POSLJEDICE NAPUSTANJA ZIKRA -SJEĆANJA I SPOMINJANJA BOGA

Uzvišeni Bog nam se obraća riječima: Oni koji vjeruju i čija se srca spominjanjem Gospodara smiruju, zaista se srce sjećanjem na Allaha smiruje... Sve što se dešava dešava se Božijom voljom i zato kada ste u nemaru sjetite se svoga Gospodara, postoji nada da će vas On uputiti.

Koristeći se ovim ajetima  možemo doći do zaključka da sušta suprotnost zikra ili sjećanja uzrokuje tri stanja kod čovjeka. Prvo je nemar ili gaflet. Ukoliko se ovaj nemar ne bude liječio on će čovjeka dovesti do  stanja potpunog zaborava Uzvišenog Gospodara. Kada se dogodi zaborav Boga o čemu Objava opomnje­, ...i ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, čovjek će tim stanjem prizvati Božiji „zaborav" na sebe: ...i oni su sami sebe zaboravili.  Ovdje nije riječ o Božijoj kazni čovjeka, nego se on  sam sobom udaljio od pravog puta i  tako sebe zaboravo. Nemar je stanje u koje zapada većina ljudi i on ima svoje  stupnjeve.

Dakle stanje suprotno zikru, je gaflet ili nemar. Da bi pojasnili važnost zikra ili sjećanja na Uzvišenog Gospodara ukazat ćemo na ajet: ...i stvorili smo mnoge ljude i džine za Džehennem. Mnogi ljudi i džini će pasti u Džehennem uslijed posljedica vlastitih dijela i to je ono stanje koje su oni sami sebi pripravili. U nastavku navedenog ajeta dat je odgovor zašto su ovi ljudi i džini naselili Džehennem: ...Mi smo im dali srca kojima nisu razmišljali, imaju i oči kojima nisu gledali, i uši kojima nisu slušali. Oni su kao stoka, čak su i gori. Posebno je naglašen dio ajeta: ...oni su zaista od onih koji su bili nemarni. (El-A'raf, 179.) Ono što je istaknuto jeste nemarnost. Moguće je da neki čovjek obavlja namaz, posti i izvršava druge islamske propise, pa gledajući uopće njegovo vanjsko ponašanje ne možemo ni pomisliti da ga možemo svrstati u navedenu džehenemsku skupinu. Međutim, ukoliko srce čovjeka ne dotiču nevolje i nesreće drugih ljudi te ono nije svjesno zbilja izvan Ovoga svijeta onda to srce nije probuđeno. Takav čovjek i pored svojih ušiju i očiju niti čuje niti vidi.

Drugo stanje u čovjeku koje uzrokuje odsustvo zikra je zaborav Boga. Dakle, gaflet ili nemar čovjeka dovodi do zaborava Uzvišenog Gospodara. Taj zaborav uzrokuje treće stanje, a to je  da čovjek zaboravi samoga sebe. Ova tri stanja su međusobno toliko povezana da se ne mogu odvojiti. Međutim, ona imaju svoje stupnjeve. Najniži stupanj u ovom nizu bio bi gaflet ili nemar koji će, ukoliko bude većeg inteziteta, uzrokovat zaborav Uzvišenog Gospodara. Svaka  bolest koliko god bila neznatna ako ne bude liječena uzrokovat će drugu i veću. U tom smislu, ako gaflet ne bude spriječen na vrijeme on će kao rana na našem tijelu uzrokovati bolest -  zaborav Uzvišenog Gospodara. Ovaj zaborav je najveća bolest koja može zahvatiti čovjeka. Posljedica tog zaborava jeste raskid ljubavi između čovjeka i Boga pri čemu čovjek biva lišen  slasti koja proistječe iz razgovora sa svojim Gospodarom. Bog Uzvišeni o toj  bolesti govori kao o jednoj najpogubnijoj, te kaže: Onaj ko zaboravi na Mene, Ja ću mu oduzeti slast  Moje ljubavi. Kada čovjek bude lišen Božije ljubavi, on tada ostaje bez ičega. Kada čovjek izgubi sjećanje na Boga, onda ga sve postojeće ne može ispuniti svrhovitošću. Koliko je samo ljudi koji ne znaju šta znači ljubav Gospodara prema svome robu, niti razumiju ljubav koju rob osjeća prema svome Gospodaru!? Oni ne znaju šta je zikr, niti su zabrinuti gafletom, a imaju naizgled lijep i ugodan život. Allah dž. š. je u navedenom ajetu ukazao na vezu između smirenosti i sjećanja. Nije moguće da neko nije u sjećanju na Boga a da je u stanju smirenosti.  To što mi procjenjujemo da neki čovjek živi sretno i spokojno nije u skladu s višom zbiljom. Savremeni svijet ima lijepu vanjštinu, ali šta je sa stanjem čovjeka u takvom svijetu?  

Ukazat ćemo na temeljnu razliku između riječi nemar (ar. gaflet) i zaborav (ar. nisjan). Postoji važna razlika u značenju između nemara i zaborava, a to je da je nemar neobazrivost ili neobraćanje pažnje na stvar koju čovjek posjeduje u svojoj percepciji, u svom sjećanju, dok je zaborav  ono što je čovjek potpuno izgubio i nema ga u svojoj percepciji.

S obzirom na navedeno pojašnjenje podsjetit ćemo na ajet u kome stoji: ...i spomeni Gospodara onda kada ga zaboraviš. Postavlja se pitanje kako razumjeti ovaj ajet ako smo rekli da je zaborav ono što čovjek ne posjeduje u svojim percepcijama. Kako možemo spomenuti Gospodara ako smo ga već zaboravili? Između odnosa nemara i zaborava samoga sebe postoji spojnica, a to je zaborav Boga u kojem postoje stupnjevi i različiti inteziteti. Ovaj zaborav je jedan niži stupanj što nas upućuje na to da čovjek može posjedovati jednu vrstu obavještenosti, svijesti o Uzvišenom Gospodaru, pa je potom oslabiti. Zato Bog Objavom  opominje takvog čovjeka da se vrati na onaj izgubljeni stupanj, na onu svijest koju je već posjedovao. Naime to bi bila niža vrsta zaborava koja ne priječi obnavljanje sjećanja.

Drugi odgovor bi bio da se ovaj zaborav ne odnosi na Uzvišenog Gospodara, na Njegovu bit, te da se u svakom času možemo sjetiti Njega. Ovaj zaborav se odnosi na dužnosti ili obaveze koje čovjek treba izvršavali kako bi dosegao savršenstvo posredstvom sjećanja na Uzvišenog Boga.

(nastavicemo i slijedeceg petka, ako Bog da, da govorimo o ovoj temi kroz analizu pojma zaborava i suvremenog stanja u svijetu.

  Dova