cjeline i sam je dio te cjeline. Naprimjer, ako je grana dio drveta, a list dio grane, onda je i list dio drveta. Slijedeći ovu logiku, filozofi tvrde da pošto je čovjek dio cjeline, odnosno Univerzuma, a ahlak je dio čovjeka, možemo reći da je ahlak u određenoj vezi sa Univerzumom, tj. da ostvaruje određeni utjecaj na prirodu koja ga okružuje, a istovremeno i potpada pod njen utjecaj. Da li Kur'an prihvata ovakav stav?

Kur'an, naravno, podržava ovakav stav. Štaviše, upravo je on prvi ukazao na tu činjenicu: A da se pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili. Na drugom mjestu kaže se: ...a Mi od vode sve živo stvaramo. Iz ovoga postaje jasno da ako čovjek ustraje na Pravom putu, stići će do potpunog blagostanja.

  U 96. ajetu sure Al-A’raf kaže se: A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali.

Blagodati koje se spominju nisu samo materijalne nego i duhovne prirode, odnosno blagodati koje potiču iz skrivenog svijeta. Prenosi se da je Ibn-Sina, kada god bi naišao na neki teži problem imao običaj uzeti abdest, klanjati dva rekata namaza, nakon čega bi taj problem postao lahko rješiv.

U suri Al-Waqi'a, od 77-80. ajeta potvrđuje se istina da se čovjek mora pročistiti:

…on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova.

 Dodirivanje Kur’ana nije dozvoljeno bez abdesta, a njegovo shvatanje nije moguće bez unutarnjeg pročišćenja. 

Na osnovu ovoga, možemo se zapitati: Obavljam sve Božije naredbe, klanjam, postim, a ništa neobično se ne događa. Da li su kur’anska obećanja, ne'uzu billah, lažna, ili ja nisam uredu?

U 6. ajetu sure Ad-Dahr (Insan) kaže se: …sa izvora iz kojeg će samo Allahovi štićenici piti. Ti izvori nisu postojali dok dobra djela Božijih robova nisu uzrokovala njihov nastanak. Dakle, uzrok izviranja džennetskih izvora jesu same džennetlije.

Prenopsi se da je Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko bude iskreno robovao svom Gospodaru četrdeset dana, Allah, dž.š., učinit će da iz njegovog srca provre mudrost.”

 Izvori spoznaje nastali su sa ljudskim dobrim djelima. Baš kao što je potrebno vrijeme da bi biljka dala plod, tako je ono potrebno i za rađanje duhovnih plodova.

 Posljedice naših vrlina i mahana povezane su sa stanjima čovjekove duše. Kod nekih ljudi stanja duha su pomiješana, te se nakon činjenja dobrih djela opet okreću lošim i obrnuto. Pošto je njihovo stanje tako nestabilno, jedina mogućnost da se njihova duša odvoji od tijela jeste njeno prisilno odvajanje koje nazivamo smrću. Zbog toga je u Kur’anu rečeno da će ljudi zaslužene blagodati uglavnom vidjeti tek na Ahiretu, jer je većina nas takva da jedino prisilnim odvajanjem duše i tijela može takvo šta vidjeti i doživjeti.

Časni Kur'an kazuje:

Oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji namaz obavljaju radi Boga, i koji od onoga što im dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji budu stajali na put lošim djelima, svojim dobrim djelima – njih čeka najljepše prebivalište, džennetski vrtovi, u koje će ući oni i roditelji njihovi i supružnici njihovi i porod njihov – oni koji su bili čestiti – i meleci će im ulaziti na vrata svaka: “Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!”[10]

U 93. ajetu sure Al-An'am Allah dž.š., obraća se svome Poslaniku:

A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleci budu ispružili svoje ruke prema njima: “Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.” Obje spomenute skupine, i dobri i loši robovi Božiji, vidjet će svoje blagodati tek nakon razdvajanja duše od tijela, a za razliku od njih postoji i treća skupina, koja posjeduje svu duhovnu čistotu i spremnost da već na ovom svijetu vidi takve blagodati.

  Dova

  “Učini me putnikom karavana koji putuje ka blizini Tvojoj! Učini da budem od onih koji svojom čistotom zaslužuju Tvoje društvo i milost te od onih koje si podstakao da Te posjete! Učini da budem zadovoljan svojom sudbinom! O moj Bože, podari mi da budem od onih koji će biti uz sofru Tvoga prisustva, i koji će uvijek gledati Tvoje lijepo lice!”