Mon12062021

Last updateFri, 11 Jun 2021 3pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI FENOMEN DUGOVJEČNOSTI KOD ASHABA

FENOMEN DUGOVJEČNOSTI KOD ASHABA

Islamski velikani kroz historiju ništa nisu prepuštali slučaju. Najsitnije detalje vezane za vjeru i njene nosioce oni su osvijetlili u svojim djelima. Ni ashabi nisu bili izuzetak. Postoje čak zasebna djela koja su tretirala isključivo dugovječnost drugova Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Djela koja su isključivo nastala ovim povodom su:

- El-Mu’ammerun (Dugovječni)1, Ebu Hatima es-Sidžistanija (umro 250. god. po hidžri);
- Ehlu-l-mieti fe sa’iden, (Oni koji su živjeli stotinu i više godina)2, hafi za Muhammeda b. Ahmeda ez-Zehebija (umro 748. god. po hidžri);
- Kitabu-l-mu’ammerine (Knjiga o dugovječnim), hafi za Ibn Hadžera el-Askalanija (umro 852. god. po hidžri).

Inače, Ibn Hadžer el-Askalani u svojim djelima navodi još dvije knjige koje tretiraju ovu oblast i to: Kitabun men džaveze-l-mi’ete (Knjiga o onima koji su prešli stotinu godina) i Et-Ta’rifu fi ma’rifetin men ‘aše mieten (Upoznavanje sa onima koji su živjeli stotinu godina). Očito je da se ovdje radi o jednoj knjizi, ali joj je hafi z Ibn Hadžer davao različita imena. Međutim, budući da ova knjiga ne postoji ni u jednoj biblioteci, bar u formi rukopisa, nismo u stanju zasigurno odgonetnuti da li se radi isključivo o samo jednoj te istoj knjizi ili je Ibn Hadžer na ovu temu napisao tri knjige!;3

- Men ‘aše mine-s-sahabeti mi’eten ve ‘išrine (Ko je od ashaba živio stotinu i dvadeset godina), hafi za Es-Sujutija4 
- Džuz’un fi hi men ‘aše mi’eten ve ‘išrine seneten mine-s-sahabeti (Dio o tome ko je od ashaba živio stotinu i dvadeset godina), hafi za Ebu Zekerijjaa ibn Mendea. U njoj je spomenuto četrnaest ashaba koji su živjeli 120 godina.5

Mi ćemo se u ovom radu zadovoljiti sa petnaest ashaba koji su živjeli 120 i više godina. Prvo ćemo, što je i logično, spomenuti jednog poznatog ashaba koji je živio nevjerovatnih 250 godina, a nakon njega spomenuti ostalih četrnaest ashaba koji su živjeli po 120 godina.

Selman el-Farisi, r.a.


Rodom je iz Asbehana a neki kažu iz Ramehurmuza u Perziji.6 Teško je to utvrditi zato što je Selman, r.a., kada bi bio pitan ko je i odakle je, odgovarao: Ene Selman b. Islam min Beni Ademe! Ja sam Selman, sin islama, a od poroda Ademova!7 Zvali su ga i Selmanu-l-hajr. Takođe je prozvan i Tragalac za istinom, zato što je čitav život tragao za istinom i bio izuzetno znatiželjan.
Bio je izuzetno inteligentan i pronicljiv. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu, pa je bio korpulentnog tijela, sa istaknutim čvrstim mišićima.

Budući da je bio posebno znatiželjan, ta znatiželja ga vodi ka kršćanstvu koje prima, gdje služi mnoge svećenike, da bi na kraju svog spoznajnog puta stigao do Poslanika, s.a.v.s., i primio islam.8

Kada je upoznao Poslanika, s.a.v.s., i primio islam, bio je rob, tako da nije mogao učestvovati u bici na Bedru i Uhudu. Prva bitka u kojoj je učestvovao bila je bitka na Hendeku, u kojoj je on demonstrirao svoju ratničku nadarenost i izuzetnu stručnost u vojnoj strategiji, predloživši Vjerovjesniku, s.a.v.s. da se iskopaju kanali i time osujeti upad idolopokloničke vojske koja je brojala 24.000 vojnika. To je Poslanik islama, s.a.v.s., uvažio i time su muslimani izašli kao pobjednici.

Koliko je ovaj mudri Selman, r.a, bio respektiran od Vjerovjesnika, s.a.v.s., i ostalih ashaba, najbolje će nam ilustrirati činjenica da ga je Allahov Poslanik, sa..v.s., uvrstio u Ehlu-l-bejt tj. svoju porodicu. Alija, r.a, mu je, zbog njegove mudrosti, oštroumnosti i razboritosti, dao nadimak Mudri Lukman, istaknuvši: Taj čovjek je od nas, od Ehlu-l-bejta. Ko je od vas poput Mudrog Lukmana, dato mu je znanje prošlih i sadašnjih generacija. Čitao je prijašnje objave, a i ovu sadašnju. On je more nepresušno.9

Halifa Omer b. el-Hattab, r.a., htio ga je postaviti za namjesnika Medaina, ali je on to odbio. Tek na uporno halifi no insistiranje prihvatio je biti namjesnikom Medaina. Omer, r.a., mu je odredio visoku platu. Međutim, on je cjelokupnu platu podijelio siromašnim muslimanima, a živio je od ploda svojih ruku, pa iako je bio namjesnik Medaina, pleo je korpe, prodavao ih i od toga izdržavao svoju porodicu.

Najbolja ilustracija njegovog dobročinstva i silne želje da pomogne ljudima je primjer koji spominju neki autori u svojim djelima. Naime, Selman, r.a, je jednog dana išao medinskim ulicama i sreo nekog čovjeka koji je dolazio iz pravca Sirije. Čovjek je nosio težak tovar koji ga je primjetno iscrpio. U tovaru su bile hurme i smokve. Kada je taj čovjek primjetio Selmana, r.a, u tako skromnoj odjeći, pomislio je da je jedan od siromaha, pa mu je ponudio da mu pomogne ponijeti taj tovar, namjeravavši mu platiti i tako olakšati sebi težak tovar, a njemu – težak život!
Selman, r.a, mu je bez oklijevanja prišao i uprtio vreću na svoja leđa. Kada su prolazili pored građana Medaina, on im je nazivao selam, a oni su mu odgovarali: Neka je i na namjesnika selam! Čak mu priđe i skupina građana da preuzmu od njega taj teret, govoreći: Nemoj ti, namjesniče, da nosiš taj teret! Tek tada je ovaj čovjek vidio koga je zaposlio, pa je mucajući, pokušao da se pravda i izvinjava. Htio je uzeti vreću sa Selmanovih, r.a. leđa, ali on to odbi, rekavši: Ne, dok ne dođemo do tvoje kuće!10

Selman, r.a., je živio najdulje od svih ashaba. Kada je osjetio da mu se približava smrt, obuzela ga je čežnja za susretom sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i ostalim ashabima koji su prije njega preselili na Vječni svijet. Zna se da je, od čežnje za Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i svojim drugovima, provodio sate u plakanju. Allah mu je dao dug životni vijek, a on jedva čeka Džennet, prisjećajući se riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje prenosi Enes b. Malik, r.a.: Džennet jedva čeka trojicu: Aliju, Ammara b. Jasira i Selmana el-Farisiju.11

Kada je predosjetio da mu se odlazak sa ovoga svijeta bliži, okrenuo se svojoj ženi i zatražio od nje da mu donese bočicu mirisa od miska i zamolio je da ga namiriše tim mirisom, jer, kako kaže, dolaze mi Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju a vole miris, aludirajući na meleke. Htio se oprostiti od ovog prolaznog svijeta mirisom, kao što bijaše mirisan i čitav njegov život, ispunjen bogobojaznošću, znanjem, mudrošću i skromnošću.

Umro je na kraju hilafeta Osmana,r.a, 35. god., a neki vele 36., a neki 37. god. po hidžri.12 Koliki mu je bio životni vijek? Operira se cifrom od 350 godina, ali se svi slažu da je živio najmanje 250 godina.13 Abbas b. Jezid kaže: Neki tvrde da je Selman, r.a., živio 350 godina, ali niko od autora ne sumnja da je živio najmanje od 250 godina!14

Hakim b. Hizam b. Huvejlid El-Kureši, r.a.

Rođen je u Kjabi. Njegova majka Safi jja ušla je u Kjabu u poodmakloj trudnoći, gdje su je zahvatili porođajni bolovi, tako da je imala čast da Hakima rodi u unutrašnjosti Allahove Kuće.15 Bio je amidžić, Hatidže, r.a., časne supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Bio je od onih čija je srca Allahov Poslanik, s.a.v.s. pridobijao, pa mu je, zbog toga, nakon bitke na Hunejnu, poklonio stotinu deva, koje je on, nakon toga, vratio i poklonio muslimanima. Inače, bio je bogat, poznat po dobročinstvu, i prije islama, a to je posebno činio kao musliman i bio je izuzetno upućen u genealogiju arapskih porodica i plemena16

Kakvo je dobročinstvo manifestirao ovaj ashab i prije i nakon primanja islama, najbolje će nam ilustrirati podatak da je oslobodio stotinu robova prije i stotinu robova nakon primanja islama. Imam Muslim prenosi da je upravo ovaj ashab pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s: Šta kažeš o djelima kojima sam izražavao svoju pobožnost u predislamsko vrijeme, poput sadake, oslobađanja robova i održavanju rodbinskih odnosa? Ima li od toga nagrade? Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu je na to odgovorio: Prešao si na islam nakon što si prethodno činio dobro.17

Prešao je na islam prilikom oslobođenja Mekke, 8. god. po hidžri i tada je imao sedamdeset i tri godine. Većina autora, među kojima je i Imam Buhari, slažu se da je živio 120 godina i to: 60 godina prije prelaska na islam i 60 godina u islamu.18 Umro je u Medini 54., po drugima 58. a po Imamu Buhariju, 60. god. po Hidžri.19 

’Asim b. ‘Adijj el-’Adžlani el-Kuda’i

Učestvovao je u bici na Uhudu i u drugim bitkama nakon nje.20 Buhari u Et-Tarihu, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed, Malik, Taberani, Bejheki, Tahavi i dr. muhaddisi bilježe neke hadise koje ovaj ashab prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s.21 Bio je, kako navodi Taberi, niskoga rasta.22

Živio je stotinu i dvadeset godina.23 Međutim, mnogi autori navode da je umro 40. god. po hidžri, u vrijeme vladavine Mu’avije, r.a. i da je tada imao 115 godina.24

Huvejtib b. Abdil’uzza el-’Amiri, r.a.

Ovaj ashab je prešao na islam za vrijeme oslobođenja Mekke.25 Kada su muslimani zauzeli Mekku, 8. god. po hidžri, Huvejtib, r.a, je bio izuzetno preplašen, pa mu je Ebu Zerr, r.a, koji je prije islama bio sa njim u lijepi odnosima, olakšao takvo stanje, rekavši mu da neće imati nikakvih posljednica ukoliko ode do Vjerovjesnika, s.a.v.s., i izjavi svoju pripadnost islamu, što je on, u društvu Ebu Zerra, r.a, i učinio i toga dana prešao na islam.26
Učestvovao je u bici na Bedru na strani idolopoklonika, i tog dana, kako navodi hafi z Ibn Kesir, vidio meleke koji su ispunili prostor između neba i Zemlje.27 Za njega se tvrdi, kako napominje Imam Šafi ja, da je bio lijepoga islama.28

Huvejtib, r.a., je jedan od ljudi kome je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon bitke na Hunejnu, poklonio stotinu deva, da bi pridobio njegovo i srce njegovih saplemenika. Zehebi navodi da je on jedan od ljudi koji su pokopali Osmana, r..a, noću, nakon izvršenog atentata na ovog halifu.29

Od njega neke hadise prenosi Buhari u Et-Tarihu, Taberani, Bezzar i neki drugi.30 Ibn Kesir tvrdi da on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi samo jedan hadis koji su od njega zabilježili Buhari, Muslim i Nesai.31

Umro je 54. god. po hidžri, za vrijeme vladavine Mu’avije, r.a., i, kako mnogi autori navode, živio je 120 godina i to: 60 prije islama i 60 u islamu.32


Sa’d b. Ijas eš-Šejbani, r.a.


Učestvovao je na Kadisjji, 21. god. po hidžri i tada je imao 40 godina. Živio je 120 godina. Ibn Mende prenosi predaju od Isma’ila b. Halefa, sa potpunim lancem prenosilaca, u kojoj on kaže: Vidio sam Sa’da b. Ijasa eš-Šejbanija kada je imao 119 godina!33

Umro je 95., neki kažu 96. a ima onih koji tvrde da je umro 101. god. po hidžri.34


Mahreme b. Nevfel el-Kureši ez-Zuhri, r.a.

Prešao je na islam za vrijeme osvojenja Mekke. Ubraja se u mekkanske intelektualce. Bio je jedan od izuzetnih eksperata u poznavanju prijekla Kurejšija.

Njegov otac Nevfel je bio amidžić Amine, majke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zato ga je Poslanik, s.a.v.s. volio, pa se prenosi da ga je zagrnuo sa svojim skupocjenim ogrtačem.

Njegov sin El-Misver je pripadao mlađoj generaciji ashaba i posebno je respektiran među Kurejšijama, među kojima se isticao u intelektualnoj snazi.

Učestvovao je u bici na Hunejnu. Oslijepio je u vrijeme hilafeta Osmana, r.a.35
Umro je 54. god. po hidžri i tada je navršio 120 godina.36 Međutim, većina autora smatra da je prilikom smrti Mahreme, r.a, napunio 115 godina života.37


Se’id b. Jerbu’ b. ‘Ankese el-Mahzumi, r.a.

On je u predislamskom periodu nosio ime Surm. Kada je prešao na islam, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je nazvao Se’id, a hafi z Ibn Kesir tvrdi da ga je nazvao Ma’bed.38 Prešao je na islam za vrijeme oslobođenja Mekke. Učestvovao je u bici na Hunejnu.

On prenosi dva hadisa od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.39 U jednoj predaji se spominje da je ovog ashaba Vjerovjesnik, sa..v.s, jedne prilike upitao: Ko je stariji: ti ili ja? Se’id je mudro odgovorio: Ti si stariji i bolji od mene, ali ja sam ranije rođen!40

Umro je, po nekima u Meki, a po drugima, u Medini, 54. god. po hidžri. Živio je ukupno 120 godina.41 Hakim en-Nejsaburi navodi predanje u kojem se spominje da je Se’id živio ukupno 118 godina,42 dok Halifa navodi predanje u kojem se kaže da je živio 124 godine.43

Sa’d b. Džunade el-’Avfi el-Ensari, r.a.

On je bio prvi od stanovnika Taifa koji je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i primio islam.44 I ovaj ashab živio je 120 godina.45


Hassan b. Sabit b. el-Munzir el-Ensari, r.a.

Izuzetno nadareni pjesnik koji je svoj talenat koristio u odbrani Poslanika islama, s.a.v.s. i afi rmiranju istine. Očito je, da je on bio posebno nadahnut pjesnik, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s., obraćajući mu se, jasno je rekao: Raspali po idolopoklonikicima, jer je Džibril s tobom!46

Posebno su pjesnici u vrijeme Poslanika, s.a.v.s. odigrali veliku ulogu. Naprosto zato što su arapi bili izuzetni pjesnici i što se njihova poezija itekako uvažavala i prenosila od čovjeka do čovjeka. Jedan od najizrazitijih i najdjelotvornijih medija bila je poezija. Ono što je kod nas danas radio i televizija, nekada su to bili stihovi arapskih pjesnika. Ko je imao boljeg pjesnika, on je dominirao na medijskom prostoru. To je Vjesnik islama, s.a.v.s., dobro znao, pa je podsticao Hassana b. Sabita, r.a., na pjesničku angažiranost, tvrdeći da ima pomoć najodabranijeg meleka Džibrila.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Omer b. el-Hattab, r.a., prošao pored Hassana dok je recitovao poeziju u džamiji i pogfl edao ga poprijeko. Hassan je rekao: Ja sam poeziju recitovao i onda kada je u njoj bio onaj ko je bio bolji od tebe. Potom se je okrenuo Ebu Hurejri i rekao: Tako ti Allaha, jesi li si čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je govorio: Odgovori umjesto mene. Allahu, osnaži ga Ruhu-l-Kuddusom.47 Ebu Hurejre, r.a, je odgovorio: Da, čuo sam, tako mi Allaha!48

El-Bera’ b. Azib, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao Hassanu, r.a.: Ispjevaj im satiričnu pjesmu ili ismij ih. Džibril je s tobom.49

Aiša, r.a, kaže: Čula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s. kada je Hassanu rekao: Džibril je neprestano s tobom sve dok odgovaraš na potvore protiv Allaha i Njegovog Poslanika!50

Od Hassana b. Sabita, r.a. hadise prenose Omer, Aiša, Ebu Hurejre i El-Bera’ b. ‘Azib, r.a.51

Živio je 120 godina: 60 prije islama i 60 nakon primanja islama. Zanimljivo je spomenuti da su Hassan, r.a., i njegov otac Sabit, i njegov djed El-Munzir i njegov pradjed Haram – svi živjeli po 120 godina! Ovaj fenomen, kako navode autori, nije zabilježen kod arapa!52

Umro je 54. god. po hidžri, u godini, kako spominje Ibn Hibban, u kojoj je ubijen Alija b. ebi Talib, r.a.53


Ebu ‘Umare Abduhajr el-Kufi , r.a.

Neki autori drže diskutabilnim da je bio ashab. Ibn Hibban ga ubraja u pouzdane tabi’ine.54 Međutim, hafi z Ibn Mende, Abdussamed b. Se’id el-Himsi i dr. ubrajaju ga u ashabe.
Ibn Mende navodi predaju sa potpunim lancem prenosilaca u kojoj ovaj ashab izjavljuje da ima 120 godina i da je prešao na islam rano, dok je bio mladić, kada je Poslanik islama, s.a.v.s., uputio pismo u Jemen.55

Hamnen b. Avf el-Kureši, r.a.

Živio je 120 godina: 60 godina prije islama i 60 godina nakon prelaska na islam.56 Za njega se kaže da nije hidžru učinio, nego je ostao živjeti u Mekki sve do svoje smrti.57


El-Muntedži’, r.a.

Ovaj ashab je bio iz Nedžda. Prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., samo tri hadisa. Živio je, takođe, 120 godina.58

Nafi ’ Ebu Sulejman el-’Abdi, r.a.

Živio je u Halepu, u Siriji. Sreo je Poslanika, s.a.v.s, u Medini još kao dječak, kada je bio sa jednom delegacijom kojima je, na tom putu, vodio njihove deve. Imao je čast, prilikom njihove posjete, razgovarati sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.. Živio je 120 godina.59

 

El-Ledžladž el-Gatafani, r.a.

Ovaj ashab je živio 120 godina i to: 50 godina prije islama i 70 godina nakon prelaska na islam.
Hafi z Ibn Mende prenosi predaju sa potpunim lancem prenosilaca u kojoj je ovaj ashab izjavio: Prešao sam na islam kada sam imao pedeset godina!60

Možda je tajna njegovog dugog vijeka njegova izjava koju prenosi Taberani, Ibn Mende i Ibn Hadžer sa potpunim lancem prenosilaca u kojoj ovaj ashab napominje: Nikada se nisam najeo otkako sam islam primio!61


Ebu Šeddad el-’Umani, r.a.

Ebu Šeddad, r.a. je imao čast da čita pismo koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uputio stanovnicima Omana. Ustvari, jedini je on u to vrijeme od prisutnih stanovnika Omana, znao da čita. Živio je 120 godina.62

Analizirajući biografi je navedenih ashaba primjećuje se da su gotovo svi živjeli pola svoga života kao nemuslimani, a drugu polovinu u sasvim drugoj atmosferi. Većina konsultiranih autora navode da su prvih šezdesetak godina proveli u zabludi a drugih šezdestak godina u islamu, sa izuzetkom Selmana el-Farisija, r.a., za koga neki autori tvrde da je prvih 120 godina proveo u traženju istine a drugih 120 godina svoga života proveo je u afirmiranju istine i približavanju islamskog učenja drugima.

Očito je da je doprinos približavanju istine ljudima i afiRmiranju univerzalnih vrijednosti ashaba koji su tretirani u ovom radu bio od neprocjenjivog značaja, jer su svi živjeli više od pola stoljeća nakod hidžre.

Prof.dr. Šefik Kurdić, prenešeno iz čaopisa Islamska misao br. 2 2008.g. Prijepolje

 

 

 

FUS NOTE:

1 Ovo djelo je pr vi put štampano 1899. od strane poznatog njemačkog orijentaliste Goldzihera, a drugi put u Egiptu, 1961.
2 Djelo je štampano u obradi dr. Beššara ‘Avvada u Iraku, 1973.

3 Dakle, radi se o izgubljenom rukopisu o kojem saznajemo iz drugih Ibn Hadžerovih djela koja su sačuvana. (Vidi, na primjer, citiranje ovih djela u njegovom poznatom djelu El-Isabe fi temjizi-s-sahabe, 3/527, 528 i 539). Daru-l-fi kr, Bejrut, 1989.
4 Ova knjiga je štampana.
5 Djelo je štampano u Bejrutu, 1992.

6 Vidi: Ibn Hadžer, Tehzibu-t-tehzib, Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1996., 2/68.
7 Ibn Abdulberr, El-Isti’ab fi esmai-l- ashab, Daru-l-fi kr, 1989., 2/57.
8 O njegovoj znatiželji i zanimljivoj spoznajnoj putanji vidi vrijedno štivo: dr. Abdurrahman Ra’fat el-Baša, Iz života ashaba, str. 80-84 i Hilmi Ali Ša’ban, Ashabi Allahovog Poslanika, Saud. kom. BiH, Sarajevo, 1998., str. 272-273.

9 Ashabi Allahovog Poslanika, Visoki Saud. kom. BiH, Sarajevo, 1998., str. 275.

10 Pogledaj ovaj zanimljiv primjer nesebičnosti, skromnosti i zuhda: Ashabi Allahovog Poslanika, Visoki Saudijski kom. za pomoć BiH, Sarajevo, 1998., str. 277.
11 Hadis bilježe Tirmizi u Sunenu, u poglavlju o vrlinama Selmana, r.a, hadis br. 3797 i ocjenjuje ga kao hasenun-garibun; Ebu Nu’ajm u Hil’jetu-l-evlija’, 1/190 i El-Hejsemi u Medžme’u-z-zevaidu, Tebea el-Kudusi, Kairo, 1353h., 9/307 i 344.
12 Ibn Abdu-l-berr, El-Isti’ab, 2/61 i Ibn Hadžer, Tehzibu-t-tehzib, 2/69.
13 Vidi : Ibn Sa’d, Et-Tabekat, 4/75; Ebu Nu’ajm, Hil’jetu-l-evlija’, Bejrut, 1957.,1/185.

14 Provjeri: El-Isabe, 2/62 i Tehzibu-t-tehzib, 2/69.
15 Hakim, El-Mustedrek, 3/483; Ibn Hadžer, Tehzibu-t-tehzib, Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1996., 1/473.
16 Vidi: Ibn Hišam, Es-Siretu-n-nebevijje, 2/493 i Ibn Abdilberr, El-Isti’ab fi esami-l-ashab, Daru-l-kitabi-l-arabi, Bejrut, 1987., 1/320.

17 Muslimova zbirka hadisa, 1/87, hadis br. 70. Imam Nevevi prenosi od Kadi Ijada da je rekao: Rečeno je u značenju hadisa da te Allah uputio u islam zbog bereketa tih dobrih djela. (cit. izvor, 1/87) prijevod: dr. Šefi k Kurdić, Kuća mudrosti, Zenica, 2004.
18 Provjeri: Ibn Abdu-l-berr, El-Isti’ab fi esami-l-ashab, 1/320; Ibn Mende, cit. djelo, str. 48-49, Ibn Kesir, El-Bidaje ve-n-nihaje, 7/66 i Ibn Hadžer, Tehzibu-t-tehzib, 1/473 i El-Isabe, 1/349.
19 Ibn Mende, str. 49 i Tehzibu-t-tehzib, Messesetu-r-rejjan, Bejrut, 1992., 1/473.
20 Provjeri: Tehzibu-t-t-ehzib, 2/255 i El-Isabe, Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1996., 2/246.
21 Ibn Mende, cit. djelo, Muessesetu-r-rejjan, Bejrut, 1992., str. 54-57.
22 Provjeri: El-Isabe, 2/246.
23 Pogledaj: Ibn Mende, cit. izvor, Muessesu-r-ejjan, Bejrut, 1992., str. 54.
24 Uporedi: Tehzibu-t-tehzib, 2/256 i El-Isabe, 2/246.

25 Vidi: Ibn Sa’d, Et-Tabekatu-l-kubra, 5/454; Zehebi, Sijeru a’lami-n-nubela’, Bejrut, 1957., 2/540.
26 Provjeri: El-Bidaje ve-n-nihaje, Daru-l-hadis, Kairo, 1993., 8/67.
27 Uporedi: El-Bidaje ve-n-nihaje, 8/67; Sijeru a’lami-n-nubela’, 2/541.
28 Provjeri: Sijeru a’lami-n-nubela’, 2/541; Tehzibu-t-tehzib, 1/507.
29 Sijetu a’lami-n-nubela’, Muessetu-r-risale, Bejrut, 1996., 2/540.
30 Pogledaj: Ibn Mende, cit. izvor, Muessetu-r-rejjsn, Bejrut, 1992., str. 61.

31 Provjeri: Sijeru a’lami-n-nubela’, 2/540 i El-Bidaje ve-n-nihaje, 8/67.
32 O ovome pogledaj: Ibn Mende, cit. djelo, str. 59; Sijeru a’lami-n-nubela’, 2/541.
33 Ibn Mende, cit. izvor, str. 62
34 Provjeri: Tehzibu-t-tehzib, 1/691.

35 Uporedi: Sijeru a’lami-n-nubela’, 2/543-544 i El-Isti’ab, 3/415.
36 Ibn Mende, cit. izvor, str. 63.
37 Provjeri: El-Isti’ab, 3/415; El-Isabe, 3/391 i Sijeru a’lami-n-nubela’, 2/543.
38 Pogledaj, El-Bidaje ve-n-nihaje, Daru-l-hadis, Kairo, 1993., 8/67.
39 Vidi: El-Isti’ab, 2/15.
40 Ovo predanje bilježe Buhari u Et-Tarihu-l-kebiru, Taberani u El-Mu’džemu-l-kebiru i El-Bezzar u El-Musnedu. (Vidi: Ibn Mende, str. 68; El-Isti’ab, 2/15 i El-Isabe, 2/51.)
41 Vidi: Ibn Mende, str. 66-67; Sijeru a’lami-n-nubela’, 2/542 i Tehzibu-t-tehzib, Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1996., 2/50-51.

42 Provjeri: El-Mustedrek, 3/491 i Ibn Mende, str. 67.
43 Uporedi: Tehzibu-t-tehzib, 2/5; El-Isti’ab, 2/16 i El-Isabe, 2/52.
44 El-Isabe, 2/22-23.
45 Provjeri: Ibn Mende, str. 67.
46 Hadis bilježe Buhari, Muslim, Nesai u Sunenu i Fadailu-s-sahabe i Ahmed, Daru-s-sekafe, Kazablanka, Maroko, 1984.

47 Tj. Džibrilom.
48 Hadis bilježe Buhari u Sahihu u poglavlju o početku stvaranja, i u poglavlju o odgoju; Muslim u Sahihu, hadis br. 2485, Nesai u Sunenu, 2/48, Ahmed u Musnedu, 5/222 i 223.
49 Hadis bilježi Muslim. (Vidi: Muslimova zbirka hadisa, 3/200, hadis br. 1714.) Daru Ibni Hazm, Bejrut, 1995.
50 Hadis bilježi Muslim u Sahihu (Vidi: Muslimova zbirka hadisa, 3/203, hadis br. 1716). Hadis, takođe, bilježe Tirmizi, Ahmed, Hakim i Ebu Ja’la el-Mevsili.
51 Provjeri: Sijeru a’lami-n-nubela’, 2/512.

52 Vidi o tome: Ibn Mende, str. 70-71 i Tehzibu-t-tehzib, Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1996., 1/380.
53 Tehzibu-t-tehzib, Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1996., 1/380.
54 Vidi: Tehzibu-t-tehzib, Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1996., 2/480.
55 Ovo predanje bilježi Buhari u Et-Tarihu-l-kebiru, Ebu Ja’la u El-Musnedu i Et-Taberani u El-Mu’džemu-l-kebiru. (Vidi: Ed-Dulabi, El-Kuna ve-l-esma’ , 2/37; Ibn Mende, str. 76 i El-Isabe, 3/96)
56 Provjeri: Ibn Mende, str. 76-77
57 Pogledaj: El-Isti’ab, 1/387 i El-Isabe, 1/355.

58 Ibn Mende, str. 77.
59 Ibn Mende, str. 78 i El-Isabe, 3/544.
60 Ibn Mende, str. 80.
61 Ibn Mende, str. 80 i El-Isabe, 3/328.