HUTBA REISU-L-ULEME

DR. MUSTAFE CERIĆA

«O VJERONAUCI»

 (14. muharrem 1428.h. /02. februar 2007.g.)

         Hvala Allahu, hvalom koja se nikome ne upućuje osim Njemu, jer se uistinu Njemu sve vraća, hvalom koja priliči Njegovih blagodatima, koja On stalno uvećava i s’ kojom se postiže Njegovo zadovoljstvo.

Molimo Allaha Uzvišenog da blagoslovi onoga s’ kojim je zapečaćeno poslanstvo, Muhammeda s.a.v.s., kao i njegovu braću Allahove poslanike: Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa, alejhim salavat i selam i sve druge koje je Allah nadahnjivao znanjem i mudrošću, kako bi donosili radosnu vijest svjetovima. I Neka je blagoslov na sve njihove sljedbenike.

Učimo dovu Allahu Uzvišenom da nas sačuva od posrtaja. Žurimo prema Allahu, kako bi naša riječ i djelo bili radost i sreća ljudima.

U Kur'anu Časnom Uzvišeni Allah kaže:

 "اَلمَالُ وَالبَنُونَ زِينَةُ الحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِنْدَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ اَمَلاً" (سورة الكهف: 46)

«Imetak i sinovi su ukras ovoga svijeta, a trajno dobra djela su najbolje što tvoj Gospodar nagrađuje i najbolje čemu se čovjek može nadati.» (Suretu Al-Kehf: 46).

            Kao i svemu drugom, tako i u ovom slučaju najbolje tumačenje ovog kur'anskog ajeta je Muhammedovo a.s. tumačenje:

‏عَنْ ‏ ‏أَبِي هُرَيْرَةَ ‏ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ ‏أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏قَالَ: "إِذَا مَاتَ الإِنْسَانُ انْقَطَعَ عَنْهُ عَمَلُهُ إِلا مِنْ ثَلاثَةٍ : صَدَقَةٍ جَارِيَةٍ أَوْ عِلْمٍ يُنْتَفَعُ بِهِ، أَوْ وَلَدٍ صَالِحٍ يَدْعُو لَهُ.‏" (النسائي)

Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Kada čovjek umre prekida se njegov odnos sa ovim svijetom osim ako je: ostavio trajnu sadaku, znanje koje koristi ljudima ili odgojeno dijete (evlad) koje će ga se sjećati hair dovom.» (En-Nesai)

Dakle, među trajno dobra djela spada odgoj djece. Nema ništa ljepše na ovome svijetu od vlastitog roda i poroda. Nema ništa radosnije na ovom svijetu od radosti majčinstva i očinstva. I nema ništa važnije na ovome svijetu od porodice.

Tvoje dijete je tvoja krv i tvoja duša. Tvoje dijete je tvoja radost i tvoja briga. Tvoje dijete je tvoj svjedok na ovome i na budućem svijetu.

Zato je tvoje pravo i obaveza da naučiš svoje dijete da svjedoči istinu o Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje. Tvoje je pravo i obaveza da svoje dijete naučiš da zna razlikovati halal od harama, da zna raditi dobro i kloniti se zla. Tvoje je pravo i obaveza da svoje dijete odgojiš da bude dobar i plemenit čovjek.

U tvom roditeljskom poslu odgoja i obrazovanja tvog djeteta pomažu ti mekteb, džamija i škola. Svako na svoj način sudjeluje u tom važnom poslu općeg dobra, ali niko ne može zamijeniti tvoj roditeljski ili tvoj kućni odgoj djeteta. Zato je važno da se djeca u kući, a ne na ulici odgajaju. Zato je važno da djeca u mektebu, a ne na ulici uče o vjeri. Zato je važno da djeca u školi, a ne na ulici uče o moralu.

Još pamtimo vrijeme kad je bilo zabranjeno učiti o vjeri i moralu, ne samo u školi, već i u mektebu. Još pamtimo kad  je bilo zabranjeno spominjati Allaha dž.š. I tamam kad smo pomislili da su ta vremene prošla, jer poslije njih dolazi još gora – ruše se džamije, crkve i sinagoge, dolazi nam vijest ovih dana da se želi smanjiti ili ukinuti vjeronauka u osnovnim školama i to uglavnom tamo gdje su većina muslimanska djeca.

Napominjemo da je vjeronauka izborni, a ne obavezni predmet u školama, a to znači da je vjeronauka ostavljena na volju ili nevolju djeci i roditeljima. Prema našoj evidenciji islamsku vjeronauku u osnovnim školama na razini države Bosne i Hercegovine pohađa 96,90% (od 209.544 pohađa 203.055, a ne pohađa 6.489 učenika), dok u srednjim školama pohađa 81,26% (od 50.839 pohađa 41.316, a ne pohađa 9.523 učenika).

Svakako, ovi podaci treba da obavezuju svaku savjesnu i odgovornu državu da radi na unaprijeđenju vjeronaučnog, tj. moralnog odgoja djece kako bi se smanjila upotreba droge i alkohola u školama i kako bi se iskorijenila maloljetna delikvencija koja se u zadnje vrijeme rapidno širi svuda oko nas.

Umjesto toga, država formira Stručnu komisiju koja dobiva zadatak, ne da liječi bolest u školama, već da oduzima lijek koji je neophodno potreban za našu i dušu naše djece. Želimo jasno i glasno kazati da država, ma koja bila, nema pravo to činiti. Država nema pravo kršiti naše prirodno pravo na odgoj naše djece prema našim vjerskim i moralnim uvjerenjima. To nam se garantira svim međunarodnim konvencijama o slobodi vjere i slobodi savjesti. To je potvrđeno i u Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini (Član 4. stav 1.) i Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju na nivou BiH (Član 9.).

Stoga, pozivam roditelje da ne odustaju od svog prava i obaveze na vjeronauku u školama. Pozivam roditelje da se suprostave smanjivanju sati vjeronauke u školama što očito vodi ka njezinom ukidanju. Umjesto toga, roditelji treba da traže da vjeronauka bude redovni školski predmet, da se u školi poboljšaju uvjeti za vjeronaučnu nastavu, te da škola bude mjesto gdje će se djeca učiti moralu koji će ih spasiti od droge, alkohola i drugih opasnih poroka.

Dragi roditelji, nemojte dozvoliti da izgubite najbolji dar ovoga svijeta – vašu djecu. I upamtite, nakon smrti dobro odgojena djeca u vjeri i moralu su vam sigurna veza i nada kod Allaha dž.š.    

Allahu Svemogući, osnaži nas da svoju djecu odgojimo u vjeri i moralu onako kako ćeš Ti biti zadovoljan sa nama na Sudnjemu danu!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da naučimo svoju djecu da budu dobri ljudi i ponosni muslimani!