PREDGOVOR BOSANSKOM PRIJEVODU

Bosnu i Hercegovinu sam prvi put posjetio u julu 2004. i bio obradovan kada sam čuo da dr. Hafizović prevodi moju knjigu The Sufi Path of Love. Sretan sam da mogu udovoljiti njegovoj molbi da napišem predgovor za bosanski prijevod te knjige. Boravio sam u Sarajevu i Mostaru, i bio sam duboko dojmljen ljepotom te zemlje i Ijubaznošću ljudi. Ono stoje za mene bilo posebno zanimljivo jest opseg unutar kojeg su bili vidljivi tragovi perzijskog islama u raznovrsnim aspektima nacionalne baštine. Bio sam zapanjen kada sam čuo da ondje još postoje starci koji podučavaju Rumijevoj Mesneviji na osnovu perzijskog teksta, ali sam također bio ožalošćen kada sam saznao daje ta tradicija zamalo iščezla medu mladim ljudima. Prijevod ove knjige će, možda, pomoći ljudima da uvide zašto je Rumi imao golem značaj za njihove pretke i zašto je upravo danas značajan kao što je bio i u pred modernim vremenima.

Dobro je poznato da je Rumi tokom posljednjih godina bio najproda-vaniji pjesnik u Americi. To je neobična pojava, a ja ne znam kako da to objasnim. Zacijelo su u to uključeni brojni činioci, fedan od njih je, jednostavno, taj što su neki nadareni američki pjesnici posvetili svoje talente predstavljanju Rumijevih djela u jednoj suvremenoj verziji. Većina njih, zapravo, nije prevodila Rumija, ali su prerađivali prijevode drugih ljudi, posebice sjajnih britanskih znanstvenika R. A. Nicholsona i A. }. Arberrva. Neki su surađivali sa ljudima kojima je perzijski maternji jezik, mada njihovi izvori informacija, često, nisu bili upoznati sa Rumijevim duhovnim i kulturnim kontekstom. Niko od novih prevoditelja, u svakom slučaju, nije imao bilo kakvog interesa za smještanjem Rumija u njegov vlastiti intelektualni i duhovni kontekst. Oni su radije nastojali unijeti ga u temeljni tok duhovnosti New Agea. U tome su na izvanredan način uspjeli.

Malo toga bi se trebalo reći o pokretu New Agea. Svaki onaj ko je upoznat sa Sjevernom Amerikom zna da postoji golem interes za nezapad-njačke religije i za raznovrsne dimenzije zapadnjačke religije koja se usrecl-sreduje na sarnoozbiljenje i postizanje mira sa sobom i sa svijetom. Mnogi ljudi su aktivno uključeni u raznovrsne inačice žena, tibetanskog budizma, yoge, kabale, kršćanskog misticizma i sufizma. To, katkada, znači da su oni postali ozbiljni upražnjavatelji tradicionalnih disciplina koje su prenijeli osposobljeni učitelji. U svemu tome, ipak, najčešće, preovlađuje američki karakter sa onim svojim stavom: "učini to na vlastiti način". Pokreti New Agea skrbe se za one koji odbacuju institucionaliziranu religiju i koji osjećaju da "duhovnost" cvjeta izvan okvira onoga što nam je do danas preneseno u ime kršćanstva, hinduizma i drugih religija.

Mnogi pristupi duhovnosti danas bujaju u malim skupinama diljem Sjeverne Amerike, posebice na Zapadnoj obali. Svaki veći grad ima jedan ili dva centra u kojima se nudi ogromna raznovrsnost učenja i praksi za opće javno usvajanje. Bilo ko za nekoliko dolara može priuštiti sebi tečaj iz sufijskog plesa, kabalističke ili taoističke meditacije, tibetanskih tehnika vizualizacije, šamaničkih ekstaza ili jednostavnog duhovnog samoozbilje-nja. Učitelji, katkada, imaju genijalne veze sa tradicionalnim religijama, ali oni najčešće ne očituju takve sadržaje. Mnogi od njih su preporučili

svaianie eklektičkih učenja i praksi, oslobođenih doktrine i obreda, i uzimanje onog najboljeg iz raznih religija. Neki drugi tvrde kako su otkrili svoje vlastite puteve do unutarnjeg mira izvan bilo kojeg religijskog okvira, pretežna većina učitelja, povezanih sa pristupom New Agea, tvrdi kako je nadišla religijsku dogmu i potragu za duhovnim samoozbiljenjem uključila u modernu znanost.

Golema Rumijeva popularnost u Sjevernoj Americi mora se razumijevati u kontekstu ovog općeg zanosa prema svim formama duhovnosti. Ali se, također, mora shvatiti da najveći broj pokreta New Agea odbacuje ideju kako doktrinu i praksu moraju prenositi drevni učitelji - poslanici, mudraci, budne, avatari. Oni smatraju nevažnim to što su ti drevni učitelji tražili od svojih pristalica da steknu snažno razumijevanje, ispravno vjerovanje i moralnu čistotu, kao i da vrše sustavne obrede. Mi moderni ljudi, misle oni, posjedujemo naprednu znanost koja nam je podarila osebujne uvide u univerzum i ljudsku psihu, i koja nam dopušta da se oslobodimo svake vrste praznovjerne prirasti uz onu istinsku duhovnost.

U najvećem broju slučajeva ljudi koji su čitali Rumijevu poeziju na engleskom nemaju nikakvog znanja o islamu (osim onoga što čuju iz medija), niti imaju ikakva znanja o nekoj drugoj predmodernoj formi religije. Mnogi su, zapravo, uvjereni da je Rumi jednostavno pjesnik ljubavi i pojedinačnog duhovnog samoozbiljenja, istrgnut iz bilo kakvog konteksta nečeg drugog doli iz američkog narcizma dvanaestog stoljeća. Većina misli da sufizam nema ničeg zajedničkog sa islamom. Međutim, golemo oduševljenje Rumijem i raznovrsnim formama duhovnosti, bile one izvorne ili ne, otkriva duboku žeđ u zapadnjačkoj psihi, posebice u Sjevernoj Americi. Mnogi ljudi su zgađeni ispraznošću potrošačkog mentaliteta i indoktrinacije izazvane medijima masovnog komuniciranja i oni na to dvoje gledaju kao na dvije moderne verzije "hljeba i igara" koje su zaokupljale rimski narod prije pada Rimske imperije.

Što se tiče pjesnika, čini se da su oni jedino zainteresirani za duhovnost istrgnutu iz njenog konteksta i univerzaliziranu na način da ona nikako ne postavlja pitanje u vezi sa modernim pretpostavkama o ljudskoj prirodi i društvu. Duhovnost je, posebice, shvaćena kao osobna, iskustvena domena, koja ima malo utjecaja na naše razumijevanje svijeta i duše. Istinsko znanje se smatra nečim što je dospjelo iz znanstvenih, socijalnih i humanističkih disciplina. Duhovnost je, nasuprot tome, obzorje ljubavi, osjećanja i osjećajnosti, a sve to skupa stoji u vezi sa osobnim uvjerenjima o Bogu i univerzumu, prije negoli sa "faktima". Ideja da istinsko znanje o Bogu, univerzumu i ljudskoj duši mora biti preduvjet za istinsku duhovnost je strana većini ljudi - mada je ona središnja, posebno kod Rumija, ali i općenito u islamskoj tradiciji (kao i za većinu drugih formi predmoderne religije).

Moj cilj kod pisanja knjige 'The Sufi Path of Love je bio taj da smjestim Rumija u kontekst islamskog učenja. To učenje se smatralo onim što mi nazivamo "znanjem" kao najmanje važnom formom znanja. Za Rumija i za većinu njegovih učenih suvremenika samo istinsko i svrhovito znanje je ono koje nam dariva uvid u zbiljnost Krajnje Zbilje, koja se razlijeva ispod površne stvarnosti zvane "svijet". Ova vrsta znanja dolazi iz onih temeljnih vrela od kojih je najznačajnije otkrovenje, to jest Kur'an. To je najvažnije vrelo, jer ono priskrbljuje ključeve koji otvaraju kapije druga dva obzorja, to jest kapiju univerzuma i kapiju ljudske duše.

Ova tri kraljevstva - objava, univerzum i duša - daruju nam znanje o postanku, kozmologiji i duhovnoj psihologiji, a ovo troje potonje su temeljne teme u svim formama islamske učenosti (i, zacijelo, u svakom predmodernom naučavanju). Uvijek se smatralo kako objava priskrbljuje ključ za ono drugo dvoje; bez toga su ljudi izgubljeni. U jednom momentu objava donosi "znakove" (ayat) o Bogu kako bi se ona druga dva obzorja mogla preobraziti iz datosti mišljenja u kraljevstva izvjesnosti. Univerzum i duša mogu postati mjesta na kojima se znakovi i tragovi Božiji pojavljuju oku koje razlučuje stvari, Ukratko, izučavanje ova tri kraljevstva za ovu tradiciju je bio put stjecanja istinskog manja o istinskom i izvornom znanju o Bogu, univerzumu i ljudskoj'duši. Odvajanje bilo kojeg od ovih kraljevstava od ona druga dva donosi prikraćeno ili prijevarno znanje. Ako istražujemo univerzum, naprimjer, bez preciznog razumijevanja kako nam on otkriva znakove Božije, možemo steći znanje o tome kako "kontrolirati" i "poboljšati" naš okoliš. Ali ćemo ostati potpune neznalice o prirodi Zbilje koja određuje naš okoliš, i nećemo imati nikakvog pristupa razumijevanju i mudrosti potrebnim da bi se živjelo ispravno, pošteno i skladno sa drugim ljudima i sa svijetom prirode.

Svako zna da je Rumi pjesnik ljubavi, a ova knjiga je naslovljena kao The Sufi Path of Love (Sufijski put Ljubavi). Zašto ja, onda, naglašavam ulogu znanja? Zato što je ljubav u kulturi Zapada morala biti razdružena od racionalnosti, srce od razuma, a mudrost od znanja. Svi mi smo spremni staviti ljubav na jednu, a naše razumijevanje svijeta i društva na drugu stranu. Smatramo jednostavnim da "ljubav" bude smještena u jedan odjel našega uma, a "razbor" i "znanje" u neki drugi odjeljak našega uma. Mi svoje profesionalno znanje odvajamo od religijskih uvjerenja i praksi. Sa Rumijcva gledišta motreno, to je duboko pogibeljna šizofrenija. Kada bi Rumi bio tu da osmotri našu situaciju, kazao bi nam kako je potraga za znanjem obaveza svakog onog ko želi steći istinski status i podložiti se Bogu, i da niko ne može voljeti Boga bez poznavanja Boga. Ljudi bi, najprije, morali pristupiti učenju osnova svetoga teksta, teologije, prava i filozofije, a potom bi mogli učiti kako da vole.

Moj cilj kod pisanja ove knjige je, ukratko, da objasnim temelje - ne svojim jezikom, već onim Rumijevim. Jedan od razloga Rumijeva univerzalnog poziva je taj što se on nije obraćao znanstvenicima, nego radije običnim ljudima svoga vremena. On je, jamačno, imao mnogo obrazovanih učenika, ali su većina njegovih pristalica bili obični ljudi uključeni u svakidašnji životni tok. On koristi jezik kuhinje, bazara i sela kako bi objasnio prirodu stvari i posavjetovao svoje čitatelje kako mogu postati istinska ljudska bića. Preciznije govoreći, zato što je njegova poruka, uglavnom, izražena jednostavnim jezikom, lahkoje ignorirati širi kontekst, posebice ukoliko želimo - kako je to većina prevoditelja činila - izbrisati one dijelove njegove poezije koji su duboko ukorijenjeni u islamski svjetonazor i koji nas pozivaju da nastavimo potragu za znanjem o pravim stvarima, a ne o iluzornim stvarima koje nas zaokupljaju u ovim modernim vremenima.

William C, Chittick

Mt. Sinai, NY