Mon12062021

Last updateFri, 11 Jun 2021 3pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Isra i Miradž (po Ibn Hišamovoj siri)

Isra i Miradž (po Ibn Hišamovoj siri)

Isra'

Nakon toga je Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prenijet noću iz Mekke u Jerusalim, odnosno iz El-Mesdžid el-Harama u El-Mesdžidu el-Aksa, tj. u Hram u Ilija'u. Islam se tada već bio znatno proširio u Mekki, kako medu Kurejšijama, tako i među svim drugim plemenima.

Prema kazivanju koje sam ja čuo, 'Abdullah b. Mes'ud je o tome ispričao sljedeće:
"Božijem Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, je doveden burak. To je životinja na kojoj su nošeni i poslanici prije njega. Svoje kopito je stavljala na krajnju tačku koju je vidjela pred sobom. Stavljen je na nju, a s njim je pošao i njegov prijatelj (Džibril, op prev.). Vidio je mnoge znakove i čudesne stvari između nebesa i zemlje. Kada je stigao u Bejt el-Makdis, tu je zatekao Ibrahima, alejhi-s-selam, Musaa i Isaa, koji su bili među grupom poslanika koji su se sakupili da ga dočekaju. S njima je najprije obavio namaz, a potom su mu ponuđene tri čaše: u jednoj je bilo mlijeko, u drugoj vino a u trećoj voda.
Sam Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je o tome pričao: "Kad su mi ponuđene te čaše, ja sam čuo glas: "Ako uzme vodu, utopiće se i on i njegov Ummet; ako uzme vino, zalutaće i on i njegov Ummet a ako odabere mlijeko, biće upućen i on i Ummet mu!" Tako sam uzeo čašu s mlijekom i popio je. Džibril, alejhi-s-selam, mi je tada rekao: "Bićeš upućen i ti i tvoj Ummet, Muhammede!"

Ibn Ishak kaže: "Prenosi se od El-Hasana da je rekao: "Božiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, je pričao: "Dok sam spavao u jednom kutku, iznenada mi je došao Džibril i dotakao me svojim stopalom. Sjeo sam, ali ništa nisam vidio, te sam se ponovo vratio postelji. On mi je opet došao i opet me dotakao svojim stopalom. Ja sam sjeo, no ni tad nisam ništa vidio, pa sam se opet vratio postelji. On mi je došao i treći put, i dotakao me stopalom. Sjeo sam, a on me uzeo za mišice i ja sam ustao. Doveo me je do vrata Mesdžida, kad vidjeh tu nekakvu bijelu životinju, nešto između mazge i magarca. Na slabinama je imala dva krila i njima je potiskivala noge. Prednje noge je stavljala na krajnju tačku do koje je sezalo oko. Stavio me je na nju i pošao sa mnom. Nigdje se nismo razdvajali."

El-Hasan, u svom kazivanju, dalje kaže: "I Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, je pošao, a s njim i Džibril, 'alejhi-s-selam. Kad su stigli do Bejt el-Makdisa, tu su, među grupom poslanika zatekli Ibrahima, Musaa i lsaa i zajednički su klanjali namaz, a Božiji Poslanik im je bio imam. Potom su Poslaniku donijete dvije posude: u jednoj je bilo vino, a u drugoj mlijeko. Poslanik je uzeo posudu s mlijekom i iz nje pio, dok je posudu s vinom ostavio. Džibril mu je tad rekao: "Uputio si se prirodnoj vjeri (fitrah, tj. islamu), baš kao što će i tvoj Ummet, Muhammede! a vino vam je zabranjeno!"

Božiji Poslanik se zatim vratio u Mekku. Čim je svanulo, otišao je Kurejšijama i ispričao im šta mu se desilo, no većina njih je rekla: "Čudno i nepojmljivo! Deva, bogme, žurno ide od Mekke do Šama čitav mjesec dana, i čitav se mjesec otud vraća, pa zar da Muhammed ode i vrati se za samo jednu noć!?"

Zbog toga su se mnogi ljudi koji su bili primili islam vratili svojoj staroj vjeri.


Svijet je požurio Ehu Bekru. "Šta ti, Ehu Bekre, misliš o svome prijatelju? On tvrdi da je sinoć išao do Bejt el-Makdisa, da je tamo klanjao i opet se vratio u Mekku!" "Lažete na njega!", odgovorio je Ehu Bekr. "Ne, ne lažemo!", rekli su.

"Eno njega tamo u mesdžidu, priča o tome."

"Allaha mi, ako on tako kaže, onda istinu kaže!", bio je kategoričan Ebu Bekr.

"Zašto vas to čudi? Pa on mi govori da mu vijest od Allaha dolazi s neba na Zemlju u jednom djeliću noći ili dana, i ja mu vjerujem! To je puno veće od toga čemu se vi čudite!"

Zatim je pošao Božijem Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve sellem.

"Božiji Poslaniče", rekao mu je "jesi li ti pričao ovim ljudima da si sinoć stigao do Bejtil-Makdisa?"

"Jesam", odgovorio je Poslanik.

"Ispričaj to i meni!", tražio je E bu Bekr. "Evo sam i došao zbog toga."

"Čekao je, a ja sam gledao u njega", pričao je Božiji Poslanik. Zatim mu je počeo opisivati svoje putovanje, a on mu je poslije svakog detalja govorio: "Istinu kažeš! Svjedočim da si ti Božiji Poslanik!"

Kada je završio, Božiji Poslanik mu je rekao: "Ti si, Ebu Bekre, doista istinoljubiv (es-Siddik)!"
Tad ga je i prozvao Siddikom.


Od Seida b. el-Musejjeba se prenosi da je Božiji Poslanik svojim ashabima opisao Ibrahima, Musaa i Isaa koje je vidio te noći.

Rekao je: "Nisam vidio čovjeka sličnijeg meni od Ibrahima, niti sam ja kome sličniji od njega ... A Musa je smeđ, visok, suhonjav, skladno građen i ima povijen nos, poput ljudi iz plemena Šenua. Isa, sin Merjemin, je čovjek bijele puti, osrednjeg rasta, glatke kose, sa mnogo benova na licu, kao da je tek izašao iz hamama i kao da će mu s glave poprskati kapljice. Među vama mu je najsličniji 'Urve b. Mes 'ud el-Sekafi."

Mi'radž


Ibn Ishak kaže: "Pričao mi je čovjek, u kojeg ja nimalo ne sumnjam, da mu je Ebu Se'id el-Hudri, r.a., ispričao sljedeće:

"Čuo sam Božijeg Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, kako je rekao: "Kad sam završio sa svim onim što je bilo u Bejt el-Makdisu, nastupio je mi'radž. Nikad ništa ljepše nisam vidio od njega! To je ono prema čemu umirući pruža svoj pogled na samrti. Tamo me uspeo moj prijatelj (Džibril, op. prev.) i doveo me do jednih vrata nebeskih koja se zovu Bab el-hafeza. Na njima stoji jedan melek po imenu Isma'il, a pod njegovom rukom se nalazi dvanaest hiljada meleka. Pod rukom svakoga od njih ima dvanaest hiljada drugih meleka ...".

Zatim je proučio: Vojsku tvoga Gospodara samo On zna!

- Kad me je uveo, on je upitao: "Ko je ovo, Džibrile?"

"To je Muhammed", odgovorio je.

"Zar je već poslat?!", priupitao je.

"Jeste", odgovorio je. Zatim mi je od Boga zatražio svako dobro.

Kad sam ušao u najdonje nebo, tu sam vidio nekog čovjeka kako sjedi, a sve mu se predočavaju duše ljudske. Nekima od njih, kad mu se pokažu, kaže: "Dobra!" i puno joj se obraduje.

"Dobra duša, izašla iz dobrog tijela!", govori. Za druge kaže: "Uf!" i namršti lice. "Loša duša, izašla iz lošeg tijela!", doda.

"Ko je ovaj, Džibrile?", upitao sam. "To je tvoj praotac Adem!", odgovorio je. "Njemu se predočavaju duše njegova potomstva. I kada pored njega prođe vjernikova duša, on joj se obraduje i rekne: "Dobra duša, izašla iz dobrog tijela!", a kada prođe nevjernikova, uzdahne, prezre je i ona ga rastuži. "Loša duša, izašla iz lošeg tijela!", rekne tada.

Zatim sam vidio ljude čije su usne bile poput devine gubice. U rukama su držali grumenja vatre, veličine kamenice, i ubacivali ih sebi u usta, a ona su im izlazila na stražnjice. "Ko su ovi, Džibrile?", pitao sam. "To su oni koji su nepravedno jeli imetak siročadi", odgovorio je.

Onda sam vidio ljude s ogromnim stomacima kakve nikada ranije nisam vidio. Bili su na putu naroda faraonskog koji je, kada je izlagan vatri, preko njih pretrčavao poput žednih deva. Gazili su ih, a oni se nisu bili u stanju pomjeriti sa svojih mjesta. "Ko su ovi, Džibrile?", pitao sam. "To su oni koji su jeli kamatu", rekao mi je.

Zatim sam vidio ljude ispred kojih se nalazilo lijepo i debelo, a pored njih loše i smrdljivo meso. Jeli su ovo smrdljivo, a ono lijepo ostavljali. "Ko su ovi, Džibrile?", upitao sam, a on mi je rekao: "To su oni koji su ostavljali žene koje im je Allah dopustio i odlazili onima koje im je Allah zabranio!"

Potom sam vidio žene obješene o dojke. "Ko su ove, Džibrile?", pitao sam. "To su žene koje su muževima podmetale djecu koja nisu njihova!", odgovono Je.

Onda me je uspeo na drugo nebo, gdje su bili tečići: Isa, sin Merjemin, i Jahja ibn Zekerijja.

Zatim me uspeo na treće nebo. Tu je bio neki čovjek, izrazito lijep, poput punoga mjeseca. "Ko je ovo, Džibrile?", upitao sam, a on mi je rekao: "To je tvoj brat Jusuf b Ja'kub."

Potom me uzdigao na peto nebo. Tu je bio jedan sredovječan čovjek bijele glave, sa dugom, bijelom bradom. Nikada nisam vidio ljepšeg čovjeka! Kad sam Džibrila upitao ko je on, rekao mi je: "To je miljenik svoga naroda Harun b. 'Imran."

Zatim me uspeo na šesto nebo. Tu se nalazio jedan smeđ čovjek, visok i povijena nosa, kao da je iz plemena Šenu'a. Kada sam Džibrila upitao za njega, rekao mi je: "To je tvoj brat Musa ibn 'Imran."

Onda me uspeo na sedmo nebo. Tu je bio jedan sredovječan čovjek koji je sjedio na stolici pored vrata el-Bejt el-ma'mura ("Naseljena kuća"). U nju svakoga dana uđe sedamdeset hiljada meleka i neće se iz nje vratiti sve do Sudnjega dana. Nikoga od tog čovjeka nisam vidio sličnijeg meni, niti sam ja nekome sličniji nego njemu. "Ko je ovo, Džibrile?", upitao sam, a on mi je rekao: "To je tvoj praotac Ibrahim."

Zatim me je uveo u Džennet i tu sam vidio jednu mladu djevojku, tamnocrvenih usana. "Za koga si ti?", upitao sam je, jer sam je dobro vidio pa me očarala. "Ja sam za Zejda b. Harisa", rekla je."

Božiji Poslanik, sallellahu 'alejhi ve sellem, je tada Zejda b. Harisa obradovao njome. Zatim je rekao: "Onda sam se vratio. Kad sam prolazio pored Musaa b. 'lmrana, a kako vam je on bio dobar prijatelj! , on me upitao: "Koliko ti je namaza propisano?" "Pedeset namaza dnevno", odgovorio sam. "Namaz je težak", rekao je on, "a tvoj Ummet slabašan. Zato se vrati svome Gospodaru i zamoli Ga da olakša tebi i tvome Ummetu!" Vratio sam se i zamolio svoga Gospodara da olakša meni i mome Ummetu, i On mi je umanjio za deset. Kad sam se vraćao i naišao pored Musaa, on mi je opet isto rekao. Ja sam se ponovo vratio, i umanjeno mi je još za deset. Stalno mi je tako govorio, kad god bih se vraćao do njega: "Vrati se i moli!", sve dok mi namazi nisu svedeni na pet, u toku jednoga dana i noći. Nakon toga, kad sam se vratio do njega, on mi je opet isto rekao. "Vraćao sam se svome Gospodaru i molio Ga", odgovorio sam, "sve dok me nije postalo stid! Više ne mogu!"

Ko od vas obavi ovih pet namaza, iz uvjerenja i pažnje prema njima, imaće nagradu onih pedeset propisanih namaza!

!