Sun08092020

Last updateSat, 08 Aug 2020 6pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi PREVODI KUR'ANA Ibn Kesir, Tefsir - El-Bekare 1 dio

Ibn Kesir, Tefsir - El-Bekare 1 dio

 EL BEKARE / KRAVA

OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 286 AJETA

 

       To je prva sura objavljena u Medini nakon sure  "Oni koji pri mjerenju zakidaju", koja je posljednja objavljena u Meki*.

Vrijednosti sure "El-Bekare"

Ahmed, Muslim, Et-Tirmizi i En-Nesa'i prenose hadis od Sehla ibn Ebi-Saliha, koji to navodi od svoga oca, prema predanju Ebu-Hurejrea, r.a., prema kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /41/ "Ne pravite od svojih domova groblja! U kuću u kojoj se uči sura 'El-Bekare'"  "neće ući šejtan!" Et-Tirmizi navodi da je to hasen-sahih hadis.

Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže donose preda-nje od Abdul-Hamida ibn Džafera, s lancem prenos­ilaca od Ebu-Hurejre, r.a., da je rekao: /42/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao je jednu deputaciju od nekoliko ljudi, pa je tom prilikom provjerio svakoga od njih da vidi koliko zna iz Kur'anaDošavši do jednoga od njih, koji je bio naj­mlađi, rekao je: "Koliko ti znaš?" On je odgovorio: "Znam to i to, te suru 'El-Bekare'." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Znaš li suru 'El-Bekare'?", a on je odgovorio "Da." Na to mu je rekao: "Idi! Ti ćeš im biti predvodnik (emir)." Jedan od uglednih među njima na to je rekao: "Tako mi Allaha, ništa me nije pomelo da naučim suru 'El-Bekare' do strah da ne postupam prema njoj!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Naučite Kur'an i čitajte ga (proučavajte)! Ko nauči Kur'an, uči ga i postupa po njemu, sličan je buhurdaru punom mirisa koji se širi na sve strane, dok je onaj koji nauči Kur'an i zanemari ga, sličan buhurdaru čiji se miris ne osjeća." (Ovaj hadis je hasen.)

El-Buhari prenosi od Usejda ibn Hudajra, r.a., da je pričao: /43/ "kako je učio suru El-Bekare jedne noći dok je njegova kobila pored njega bila svezana, pa se uznemirilaKada je ušutio, ona se smirilaPonovo je, potom, počeo učiti, pa se kobila ponovo uznemirilaNakon toga prestao jePošto je njegov sin Jahja bio blizu, on se pobojao da ga ne udari, pa ga je uzeo  podigavši glavu prema nebu, da je ne gledaKada je svanulo, razgovarao je s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu reče: "Uči, sine Hudajrov!", a on mu reče: "Pobojao sam se, Allahov Poslaniče, za Jahju, koji je bio blizu kobile, pa sam podigao glavu prema nebu okrenuvši se prema njemu i ugledah nešto poput nastrešnice s lampamaPotom sam izišao da to ne gledam." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: "A znaš li šta je to bilo?" "Ne" odgovori on"To su bili meleki, koji su se bili približili da čuju tvoj glasDa si nastavio učiti, i ljudi bi ih vid­jeli, jer se od njih ne bi sakrili!"

Neki učenjaci usto navode da ova sura sadrži hi­ljadu obavijesti, hiljadu naredbi i hiljadu zabrana.

Podaci o posebnoj vrijednosti sura

"El-Bekare" i "Ali-Imran"

U Sahihima je potvrđeno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom rekatu u namazu učio ove dvije sure, suru El-Bekare i suru Ali ImranImam Ahmed prenosi od Ebu-Umame da je rekao: /44/ "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve se­llem, kako kaže: "Učite Kur'an, jer on će se zauzimati za svoje sljedbenike na Sudnjem danu! Učite 'dvije svjetlice', 'El-Bekare' i 'Ali Imran', jer će ove dvije sure na Sudnjem danu doći kao dva bijela oblaka, dvije sjenke ili dva jata ptica zbijenih u redove (sawaf) i zastupati svoje privrženike na Sudnjem danu

             

 Potom je rekao: "Učite suru 'El-Bekare', jer je u tome blagodat, dok je, u suprotnom, propastNjoj čarobnjaci ništa ne mogu!" /Prenosi Muslim/  znači "dvije svjetlice",  označava "ono što odozgo pravi sjenku",  znači "ko­mad  nečega", "zbijeni u redove",  "čarobnjaci".

Riječi:  "ne mogu joj" znače da se od nje ne mogu zaštititi, a ima mišljenja da znače: "Ne mogu uticati na onoga koji je uči." Allah to najbolje zna!

Objava

Sura "El-Bekare" objavljena je skoro u potpunosti u Medini i to je prva sura koja je objavljena u ovome graduIzuzetak čine:

ajet   .."Čuvajte se Dana kada ćete se Allahu vratiti..." (2:281), za koji se tvrdi da je posljednji objavljeni ajet, te "ajet o kamati", koji je također jedan od posljednjih objavljenih ajeta.

Ibn-Abbas, Abdullah ibn Zubejr i Zejd ibn Sabit tvrde da je sura "El-Bekare" objavljena u Medini

To navode mnogi drugi islamski autoriteti (učenjaci i komentatori Kur'ana). Dakle, u tome nema razilaženja.

ﭑ       ﭒ  ﭓ  ﭔ ﭑ  ﭒ     

 

"U ime Allaha Svemilosnog, Milostivog"

 

Elif-Lam-Mim/1/

 

 

Komentar:

U pogledu simboličnog početka ove sure slovima   kao i svih drugih sličnih početaka sura, komenta­tori Kur'ana se razilazeIma nekoliko mišljenja:

 1. To su nejasni ( ) ajeti, čije značenje zna samo Allah Uzvišeni; On jedino zna njihov unu­trašnji smisao i svrhu.

 2. To su imena Allaha Uzvišenog.

3.To su višeznačni ajeti koje Allah nije objavio slu-čajno, niti bez razloga, iako ima mišljenja laika da u Kur'anu ima ajeta kojima je izražena pobožnost bez apsolutno ikakvog značenja, što je sasvim netačnoDakle, ovi počeci sura imaju poseban smisao i o tome se može suditi samo na osnovi sigurnog znanja koje je do nas došlo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellemU suprotnom slučaju dužni smo reći: "U to vjerujemo, jer sve je od Gospodara našeg." (3:7)

 4. Što se tiče posebnog smisla navođenja ovih kra-tica, neki učenjaci navode da je njihov cilj upozo-renje idolopoklonika kako bi čuli Allahov govorOvo je, međutim, vrlo slabo mišljenje, budući da počeci s ovim slovima ne postoje u svim surama, a i ove dvije sure, "El-Bekare" i "Ali Imran", objav­ljene su u Medini, gdje nije bilo idolopokloni­k­a.15

5.Ima mišljenja da ovi ajeti ukazuju na nedostižnost (i'džaz) Kur'ana, odnosno, da su stvorena bića nemoćna da ga dostignu i odupru mu seTo smatra veliki broj islamskih autoriteta, među ko-jima je i šejhul-islam Ibn-TejmijjeKao dokaz tome ističe se da se iza svih početaka sura sa poje-dinačnim slovima u Kur'anu spominje Kur'an i njegova objava od Gospodara svjetova, kao na primjer:

  .. Elif lam mimTo je Knji-ga...;

   Ha mimTako mi jasne Knjige...;       

           Elif lam mimAllah, osim Kojega dru­gog boga nema, Živi je i VječniOn tebi objav­ljuje Knjigu.;

   .. Elif lam mimKnjiga koju tebi objavljujemo..itd.

ﭓ  ﭔ  ﭕ   ﭖ  ﭘ  ﭚ   ﭛ  ﭜ 

 

"Ova Knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je onima koji se Allaha boje." /2/

 

"to, taj" znači "ova, ovo", što se često koristi u arapskom jezikuKur'an, koji je jedinstveno stjecište arapskog jezika, upotrebljava dakle ovaj način izraža-vanjaAllah Uzvišeni kaže:     

"ni stara, ni mlada, nego između ovo dvoje"(2:68) Zatim kaže: "Ovo vam je Allahova odredba kojom sudi među vama" (60:10), zatim: "Ovo vam je Allah, Gospodar vaš." (6:102)

 "Knjiga": Ima komentatora koji svojim tumačenjima tvrde da se to odnosi na Tevrat i Indžil, što je dosta slobodno tumačenje, odnosno neute-meljena interpretacijaTačno je da se odnosi na Kur'an.

   znači "u koju nema sumnje"Međutim, ima i ovakvih čitanja: "Ova Knjiga nema sumnje" s tačkom, stajanjem na riječi, a za­tim:  "U njoj je uputa bogobojaznim." Ispravno je, međutim, sta­janje na    "u kojoj nema sumnje", a potom se nastavlja: "Uputa je bogobojaznim", što je ispravnije ako se ima u vidu da je riječ  ovdje atribut, čime je postignut bolji stilski efekt od sintagme  "u kojoj je uputa", odnosno u kojoj je nešto.

"Uputa bogobojaznim", tjsvjetlo za bogobojazne, vjernike koji se čuvaju idolopoklon­stva (širka), koji vjeruju samo u Allaha Jedinoga, koji djeluju pokoravajući Mu se, boje se Njegove kazne, nadaju se Njegovoj milosti i čuvaju se od Njegovih zabranaTo je sasvim u skladu sa značenjem ajeta koji slijedi iza ovoga i sadrži svojstva bogobojaznih vjernika kako ih Allah opisuje riječima:        

"Onima koji u gajb vjeruju, koji obavljaju namaz i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili."

ﭝ  ﭞ  ﭟ  ﭠ 

 

“Onima koji u gajb vjeruju" /3/

 

Iman (vjerovanje) predstavlja čin potvrđivanja is­tini­tostiriječju, djelom i uvjerenjem, povećava se djelima pokornosti, a smanjuje griješenjem. Vjerovanje, u navedenom smislu, rezultira strahopoštova­njem prema Allahu, dž.š., tako da onaj koji to prihva­ti neće učiniti bilo što, prihvatiti bilo kakvo uvjerenje ili kazati nešto suprotno Allahovoj naredbi.

Vjera u nevidljivo ustvari je vjera u ono što je vidu nedostupno; to je potvrda, odnosno vjerova­nje u ono što ti je dostavljeno u šerijatskom smislu, vjera u gajb je vjera u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, vjera u Sudnji dan, Nje­govo određenje dobra i zla, vjera u oživljenje poslije smrti, u Džennet i DžehenemSve to je "gajb", nedostupno oku ljudskom, transcedentno.

ﭠ  ﭡ   ﭢ  ﭣ  ﭤ  ﭥ 

 

"i koji namaz obavljaju i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili" /3/

   "i namaz obavljaju" Riječ jezički znači "dova", a šerijatski to je poseban vid klanjanja Allahu (ibadeta) koji se sastoji od: rukua (naklo­na),.sedžde (klanjanja ničice) i drugih posebnih dijelo­va,određeno vrijeme, s određenim uvjetima, specifičnostima i vrstama, što je Allah Uzvišeni naredio kao obavezu pet puta u toku dana i noćiTo je druga osnovna islamska dužnost.

Namaz (salat) obavlja se, tjčini redovno, u posebnim vremenskim terminima, uz uzimanje abdes­ta, stajanje, naklon, usklađenost pokreta, klanjanje ničice, učenje Kur'ana, sjedenje i posvjedočenje  i blagosiljanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem.Time se obavlja namaz.

"i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili"

Riječ  u početku islama je označavala “trošak” koji je čovjek činio za svoju poro­dicu  prije nego je propisan zekat. Na ovome mjestu, izraz  znači dijeljenje sadake i zekata koje se prije svega odnosi na bližnje, članove porodice i sluge, a potom na drugeOvaj vid trošenja mora biti obavljen zasigurno u ime Allaha, dž.š., sa ciljem izražavanja pokornosti Njemu, želje za nagradom i Njegovim zadovoljstvom, te iz bojazni od Njegove srdžbe i kazne, a ne zbog bilo čega drugogGornjim riječima:

     "i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili" obuhvaćene su sve vrste ovih troškova, bili oni dobrovoljni ili obavezni (farz). To potvrđuje i  predanje od Ibn Omera, r.a., navedeno u oba Sahiha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /45/ "Islam je zasnovan na pet te­melja: svjedočenju (šehadetu) da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hodočašću Kabi (hadžu)." O zekatu će, inšallah, kasnije biti govora.

ﭦ  ﭧ  ﭨ   ﭩ   ﭪ  ﭫ  ﭬ  ﭭ  ﭮ  ﭯ  ﭰ  ﭱ  ﭳ  ﭴ  ﭵ  ﭶ  ﭷ  ﭹ   ﭺ  ﭻ 

 

"i onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe, i koji u ahiret čvrsto vjeruju. /4/ To su oni koji su na uputi Gospodara svoga i to su oni koji su spašeni."/5/

     "I onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi", tjkoji potvrđuju is­tinitost Kur'ana koji je od Gospodara tvoga objavljen,

     "i što je objavljeno prije tebe", tjprihvaćaju istinitost Tevrata, Indžila, Zebura i dru­gih spisa koje su dostavili poslanici prije tebe, ne praveći razliku između njih i ne niječući ništa što su ovi dostavili od Gospodara svoga.

   "i koji u ahiret čvrsto vje ruju" Čvrsto uvjerenje suprotno je sumnji, tako da se ne dozvoljava ni najmanja sumnja kako u ahiret, tako ni u oživljenje, Sudnji dan, Džennet, Džehenem, polaga­nje računa i mizan (mjerenje dobrih i loših djela)Ahiret je dobio ovaj naziv budući da dolazi kao drugi svijet, nakon ovoga svijeta.

Oni koji vjeruju u Poslanika, to su općenito vjerni­ci, kako Arapi tako i sljedbenici Knjige. Svi ljudi i džini koji vjeruju u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđujući istinitost te vjere i ostvarujući osobine vjernika navedene u prethodnim ajetima do Sudnjega dana,   "na uputi su svoga Gospo­dara" odnosno, na putu svjetla, iz­vjesnosti i spoznaje Allaha Uzvišenog

    "To su oni koji su spašeni", tjoni će uspjeti svojim djelima i vjerom u Allaha, Nje­gove  knjige  i poslanike, steći sevap i vječni bora­vak u Džennetu, odnosno spas od kazne priprem­lje­ne za Allahove neprijatelje.

ﭑ     ﭒ  ﭓ             ﭔ  ﭕ  ﭖ  ﭗ  ﭘ    ﭙ      ﭚ   ﭛ  ﭜ 

 

"Onima koji ne vjeruju, doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao, oni ne vjeruju." /6/

  .."doista, oni koji ne vjeruju..." znači, koji su pokrili i zatamili istinu i ne vjeruju u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve se­llem. Allah Uzvišeni zna da oni neće vjerovati kada im dođu ajeti, pa to ovdje i potvđuje ukazujući da oni neće vjerovati, "svejedno da li ih ti, Muhamede, opominjao ili ne opominjao" jer su oni odabrali nevjerstvo umjesto vjere, negirajući time jasne ajete koje im je  dostavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svoga Gospodara.

Ovaj ajet predstavlja jednu vrstu rasterećenja za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i daje mu utjehu pošto je on želio da svi ljudi budu vjer­nici i slijede ga na Pravom putu Allah, dž.š., ovdje mu saopćava da će biti vjernici samo oni za koje u vječnom Alla­hovom znanju stoji da će vjerovati u Poslanika, salla­llahualejhi ve sellem, i da im slijedi sreća i svako dobroIsto tako, zalutat će samo oni za koje u prethod­nomAllahovom znanju stoji da će biti nevjerni­ci.ko­jima.slijedi nesreća, da nas Allah sačuvaStoga se navodi:

     "Ne žalosti se zbog njih", jer tvoje je samo da im poruku preneseš!;

“jer tvoje je samo da preneseš, a Naše je da tražimo polaganje računa." (13:40)

     "Ti si samo opo­mi­njač, a Allah o svemu brine." (11: 12)

ﭝ  ﭞ  ﭟ  ﭠ  ﭡ  ﭢ  ﭤ   ﭥ  ﭦ  ﭨ  ﭩ  ﭪ  ﭫ 

 

"Zapečatio je Allah srca njihova i uši njihove, a na očima im je koprena; njima pripada kazna golema." /7/

 

U vezi s ovim ajetom Katade kaže: "Njima je zavladao šejtan s obzirom da su mu bili pokorni; Allah je zapečatio njihova srca i uši, a na oči im stavio kopre­ne tako da ne vide, ne čuju, ne shvaćaju, niti razu­mijuTo potvrđuju riječi Allaha, dž.š.:

     "A kad oni skrenuše, Al­lah učini da i njihova srca skrenu." (61:5)   Za­tim riječi:

 "i Mi srca njihova i oči njihove preokrenut ćemo kao što nisu vjerovali prvi put, te ih ostavljamo da u zabludi svojoj smeteni lutaju"(6:110) Sličnih ajeta u Kur'anu ima mnogo, što pokazuje da Uzvišeni Allah pečati srca uspostavljajući između njih i Pravog puta prepreke adekvatnom kaznom, ostavljajući ih s neistinom time što sami napuštaju istinu, što je također izraz Njego­ve praved nosti.

U hadisu stoji: /46/ "O Ti, Koji preokrećeš srca! Učvrsti srca naša u Tvojoj vjeri!" Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže prenose od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /47/ "Kada vjernik napravi grešku, na njegovom srcu nas­tane crna tačkica (mrlja)Ukoliko se pokaje i povrati, njegovo srce se očisti, a ukoliko poveća griješenje, i ta mrlja se povećava sve dok sasvim ne prekrije srceTo je hrđa za koju Allah Uzvišeni kaže:"Ne, naproti vOno što su stjecali kao hrđa prekrilo je njiho­va srca." (83:14)

Prema tome, u prvim navedenim ajetima Allah, dž.š., ukazuje na status vjernika, potom u posljednja dva navedena ajeta na status nevjernika. Nakon toga slijedi objašnjenje statusa licemjera (munafika), koji javno ispovijedaju vjeru skrivajući u sebi nevjerstvoBudući da to liči poziciji mnogih ljudi, Allah, dž.š., to ističe na više mjesta ukazujući na brojne osobine koje karakteriziraju licemjeraU tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

ﭬ  ﭭ      ﭮ  ﭯ  ﭰ  ﭱ  ﭲ  ﭳ     ﭴ  ﭵ  ﭶ  ﭷ   ﭸ  ﭹ  ﭺ  ﭻ  ﭼ  ﭽ  ﭾ   ﭿ    ﮀ  ﮁ  ﮂ 

 

"Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a nisu vjernici!/8/ Oni (svojim djelima misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju, iako, ne osjećajući to, sami sebe varaju."/9/

 "licemjerje" u osnovi znači "pokazivanje dob­ra i prikrivanje zla"Ima ga dvije vrste:

- vjersko, koje vodi u vječnu vatru i

- praktično, koje spada u najveće grijehe.

Svojstva licemjera (munafika) objavljena su u medinskim surama budući da u Meki nije bilo licemjeraNaprotiv, bilo je ljudi koji su pokazivali nevjerstvo (kufr) prezirući i mrzeći ga, iako su intim­no bili vjernici!

Međutim, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio u Medinu, gdje su živjele Ensarije iz plemena Evs i Hazredž, koji su u vrijeme paganstva obožavali kipove kao i drugi arapski idolopoklonici, te židovi, sljedbenici Knjige, koji su živjeli u skladu sa tradi­cijom svojih predaka, podijeljeni u tri plemena:

 1-Benu Kaynuka', saveznici plemena Hazredž, 2-Benu Nedir i 3-Benu Kurejza, saveznici plemena Evs. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, is­lam je primio dio pripadnika plemena Evs i Hazredž, te mali broj židova, poput Abdullaha ibn Selama, r.a. U to vrijeme također ni u Medini nije bilo licemjerja, pošto muslimani još uvijek nisu imali silu koja bi zadavala strah Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je mi­rovnesporazume sa židovima i brojnim arapskim ple­menimau okolici Medine. Međutim, kada je došlo do velike Bitke na Bedru i kada je Allah uzvisio Svoju Riječ uzdigavši islam i    njegove pripadnike tada je Abdu­llahibn Ubejj ibn Selul, prvak Medine iz plemena Hazredž, prvak navedenih dviju skupina iz vremena paganstva (koje su ga nastojale postaviti za vladara /kralja/ prije nego im je došlo Veliko Dobro), koje su    potom primile islam i napustile Ubejja, koji je osjetio prezir prema islamu i muslimanima poslije Bitke na Bedru rekao je: "Ova bitka je odredila smjer (put)!" Za­tim  je obja­vio svoje prihvaćanje islama zajedno sa svo­jim  sljed­benicima i poštovaocima, te nekim drugim sljedbe­nicima Knjige. Tako je došlo do pojave licemjerja među građanima Medine i okolnim beduinima. Među Muhadžirima (doseljenicima) u to vrijeme nije bilo licemjerja s obzirom na to da oni nisu napustili Meku pod prisilom, nego su to učinili po svom izboru, ostavljajući imetak, djecu i zemlju, u težnji za onim što je kod Allaha Uzvišenog, na ahiretu.

Dakle, licemjeri (munafici) bili su iz dva plemena, Evs i Hazredž, te jedan broj među židovima. Stoga Uzvišeni Allah ukazuje na licemjere, kako se vjernici ne bi zavarali njihovom vanjštinom, što bi unijelo nered na širem planu, u samom vjerovanju, budući da su oni u osnovi nevjernici.

Zato treba biti oprezan i ne misliti o nemoralnim ljudima dobro! Allah Uzvišeni kaže:

           "Ima ljudi koji kažu: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a nisu oni vjernici", odnosno:

  "Kada ti dođu licemjeri, oni kažu: 'Svjedočimo da si ti Allahov Poslanik!' Allah zna da si ti za­sigurno Njegov Poslanik!" (63:1) Dakle, oni to izgovaraju svojim ustima, ali Allah, zasigurno, zna da oni lažu! Zato kaže:

      "A Allah svjedoči da su licemjeri uistinu lašci" (53:1), odnosno

    "da nisu vjernici" (2:8).

Riječi Allaha Uzvišenog:    .."Oni (svojim djelima misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju..." znače: u svom nevjerovanju oni su uvjereni da varaju Allaha, dž.š., kada kažu:  "Vjerujemo", računajući pritom da će im to koristiti,  odnosno da to kod Njega prolazi kao što prolazi kod pojedinih vjernika. Allah Uzvišeni kaže:

"Na Dan, kada ih Allah sve oživi, oni će se Njemu zaklinjati kao što se vama zaklinju misleći da će im to koristiti. Oni su doista pravi lažljivci." (58:18) Zbog takvog njiho­vog vjerovanja Allah Uzvišeni ih identificira riječima:" iako, ne osjećajući to, sami sebe varaju." Znači, ukoliko vjernike i budu prevarili na kratkotrajnom dunjaluku, oni time samo sebe varaju.

Oni naime svojoj duši udovoljavaju ovim činom, napajajući se čašom radosti, čiji iz­vordaje sokove propasti, pošto onaj koji ih pije ispija čašu bola kao srdžbu Allaha Uzvišenog i Njegovu kaznu, koja ne utoljava žeđ. Time licemjer vara samog sebe, misleći da sebi čini dobro! Allah Uzvišeni kaže:

      "iako, ne osjećajući to, sami sebe varaju."

 

ﮃ  ﮄ  ﮅ  ﮆ  ﮇ  ﮈ   ﮊ  ﮋ  ﮌ  ﮍ  ﮎ         ﮏ  ﮐ 

 

"U srcima njihovim je bolest i Allah im povećava bolest. Njih čeka patnja bolna za ono što su lagali."/10/

  "U srcima njihovim je bolest." Prema nekim mišljenjima, ovdje "bolest" pred­stavljasumnju, licemjerje i prljavštinu. To je sve tačno, budući da je bolest koja je u srcima licemjera i sumnja i licemjerje i prljavština

Sumnja je zato jer oni sumnjaju u poslanstvo Al­lahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve se­llem;  licem­jerje je, jer javno pokazuju vjerovanje (iman), a ustva­ri su nevjernici; prljavština je, jer oni ne vjeruju u ono što je Allah, dž.š., objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem; nevjerstvo je, bez sumnje, prljavština!

  "...pa im je Allah bolest povećao." Znači povećao im je sumnju, licemjerje i prljavštinu. Dakle, nagrada, odnosno kazna, primjerene su vrsti djela, kao što Allah Uzvišeni kaže:

             "A što se tiče vjernika, njima je vjerovanje povećano i oni se radujuŠto se, pak, tiče onih u čijim je srcima bolest, ona im je prljavštinu povećala." (9:125)

Riječi Allaha Uzvišenog:    "...za ono što su lagali" znače što su lagali Allahu i vjernicima nastojeći ih prevariti riječima:  "Mi vjerujemo!" dok, ustvari, nisu vjerovaliAllah Uzvišeni obavijestio je Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o jed­nom broju licemjera (munafika) zadržavši za Sebe znanje o ostalima i ne obavještavajući ga o njimaOn kaže:        

"Među beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine koji su u licemjerstvu spretni! Ti ih ne poznaješ, ali ih Mi znamo!" (9:101)

Možda će neko reći: "Zašto Allahov Poslanik, sallalhu alejhi ve sellem, nije ubijao licemjere pošto je znao neke od njih?" Odgovor na ovo pitanje nalazi se u Sahihima, gdje se navodi da je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Omeru ibn Hattabu: /48/ "Ne volim da kažu Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove (ashabe)!" Znači, on se bojao da ne dođe do bilo kakvih promjena u veze sa prihvaćanjem is­lama od beduina, jer oni nisu znali da su pojedinci licemjerni, pa bi mogli pomisliti da ih on ubija unatoč njihovom imanu, od­nosnomogli bi kazati: "Muhammed ubija svoje dru­gove (ashabe)!"

 Malik u vezi s tim kaže: "Allahov Poslanik, sallal­lahu alejhi ve sellem, ustezao se od licemjera kako bi pokazao svojim sljedbenicima da vladar ne osuđuje samo po svom znanju!"[14]

Šafija kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve se­llem,zabranio je ubijanje licemjera budući da su oni javno prihvaćali islam, iako je on znao da su licemjeri

Međutim, ono što su javno pokazivali iznad je onoga drugog. To potvrđuje i hadis: /49/ "Meni je naređeno da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu:

      'Nema boga osim Allaha.' Kada to kažu..."  itd.[15]

Međutim, treba kazati da se ovo odnosi na onoga koji poznaje prvake licemjera i njihova imena. Za one o čijem licemjerju Allah Uzvišeni nije upoznao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Kur'anu stoji:

"Ako se licemjeri i oni u čijim je srcima bolest, te oni koji po Medini laži šire, ne okane, Mi ćemo ti sigurno vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao komšije tvoje ostati. Oni su prokleti i gdje god se nađu bit će  uhvaćeni i poubijani." (33:80-81)

U ovim je ajetima dokaz da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije podstican protiv njih, niti je bio upoznat ko su im bili prvaci! Njemu se ukazuje na njihove oso­binekoje on primjećuje kod nekih od njihU tom smislu i Allah Uzvišeni kaže:

  "A da hoćemo, Mi bismo ti ih uistinu pokaza­li, i ti bi ih sigurno po biljezima njihovim pre­poz­nao..Ali ti ćeš ih doista prepoznati po načinu njihova govora!" (47:30)

ﮑ  ﮒ  ﮓ   ﮔ  ﮕ  ﮖ  ﮗ  ﮘ  ﮙ  ﮚ  ﮛ  ﮜ   ﮝ  ﮞ    ﮟ  ﮠ  ﮡ  ﮢ    ﮣ  ﮤ 

 

"Kada im se kaže: 'Ne pravite nered na Zemlji!¢ odgovaraju: 'Mi samo red uspostavljamo!' /11/ Zar tako! Oni su uistinu pravi smutljivci, ali to oni i ne opažaju."/12/

 

 "nered" ovdje znači nevjerovanje, licemjerje i griješenje. Riječi Allaha, dž.š.:

       "Kada im se kaže: 'Ne pravite nered na Zemlji!'"  znače: ne pravite nered kroz nevjerstvo, licemjerje i griješenje na Zem­lji, jer onaj ko prema Allahu griješi ili naređuje da se griješi, čini na Zemlji nered, pošto je uspostavljanje reda moguće samo uz pokornost Allahu, dž.š.

Licemjeri misle da oni javnim pokazivanjem imana varaju vjernike, tako da ih oni uzimaju za svoje prijatelje umjesto vjernika, iako su licemjeri. Međutim, Allah, dž.š., to ovdje razotkriva kako se vjernici ne bi prevarili i uzimali licemjere za svoje pri­jatelje (zaštitnike)

Naime, uzimanje ovih ljudi za bliske prijatelje (zaštitnike), um­jestovjernika, vrijeme kada oni spadaju među najveće neprijatelje vjernika, pred-stavlja čin stvaranja velikog nereda na ZemljiJer, pošto oni javno ispoljavaju vjeru (iman), vjernici o njima stječu pogrešan sud. Tako licemjeri uspijevaju ostvariti nered, zavaravajući ih riječima koje su daleko od istine i ostajući istovremeno u prijateljskim odno­sima s nevjernicima protiv vjernikaZato Allah, dž.š., kaže:         

Kada im se kaže: "Ne pravite nered na Zemlji!", oni odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!", tjmi želimo samo pomirenje između dvije skupine vjernika, s jedne strane, i nevjernika (među kojim su i idolopoklonici i raniji sljedbenici Knjige), s druge strane." Međutim, Allah zna ono što je u njiho­vimdušama i što kriju u svojim prsima, pa kaže:

       "Nikako! Oni uisti­nu nered prave, ali to i ne opažaju." /12/ Ono što oni namjeravaju smatrajući to uspostavlja­njem reda ustvari je pravi nered, a što oni ne osjećaju zbog svog neznanja.

"Moj Bože! Učvrsti nas u Tvojoj vjeri i pokornosti i učini nas vjernicima čija spoljašnost nije suprotna njihovoj unutarnjosti!"

ﮥ  ﮦ   ﮧ  ﮨ  ﮩ     ﮪ  ﮫ  ﮬ  ﮭ  ﮮ           ﮯ  ﮰ   ﯓ   ﯔ  ﯕ  ﯖ  ﯗ  ﯘ    ﯙ 

 

"Kada im se kaže: 'Vjerujte kao što ovi ljudi vjeruju!', oni odgovaraju: 'Zar da vjerujemo kao što maloumnici vjeruju!?' A doista su oni ma­loumnici, ali to oni ne znaju!"/13/

 

Uzvišeni Allah kaže: Kada se licemjerima kaže: "Vjerujte kao što ovi ljudi vjeruju!", tjkao što oni vjeruju u Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike, oživljenje, Džennet, Džehenem i sl., od­nosno, budite pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku izvršavanjem Njegovih naredbi i Njegovih zabrana, oni kažu:

     "Zar da vjerujemo kao što maloumnici vjeruju!?" misleći pod maloum-nicima ovdje na ashabe Allahovog Poslanika, sallalla­hu alejhi ve sellem! Oni govore: "Zar da budemo s ovim maloum­nicima  na istom stupnju!"    Međutim, Allah Uzvišeni od­govara na ovo:

        "A doista su oni ma­loumnici,.ali to oni ne znaju", tjoni ne znaju stanje u kojem se nalaze, što upućuje na zab­ludu i neo­baviještenost  Neznanje je ovdje najgore po njih i ono najrječitije govori o njihovom sljepilu i udaljenosti od Pravog puta. Ta zabluda povećava se uz istovremeno povećanje Allahove srdžbe i kazne prema njima, što je primjereno djelima koja čine.

A Allah Uzvišeni nikome neće nepravdu učiniti!

ﯛ  ﯜ   ﯝ  ﯞ  ﯟ  ﯠ  ﯡ  ﯢ  ﯣ  ﯤ  ﯥ  ﯦ        ﯧ  ﯨ   ﯩ  ﯪ  ﯫ  ﯬ  ﯭ  ﯮ  ﯯ   ﯰ  ﯱ  ﯲ  ﯳ 

 

- Kada susretnu one koji vjeruju, oni govore: "Vjerujemo!", a čim ostanu nasamo, sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vamaMi se samo rugamo."/14/ "Allah se njima izruguje i ostavlja ih da u svom nejerovanju lutaju." /15/

 

Uzvišeni Allah kaže da kada ovi licemjeri susretnu vjernike, oni kažu: “Vjerujemo!”, pokazujući pred njima iman, bliskost i privrženost, i obmanjujući ih tako licemjerno se dodvoravajući i krijući svoje uvjerenje kako bi time osigurali korištenje doba­ra i dobi­ti koje pripadaju vjernicima. Međutim, "kada se osame sa svojim šejtanima", odnosno kada odu kod svojih čelnika, prvaka i velikana među židovskim rabinima i vođama idolopoklonika i licemjera, oni govore: "Mi smo s vama!"  u nevjerstvu i idolopoklonstvu, "a mi se samo izrugujemo"  sa pristalicama Muhammedovim, sallallahu alejhi ve se­llem..Uzvišeni Allah njima odgovara uzvraćajući na takve njihove postupke: "Allah se njima izruguje i ostavlja da lutaju u svom nevjerovanju", tj. izruguje im se pokazujući im Svoje odredbe na ovome svijetu, odnosno ukazujući na ne­povredivost njihove imovine i krvi time što javno ispoljavaju iman i riječi Svjedočanstva: "Nema boga osim Alla­ha; Muhammed je Allahov poslanik!", za razliku od onoga što im pripada na drugom svijetu (ahiretu), kao što je kazna i teška patnja. Ovo je i mišljenje Ibn-Džerira, budući da su spletke, varke i izrugivanje kroz igru i dokolicu, po mišljenju svih učenjaka, nespojive s Alla­hom.dž.š., ali su prihvatljive kao vid revanša i zadovo­ljavanja pravde putem nag­rade, odnosno kazne. To potvrđuju i riječi Ed-Dahhaka koje prenosi od Ibn-Abba­sa..U tom smislu, riječi Allaha, dž.š.:

    "Allah se njima izruguje" znače: Allah se njima podsmijeva nagovještavajući im kaznu   "podržava ih da u nevjerovanju lutaju". U vezi s ovim dijelom ajeta, Ibn-Abbas i Ibn-Mes'ud navode predanje od nekih ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem, da riječ  "podržava ih" znači ostavlja ih da ostanu dugo. Mudžahid ističe da to znači:  "povećava im, produžava im", dok neki drugi navo­de.da to znači: "kad god oni učine grijeh, Allah im za to da blagodat", što, u osnovi, predstavlja odgo­vor.kaznom, u skladu s riječima Al­laha, dž.š.:

"I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, sve dok se onome što im je dano ne bi obradovali! Tada bismo ih iznenada kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili!" /44/ "Tako bi se zameo trag narodu koji čini nasilje; a hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova." (6:44-45) Ibn-Džerir ovo tumači, pa kaže da to znači: Da­jemo .imda .ostanudugou .svojoj.uobraženosti i drskosti, kao što Uzvišeni Allah kaže: "i Mi srca njihova i oči njihove okrenemo, kao što nisu vjerovali ni prvi put i ostavimo ih da u zabludi svojoj smeteni lutaju." (6:110)

Riječ  znači "zabluda" dok  znači "sljepilo"Zabluda u navedenom smislu događa se u srcu, ali se i sljepilo, također, koristi za srce.[16]

ﯴ  ﯵ  ﯶ  ﯷ     ﯸ  ﯹ  ﯺ  ﯻ  ﯼ  ﯽ           ﯾ  ﯿ  

 

"To su oni koji su Zabludu uzeli umjesto Upute, ali im njihova trgovina nije donijela dobiti; oni nisu upućeni!" /16/

 

Dakle, ti licemjeri uzimaju nevjerstvo i zabludu, a ostavljaju vjeru i uputu, što im daje zadovoljstvo slično onom izraženom u slijedećim riječima:

        "Što se tiče Semuda, njima smo na Pravi put ukazi­vali, ali im je sljepoća bila milija od Pravog puta." (41:17) Dakle, u zamjenu za Pravi put oni su uzeli krivi put (zabludu), spustili nisko cijenu vjerovanju i dali ga za nevjerstvoZato Allah, dž.š., kaže:

        "Njihova trgovi­na nije im donijela dobiti i oni nisu upućeni", tju ovoj kupoprodaji, njihova transakcija nije im donijela dobit i oni nisu na Pravom putu. S Pravog puta oni su dakle otišli u zabludu, iz zajedništva u grupašenje, iz sigurnosti u nesigurnost, iz sunneta u bidat (novotariju).

ﭑ  ﭒ     ﭓ  ﭔ  ﭕ  ﭖ  ﭗ  ﭘ  ﭙ   ﭚ  ﭛ  ﭜ  ﭝ  ﭞ  ﭟ  ﭠ   ﭡ  ﭢ  ﭣ   ﭤ  ﭥ  ﭦ  ﭧ  ﭨ  ﭩ 

 

"Oni su slični onima koji potpale vatru, a kada ona osvijetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, pa ništa ne vide." /17/ "Gluhi, nijemi i slijepi su oni! Nikako da se povrate (osvijeste)!"/18/

 

Naime, nakon što su licemjeri uzeli zabludu umjesto Pravoga puta, postali slijepi iako imaju oči, oni su postali slični onome koji potpali vatru (tjželi os­vjetlje­nje.vatrom) kako bi vidio svijet oko sebe. Ali nakon što je vatra osvijetlila okolicu, omogućivši mu da vidi i desno i lijevo oko sebe (što daje posebno zadovolj­stvo),.ona se ugasila, a on je ostao u teškoj tami, bez vida i Putokaza. Usto, on je gluh i ne čuje, nijem i ne govori, i slijep bez obzira na svjetlo koje je ugledao, pa se ne može vratiti u stanje u kome je bioU tom smislu, ovi licemjeri koji su uzeli krivi um­jesto Pravog puta, opredijelivši se za zabludu umjesto Upute, postali su primjer izgubljenosti, zablude i sljepila. Slijedeći ajet po­kazujeda su oni prvo prihva­tili vjeru da bi je potom napustili, jer Uzvišeni Allah kaže:

"To je zato što su oni bili vjernici, pa nevjer­nici postali, a onda su im srca zapečaćena tako da ne shvaćaju."  (63:3)

U gornjim ajetima uporedba je izuzetno primjerena, jer su licemjeri u početku, kao vjernici, stekli svjetlo, ali su ga potom pokvarili licemjerjem, ostajući zbunjeni. A zbunjenost u vjeri veća je od svake zbunjenosti!

ﭽ ﭪ  ﭫ     ﭬ  ﭭ  ﭮ     ﭯ  ﭰ  ﭱ  ﭲ  ﭳ  ﭴ  ﭵ  ﭶ      ﭷ     ﭸ  ﭹﭺ  ﭻ  ﭼ  ﭽ  ﭾ  ﭿ  ﮀ  ﮁ     ﮂﮃ  ﮄ  ﮅ  ﮆ  ﮇ  ﮈ  ﮉ  ﮊ  ﮋ  ﮌﮍ   ﮎ    ﮏ  ﮐ  ﮑ  ﮒ  ﮓﮔ  ﮕ  ﮖ  ﮗ  ﮘ                 ﮙ  ﮚ  ﮛ  ﭼ

 

"Ili su oni slični onima koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u kojem su tmine, tutnjava i munje zbog gromova, stavljaju prste u uši bojeći se smrti! A Allah obuhvaća nevjernike!" /19/ "Munja samo što ih ne zaslijepi: kad god im ona blijesne, oni krenu, a čim utonu u ta-mu, zastanu! A da Allah hoće, On bi im odu­zeo i sluh i vid! Allah, uistinu, sve može!"/20/

 

Ovo je drugi primjer koji Allah Uzvišeni navodi za jednu drugu vrstu licemjera. To su oni kojima se pokaže istina, pa je jednom prihvate, ali drugi put sumnjaju u nju. Njihova su srca obuzeta sumnjom, nevjerstvom i dilemama. Riječ ovdje znači "pljusak", tjkiša koja se u trenu izlijeva; riječ  "tama" označava sumnju, nevjerstvo i licemjerje; riječ  "grmljavina" označava ono što u srca utjeruje strah, pa je poznato da licemjere karakteriziraju veliki strah i panika, kao što Allah Uzvišeni kaže:

     “Oni misle da je svaki zvuk protiv njih.” (63:4)  Riječ   “munja” označava ono što zasija u srcima ovih licemjera, kao što je to ponekad svjetlo vjere. Allah Uzvišeni kaže:

 

"Zbog gromova oni stavljaju prste u uši bojeći se smrti! A Allah obuhvaća nevjernike!"  Dakle, njihov oprez ništa im ne koristi jer Allah njih obuhvaća Svojom Moći i oni su podređeni Njegovoj Moći i Htije­nju. Nakon toga, Allah, dž.š., kaže:

    "Munja samo što ih ne zas­lijepi", tjona je snažna i intenzivna, dok je nji­hov vid slab i nedovoljno učvršćen vjerom.

Od Ibn-Abbasa se prenosi: "Svojom jasnoćom Kur'an dokazuje skoro sve slabosti licemjera";

"Kad god im munja blijesne, oni krenu, a kada utonu u tamu, oni stanu."  U vezi s tim Ibn-Abbas kaže: "Tj., oni znaju istinu, pa o njoj govo­re, čime postaju stabilni, da bi potom zbunjeno zastali čim padnu u nevjerstvo." To se prenosi od ashaba i najjasnije je i naj­ispravnije   što   je rečeno u komentaru ovog ajeta. Dakle, tako će im biti i na Sudnjem danu, kada ljudi dobiju svjetlo primjereno njihovom imanu. Nekome će biti dano svjetlo što osvjetljava njegov hod u dužini manje ili više od jed­nog fersaha; nečije će se svjetlo, s vremena na vrije­me, paliti i gasiti; neko će ići Pravim putem jedno vrijeme, a zatim stati; a nečije će svjetlo biti pot­puno ugašenoTo su oni najokorjeliji licemjeri, za koje Al­lah Uzvišeni kaže:

  Na Dan kada će licemjeri i licemjerke govoriti vjernicima: "Pričekajte nas da se svjet­lom vašim poslužimo!" Reći će im se: "Vratite se nazad, pa drugo svjetlo potražite!" (57:13)  O vjernicima Allah Uzvišeni kaže:

"Na Dan kada budeš vidio vjernike i vjernice, kako se njihovo svjetlo ispred njih, kao i sa desne strane njihove, kreće..." (62:12) Zatim     Allah, dž.š., kaže:    
"Blago vama danas u dženetskim baščama kroz koje rijeke teku" (57:12), zatim:             

"Na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo njihovo će ići ispred njih, te s nji­ho­vedesne strane 'Gospodaru naš', govorit će oni, 'upotpuni svjetlo naše i oprosti nam, jer Ti doista sve možeš!' " (66:8)

"A da Allah hoće, On bi im oduzeo i sluh i vid! Allah doista sve može!"  Ibn-Abbas kaže: "To je zato što su napustili istinu nakon spoznaje." Uz riječi:

     "Allah doista sve može!" on kaže: "tjMoćan je da odgovori kaznom ili da Svojim robovima oprosti." Ibn-Džerir ističe: "Allah, dž.š., na ovome mjestu opisuje Sebe svojstvom Svemoći nad svim, pa upozorava licemjere na Svoju snagu i strogost obavještavajući ih da On njih obuhvaća, da je moćan oduzeti im i sluh i vid." Riječ   "moćan" znači   “koji ima moć”.

ﮜ  ﮝ  ﮞ  ﮟ  ﮠ  ﮡ   ﮢ  ﮣ  ﮤ  ﮥ  ﮦ  ﮧ  ﮨ  ﮩ  ﮪ    ﮫ  ﮬ  ﮭ  ﮮ   ﮯ  ﮰ                 ﮱ  ﯓ  ﯔ     ﯕ  ﯖ  ﯗ  ﯘ  ﯙ  ﯛ  ﯜ  ﯝ  ﯞ  ﯟ   ﯠ  ﯡ 

 

“O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni"/21/; "Koji vam je Zemlju posteljom, a Nebo zdanjem učinio; Koji s Neba spušta kišu i s njom izvodi plodove, opskrbu vašuZato ne činite druge Allahu ravnim a vi znate!"/22/

 

Muhammed ibn Ishak, sa svojim lancem preno­sila­ca, navodi od Ibn-Abbasa:

      "O ljudi, budite u ibadetu Go­spo­daru svome..."  Govor je upućen objema gru­pama   i   nevjernicima i licemjerimaTo znači: "Vjeru­jte   samo u  vašeg Jedinog Gospodara, Koji je stvorio vas kao i one prije." Ovaj ajet Allah, dž.š., započinje objašnjenjem. Jednoće Njegove Božanstvenosti, budući da On daruje blagodati Svojim robovima time što ih izvodi iz ništavila u postojanje; On im je darovao vidljive i nevidljive bla­godatitime što im je "Zemlju učinio posteljom", od­nosnokolijevkom, koja je poput postelje postavljena i utvrđena plani­nama uzdignutim, a "Nebo  zdanjem učinio", koje predstavlja krov, kao što kaže:

"A Nebo smo zaštićenim krovom učinili, pa opet se oni od znamenja naših okreću." (21: 32)

    “On s Neba kišu spušta...”, tjspušta oblak kada im je potreban i tako izvodi različite vrste sjemenja i plodova, što je opskrba nji­hova i opskrba njihove stoke. On je Tvorac i Opskrbitelj, Pos­jedniksvake kuće i stanovnika njenih, njihov OpskrbiteljStoga On zaslužuje da se samo Njemu klanjaNjemu nema ravnaAllah, dž.š., ovdje kaže:

        "I ne činite nikoga Allahu ravnim a vi znate", tjne pridružujte Mu nikoga ko ne može ni koristiti, ni štetiti, kao Njemu ravna, jer ste svjesni da nema drugoga gospodara koji će vas opskrbiti osim Njega. U dva Sahiha se pre­nosi od Ibn-Mes'uda da je rekao: /50/ Pitao sam: "Allahov Poslaniče! Koji je kod Allaha najveći grijeh?" Odgovorio je: "Da Allahu, Koji te je stvorio, učiniš nekoga ravnim." Isto tako, u jednom hadisu od Muaza stoji: /51/ "Znaš li koje je pravo Allaha prema Njegovim robovima?" "Da Mu budu u ibadetu i ništa Mu ne pridružuju!" U drugom hadisu stoji: /52/ Neka niko od vas ne kaže: "Što hoće Allah i taj i taj", nego neka kaže: "što Allah hoće, a tek potom i taj i taj"

U vezi s riječima Allaha, dž.š.:"Allahu ne činite nikoga ravnim!"  navodi se da je Ibn-Abbas rekao: Izraz "ravnopravni, partneri, suparnici" predstavlja izraz širka  skrivenijeg  od  hoda mrava  po  crnom  kamenu  u  tam-noj noći." To se čini kada  se  kaže: "Allaha  mi  i  živ­ota mi moga i tvoga", ili "Da nije ovog psa, došli bi nam lopovi", ili "Da nije guska u kući, došli bi lopovi", ili kada čovjek kaže: "Što Allah i  ti  hoćete!"  ili  "Da nije Allaha i tog i tog", i sl. Sve je to širkU  hadisu stoji: /53/ Neki čovjek je rekao Allahovom Poslaniku: "Što ste Allah i ti htjeli!", pa mu je rekao: "Hoćeš li da me Allahu rav­nim učiniš?" U drugom hadisu stoji: /54/ Divni biste vi bili ljudi da drugog Allahu ravnim ne činite govo­reći: "Što Allah i taj i taj hoće!"

  "...a vi to znate", tjvi znate da vam nema drugoga gospodara koji vas opskrbljuje do Al­laha  Uzvišenoga  Ovaj ajet ukazuje na ibadet samo Allahu, Kome nema ravnaI dok je mnoštvo komen­tatora Kur'ana  dokazivalo time postojanje Tvorca, ovdje se to izravno kazuje. Jer, ko se udubi u razmišljanje o nižim i višim bićima, o razlikama nji­hovih oblika, boja, prirod­nihodlika i koristi od njih, odnosno o njihovome mjestu i svrsishodnosti, on će spoznati moć njihovog Tvorca, Njegovu mudrost, zna nje, umješnost i veličanstvenu vlast. Neki beduini kažu: Kada je nekom čovjeku postavljeno pitanje: "Koji je dokaz postojanja Allaha, dž.š...?", rekao je: "Subhanallah! \ubrivo deve upućuje na devu, trag stopala upućuje na prolazak nekoga! Nebo je okićeno sazviježđima, Zemlja puna klanaca, a more valova! Zar to sve ne upućuje na postojanje Sveznajućeg i Onoga Koji je obaviješten o svemu!?"

ﯢ  ﯣ  ﯤ  ﯥ  ﯦ  ﯧ  ﯨ  ﯩ   ﯪ  ﯫ   ﯬ  ﯭ  ﯮ  ﯯ  ﯰ  ﯱ  ﯲ   ﯳ  ﯴ                ﯵ  ﯶ  ﯷ  ﯸ  ﯹ  ﯺ  ﯻ  ﯼ   ﯽ   ﯾ  ﯿ  ﰀ  ﰁ  ﰃ  ﰄ  ﰅ  

 

"A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, donesite vi jednu suru sličnu tome; pozovite i božanstva vaša, ako istinu go­vo­rite." /23/ "Paako to ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje, a pripremljena je za nevjernike."/24/

 

Nakon što je Allah, dž.š., u prethodnim ajetima potvrdio da nema drugog boga osim Njega, On počinje sa potvrdom vjerovjesništva Svoga roba i Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se nevjernicima: "A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili Svome robu...", tj. Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, dajte vi makar jednu suru sličnu onim što ih je on donio. Ako mislite da je to od nekoga drugoga, a ne od Allaha, suprotsta­vite mu se nečim sličnim i po­mozite se pritom ako hoćete vašim božanstvima, vašim stilistima i orato­rima, vašim najistaknutijim spisateljima i bilo kojim dru­gim,ukoliko ste iskreni onome što mislite.

Ovo je izazov nevjernicima od Allaha Uzvišenog, što se ponavlja na više mjesta u Kur'anuU suri  "Kazivanje" Allah, dž.š., kaže: "Reci: Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, negoli ove dvije, na Pravi put upućuje; slijedio bih je, ako istinu govorite!" (28:49) 

U suri "Subhane..."  (El-Isra') kaže:

"Reci: Kada bi se svi ljudi i džini udružili da sačine nešto slično ovom Kur'anu, ne bi sačinili knjigu kao što je ova, pa makar jedni druge i pomagali!"  (17:88) 

U suri "Hud" Allah, dž.š., kaže:

"Ili, pak, oni govore da ga on izmišlja! Reci: Pa donesite vi deset izmišljenih sura, sličnih Kur'anu, i koga god hoćete, osim Allaha, u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!" (11:13)  

U suri "Junus" kaže:

 "Ili oni govore: 'On ga izmišlja!'" Reci: Pa, daj­te vi jednu suru sličnu njemu, a u pomoć po­zovite koga god hoćete, osim Allaha, ako is­tinu go­vorite." (10:38)

Svi su prethodni ajeti mekanski, iako se njima izazov upućuje i u MediniAllah Uzvišeni kaže:

“A ako sumnjate u ono što Mi objavljujemo Svome robu..." (2:23), tj. Muhammedu, "donesite vi sličnu suru"  i  "pozovite vaša božanstva, osim Allaha, ako istinu govo­ri­te!" .(2:23), tj. donesite vi suru sličnu ovom Kur'anu! Ovim Allah, dž.š., upućuje izazov svima njima, i poje­dinačnoi grupno, bez obzira da li su pismeni ili ne. To je, dakle, opći izazov, koji se ne svodi samo na nepis­menepojedince koji ne posjeduju znanje, nisu obrazo­vani i ne znaju pisati! Taj izazov ponovljen je više puta kako u Meki tako i u Medini, uprkos žestokom neprija­teljstvu idolopoklo nika i licemjera prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno mržnji prema nje­govojvjeri. U tome su oni bili nemoćni, što Allah, dž.š., i potvrđuje, pa kaže:

        "Pa ako to ne učinite, a nećete učiniti, čuvajte se Vatre!" (2:24) Znači: ako to ne mognete učiniti a nikada nećete moći!

Čudo na koje Allah ovdje izaziva nevjernike nedostižno je, i oni su nemoćni da sačine sličnu suru do Dana sudnjega. Znači, to nisu mogli, niti će moći ikada učiniti! Tako je bilo tada i tako je ostalo do dana današnjega, a tako će i vječno biti, budući da Allahov govor, niti formalno, niti sadržajno, nije sličan govoru Njegovih stvorenja

         "Elif lam ra. Ovo je Knjiga, čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, od Mud­rog i Sveznajućeg." (11:1)

Allah Uzvišeni njima kaže:   "Ako to ne učinite, a nećete učiniti" to znači da nikada nećete dostići Kur'an niti sačiniti nešto njemu slično, preostaje vam jedino da se nemoćni predate i priznate da je to Allahov govor, da vjerujete i djelujete prema Njegovim uputama, te da se usto čuvate vatre koja je za nevjernike pripremljena.

Uzvišeni Allah kaže:          

"Ako to ne učinite, a nećete učiniti, čuvajte se vatre za nevjernike pripremljene, čije će gori­vo biti ljudi i kamenje."  Riječ ovdje znači  "čuvati se, izbjegavati, kloniti se", pa to znači: klonite se vatre čije će gorivo na Sudnjem danu biti ljudi, tj. oni koji nisu vjerovali u ovaj Kur'an; riječ  "kamenje" jeste, ustvari, ono kamenje koje nevjernici obožavaju umjesto Allaha. Uzvišeni Allah kaže:

"I vi i oni kojima se pored Allaha klanjate, bit ćete gorivo u Džehennemu i u njega ćete doista ući. Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli. Svi ćete u njemu vječno boraviti." (21:98-99) To znači, pored kipova gorjet će i fosfor­no kamenje, kojim se vatra potpaljuje da bi gorjela jače, kako bi kazna bila žešća, što navode Ibn-Mes'ud i neki ashabi. Riječi Allaha Uzvišenog: "...koja je za nevjernike priprem­ljena", znače: koja je priprem­ljenai spravljena za nevjernike kao što ste vi! Ovim aje­tommnogi islam­ski autoriteti dokazuju da ta vatra i sada postoji, pošto se kaže:

   "koja je pripremljena za nevjernike", tj. koja je već postavljena i pripremljena Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /55/ "Džennet i Džehennem međusobno su se raspravljali...", što je dokaz njihova postojanja. Uz to postoje i drugi vjero­dostojni hadisi koji to dokazuju.

Dakle, Allah upućuje izazov nevjernicima nudeći im da donesu makar jednu suru sličnu onim u Kur'anu i obavještavajući ih istovremeno da to oni neće moći učiniti, bez obzira bilo to malo ili mnogo, bila kratka ili duga sura, budući da sve sure u Kur'anu predstavljaju čuda nedostižna koja pripadaju Gospodaru svjetova. U tom smislu u predanju se navodi da je Amr ibn el-As prije nego je primio islam posjetio Musejlemmu-Ke­zzaba, koji mu je rekao: "Šta je to ovih dana objavljeno vašem prvaku u Meki?" Amr mu je kazao: "Objavljena mu je jedna kratka i lijepa sura." On je upitao: "Koja?", a Amr je proučio: "Tako mi vremena! Doista je svaki čovjek na gubitku! Osim onih koji vjeruju i dobra djela čineKoji jedni drugima istinu i strpljenje preporučuju." (Ibid.,103:1-3) On se zamislio jedan čas, zatim podigao glavu i rekao: "Meni je ob­javljena slična sura!" "Koja?", upitao je Amr, On je odgovorio:

"O Veber, o Veber, ti si samo uši i prsa, a osta­tak tvog tijela je mrša."[17] Zatim je upitao: "Šta kažeš, o Amr?" Amr je na to rekao: "Tako mi Allaha! Ti dobro znaš da ja znam da lažeš!"

ﭑ  ﭒ  ﭓ  ﭔ  ﭕ  ﭖ  ﭗ  ﭘ   ﭙ  ﭚ  ﭛ  ﭜ  ﭞ  ﭟ  ﭠ  ﭡ  ﭢ   ﭣ  ﭥ  ﭦ  ﭧ  ﭨ  ﭩ  ﭪ  ﭬ  ﭭ  ﭮ   ﭰ  ﭱ  ﭲ  ﭳ  ﭵ  ﭶ  ﭷ  ﭸ  

 

"A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj da njima pripadaju dženetske bašče kroz koje rijeke teku! Kad god se iz njih opskrbe kakvim plodom, oni kažu: 'Ovim smo i prije bili opskrbljeni!' A bivaju im davani samo njima slični! U njima im pripadaju žene čiste i oni će u njima vječno boraviti."/25/

 

Nakon što je Allah Uzvišeni naveo kazne i patnje koje je priredio za Svoje neprijatelje, licemjere i nevjernike, prirodno je da naspram toga ukaže i na poziciju vjernika, koji su svoju vjeru potvrdili dobrim djelima, za koja su im pripremljene blagodati. Na ovaj način u Kur'anu se primjenjuje metod podsticaja i pri­jetnje,   što je, prema mišljenjima najkompetentnijih učenjaka, i smisao naziva "posebni (parni) ajeti"    za Kur'an, budući da se u njima uz poziciju vjernika i blagodati njima pripremljene navodi obavezno i pozicija nevjernika, odnosno kazne za njih pripremljeneAllah Uzvišeni kaže:

    "A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj da njima pripadaju dženetske bašče, kroz koje rijeke teku!", dajući opis bašči kroz koje rijeke teku, dakle ispod drveća i soba u njima. U jed­nom hadisu stoji da "rijeke teku izvan svojih korita", dok se o rijeci Kevser navodi da su joj "obale biserne školjke izdubljene", što međusobno nije proturječno, budući da je mulj tih rijeka, kao što se navodi, fini mošus, a pijesak biserje i drago kamenje! Molimo Allaha Uzvišenog da nas uputi na Pravi put, kako bismo, uz Njegovu Dobrotu i Milost, dospjeli u ove bašče.

Riječi Allaha Uzvišenog: "Kad god se iz njih opskrbe kakvim plodom, oni kažu: 'Ovim smo bili opskrbljeni i prije.'"  U vezi s tim, veliki broj ashaba, prema predanju Es-Sudd­ija, sa lancem prenosilaca koji seže izravno do njih, kazuje da će se ovi plodovi davati u Džennetu te da će ovi ljudi, kada to vide, reći: "Ovim smo bili opskrbljeni i na dunjaluku!" Ovi plodovi su, međutim, kako se ističe, iste boje, ali potpuno različitog okusa!

Riječi Uzvišenog:

 "U njima će imati supruge čiste i tu će vječno boraviti" znače: oslobođene menstruacije, nužde, sluzi, pljuvačke, sperme, rađanja, a riječi:

    "...i tu će vječno boraviti" izražavaju savršenstvo sreće. Jer, s ovim blagodatima, oni će biti na stupnju osiguranom od smrti i prestan­ka života, bez kraja i konca, u vječnom blaženstvu, koje nikada neće prestati. Samo nas Allah može oživiti zajedno s njima, jer On je Darežljivi i Plemeniti!

ﭺ  ﭻ  ﭼ  ﭽ  ﭾ  ﭿ  ﮀ  ﮁ  ﮂ  ﮃ   ﮄ  ﮆ  ﮇ  ﮈ  ﮉ  ﮊ  ﮋ  ﮌ   ﮍ  ﮏ  ﮐ  ﮑ  ﮒ  ﮓ  ﮔ  ﮕ   ﮖ  ﮗ  ﮙ  ﮚ  ﮛ  ﮜ  ﮝ  ﮞ   ﮠ  ﮡ  ﮢ  ﮣ  ﮤ  ﮥ  ﮦ  ﮧ  ﮨ   ﮩ  ﮪ  ﮫ  ﮬ  ﮭ  ﮮ  ﮯ     ﮰ  ﮱ  ﯓ  ﯔ     ﯕ  ﯖ  ﯗ  ﯙ  ﯚ  ﯛ  ﯜ  

 

"Doista se Allah ne ustručava za primjer navesti mušicu ili nešto sićušnije od nje; oni koji vjeruju ta oni znaju da je to Istina od Gospo­dara njihova; a oni koji ne vjeruju govore: 'Šta to Allah hoće ovim primjerom?' Ovim On mnoge u zabludu  stavlja, a mnoge na Pravi put upućuje, odnosno On u zabludu stavlja samo razvratnike!" /26/ "One što krše od  Allaha prihvaćenu obavezu nakon njene ovjere, prekidaju ono što je Allah naredio da se održava i nered na Zemlji prave; To su gu­bitni­ci!"/27/

 

U Komentaru, s lancem prenosilaca od Ibn-Abba­sa, Ibn-Mes'uda i više ashaba, Es-Suddi kaže: Kada je Allah Uzvišeni naveo ova dva primjera, tjajet:

    "Oni su kao onaj što pot­pali vatru..." (2:17)  te ajet:

    "Ili su slični onima koji za vri­jeme silnog pljuska..." (2:19), licemjeri su tada rekli: "Allah je daleko uzvišeniji i veći da bi navodio takve primjere!", da bi uskoro bio objavljen slijedeći ajet:

        "Doista se Allah ne ustručava za primjer navesti...", zaključno s riječima: .. "...i to su gubitnici." (2:27) Allah Uzvišeni tako saopćava da On, dž.š., ne potcjenjuje ništa da to ne bi naveo kao primjer, pa ma­karto bilo sitno i malehno kao što je mušica. Jer, On, dž.š., kao što se nije sustezao stvoriti to, isto tako se ne susteže navesti to kao primjer, pa u tom smislu uzima za primjer muhu i pauka na više mjesta u Kur'anu!

 Riječi:    znače "ne ustručava se", a ima mišljenja i da znače "ne boji se navesti za primjer bilo što, malo ili veliko" Riječca   ovdje se koristi za umanjenje, kao npr., kada se kaže:

"Udarit ću ga sigurno, pa koliko god bilo", čime se potvrđuje nešto najmanje. Riječi:     "pa i nešto iznad nje" znače "ili nešto sićušnije i niže od nje", što je isto kao kada se neki čovjek opisuje kao loš i škrt, a onaj koji to sluša kaže: "Da, on je i više od toga u pogledu la­komosti  tvrdičluka!" To je mišljenje El-Kisa'ija i Ebu-Ubejda, koje navode Er-Razi i više drugih autoriteta.

     "A oni koji vjeruju, oni znaju da je to Istina od Gos­podara njihovog..." znači da oni koji vjeruju, vjeruju u prim­jerekoje Allah navodi bili oni mali ili veliki, znaju da je to Istina od Gospodara njihova, kojom Allah put pokazuje jer to je govor Svemilosni­ka, Milostivog.

      Oni koji ne vjeruju, govore: "Šta to Allah hoće ovim primjerom?", potcjenjujući ove primjere i navodeći u zabludu, kao što Uzvišeni Allah navodi u suri  "El-Mudessir" (Pokriveni):

 

- Mi smo čuvarima vatre meleke postavili i odredili njihov broj kao iskušenje onima koji ne vjeruju, kako bi se oni kojima je Knjiga dana uvjerili, kako bi se onima koji vjeruju vjera povećala, kako oni kojima je Knjiga dana i koji vjeruju ne bi pali u sumnju, te kako bi oni u čijim je srcima bolest, kao i nevjernici, govorili: "Šta je Allah htio ovim primjerom?" Tako Allah stavlja u zabludu onoga koga On hoće, a na Pravi put ukazuje onome kome to On hoće. A, vojske Gospoda­ra tvoga samo On zna..." (74:31)  Isto tako, na ovome mjestu On, dž.š., kaže:

        

"Ovim On mnoge u zabludu stavlja, a mnoge na Pravi put upućuje, On u zabludu stavlja samo razvratnike!"  Es-Suddi u svom Komentaru navodi predanje od Ebu-Malika, zatim Ibn-Abbasa, pa Murre, potom Ibn-Mes'uda i nekih ashaba, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da se riječima:   "mnoge u zabludu stavlja"  misli na licemjere, a riječima:  "a mnoge na Pravi put upućuje"  misli na vjernike. Licemjerima Allah povećava zabludu zato što oni ne­giraju ono što iz primjera koje On navodi istinski i provjereno znaju, jer je i primjer koji se navodi odgo­varajući onome čime ih Allah stavlja u zabludu. Na Pravi put On, dž.š., upućuje mnoge, odnosno pripadnike vjere, povećavajući im iman i uputu koju slijede jer oni potvrđuju i priznaju ono što istinski i posigurno znaju da odgovara  primje­rima   koje Allah navodi. To je također stvar Allahove upute!

    "...a u zabludu stavlja samo razvratnike" "razvratnik, nemora­lan čovjek" u arapskom jeziku znači "onaj koji izlazi iz okvira pokornosti" Arapi, npr., kažu: "Hurma je raspukla" kada plod iziđe iz ljuske. Raz­vrat­nik (fasik)može biti i nevjernik i grješnik, iako je razvrat­nost (fisk)u slučaju nevjernika daleko teža i gora. U navedenom ajetu pod razvratnikom se misli na nevjernika, a Allah najbolje zna! To pokazuje i činjenica da ih On, dž.š., opisuje slijedećim riječima:

  "One što krše od Allaha prihvaćenu obavezu nakon njene ovjere, prekidaju ono što je Al­lah naredio da se održava i nered na Zemlji prave; to su gubitnici!" /27/ Ovo su svojstva nevjernika koja su potpuno oprečna svojstvima vjernika! Riječi:

   "od Allaha prihvaćenu obavezu"  znače ono što im je dao u obavezu u Kur'anu i što su oni pri­hvatili da bi potom to negirali i prekršili"...prekidaju ono što je Allah naredio da se održava"  ukazuje na sve što je Allah naredio da se održava i obavlja, a što su oni prekršili i napustili,   "i nered na Zemlji prave", znači svojim nevjerstvom i nepridržavanjem onoga što je Allah naredio oni nered čine, dozvoljavajući ono što je zabranjeno i zabranjujući dozvoljeno i tako šire širk (mnogo-boštvo) i nevjerstvo među ljudima, predstavljajući im to kao ispravno i istini­to.

"To su gubitnici"  na drugom svijetu! Ed-Dahhak navodi od Ibn-Abbasa slijedeće: "Svaki naziv koji je Allah pridao onima koji nisu pripad­niciislama predstavlja primjer gubitnika pod kojim se misli na nevjerstvo, dok pridavanje takvog naziva pripadnicima islama označava grijeh." Ime   "gubitnici" predstavlja plural od riječi  "gubit­nik", a to su oni koji su svojim griješenjem prema Allahu sami sebi uskratili Njegovu Milost. Navedena riječ   "gubitnici" znači gubitnici na drugom  svije­tu,   što   pokazuju prethodna svojstva, tjsvojstva nevjernika koji su izgubili drugi svijetA taj svijet izgubit će samo nevjernici!

ﯝ  ﯞ  ﯟ  ﯠ  ﯡ  ﯢ   ﯤ  ﯥ  ﯦ  ﯧ  ﯨ  ﯩ  ﯪ  ﯫ 

 

"Kako ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili mrtvi pa vas je On oživio, zatim će vas usmrtiti, zatim ponovo oživiti, potom ćete Njemu biti vraćeni?!"/28/

 

Allah Uzvišeni  navodi dokaze Svoga postojanja i moći ističući da je On Tvorac Koji raspolaže Svojim robovima, pa kaže: "Kako vi ne vjerujete u Allaha", tj. kako negirate Njegovo pos­tojanje i moć, te da je On Tvorac i Gospodar, odnos­no kako Mu pridružujete suparnika i klanjate se ne­kom drugom?!   "vi koji ste bili mrtvi, pa vas je On oživio" Prema predanju Ibn-Mes'uda, Ibn-Abbasa i nekih ashaba, ovo tumači slijedeći ajet:

      "Naš Gospodaru, Ti si nas dva puta usmrtio i dva puta oživio!" (40:11) On kaže: "Bili ste zemlja prije nego vas je stvorio što je mrtvo, zatim vas je oživio i stvorio vas što znači život, zatim umrtvio, kako biste se Njemu u kaburima vratili što predstavlja drugu smrt, a zatim će vas pono­vooživiti na Dan suda što predstavlja drugi život. To su te dvije smrti i dva živo­ta koje tumače riječi Uzvišenog:

  'Kako vi ne vjerujete...?!'”

ﯬ   ﯭ  ﯮ  ﯯ  ﯰ  ﯱ  ﯲ  ﯳ  ﯴ  ﯵ  ﯶ        ﯷ  ﯸ  ﯹ  ﯺ  ﯼ     ﯽ  ﯾ  ﯿ  ﰀ  

 

"On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On svaku stvar zna!"/29/

 

Nakon što je Uzvišeni Allah naveo dokaze stvaranja ljudi ukazujući im i na ono što u sebi vide, On navodi drugi dokaz, dokaz stvaranja nebesa i Zemlje i kaže:        

"On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio..." Mudžahid kaže: Allah je stvorio Zemlju prije neba. Kada je Zemlju stvorio, iz nje je pokuljao dim uz Njegovo dopuštenje, pa kaže:

"...zatim se prema nebu usmjerio...", tj. okrenuo prema nebu. Riječ   "uzvisiti se, uputiti se prema" ovdje sadrži značenje nauma i usmjerenosti budući da se prije­laznost  ostva­ruje  prijedlogom  "ka, prema"    "i kao sedam nebesa ga uredio", tjstvorio je sedam nebesaKomentatori Kur'ana razilaze se u vezi sa pita­njem  stvaranja Zem­lje prije neba, odnosno, neba prije ZemljeSvaka od dvije strane nudi svoje dokaze, ali je dokaz onih koji smatraju da je Zemlja stvorena prije nebesa jači, u skladu s riječima Uzvišenog:         

"On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se prema nebu usmjerio..." jer riječ   "zatim" pret-postavlja redoslijed. To znači da je Allah stvorio Zem­lju i sve što je na njoj, a zatim, nakon toga, uputio se prema nebesima i stvorio ih sedam. Dokaz onih koji tvrde da je Allah prvo stvorio nebesa, a zatim Zemlju, jesu riječi Uzvišenog:

"A šta je teže: vas stvoriti ili nebo sazdati? On je svod njegov visoko podigao i uredio; noći njegove mračnim, a zore svijetlim učinioPoslije toga je Zemlju poravnao, iz nje vodu i pašnjake izveo i brda učvrstio." (79:27-32) Ovo navodi Ibn-Džerir od Katade, iako je ovo mišljenje, tjda je nebo stvoreno prije Zemlje, netačnoTačno je suprotno, tjstvaranje Zemlje prije nebesa. U El-Buharijinom Sahihu navodi se da je u vezi s ovim postavljeno pitanje Ibn-Abbasu, pa je odgovorio da je Zemlja stvorena prije nebesa, a da je Zemlja samo uređena (poravnana) nakon stvaranja neba. To znači da se "uređenje" tumači riječima Uzvišenog   Allaha:

        

"Poslije toga je Zemlju poravnao, iz nje vodu i pašnjake izveo i brda učvrstio", tako da  ovdje znači "izvođenje voda pohranjenih u Zem­lji" pomoću kojih niču biljke različitih vrsta, osobina, boja i oblika.

ﭑ  ﭒ  ﭓ  ﭔ  ﭕ  ﭖ  ﭗ  ﭘ  ﭙ   ﭛ  ﭜ  ﭝ  ﭞ  ﭟ  ﭠ  ﭡ  ﭢ  ﭣ   ﭤ  ﭥ  ﭦ  ﭧ  ﭩ  ﭪ  ﭫ  ﭬ  ﭭ  ﭮ   ﭯ 

 

- A kada Gospodar tvoj reče melecima: "Ja ću na Zemlji halifu postaviti! ", oni upitaše: "Zar ćeš na Zemlji postaviti onoga koji će na njoj nered širiti i krv prolijevati?! A mi Tebe veličamo hvalom i kako Tebi dolikuje štujemo!" On reče: "Ja znam ono što vi ne znate."/30/

 

Kao znak Svoje milosti prema čovjeku Allah Uzvišeni ukazuje na položaj čovjeka prije stvaranja i kaže:

    "A kada Gospodar tvoj reče melecima...", tjpričaj to, Muhammede, svom narodu!:  "Ja ću na Zemlji halifu postaviti", znači ljude koji će jedni druge stoljećima i generacijama nasljeđivati kao što Uzvišeni kaže:"On je Onaj Koji vas je međusobnim nasljednicima na Zemlji učinio" (35:39) i to je ispravan komentar riječi , za razliku od mišljenja onih koji kažu da je Adem Allahov namjesnik na Zemlji, na osnovi riječi Allaha Uzvišenog:

    "Ja ću na Zemlji halifu postaviti." [18]

U vezi s riječima Allaha Uzvišenog:

     "Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će nered širiti?" Abdurrezzak navodi od Ma´mera, a on od Katade: Kao da ih Allah obavještava da, ukoliko na Zemlji bude stvorenja koja nered šire i krv prolijevaju, pa kaže:

    "Oni rekoše: 'Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će nered širiti i krv prolijevati¢, što su riječi meleka i to ne kao izraz suprotstavljanja Allahu, kako se to nekad čini, jer Allah meleke predstavlja takvima da oni ne izlijeću svojim govorom ispred Njega i ne postavljaju bilo kakvo pitanje bez Njegove dozvole."

Ibn-Džurejdž kaže: Oni su samo kazali ono što ih je Allah obavijestio u vezi sa stvaranjem Adema pa su rekli: "Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će nered na njoj širiti i krv prolijevati". U vezi s tim, Ibn-Džerir kaže: Neki navode da su meleci kazali to što su ka­zali  jer im je Allah dozvolio da postave pitanje nakon što ih je obavijestio da će potomci Adema (čovjeka) takvi biti, pa su zato kazali: "Zar ćeš na njoj posta­viti onoga koji će nered širiti i krv prolijeva­ti?"

        ukazujući da u ovoj vrsti ima takvih koji će to činiti. To je pitanje ko­jim se želi nešto saznati, ali i otkriti smisao (mudrost). Odgovarajući na to, Allah Uzvišeni je rekao:

       On je rekao: "Ja znam ono što vi ne znate", tjJa znam viši interes u stvaranju ove vrste unatoč lošim stvarima koje spominjete, a to vi ne znate. Jer, Ja ću među njima pos-taviti vjerovjesnike, poslanike, dobre ljude, bogo-ugodneU vezi sa smislom riječi

      "Ja doista znam ono što vi ne znate!" navest ćemo kasnije, inšaallah, predanja Ibn-Mes'uda, Ibn-Abbasa i još nekih ashaba.

ﭰ  ﭱ  ﭲ  ﭳ  ﭴ  ﭵ  ﭶ  ﭷ   ﭸ  ﭹ  ﭺ  ﭻ  ﭼ  ﭽ    ﭾ  ﭿ  ﮀ   ﮁ  ﮂ  ﮃ  ﮄ  ﮅ  ﮆ  ﮇ  ﮉ  ﮊ  ﮋ  ﮌ      ﮍ  ﮎ  ﮏ  ﮐ  ﮑ  ﮓ  ﮔ  ﮕ  ﮖ   ﮗ  ﮘ  ﮙ  ﮚ  ﮛ  ﮜ  ﮝ  ﮞ  ﮟ  ﮠ   ﮡ  ﮢ  ﮣ       ﮤ  ﮥ 

 

- I pouči On Adema svim imenima, a onda ih predoči melecima i reče: "Kažite Mi imena njihova, ako istinu govorite!" /31/ "Subhanallah!", rekoše oni, "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio! Samo si Ti Znalac Mudri."/32/ "O Ademe", reče On, "kaži im njihova imena!" I kada im on kaza imena njihova, Allah reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što pokazujete i što krijete?"/33/

 

Ovo je pozicija u kojoj Allah spominje Adema dajući mu čast nad melecima jer ga je Allah Uzvišeni poučio onome čemu nije poučio meleke, pa kaže:

    "On je Adema svim imenima poučio!", tjpoučio ga je imenima svih stvorenja, od najviših do najnižih. Ovo potvrđuju i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi sa "velikim šefaatom": /57/ Oni će doći Ademu i kazati mu: "Ti si praotac ljudskog roda! Allah te stvorio Svojom ru­kom, učinio da ti meleci sedždu učine, i poučio te imenima svake stvari" (iz hadisa u Sahihu El-Buhari­jevom, što pokazuje da ga je Allah poučio imenima svih stvorenja, i kaže:

  

"...a onda ih predoči melecima", tjpredočio im je nazive. Riječi: "predočio ih je" dolaze u obliku "općenitosti", što obuhvaća i razumna i nera­zumna bića, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Allah sve životinje od vode stvara, pa neke od njih na trbuhu puze, a neke na dvije noge idu..." (24:45) U svome komentaru Es-Suddi navodi predanje od Ebu-Malika, odnosno Ebu-Saliha, Ibn-Abbasa, Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba:

"Adema je poučio svim imenima, a zatim ih je predočio melecima", tj. Izložio je stvoreni svijet melecima.

"Kažite Mi imena njihova ako istinu govorite!", tj. kažite Mi imena stvorenja koja sam vam predočio. Budući da su meleci mislili da Allah neće stvoriti nijedno stvorenje koje zna više od njih, On im kaže: "ako isti­nu govorite kada tvrdite da znate više od svakog Mog stvorenja, pa i Adema, kažite Mi imena stvorenja koja sam vam predočio!" To navode Hasan i Katade Es-Suddi navodi od Ebu-Saliha, on od Ibn-Abbasa, a ovaj od Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba:   "...ako istinu govorite", misleći da će svi potomci Ademovi nered širiti i krv prolijevati!

Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa da to znači: Zar ćeš na njoj postaviti onoga koji će nered širiti i krv prolijevati mimo nas, ili nekoga od nas?! Mi Tebe veličamo, hvalimo i štujemo! Znači, oni su mislili da će svi ljudi krv prolijevati i nered na Zemlji širiti, ne znajući da će među njima biti i vjerovjesnika i bogougodnih i dobrih! Zato Allah Uzvišeni kaže:

    "Kažite Mi imena njihova!", pokazujući njihovu nemoć "ako is­tinu govorite", tvrdeći da će oni krv prolijevati i nered na Zemlji širitiAko ne znate imena ovih koje sam vam predočio i koje vidite, vi pogotovo ne možete znati stvari skrivene!

 "Subhanallah!", rekoše oni, "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si, doista, Znalac Mudri", tjZnalac svake stvari, Mudar u Svom stvaranju i naredbi, u pouci i zabrani po Svojoj voljiU svemu tome, Ti posjeduješ mudrost i savršenu pravednost! Riječ   znači da je čist od svakog nesavršenstva. Omer je rekao Aliji:

     "Nema drugog boga osim Allaha", mi smo to spoznali, a šta to znači   "Subhana­llah!?" Alija je odgovorio: "To je govor koji Allah voli, kojim je zadovoljan, voli da se izgovara." Neki je čovjek pitao Mejmuna ibn Mehrana o riječima

   (Subhanallah!), pa je on odgovorio: "To je go­vorkojim se Allah veliča i kojim se sve ostalo izdvaja kao niže od Allaha. Znanje o tome prepustite Njemu i Njegovoj Veličini, jer On je Znalac Mudri!" Zatim Allah kaže:

"O Ademe", reče On, "kaži im njihova imena!" I kada im on kaza imena njihova, Allah reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje, i da samo Ja znam ono što pokazujete i što krijete?!" /33/

Zejd ibn Eslem navodi: Rekao im je: "Ti Džebraile, ti Mikaile, ti Israfile...", dok nije nabrojao imena svih, a Mudžahid kaže: "Znači ime svake stvari!" Od Seida ibn Džubejra, Hasana i Katade na­vodi se slično predanje..Pošto se u govoru kojim je Allah Uzvišeni obavijestio meleke o imenima poka­zala prednost Adema, a.s., nad melecima, Allah je rekao:

  "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što   pokazujete i što krijete?!" /33/ Ibn-Džerir navodi: "U vezi s tim najjače je mišljenje Ibn-Abbasa, a to je da se značenje riječi Uzvišenog Allaha:

    "Ja znam ono što vi pokazujete"  odnose na njihove riječi:

        "Zar ćeš na njoj postaviti onoga koji će nered širiti i krv pro­lijevati?!" Ustvari oni su prešutjeli ono što su znali o Iblisovom suprotstavljanju Allahovim naredbama, te njegovoj oholosti i nepokornosti prema Njemu, oso­binama s kojim ga je Allah stvorioŠto se tiče sumnje u vezi sa riječima Allaha, dž.š.:

    "i što krijete", tjda je glagol ovdje u množini, iako se odnosi na Iblisa, koji je u sebi krio grijeh prema Allahu, a što je jednina, možemo reći: Arapi su običavali reći: "Pobije­na je vojska i poražena...", iako je pobijena ili poražena jedna  (jedinica) ili njen dio. Na isti način izražava se i Kur'an u nekim ajetima, kao npr.:

      "Doista oni koji te dozivaju ispred soba." (49:4) Ovdje je glagol  "oni koji te dozivaju" u množini iako se odnosi na jednog člana plemena Benu-Temim, koji je zvaoIsto je i u navedenom ajetu:

       "Ja znam ono što vi pokazujete i što krijete."

ﮦ  ﮧ  ﮨ  ﮩ    ﮪ  ﮫ  ﮬ  ﮭ  ﮮ  ﮯ  ﮰ  ﮱ  ﯓ   ﯔ 

 

"A kad rekosmo melecima: 'Ničice padnite Ademu!', oni ničice padoše svi izuzev Iblisa. On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik."/34/

 

Ovo je velika počast Ademu, a.s., od Allaha Uzvi-šenog, čime je odlikovao  njegov porodAllah obavještava da je melecima naredio da ničice padnu Ademu kao što se navodi i u naprijed navedenom "hadisu šefaata": /58/ "...Tebi su ničice pali Njegovi meleci", kao znak počasti, veličanja, poštovanja, predanosti i pokornosti Allahu Uzvišenom, budući da je to stvar izvršenja Njegovog naređenjaKatade kaže: Riječi Uzvišenog Allaha:

      "A kad rekosmo melecima: ’Ničice padnite!'", znače pokornost  Alla­hu i padanje ničice Ademu. Izražavajući pokornost Allahu, svi meleci izuzev Iblisa pali su ničice Ademu.

       "Oni ničice padošeše svi izuzev Iblisa. On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik."

Postoji više opisa Iblisa prije nego je učinio ovaj grijeh. Za ilustraciju navest ćemo neke: navodi se da je on bio jedan od meleka, poznat kao džin, da je bio prvak džina i čuvar Dženneta, da je imao vlast na zemaljskom nebu kao i na Zemlji i slMeđutim, Ibn-Džerir navodi lanac predanja od Hasana da je rekao: "Iblis uopće nije bio melekOn predstavlja osnov džina, kao što Adem predstavlja osnov ljudi." Ovo je vjerodostojno (sahih) predanje od Hasana.

Dakle, pošto je Allah naredio melecima da se poklone, što se odnosilo i na Iblisa, koji je prije te neposlušnosti bio dobar Allahov rob, meleci su (izuzev     Iblisa) to učinili izražavajući pokornost AllahuIblis je to odbio i, kao Allahov neprijatelj, uzoholio se zbog zavisti na počasti koju je Allah ukazao Ademu, rekavši: "Ja sam od vatre, a on je od zemlje!" Ova neposlušnost, čiji je neposredan uzrok oholost, pred­stavlja početak njegovih drugih pogrešaka, jer i u sa­hih hadisu je potvrđeno: /59/ "U Džennet neće ući onaj u čijem srcu bude oholosti makar i koliko zrno gorušice!" Budući da su u srcu Iblisa bili i oholost, i nevjerstvo, i tvrdoglavost (inad), bilo je nužno da se udalji i odstrani od Allahove milosti, tako da je on zbog svoje nepokornosti postao nevjernikomIma mišljenja da se poklonjenje (sedžda) odnosilo is­klj­učivo na zemaljske meleke, iako je ispravnije da su se poklonili svi meleci, i zemaljski i nebeskiI slijedeći ajet ima općenito značenje:

"Svi su se meleci zajedno poklonili izuzev   Iblisa..." (15:30)

ﯕ  ﯖ  ﯗ  ﯘ  ﯙ  ﯚ  ﯛ  ﯜ  ﯝ   ﯞ  ﯟ  ﯠ  ﯡ  ﯢ  ﯣ  ﯤ  ﯥ  ﯦ  ﯧ   ﯨ  ﯩ  ﯪ  ﯫ  ﯬ  ﯭ    ﯮ  ﯰ  ﯱ    ﯲ  ﯳ  ﯴ  ﯶ  ﯷ  ﯸ  ﯹ  ﯺ  ﯻ      ﯼ  ﯽ  

 

- I Mi rekosmo: "O Ademe, živite ti i žena tvoja u Džennetu i jedite u njemu gdje god želite, ali se ovome drvetu ne približujte, pa da time nepravdu učinite!" /35/ "Ali, šejtan ih navede na grijeh u zbog njega (drveta) i izvede ih iz onoga u čemu su bili!" "Siđite!" rekosmo Mi"Jedni drugima ćete neprijatelji biti, do određenog vremena vaše je boravište i uživanje neko vrijeme!"/36/

 

Obavještavajući o onome čime je počastio Adema, Allah Uzvišeni kaže da je On, dž.š., naredio melecima da mu se poklone, što su oni i učinili, izu­zev Iblisa, te da mu je dao da stanuje u Džennetu gdje hoće i da u udobnosti i izobilju tamošnjem jede što hoće i gdje hoće. Hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh prenosi od Ebu-Zerra, r.a.,  da je pričao: /60/ Rekao sam: "Allahov Poslaniče, šta misliš o Ademu? Je li on bio vjerovjesnik?" Rekao je: "Da, bio je vjerovjesnik i poslanik s kojim je Allah razgovarao, licem u lice", tj. lično (direktno).

Zatim kaže: "živite, ti i žena tvoja, u Džennetu". Postoje razilaženja u pogledu mjesta Dženneta u kojem je Allah dao da živi Adem, tj. da li je Džennet na nebu ili na Zemlji?! Većina smatra da je na nebu, dok muteziliti i kaderije ističu da je na Zemlji! To će se, inšaallah, objasniti u suri   "Bedemi"Muhammed ibn Ishak ističe da se iz konteksta ajeta vidi da je Hava stvorena prije Ademovog ulaska u Džennet, iako ima mišljenja da je Hava stvorena nakon njegovog ulaska u Džennet. To ističe Es-Suddi u haberu koji navodi od Ebu-Malika, zatim od Ebu-Saliha, potom od Ibn-Abbasa, pa od Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba, a glasi: Adem je jedno vrijeme hodao sam, bez žene, po Džennetu. Jednom je zaspao, a kada se probudio, pored glave bila mu je žena koju je Allah stvorio od njegovog rebra. On je upitao: "Ko si ti?", pa mu je odgovorila: "Žena." Rekao je: "Zašto si stvorena?" Ona je kazala: "Da ti nađeš smiraj kod mene." Gle­dajući sve što on zna, meleci su mu rekli: "Ademe, kako joj je ime?" "Hava" odgovorio je on. Oni su upitali: "Zašto Hava?" On je odgovorio: "Jer je stvorena od nečega živog!"[19]

Što se tiče riječi: "ali se ovome drvetu ne približujte", što je obavijest od Allaha Uzvišenog i ispit za Adema, postoje razilaženja u pogledu toga: kakvo je to drvo? Ima mišljenja da je to čokot grožđa, da je pšenica, da je drvo smokve, da je trn, trma*, palma i sl. Tačno je, međutim, da je to u Džennetu, neko drvo čiju vrstu nije naveo ni Kur'an niti sunnet, te da poznavanje koje je vrste ne donosi korist, kao što nepoznavanje ne donosi štetu. Ovako navodi Ibn-Džerir, a slično misli i Er-Razi, koji u svom Komentaru također ne daje precizno tumačenje.

Riječi Uzvišenog:   "Ali, šejtan ih navede na grijeh u vezi sa njime", dakle, zbog toga što su jeli s tog drveta Allah ih je udaljio, jer su posrnuli u grijeh i nepokornost prema Allaho­voj naredbi   "i izvede ih iz onoga u čemu su bili!", tj. iz odjeće, udobnog stana, rahatluka i blagostanja.     

"Siđite!" rekosmo Mi "Jedni drugima ćete neprijatelji biti, do određenog vremena vaše je boravište i uživanje do određenog vremena!" /36/, tj. boravak, opskrba i životne sudbine,   "do određenog vremena" kada će, potom, nastupiti Dan sudnji. Postoje različita predanja u pogle­du mjesta silaska Adema, Have i šejtana: ima mišljenja da je sišao u Indiji zajedno sa  Crnim kamenom, te da se Hava spustila u Džiddi, a Iblis u mjestu Destimisan nedaleko od Basre. To prenosi Ibn-Hatim, Abdurrezzak navodi slijedeće: Ma´mer kaže: "Izvijestio me je Awf, a lanac prenosilaca se veže za Ebu-Musa'a, koji kaže: 'Kada je Allah dao da siđe Adem iz Dženeta na Zemlju, On ga je poučio vještinama pravljenja svega i opskrbio plodovima dženetskim! Dakle, vaši plodovi ovdje su dženetski plodovi, samo što se ovi mijenjaju, a oni tamo ne mijenjaju!'" Muslim i En-Nesa'i od Ebu-Hurejrea pre­nose   da  je rekao:  Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /61/ "Najbolji dan u kome izlazi sunce jeste petak. Tog dana stvoren je Adem, uveden je u Džennet i toga dana izveden je iz Dženneta." Er-Razi kaže: "Znaj da ovaj ajet sadrži prijetnju za svaki grijeh!"

ﯾ  ﯿ  ﰀ  ﰁ  ﰂ         ﰃ  ﰄ  ﰆ  ﰇ  ﰈ  ﰉ   ﰊ  

 

"I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje; On je milostiv."/37/

 

Navodi se da su ove riječi protumačene riječima  Allaha Uzvišenog:         

"Gospodaru naš", rekoše oni "sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgublje­ni." (7:23)  Ovo se prenosi od Mudžahida, Seid ibn Džubejra, Ebu-Alije, Rebi' ibn Enesa, Hasana, Katade, Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija, Halida ibn Mi'dana, Ata' el-Horasanija i Abdurrahmana ibn Zejda ibn EslemaSufjan es-Sevri navodi od Abdul­aziza ibn Refi'a: Čovjek koji je čuo od Mudžahida, koji prenosi od Ubejda ibn Umejra, navodi da je rekao: "Adem je kazao: 'Moj Gospodaru, da li si gri­jeh koji sam počinio zapisao meni prije nego si me stvorio ili sam ga ja izmislio?'” Odgovorio mu je: "To sam ti zapisao prije nego sam te stvorio!" Rekao je: "Oprosti mi, kao što si mi zapisao!" Zatim kaže: "U vezi s tim su riječi Uzvišenog:

     "I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti!" Od Ibn-Abbasa se navodi: Adem, a.s., je rekao: "Nisi li me Ti Svojom rukom stvorio?" Njemu je odgovoreno: "Dakako." "I udahnuo mi  život?" Rečeno mu je "Da." "I zapisao mi da učinim ovo?" Odgovoreno mu je: "Da." Zatim je rekao: "Ako se pokajem, hoćeš li me vratiti u Džennet?" Rekao mu je: "Da." Ovako prenose El-Avfi, Seid ibn Džubejr, Seid ibn Ma'bed, a El-Hakim u svom Mustedreku to pripisuje Ibn-Abbasu.

Merfu' hadis, sličan ovome, prenosi Ibn EbiHatim od Mudžahida i kaže: Te riječi su:                       

"Moj Bože! Nema drugog boga osim Tebe; Tebi pripada veličina i zahvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista učinio nepravdu, pa oprosti mi, jer Ti doista najviše praštaš. Moj Bože! Nema dru­gog boga osim Tebe; Tebi pripada veličina i hvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista neprav­du učinio, pa primi moje pokajanje; Ti zbilja primaš pokajanje i milostiv si."[20]

Riječi Allaha Uzvišenog:"On doista prima pokajanje i milostiv je", tj. On prima pokajanje od onoga ko se Njemu pokaje i zatraži oprost. Ovo je sastavni dio Njegove milosti pre-ma Svojim robovima.

ﭑ  ﭒ  ﭓ  ﭔ  ﭖ  ﭗ  ﭘ  ﭙ  ﭚ  ﭛ   ﭜ  ﭝ  ﭞ  ﭟ  ﭠ  ﭡ  ﭢ  ﭣ  ﭤ  ﭥ             ﭦ  ﭧ    ﭨ  ﭩ  ﭪ  ﭬ  ﭭ  ﭮ  ﭯ  

 

- Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputa dolaziti, i oni koji uputu Moju budu slijedili ničega se neće bojati, niti će za čim tugovati." /38/ "A oni koji ne budu vjerovali i ajete Naše budu poricali bit će sta­novnici Džehennema (Vatre), gdje će vječno ostati."/39/

 

Navodeći opomenu koju je uputio Ademu i njegovoj supruzi, te Iblisu, prilikom njihovog udaljava­nja iz Dženneta, kao i svim njihovim sljedbenicima, Uzvišeni Allah kaže da će On slati knjige i poslanike s objašnjenjima i jasnim uputama, tako da za "onoga koji bude slijedio uputu", odnosno, one koji prihvate knjige koje budu objavljene i poslanike koji budu izaslani, "za njih neće biti straha"  za ono što ih čeka na Sudnjem danu, "niti će oni tugovati" za onim što im je prošlo na dunjaluku (ovome svijetu), kao što Allah Uzvišeni kaže u suri Taha:

            

"Izlazite iz njega svi", reče On, "jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj koji bude slijedio uputu Moju, neće zalutati i neće nesretan biti." (20: 123) Zatim: "A oni koji nisu vjerovali i ajete Naše su pori­cali, bit će stanovnici Vatre, u kojoj će vječno ostati." (64:10)  Dakle, nema izlaza niti spasa.U vezi s tim, Ibn-Džerir navodi hadis s neprekinu­tim lancem, koji seže do Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selle­m, rekao je: /62/ " Što se tiče stanovnika Vatre, koji­ma to i pristoji, oni tamo neće umrijeti, niti će živjeti! To su ljudi koje je zbog njihovih grijeha zadesila Vat­ra, koja ih umrtvljuje, pa kada postanu ugljenisani, tada im se dozvoli šefaat." /Hadis prenosi Muslim od Šu'be, koji to navodi od Ebu-Seleme./

 

ﭰ  ﭱ  ﭲ  ﭳ  ﭴ  ﭵ  ﭶ  ﭷ  ﭸ    ﭹ  ﭺ  ﭻ  ﭼ  ﭽ  ﭾ  ﭿ  ﮀ   ﮁ  ﮂ  ﮃ  ﮄ  ﮅ  ﮆ  ﮇ          ﮈ  ﮊ  ﮋ  ﮌ   ﮍ  ﮎ  ﮏ  ﮐ  ﮑ 

 

"O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa ću i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao! I samo se Mene bojte!" /40/ "Vjerujte u ono što sam objavio potvrđujući da je istinito ono što vi imate i ne budite prvi koji u to ne vjeruju! Ne prodajite riječi Moje za bagatelnu cijenu i samo se Mene boj­te!"/41/

 

Pozivajući sinove Israilove na ovaj način, Allah Uzvišeni ih podsjeća i kaže: "O sinovi Israilovi!", tj.: O sinovi dobrog, Allahu pokornog roba, budite kao što je bio i vaš otac pokoran Allahu, na Putu istine! Kao što je uobičajeno reći: "O sine plemenitog, budi plemenit kao i tvoj otac!" To znači: O sinovi Israilovi, vjerujte u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i slijedite Istinu, koja vam je došla posredstvom njego­vim! Israil je ovdje Jakub, a.s"I sjetite se blagoda­ti Moje koju sam vam podario",

      tj. sjetite se Allahove blagodati kojom vas je spasio od ropstva kod Faraona, koji je rascijepio kamen, spustio manu i prepelice te učinio između vas vjerovjesnike i poslanike.

     "I ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa ću i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao!" Ovim se traži da ispune obavezu koja je dana u Tevratu, tjda slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa ako to budu učinili, i Allah Uzvišeni će izvršiti Svoju obavezu u pogledu grijeha koje su počinili i uvest će vas u Džennet.

"I samo se Mene bojte!", tj.  imajte strah jedino od Mene! Sa "podsticanja"  Allah ovdje prelazi na "prijetnju"   odgovorima koje je dao onima prije njih, u vidu kazne koja im je poznata, pozivajući ih uz podsticaj i prijetnju kako bi se eventualno vratili Istini i slijedili Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

      "Vjerujte u ono što sam objavio potvrđujući da je istinito ono što vi imate", tj. vjerujte u Kur'an, koji sadrži vjeru u Allaha i Njegova Poslanika, kao što imate i u Tevratu zapisano ime Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, gdje vam je naređeno da u njega vjerujete, da ga podržavate i slijedite Kur'an, koji je njemu objav­ljen Stoga, "nemojte biti prvi koji ne vjeruju"    tj. prvi među sinovima Israilovim koji ne vjeruju. Misli se isključivo na židove iz Medine, kojima je prvim između židova dostavljen Kur'an, iako ne i prvim uopće, budući da su arapski mnogobošci bili prvi koji nisu vjerovali. Ovdje se, međutim, misli isključivo na židove Medine. Zatim slijedi: "I ne prodajite moje ajete za bagatelnu cijenu!"

     , tj. za vjeru u Moje ajete i potvrdu poslanstva Mog Poslanika ne uzimajte u zamjenu ovaj svijet i strasti njegove, jer to je malehno i prolazno Abdullah ibn Mubarek u vezi s riječima Uzvišenog:   "bagatelnu cijenu" kaže: "Bagatelna cijena ovdje se odnosi na ovaj svijet i njegovo obilje, što znači da zamjenjujete vjerovanje u Kur'an i djelovanje u skladu s njim, a što vam je naređeno, za ovaj svijet i njegove ukrase. Zato "se samo Mene bojte" Riječ  "bogobojaznost" znači djelovanje u pokornosti prema Allahu nadajući se Njegovoj milosti, prema Allahovu svjetlu, i izbjegavanje grijeha u skladu s Allahovim, dž.š., svjetlom i iz straha od Njegove kazne. To dakle znači: Allah doista prijeti za sve što čine skri­vajući Istinu i manifestirajući nepokornost Allahu i suprotstavljanje Njegovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

ﮒ  ﮓ  ﮔ  ﮕ   ﮖ  ﮗ  ﮘ  ﮙ  ﮚ  ﮛ  ﮜ  ﮝ   ﮞ  ﮟ  ﮠ  ﮡ  ﮢ 

 

"I ne miješajte istinu s neistinom, tajeći istinu iako vi znate." /42/ "Namaz obavljajte, zekat dajite i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi ga obavljajte."/43/

 

Allah Uzvišeni zabranio je dvije važne stvari, a to su: krivotvorenje i prikrivanje istine, pa im naređuje da ne miješaju istinu s neistinom i da jasno pokažu šta je istina. To znači: Ne miješajte židovstvo i kršćanstvo s islamom, koji je istinska Allahova vjera, a vi znate da ste iskrivili i jedno i drugo Ibn-Abbas prenosi: "Prikrivanje istine ovdje znači prikrivanje isti­ne od židova o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i onome što on donosi, iako im je to bilo za­pisano u Tevratu, koji se nalazio pred njima.

    "Namaz obavljajte", znači da im se naredi da namaz obavljaju, i to nakon što prihvate vjeru u jasne ajete koje donosi Allahov Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, jer namaz kao i post i hadž nisu mogući bez vjerovanja, budući da vjera u Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, misiju predstavlja osnov svakog djelovanja.

   "I zekat dajite!"  znači naređuje im da daju zekat, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sel­lem, i    "i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi ga obavljajte!", tj. budite zajedno s vjernicima pri izvršavanju najljepšeg i najsavršenijeg djela, a to je namaz, koji se ovdje navodi kao kolektivni čin, tj. obavljajte namaz u džematu. Mnogi učenjaci na osnovu ovog ajeta dokazuju obavezu klanjanja namaza u džematu.

ﮤ  ﮥ  ﮦ   ﮧ  ﮨ  ﮩ  ﮪ  ﮫ  ﮭ  ﮮ  ﮯ  

 

"Zar od drugih tražite da dobročinstvo čine, a pri tome sebe zaboravljate, dok Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?"/44/

 

Allah Uzvišeni kaže: Kako možete vi, sljedbenici Knjige, naređivati dobročinstvo kao čin univerzalnog dobra, a sebe pritom zaboraviti ne naređujući i sebi ono što naređujete drugim ljudima!? Pa, i pored toga, vi učite Knjigu i znate stav prema onome ko ne izvršava Allahove zapovijesti! Zar nećete pameti doći?! Šta to vi radite sa sobom, pa se ne osvrćete na svoju usnulost i ne uviđate svoje sljepilo! Prema tome, u ovom ajetu Allah prekorava sljedbenike Knjige riječima:

"Zar da od drugih tražite da dobročinstvo čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete!", jer su oni  tražili od ljudi da čine dobro, a sami to nisu činili, pa su stoga i zaslužili prijekor.

Ovdje nije namjera prijekor zato što oni naređuju dobročinstvo i zato što ga ovi ne čine, nego zato što ga ni sami ne čine. Jer, naređivanje dobra je opće poznato i to je obaveza svakog učenjaka. Međutim, njegova je osnovna obaveza da i on sam čini dobro zajedno s onim kome to naređuje, odnosno da u tome sam ne zaostaje, kao što Šuajb, a.s., kaže:

 

"Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim raditi na popravljanju stanja koliko ja mogu, a uspjeh moj zavisi samo od       Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam." (11:88)

Naprijed navedene riječi ne znače da, ukoliko učenjak čini loša djela, sam ne može tražiti da se to ne čini..U tom smislu, Malik od Rebi'e navodi: Čuo sam Seida ibn Džubejra kako kaže: "Kada čovjek ne bi naređivao dobro, a odvraćao od zla dok sam to ne čini, ne bi bilo toga ko bi naređivao dobro, a od­vr­aćao od zla." Malik na to kaže: "To je tačno, jer ko je taj ko nema pri sebi štogod loše?!" Ja bih dodao (tjIbn-Kesir): Međutim, u ovom slučaju, za učenjaka posebno, pokudno je ne biti pokoran i činiti grijeh samim tim što zna da je grijeh, i radi suprotno spoznaji. Jer, onaj koji zna nije jednak onome koji ne zna! Stoga hadisi u vezi s tim i donose prijetnje.

Imam Ahmed u svom Musnedu navodi od Enesa ibn Malika da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /63/ "U noći mog uzdignuća prošao sam pored ljudi čije su usne rezane makazama od vatre. Upitao sam: 'Ko su ovi?' Odgovoreno mi je: 'To su hatibi (govornici) iz tvoga ummeta na dunjaluku, koji su ljudima naređivali da čine dobro zaboravljajući sebe dok su čitali Knjigu! Zar se oni neće opametiti?!' "

Imam Ahmed prenosi s lancem koji seže do Ebu-Va'ila da je ovaj pričao: Neko je rekao 'Usametu dok sam jahao iza njega: "Zar ti nećeš razgovarati s Osmanom?" 'Usame je odgovorio: "Sami vidite da ja ne govorim s njim, osim pred vama! Ja nikada ne razgovaram s njim o našim odnosima, a da ne počnem s nečim što ja volim prvi inicirati. Tako mi Allaha, ja mu ne kažem nikada da je on najbolji čovjek iako je on moj vladar, nakon što sam čuo šta kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem."  Oni zapitaše: "Šta si čuo da kaže?" On odgovori: Čuo sam kako kaže: /64/ "Na Sudnjem danu čovjek će biti doveden i bačen u vatru, pa će pred njega ispasti njegova utroba, oko koje će on obilaziti kao što magarac obilazi pri vršidbi. Tada će mu pristupiti stanovnici Vatre i pitati: 'Šta te to pogodilo? Zar nam ti nisi naređivao da činimo dobro i odvraćao nas od zla?' On će reći: 'Tražio sam od vas da činite dobro, a ja to nisam činio, odvraćao sam vas od zla, a sam ga činio!' /Prenose El-Buhari i Muslim./

Allah Uzvišeni kaže:

"Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju" (39:9) Ibn-Asakir navodi u biografiji Velida ibn Ukbe da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sel­lem, rekao: /65/ Stanovnici Dženneta će pogledati u stanovnike Džehenema i govoriti: "Šta vas je uvelo u Vatru? Jer, mi smo ušli u Džennet samo zahvalju­jući  onome što smo od vas naučili!" Oni će reći: "Go­vorili   smo,  ali po tome nismo radili!"

ﮰ  ﮱ  ﯓ  ﯕ  ﯖ  ﯗ    ﯘ     ﯙ   ﯚ  ﯛ  ﯜ  ﯝ  ﯞ  ﯟ  ﯠ  ﯡ  ﯢ  ﯣ  

 

"Tražite pomoć strpljenjem i namazomTo je doista teško, osim poslušnima." /45/ "Onima koji su uvjereni da će se sresti sa Gospodarom svojim i da će se Njemu vratiti."/46/

 

 Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima da sa strpljivošću i namazom traže od Njega dobro koje na ovom svijetu priželjkujuO tome Ibn Ebi-Hatim, s lancem koji seže do Omera ibn Hattaba, r.a., kaže: "Strpljivosti imaju dvije vrste: strpljivost pri nesreći, koja je dobra, i strpljivost pri izbjegavanju Allahovih zabrana, koja je još bolja." Ibn-Mubarek s lancem prenosilaca prenosi od Seida ibn Džubejra da je rekao: "Strpljivost je prihvaćanje onoga što pogodi Allahova roba, uzdajući se da će to naći kod Allaha. Nekada čovjek podnosi teškoće pokazujući to is­ključivo kroz strpljivost."

Što se tiče riječi Uzvišenog:   "namaz, molitva", ona ima jednu od glavnih uloga da čovjek bude postojan. Od Huzejfe ibn Jemana prenosi se: /66/ "Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo, on bi pristupio namazu." Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao: /67/ "Posmatrao sam nas u noći uoči Bedra. Svi smo spavali izuzev Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je klanjao i molio dovom sve do sabaha." Ibn-Džerir navodi lanac prenosilaca koji seže do Ujejne ibn Abdurrahmana, odnosno njegovog oca, da je Ibn-Ab­bas, kada je na putu čuo za smrt svog brata Qathema, prvo izgovorio: "Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!", a zatim skrenuo s puta i sjeo da se odmori. Klanjao je dva rekata ostajući dugo na sjedenju (tešehhud), a potom ustao i idući prema svojoj jahalici (devi) rekao:

"Tražite pomoć strpljenjem i namazom. To je doista teško, osim poslušnima." /45/ Ibn-
-Džerir navodi značenje ajeta: "O vi, svećenici Sljed­benika Knjige, tražite pomoć posvećujući se pokor­nosti Allahu i obavljanjem namaza, koji zadržava čovjeka od sramotnih i nevaljalih djela i približava Allahovom zadovoljstvu, čije obavljanje nije teško samo pokornim, tj. skromnim i predanim pokornosti iz straha od Njega."

Jasno je da navedeni ajet, iako predstavlja obraćanje u kontekstu opomene Izraelićanima, nije upućen isključivo njima, nego ima opći smisao kako za njih tako i za druge ljude a, Allah to najbolje zna!

 Uzvišeni Allah kaže: "Onima koji su uvjereni da će se sresti sa Gospodarom svojim i da će se Njemu vratiti", /46/ što dopunjava ranije navedene riječi, jer namaz nije težak samo Allahu odanim ljudima, onima koji su uvjereni da će sresti Gospodara svoga, tj. koji znaju da će biti oživljeni na Sudnjem danu, doći pred Njega i vratiti Mu se. Dakle, oni će biti zavisni od Al­lahove volje jer On će o njihovim djelima suditi u skladu sa Svojom pravednošću. Stoga, pošto su uvjereni u povratak i nagradu, odnosno kaznu, za njih je lahko da predano djeluju i ne čine loša djela. U vezi s riječima:

    "Onima koji su uvjereni da će se sresti sa svojim Gospodarom", Ibn-Džerir prenosi od Mudžahida: "Svako mišljenje spomenuto u Kur'anu znači uvjerenje", odnosno "znanje" prema drugom predanju.

Ibn-Kesir kaže: U sahih hadisu navodi se da će Allah Uzvišeni kazati Svome robu na Sudnjem danu: /68/ "Zar ti nisam dao suprugu? Zar ti nisam dao čast? Zar tebi nisam podvrgao i konje i deve, i pustio te da vladaš i upravljaš drugima?!" On će reći: "Da." A Allah Uzvišeni će kazati: "Jesi li mislio da ćeš se sa Mnom sresti?" On će kazati: "Ne." A Allah će mu na to reći: "Danas ću te zaboraviti kao što si ti Mene zaboravio." O ovome će opširnije biti govora kod riječi Uzvišenog:    "Zaboravljali su Allaha, pa je i On njih zaboravio!" (9:67)

ﯤ  ﯥ   ﯦ  ﯧ  ﯨ     ﯩ  ﯪ  ﯫ  ﯬ   ﯭ   ﯮ  ﯯ 

 

"O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i što sam vas nad drugim svjetovima bio odlikovao."/47/

 

Allah ih podsjeća na ranije blagodati koje je po-dario njihovim očevima i precima, uključujući i to što ih je odlikovao nad drugim narodima u to vrijeme šaljući im poslanike i objavljene knjige, kao što kaže:

  "I znajući kakvi su, odabrali smo ih između drugih svjetova." (44:32) Ebul-Alije kaže: "To znači davanjem vlasti, slanjem poslanika i objavljenim knjigama, što im je dano više u odnosu na njihove suvremenike, jer svako vrijeme ima svoj svijet (suvremenost)." Od Mudžahida i drugih navodi se slijedeće predanje: "Ovo treba protumačiti jer ovaj islamski ummet vredniji je od njih!", na to ukazuju i riječi Uzvišenog:

 "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a  od­vraćate od nevaljalih, i u Allaha vjerujete! A kada bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih..." (3:110)  Nedopus­tivo  je da se mijenja značenje riječi da su oni odliko­vani  nad drugim svjetovima, tj. u smislu da se to od­nosi i na one prije njih i one poslije njih, jer, Ibrahim, a.s., bio je prije njih i on je veći od svih njihovih vjerovjesnika Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je poslije njih, a on je vredniji od svih stvorenja i prvak Ademova potomstva na dunjaluku i ahiretu, neka su Allahov blagoslov, mir i bereket na njega!

ﯰ  ﯱ  ﯲ   ﯳ  ﯴ   ﯵ  ﯶ  ﯷ  ﯸ   ﯹ  ﯺ  ﯻ  ﯼ  ﯽ  ﯾ  ﯿ  ﰀ  ﰁ  ﰂ 

 

"I bojte se Dana kada niko ni za koga ništa neće moći učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvaćati, kada se ni od koga otkup neće primati i kada nikome niko neće u pomoć priteći."/48/

 

Nakon što ih je Allah Uzvišeni najprije podsjetio na Svoje blagodati, upoznao ih je s dužinom Svoje kazne kojom će ih kazniti na Sudnjem danu, pa kaže:

   "Bojte se Dana", tj. Sudnjeg dana,

       "kada niko ni za koga ništa neće moći učiniti", tj. kada niko ni od koga neće zavisitiUzvišeni kaže:

"O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kada roditelj djetetu svome neće moći pomoći, niti će se dijete moći imalo zauzeti za svoga roditelja!" (31:33) To je krajnji stupanj, kada nijedan roditelj niti njegovo dije­te neće moći jedni drugima ništa pomoći,

     "kada se od njih neće primati zagovor"  znači od nevjernika. Uzvišeni dalje kaže:

     "I njima zagovaranje zagovornika neće biti od koristi." (74:48)  Riječi Uzvišenog:

     "kada se ni od koga otkup neće primati"  znače "fidju, otkup", u skladu s riječima:

"Ni od jednog nevjernika, koji umre kao nevjernik, doista se neće primiti kao otkup ni sve blago ovog svijeta!" (3:91)  Ovaj ajet tumače riječi Uzvišenog:

 "Danas se nikakva otkupnina od vas neće primiti, kao ni od onih koji nisu vjerovali! Vatra će biti prebivalište vaše; ona baš vama odgovara!" (57:15) Allah Uzvišeni saopćava da oni nisu vjerovali u Njegovog Poslanika da bi ga sli­jedili  u misiji koju mu je Allah odredio i u takvom stanju se sreli na Sudnjem danu, pa zbog toga oni neće imati koristi od bližnjeg, niti zagovora od nekog dostojanstvenika, niti će se od njih primiti otkup, pa makar to bilo sve blago ovog svijeta. Od Allahovog Poslanika prenosi se da ga je neko pitao: /69/ "Allah­ov Poslaniče, šta je to otkup?" On je rekao: "To je otkupnina (fidja)."

   "kada im niko neće u pomoć priteći", tj. niko se neće moći za njih zauzimati niti im pomoći i izbaviti ih od kazneU vezi s tim riječima Uzvišenoga, Ibn-Džerir kaže: "To znači da im toga dana neće niko moći pomoći, niti se za njih zauzeti bilo koji zagovornik; od njih neće biti primljena nika­kva otkupnina niti naknada budući da tada neće vri­jediti međusobno prijateljstvo, mito, niti zagovor, a neće biti ni međusobnog pomaganja niti suradnje. Sud će biti u rukama Silnog i Pravednog, pred Kojim nema koristi od zagovaranja niti od pomoći drugo­gaZa svako loše djelo kazna će biti odgovarajuća tom djelu, a za dobro također, ili uvećana. To je u skladu s riječima Uzvišenog:

            .

"I zaustavite ih, jer oni će biti pitani: 'Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?' Ali, toga dana oni će se sasvim predati." (37:24-26)

ﭑ  ﭒ  ﭓ  ﭔ  ﭕ  ﭖ  ﭗ  ﭘ    ﭙ  ﭚ  ﭛ  ﭜ  ﭞ  ﭟ  ﭠ   ﭡ  ﭢ  ﭣ  ﭤ  ﭥ  ﭦ  ﭧ  ﭨ  ﭩ   ﭪ  ﭫ  ﭬ  ﭭ  ﭮ  ﭯ 

 

"I kada smo vas izbavili od Faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili: mušku vam djecu klali, a žensku u životu ostavljali to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg." /49/ "I kada smo zbog vas more ras­tavili i vas izbavili, a Faraonove ljude na oči vaše potopili!"/50/

 

Allah Uzvišeni kaže: O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati koju sam vam podario kada vas je izbavilo od sljedbenika Faraonovih i spasilo iz njihovih ruku to što ste se pridružili Musau, a.sOni su vas kažnjavali najžešćim kaznama i to zato što je Faraon, Allah ga prokleo, u snu se prestrašio vidjevši vatru kako izlazi iz Svetog hrama i ulazi u kuće Kopta u Egiptu, a ne u kuće Izraelićana, čiji je smisao da će njegovo kraljevstvo biti srušeno od nekog Izraelićana. Navodi se da je to bilo nakon noćnog razgovora prema kojem Izraelićani očekuju između njih čovjeka koji će im osnovati državu i vratiti veličinu. Ovako se navodi u hadisu "El-futun", koji ćemo navesti uz komentar sure Taha, inšaallah! Zato je Faraon naredio da se ubije svako muško dije­te   koje   se kod Izraelićana nakon toga rodi,  a da  se ostave ženska djeca. Izraelićane je istovremeno koris­tio  za najteže i najniže poslove, o čemu će više biti govora u komentaru sure "El-Kasas", ako Bog da

Riječi  "koji su vas najgorim mukama mučili", znače "koji su vam stalno produžavali kaznu", a zatim ovdje kaže:

     "mušku vam djecu klali, a žensku u životu ostavljali", kako bi to bio komen tar blagodati naprijed navedene u riječima:

         "O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario", u smislu da su Faraon i njegovi sljedbenici bili ti koji su ih najtežim mukama mučili, pa su klali njihove sinove, a u životu žensku djecu ostavljaliAllah Uzvišeni podsjeća ih na Svoje blago­dati koje im je podario time što ih je izbavio od njih nakon žestokog iskušenja. Faraon je ovdje primjer vladara nevjernika u Egiptu u to vrijeme. Navodi se da je to bio jedan od velikih vladara Egipta, po imenu El-Welid ibn Mus'ab ibn Reyyan, odnosno, Mus'ab ibn Reyyan. Bilo kako bilo, on je od Allaha proklet![21]

Uz riječi Uzvišenog: "To vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg" /49/  Ibn-Džerir kaže: "To je u tome što smo vas izbavili od kazne Faraonove, koja je za vas veliko iskušenje od Gospodara vašega, odnosno velika blagodat prema vama." Ovako navode Ibn-Abbas i drugi, kao što su Mudžahid, Ebul-Alije, Ebu-Malik, Es-Suddi itd. Osnovno značenje riječi  jeste  "iskušenje ispit", što biva u dobru i u zlu, kao što Uzvišeni Allah kaže:

     "Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru." (21:35) Ibn-
-Džerir kaže: Kada je u pitanju zlo, najčešće se kaže:    "Iskušavao sam ga ili iskušavam ga kušnjom", a kada je u pitanju dobro:  "Stavljam ga na kušnju ili iskušenje."  "I kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili", znači, nakon što smo vas izbavili od sljedbenika Faraonovih i nakon što ste izišli s Musaom, a.s., i Faraon je, tragajući za vama, krenuo. Mi smo vama more razdvojili, tjobjavili smo Musau: "da svojim štapom udariš po moru"

  (26:63), pa kada je on svojim štapom udario po moru, ono se razdvojilo, i svaki dio bio je kao veliko brdo. Nakon toga, krenuli su Musa i njegovi sljedbenici, a zatim za njima i Faraon s vojskom dok ih nije sustigaoTada ga je Allah potopio pred njima, pa kaže:

      "a Faraonove smo ljude na oči vaše potopili!" /50/ To navodi i više pripadnika zdrave tradicije (Selefa). Ima predanje da je taj dan, tj. dan potapanja Faraona i izbavljenja Izraelićana bio na Ašuru, tjdesetog dana muharrema, kao što navodi predanje Ahmeda ibn Hanbela od Ibn-Abbasa, koji je rekao: /70/ Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu i vidio tamo da židovi poste na dan Ašure, pitao je: "Koji je to dan što ga postite?", oni su rekli: "Ovo je dobar danTo je dan na koji je Allah Uzvišeni izbavio Izraelićane od neprijateljaTaj dan je postio i Musa, a.s.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ja imam veće pravo na Musaa od vas!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je postio taj dan i naredio je da se posti(Prenose El-Buhari, Muslim, En-Nesa'i i Ibn-Madže od Ejjuba Es-Sehtija­nija.

ﭰ  ﭱ  ﭲ   ﭳ  ﭴ  ﭵ  ﭶ  ﭷ  ﭸ  ﭹ  ﭺ  ﭻ   ﭼ  ﭽ  ﭾ  ﭿ  ﮀ  ﮁ  ﮂ  ﮃ  ﮄ  ﮅ   ﮆ  ﮇ  ﮈ  ﮉ  ﮊ  ﮋ  ﮌ  ﮍ  

 

"I kada s Musaom susret odredismo, četrdeset noći vi ste nakon njega tele uzeli (da obožavate), čineći tako sami sebi ne­pravdu." /51/ "Zatim smo vam i poslije toga oprostili, da biste zahvalni bili." /52/ "I kada smo dali Musau Knjigu i uputu za razlikova­nje istine od neistine, da biste pravim putem išli."/53/

 

Uzvišeni Allah kaže: Sjetite se Moje blagodati prema vama kada sam vam oprostio obožavanje teleta, nakon što je Musa, a.s., bio na susretu sa svojim Gospodarom po isteku obećanog roka od četrdeset danaTo se navodi u riječima Uzvišenoga u poglavlju  "Bedemi":

      "Mi dadosmo obećanje Musau trideset noći i dopunismo ih sa još deset." (7:142) Navodi se da je to cio mjesec zul-kade, te deset noći mjeseca zul-hidžeta, što je bilo neposredno nakon njihovog izbavljenja od Faraona i spašavanja na moru

Riječi Uzvišenog:"I kada smo dali Musau Knjigu", znači Tevrat,  "i uputu za razlikovanje", znači ono što razdvaja i razlikuje istinu od neistine i pravi put od zabludeIma mišljenja da je "waw" ovdje suvišan, što je čudno, a ima mišljenja i da je to veznik, iako obje riječi imaju isto značenje.

  "da biste pravim putem išli", znači u skladu s Tevratom, koji je kriterij razlikovanja Pravog puta od zablude. Obećanje je dano nakon njihovog izlaska iz mora, na što ukazuju kontekst po­glavlja  "Bedemi" i riječi Uzvišenog:

         "I mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili." (28:43)

ﮎ  ﮏ  ﮐ  ﮑ    ﮒ  ﮓ  ﮔ  ﮕ   ﮖ  ﮗ  ﮘ  ﮙ   ﮚ  ﮛ  ﮜ  ﮝ   ﮞ  ﮟ  ﮠ  ﮡ  ﮢ  ﮣ  ﮥ   ﮦ  ﮧ  ﮨ      ﮩ 

 

- I kada je Musa rekao narodu svome: "Narode moj, vi ste doista sebi nepravdu učinili prihvativši tele; zato se Stvoritelju svome pokajte i poubijajte se! To vam je bolje kod vašeg Stvoritelja, pa će vam oprostiti. On prima pokajanje i milostiv je."/54/

 

U ovom ajetu ukazuje se na praštanje Allaha Uzvišenog Izraelićanima za obožavanje teleta dok je Musa, a.s., bio odsutan zbog susreta sa Gospodarom svojim. Oni su osjećali veličinu zločina (grijeha) koji su počinili (a to je širk pridruživanje Allahu ortaka); uvidjevši da su zalutali, govorili su:

      .."Ako nam se ne smiluje Gospodar naš i ne oprosti nam..." (8:149)  Musa, a.s., rekao je:

"Narode moj, vi ste doista sebi nepravdu učinili prihvativši tele; zato se Stvoritelju svome pokajte."[22]/1/ U riječima Allaha Uzvišenog:   "prema vašem Stvoritelju" nalazi se upozorenje na veličinu njihova grijehaTo ih upozorenje poziva da se pokaju Allahu, Koji ih je stvorio, jer su pored Njega obožavali drugoga.

En-Nesa'i, Ibn-Džerir i Ibn-ebi-Hatim navode predanje hadisa od Jezida Ibn-Haruna, s lancem koji seže do Ibn-Abbasa, koji je rekao: "Allah Uzvišeni kaže da je njihovo pokajanje u tome da se svaki od njih razračuna s ocem ili sinom kojeg sretne, tako što će ga pogubitiPritom ne treba da brine onaj koji je ubijen na tome mjestu, ako se pokajao. To su oni sa čijim grijesima Allah nije upoznao ni Musaa ni Haru­na; oni su to priznali čineći ono što im je naređeno, a Allah će oprostiti i ubici i ubijenom!"

Ibn-Džerir kaže: Obavijestio me je Kasim ibn ebi-Berre kako je čuo Seida ibn Džubejra i Mudžahida da kažu u vezi s riječima Uzvišenog:   "po­bijajte se": "Oni su se digli s noževima, ubijajući jedni druge bez sažaljenja prema bližnjem ili daljnjem, sve dok Musa nije podigao svoj haljetak, kada su se zaustavili. Tada je utvrđeno sedamdeset hiljada poginulih. Allah je objavio Musau: 'za Mene je dovoljno', pa je tada Musa podigao svoj halje­tak."[23]

Ibn-Džerir navodi predanje s dobrim lancem od ez-Zuhrija, koji je rekao svoj stav o ovom pitanju, kako su se i Musa i Izraelićani rastužili kada su vidjeli koliko je bilo poginulih, pa je Allah nakon toga obja­vio Musau: neka ga to ne žalosti, jer "koji su od njih ubijeni, živi su kod Mene i bit će opskrbljeni, a koji su ostali u životu, njihovo sam pokajanje primio." To je obradovalo Musaa i Izraelićane, a Allah kaže:

     

"On vam je oprostio a zaista Allah prima po­kajanje i milostiv je."

ﮪ  ﮫ  ﮬ  ﮭ  ﮮ  ﮯ  ﮰ  ﮱ  ﯓ  ﯔ        ﯕ  ﯖ  ﯗ  ﯘ   ﯙ  ﯚ  ﯛ  ﯜ   ﯝ  ﯞ  ﯟ  ﯠ 

 

- I kada ste vi rekli: "Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo!", pa vas je munja ošinula a vi ste gledali/55/ "Za­tim smo vas poslije smrti vaše oživili, da biste zahvalni bili."/56/

 

Uzvišeni kaže: Sjetite se, sinovi Israilovi, Moje blagodati prema vama kada vas je munja ošinula, pa sam vam poslao ono što je iznad moći vaše i vama sličnih, nakon što ste tražili da me izravno vidite

U vezi s ovim ajetom:

- I kada ste vi rekli: "Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo!"  Ibn-Abbas kaže da to znači: "otvoreno"Rebi' ibn Enes navodi da je bilo sedamdeset ljudi koje je Musa bio odabrao i koji su idući s njim čuli te riječi, pa su kaza­li: "Mi ti nećemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo! "On kaže: "Nakon toga su čuli glas, pa su se onesvijestili." Mervan ibn Hakem u hutbi, koju je održao na min­beru u Meki, kaže:  "Udar munje ili groma" ovdje znači "krik iz neba"U vezi s riječima Uzvišenog:   "pa vas je munja ošinula", Es-Suddi kaže da je to "vatra".[24]

Urve ibn Ruvejm u vezi s riječima Allaha:

   "a vi ste gledali"  kaže: "Neki su bili ošamućeni, dok su drugi gledali. Potom su se jedni osvijestili, a drugi ošamutili."[25] Es-Suddi kaže:

    "pa vas je munja ošinula"  znači da su umrli, pa je Musa ustao plačući i moleći Allaha: "Moj Gospodaru, šta ću reći sinovima Israilovim kada im dođem, pošto si Ti uništio najbolje među njima"

          

"...da si htio, mogao si i njih i mene uništiti i prije! Zar da nas uništiš za ono što su uradili maloumni između nas?!" (7:155)  Allah je objavio Musau da je ovih sedamdeset ljudi koji su uzeli tele (za božanstvo) oživio jednog po jednog, a oni su gledali.[26] Es-Suddi navodi da se na to odnose riječi Uzvišenog:

         "Zatim smo vas, nakon smrti vaše, oživili, da biste zahva­lni bili." /56/ Rebi' ibn Enes kaže: "Smrt je bila kazna za njih, pa su poslije toga oživljeni, kako bi ostvarili određene im rokove." Neki smatraju da je to što su Izraelićani vidjeli ove blagodati, kao i naprijed navedena čuda, skinulo s njih obavezu, budući da su jasno doživjeli to i bili prisiljeni da to prihvate. Neki drugi navode da je to neprihvatljivo mišljenje, jer ih doživljaj užasa ne oslobađa od obaveza, pošto su Izraelićani kao narod bili svjedoci velikih čuda, pa su ipak ostali pod obavezom. Ova dva mišljenja navodi El-Maverdi, a El-Kurtubi se slaže s drugim mišljenjem, jer ispravnije je da se pametan čovjek ne oslobađa obaveze Allah to najbolje zna![27]

ﯢ  ﯣ   ﯤ  ﯥ  ﯦ  ﯧ  ﯨ  ﯪ     ﯫ  ﯬ  ﯭ   ﯮ  ﯰ  ﯱ  ﯲ  ﯳ       ﯴ  ﯵ  ﯶ  

 

- I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali"Jedite lijepa jela, kojima vas opskrbljujemo! Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" /57/

 

Nakon što je Allah Uzvišeni naveo razloge zbog kojih ih je kaznio, On, dž.š., također ih podsjeća na blagodati koje im je podario, pa kaže:

  "I mi smo vam od oblaka hla­dovinu načinili", gdje je riječ  "oblaci" izvede­na od jednine  "oblak", koji sakriva nebo, tj. pokriva gaTo je bjeličasti oblak kojim im je osigura­na hladovina u pustinji, da bi ih zaštitio od sunčane žegeIbn-Džerir, kao i drugi prenosioci tradicije kažu: "Ovi oblaci su bjelji i prijatniji od običnih i to nisu oblaci od vrsta koje mi poznajemo." Ibn Ebi-Hatim, s lancem prenosilaca, od Mudžahida navodi da je on rekao: "To nisu oblaci, nego su to posebne vrste zas­tora, koje će Allah koristiti na Sudnjem danu i koji  nisu korišteni osim za njih." Isto tako Ibn-Džerir i Es-Sevri prenose od Ibn-Abbasa da su to oblaci s kojim su došli meleci na BedrIbn-Abbas kaže: "S njima je to bilo u pustinji!" Zatim slijede riječi Uzvišenog:

     "i manu i prepelice vam slali "Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu značenja riječi  "mana" medna rosa!? Ima miš-ljenja da je to magla gusta kao tijesto slično marmeladi.[28] Isto tako ima mišljenja da je padala kao snijeg, bjelji od mlijeka i slađi od meda, od zore do izlaska sunca, tako da je svaki pojedinac mogao uzeti za sebe količinu koja mu je mogla biti za taj dan. Ako bi uzeo više, to bi se pokvarilo i nestalo, izuzev u pe­tak i subotu, kada je mogao uzeti za slijedeći dan, jer su to bili dani odmora. Jasno je, međutim, a Allah to najbolje zna, da je sva hrana, piće i drugo što im je Allah darivao, dolazilo gotovo bez potrebe za bilo kakvim radom i naporom. Tako je, npr., za manu poznato da je hranjiva i slatka ukoliko se jede sama; ukoliko se pomiješa s vodom, postaje ugodno piće; ukoliko se pomiješa s nečim drugim, dobiva se druga vrsta hrane. To, međutim, nije jedini smisao ove riječi u navedenom ajetu. Dokaz za to jeste predanje koje navodi El-Buhari od Seida ibn Zejda, r.a.: Vjerovjes­nik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /72/ "Gomo­ljika je od mane, čija je tečnost ljekovita za oči." To prenose Ahmed i vjerodostojne zbirke, izuzev Ebu-Davuda.[29]

U vezi s riječi  "prepelica" Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "To je ptica slična prepelici //, koju su koristili za jelo." Ibn Ebi-Hatim, s lancem od Ibn Abbasa, navodi da je on rekao: "To je prepelica." Isto potvrđuju i Mudžahid, Ša'bi, ed-Dahhak, Hasan, Ikreme i Rebi' ibn Enes, r.h., a Katade kaže: "To je ptica čija je boja naginjala crvenoj i koja je dolazila s južnim vjetrom. Čovjek bi ih zaklao toliko koliko bi mu bilo potrebno za jedan dan. Ako bi to bilo petkom, on bi uzeo i za subotu, dan ibadeta, kada ne bi ništa radio niti uzimao."

       "Jedite lijepa jela, kojima vas opskrbljujemo!" Znači, jedite od onih dobrih namirnica kojima vas opskrbljujemo, što je i zapovi­jed, i dozvola, i uputa, i sugestija. Zatim slijede riječi:

    "Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" /57/, tj. naredili smo im samo da jedu od onoga čime smo ih Mi opskrbili, te da ibadet čine kao što, također, kaže: "Jedite iz opskrbe Gospodara svoga i budite Mu zahvalni." (34:15) Zahvalnost Allahu čin je obožavanja Njega (ibadet), kao što je i naređeno. Oni su, međutim, suprotno radili, nisu vjerovali i tako su sebi nepravdu nanijeli, uzimajući nevjerstvo, koje su odabrali nad vjerom, unatoč svim jasnim znakovima, i neporecivim čudima koja su vidjeli, uključujući i brojne neuobičajene stvari, tako da su zaslužili Allahovu kaznu vatrom, u skladu s riječima:

     "Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" Ovim postaje jasnijom i vrijednost ashaba Muhammeda, a.s., nad ashabima drugih vjerovjes­nika, jer su bili strpljivi, postojani i dobronamjerni, a bili su s njim na putovanjima ili u bitkama, među ko­jim su poznate nevolje na Tebuku za vrijeme pljuska, velike žege i napora, kada nisu očekivali nikakvo čudo niti posebnu zapovijed, što je Poslaniku bilo lahko učiniti, izuzev što su tražili više hrane pošto ih je glad bila iscrpila, odnosno žeđ zbog nedostatka vode. On je uputio molbu Allahu da im da vode, pa je došao oblak i pala kiša tako da su se napili, napojili deve i napunili svoje posude za vodu. Zatim im je povećao količinu hrane tako da su napunili svoje torbe. Ovo je najbolji primjer podnošenja Allahove odredbe (kadera) te kako treba uložiti svoj napor, slijedeći Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem.

ﭑ  ﭒ  ﭓ  ﭔ  ﭕ  ﭖ  ﭗ  ﭘ  ﭙ  ﭚ   ﭛ  ﭜ  ﭝ  ﭞ  ﭟ  ﭠ    ﭡ    ﭢ   ﭤ  ﭥ  ﭦ  ﭧ  ﭨ  ﭩ  ﭪ   ﭫ  ﭬ  ﭭ  ﭮ  ﭯ  ﭰ  ﭱ   ﭲ  ﭳ  ﭴ   ﭵ  ﭶ  ﭷ     ﭸ  ﭹ 

 

- I kada smo rekli: "Uđite u ovaj grad i jedite što god hoćete! Na kapiju uđite klanjajući se i kažite: 'Oprost!', pa ćemo vam oprostiti gri-jehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više." /58/ "Onda su oni koji su ne-pravedni bili zamijenili drugom Riječ koja im je dana, pa smo Mi na one koji su bili nepra-vedni s neba kaznu spustili, zato što su gri-ješili."/59/

 

Uzvišeni Allah govori protiv njihovog povlačenja iz borbe i ulaska u svetu zemlju. Naime, nakon što su došli iz Egipta s Musaom, a.s., kada im je naređeno da uđu u svetu zemlju, koju oni nasljeđuju od njiho­vog oca  Israila, a.s., i da se bore protiv nevjerničkih naroda koji su tu bili, oni su odustali i oslabili Stoga im je Allah za kaznu dao da lutaju po pustinji.

Komentatori se razilaze u određenju imena ovoga grada odnosno sela. Neki kažu da je to Eriha (Jeri­hon) u Palestini, a neki da je Egipat. Međutim, naj­tačnije je da je to "Sveti grad" (Jerusalem), što potvrđuju riječi Allaha Uzvišenog upućene Musau, a.s., u suri  / El-Maida ("Trpeza"):

           .

”Narode Moj, uđite u svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da propadnete." (5:21)  Kada su oni izišli iz pustinje nakon četrdeset godina sa Yošu' ibn Nu­nom, a.s., Allah im je dao pobjedu, u petak uvečer. Kada su to ostvarili, Allah im naređuje:

    "Uđite na vrata klanjajući se", tjuđite na vrata svetog grada Bejtul-Makdisa kla­njajući se, tj. poklonivši se, zahvaljujući tako Allahu Uzvišenom na blagodati osvajanja i pobjede, odnos­no, izbavljenja iz pustinje i zablude. Allah Uzvišeni im naređuje riječima:   "i kažite: Oprost!", tj "Oprost molimo, od Gospodara, za grijehe koje smo počinili! Allahu naš, grijehe naše nam oprosti!"[30]

Međutim, Izraelićani, umjesto da uđu u svetu zemlju klanjajući se, odnosno, poklonivši se iz zah­valnosti Allahu, ušli su pužući na stražnjicama i podsmijavajući se, a umjesto da kažu: "Oprost!", tjoprosti nam grijehe, oni su se podsmijevali govoreći: "Pšenica!" (iskrećući značenje Alla­hovih riječi).

Abdurrezzak prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /73/ "Allah je kazao Izraelićanima:

'Na kapiju uđite klanjajući se i kažite: Oprost!, pa ćemo vam oprostiti grijehe vaše.' Ali oni su to zamijenili tako što su ušli pužući na stražnjicama i govoreći: Zrno u pšenici!'" To je sahih hadis koji pre­nosi El-Buhari od Ishaka ibn Nasra, Muslim od Muhammeda ibn Rafi'a i Tirmizi od Abdurrahmana ibn Humejda, a sva trojica ga vežu za Abdurrezzaka

      "Onda su oni koji su nepravedni bili zamijenili drugom Riječ koja im je dana", tjoni su zamijenili naredbu Allahovu da budu poslušni Njemu i riječju i postupcima, da bi se podsmijevali, što predstavlja vrhunac neposlušnosti i inada! Zbog njihove perfid­nosti i neposlušnosti Allah je na njih spustio Svoju silu i kaznu, pa kaže:

      

"pa smo Mi za one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato što su bili neposlušni." /59/ Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa: "Sve što se u Božijoj Knjizi spominje kao  ("nečistoća, mnogoboštvo, grijeh, kazna"), odnosi se na kaznu." Pored toga, "ridžz" označava i kugu, što se vidi iz riječi Ibn-ebi-Hatima, s lancem vezanim za Sada ibn Malika, Usame ibn Zejda i Huzejme ibn Sabita, r.a., koji kažu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /74/ "Kuga je ridžz (nečistoća), kazna kojom su kažnjavani oni prije vas."

ﭻ  ﭼ   ﭽ   ﭾ  ﭿ  ﮀ  ﮁ  ﮂ  ﮄ  ﮅ     ﮆ  ﮇ  ﮈ  ﮊ  ﮋ  ﮌ  ﮍ  ﮎ  ﮐ   ﮑ  ﮒ  ﮓ  ﮔ  ﮕ  ﮖ  ﮗ  ﮘ  ﮙ 

 

- I kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari štapom svojim po kamenu!" Iz njega je dvanaest vrela provrelo, i svi ljudi su vrelo iz kojeg će piti znali! Jedite i pijte Allahovu opskrbu i ne činite zlo po Zemlji nered praveći."/60/

 

Uzvišeni Allah podsjeća Izraelićane na Svoje bla­godati prema njima time što je odgovorio molbi Musaovoj, a.s., da ih napoji davši im vodu. To im je osigurao iz kamena, učinivši da provru dvanaest vrela, i da svako bratstvo zna svoje vrelo. Rekao im je:

   "Jedite i pijte!", tjjedite manu i prepe­lice i pijte ovu vodu što vam je Allah darivao bez vašeg truda i napora, te ibadet činite Allahu, Koji vam je sve to dao na raspolaganje;

     "i ne činite zlo na Zemlji nered praveći!", tj. ne odgovarajte na bla­godati grijesima, pa da to izgubite!

Učenjaci se razilaze u pogledu vrste kamena iz kojeg je provrelo dvanaest vrela. Da li je to određena vrsta kamena ili bilo kakav kamen?! Ima više mišljenja..El-Hasan kaže: "Nije mu naredio da udari u određeni kamen", a zatim dodaje: "Time se poka­zuje čudesnost (mudžiza) i objašnjava Moć, jer on je udario štapom po kamenu, pa je voda provrela, a za­tim ponovo udario, pa je prestala." To je najbliže isti­ni, a Allah to najbolje zna!

ﮛ  ﮜ  ﮝ  ﮞ  ﮟ  ﮠ  ﮡ  ﮢ  ﮣ  ﮤ  ﮥ    ﮦ  ﮧ  ﮨ  ﮩ  ﮪ  ﮫ  ﮬ    ﮭ  ﮮ   ﮯ  ﮰ  ﯓ  ﯔ  ﯕ  ﯖ  ﯗ   ﯘ  ﯙ  ﯚ  ﯜ  ﯝ  ﯞ  ﯟ  ﯠ  ﯡ  

 

- I kada ste rekli: "Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas  Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavca, pšenice, leće i luka crvenog!" On je rekao: "Zar da ono što je bolje zamijenite onim što je lošije? Idite u (neku) zemlju, imat ćete ono što tražite!"

 

Uzvišeni Allah podsjeća Izraelićane na Svoje bla-godati koje im je darivao dajući im manu i prepelice kao vrstu kvalitetne i prijatne hrane, zatim ih pod­sjeća na njihovo nezadovoljstvo ovom lahkom, jed­nostavnom hranom i njihovo pitanje upućeno Musau, a.s., da to zamijeni, riječima:

               

"Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavca, pšenice, leće i luka crve­nog!"  Jer oni nisu mogli izdržati da jedu jednu te istu hranu, manu i prepelice, ne izmjenjujući to nečim drugim pošto im je to bilo postalo jednolično i mrsko. Oni spominju svoj život prije nego su dospjeli u pustinju, ukazujući da su bili narod koji je imao i grahorice, i luk i žitarice. Tražili su raznovrsnu hranu od plodova koji rastu iz zemlje i koje oni obrađuju. Povrće, krastavci, grahorice i luk općepoznate su namirnice. . Međutim, u vezi sa značenjem pojma  (pšenica, žitarice) postoje različita mišljenja kod pripadnika tradicije (Selefa)Ima mišljenja da je to bijeli luk/ , u skladu sa čitanjem Ibn-Mes'uda, koji prvo slovo /"f" čita kao /"th", kako to tumače Mudžahid, Rebi' i Ibn-EnesKada bi ovo bilo tačno, ovo slovo bi moglo biti zamijenjeno i u riječi  "ethafi" u "ethathi" i sličnim slučajevima gdje se "th" mijenja u "f", i "f" u "th" zbog bliskosti u izgovo­ru A Allah to najbolje zna! Neki kažu da je  pšenica, kao što kaže Ibn-Abbas:  znači pšenica/   u dijalektu plemena Benu-Hašim, a neki kažu da  označava sve od čega se hljeb pravi, tj. zitarice El-Buhari i neki drugi navode: "Sve žitarice koje se koriste za jelo su ."[31]

  "Idite u (neku) zemlju". Riječ /"grad/zemlja" ovdje je navedena s nunacijom, dakle promjenljiva i napisana s "elifom" u akuzativu u mushafima h. Osmana i to je čitanje (kiraet) većine Ibn-Džerir kaže: "Nije dozvoljeno čitati drugačije pošto su svi mushafi tako napisani." To znači da idu u jedan od gradova/pokrajina, a ne u Faraonov      Egipat, jer je Musa, a.s., njima rekao: "Ovo što ste tražili nije nedostižnoNaprotivU svakoj zemlji u koju dođete, naći ćete toImajući u vidu priprostost i množinu toga, nema potrebe da za to molim Alla­ha." Zato on kaže:

"Zar da ono što je bolje zamijenite onim što je niže (lošije)? Idite u (neku) zemlju, imat ćete ono što tražite!", tjono što ste tražili. Međutim, budući da su oni tražili iz obijesti i nezahvalnosti, nije bilo potrebe da im se udovoljiAllah to najbolje zna!

ﯣ  ﯤ  ﯥ   ﯦ  ﯧ  ﯨ   ﯩ   ﯪ  ﯬ  ﯭ  ﯮ    ﯯ  ﯰ  ﯱ  ﯲ   ﯳ  ﯴ   ﯵ  ﯷ  ﯸ      ﯹ  ﯺ  ﯻ  ﯼ  

 

"I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu oni na sebe navukoše, zato što u Allahove dokaze vjerovali nisu i što su vjerovjesnike nevine ubijali, zato što su neposlušni bili i sve granice zla prelazili." /61/

 

Uzvišeni Allah kaže: "I poniženje i bijeda na njih padoše", tj. njima dopadoše, šerijatski i sudbinski im je to nametnuto[32]; neprekidno su poniženi i ko god ih sretne omalovažava ih i ponižava, navodeći ih kao primjer niskost. Usto, oni su i sami intimno poniženi i bijedni zbog grijeha koje su počinili. Hasan kaže: "Allah ih je ponizio i za njih nema zaštite; došli su pod stopala muslimana;[33] ovaj ummet ih je zatekao, a vatro­po­klonici su od njih uzimali džizju (glavarinu)."

     "I Allahovu srdžbu oni na sebe navukoše" znači, vratili su se sa svojim grijesima noseći Allahovu srdžbu i ljutnju, koju su na sebe navukli zbog grijeha koje su počinili

         

"zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su vjerovjesnike nevine ubijali". Uzvišeni Allah kaže da je nagrada, odnosno kazna, za njih poniženje, bijeda i Allahova srdžba zato što su bili oholi i nisu slijedili istinu, što su omalovažavali nosi­oce Šerijata, vjerovjesnike, sallallahu alejhi ve sellem, koje nisu slijedili. Oni su negirali njihovu misiju do te mjere da su ih ubijali bez razloga, bez ikakvog počinjenog prijestupa. Od toga nema većeg niti ot­vorenijeg nevjerstvaImam Ahmed navodi od Abdu­llaha ibn Mesuda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhim ve sellem, rekao: /75/ "Na Sudnjem danu bit će najžešće kažnjen čovjek kojega je vjerovjesnik ubio ili koji je vjerovjesnika ubio, te imam koji je zavodio, odnosno njegov predstavnik." U jednom hadisu, koji bilježe El-Buhari i Muslim, stoji: /76/ "Oholost je stvar odbijanja istine i potcjenjivanja ljudi", tjodbijanje is­tine, omalovažavanje i potcjenjivanje ljudi, odnosno uzdizanje nad njima. Zato Allah dozvoljava da se na njih sruči Njegova sila koja se ne može odbiti, pa im određuje poniženje i na ovom svijetu i na ahiretu, kao vid odgovarajuće kazne.

     "...zato što su neposlušni bili i sve granice zla prelazili". Pos­toji i drugi razlog da oni budu kažnjeni za svoj prijes­tup zato što su činili grijehe kršeći Allahove zabrane i prelazeći granice zabranjenog. Allah to  najbolje zna!

ﭑ  ﭒ  ﭓ  ﭔ  ﭕ  ﭖ  ﭗ   ﭘ  ﭙ  ﭚ  ﭛ  ﭜ    ﭝ  ﭞ  ﭟ  ﭠ    ﭡ  ﭢ  ﭣ   ﭤ  ﭥ  ﭦ  ﭧ  ﭨ  ﭩ 

 

"One koji su vjerovali, te one koji su bili židovi, kršćani i Sabejci, a koji su vjerovali u  Allaha i drugi svijet i dobra djela činili doista čeka nagrada od Gospodara njihova; za njih nema straha i oni neće tugovati."/62/

 

Pošto je Allah Uzvišeni dao objašnjenje u pret­hodnim ajetima u vezi s položajem nevjernika, licemjera, židova i drugih koji se suprotstavljaju Nje­govim naredbama, djelujući preko granica dozvolje­nih od Allaha, dž.š., zatim objasnio kazne koje im pripadaju, On upozorava da kod prethodnih zajed­nica ima također i dobra, ima onih koji su se pokora­vali Allahovim naredbama onako kako je On, dž.š., zapovjedio, pa njima pripada lijepa nagrada. Tako će biti do Dana sudnjega. Jer svima onima koji budu slijedili Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Vjerovjesnika nepismenog, pripada vječna sreća; za njih nema straha za budućnost na drugome svijetu, niti će se žalostiti zbog onoga što ostavljaju na ovome svijetu.

   "One koji su vjerovali", a to su pripad-nici Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, za­jednice (ummeta),   koja   ima  naziv "vjernici"/   zbog njihove velike vjere, i jakog uvjerenja, ali i zato što oni vjeruju u sve prošle vjerovjesnike i buduće stvari nevidljive.[34]

     

"...te one koji su bili židovi, kršćani i Sabejci, a koji su vjerovali u Allaha i drugi svijet",  tj. one koji su vjerovali među židovima, kršćanima i Sabejcima[35], svejedno bili oni među narodima prošlim koji su vjerovali u vjerovjesnike i objavljene knjige, koji ih nisu mijenjali niti zamjenjivali nečim drugim i koji su kao takvi umrli, ili koji su od njih zatekli Alla­hovog Poslanika (kao što su bili: Abdullah ibn Selam, Nedžaši i Selman el-Farisi), te vjerovali u Allaha i Nje­govog Poslanika i dobra djela činili. Njima pripada nagrada kod Gospodara njihova, za njih nema straha i oni neće tugovatiJer Allah neće ni od koga primiti djelo ako to nije u skladu sa zakonom Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što kaže:

 "A onaj koji želi neku drugu vjeru osim isla­ma, neće mu biti primljena i on će na dru­gome svijetu propasti." (3:85)

ﭪ   ﭫ  ﭬ  ﭭ  ﭮ  ﭯ  ﭰ  ﭱ  ﭲ   ﭳ   ﭴ  ﭵ  ﭶ  ﭷ  ﭸ  ﭹ  ﭺ  ﭻ  ﭼ   ﭽ  ﭾﭿ  ﮀ  ﮁ  ﮂ  ﮃ  ﮄ  ﮅ   ﮆ   ﮇ  ﮈ 

 

"I kada smo od vas zavjet uzeli i brdo Tur iznad vas podigliSnažno prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali." /63/ "Za­tim vi ste nakon toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Nje­gove, vi biste uistinu stradali." /64/

 

Uzvišeni Allah podsjeća Izraelićane na sporazum i obaveze koje je dao, da slijede Tevrat s vjerom u Jed­nog Boga (et-tewhid) i propisima u skladu s tim. Ali, pošto su oni odbili pokoriti se Njegovoj naredbi, Al­lah je naredio brdu da se digne iznad njih, tako da ih je prekrilo poput sjenke. Oni su mislili da će pasti na njih, pa su pali na sedždu jednom polovinom čela, dok su drugim okom gledali gore kajući se Allahu. Zatim je  Allah odmaknuo od njih brdo, kao što kaže:

    "I brdo Tur iznad vas smo uzdigli", a zatim ste vi nakon toga odustali i prekršili ste obavezu koju ste Allahu dali.

   "...i da nije bilo Allahove dobrote prema vama", nakon vašeg pokajanja, te slanja Njegovih vjerovjesnika i poslanika, vi biste ovim svojim kršenjem zavjeta bili sigurno gubitnici i na ovom i na drugom svijetu.

ﮉ  ﮊ  ﮋ  ﮌ  ﮍ  ﮎ  ﮏ    ﮐ  ﮑ  ﮒ    ﮓ  ﮔ  ﮕ  ﮖ  ﮗ  ﮘ      ﮙ  ﮚ  ﮛ  ﮜ  ﮝ  ﮞ  ﮟ 

 

- Vama je poznato što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili, pa smo im Mi rekli: "Budite majmuni prezreni!" /65/ "To smo učinili opomenom suvremenicima i pokoljenjima njihovim, a poukom onim koji se Allaha boje."/66/

 

Uzvišeni Allah kaže: "Poznata vam je, skupino židova, sila i kazna koja se sručila na stanovnike Ejke, koji su bili neposlušni prema Allahovoj naredbi da se slavi subota i ne rade ništa toga dana." Toga dana oni su se služili varkom u lovu na mnogobrojnu ribu koja im je dolazila samo subotom, postavljajući joj udice, mreže i jezerca s vodom iz kojih ne bi mogla izići u toku cijeloga dana subotom, da bi došli navečer uoči nedjelje da je uzmu, uvjereni da je nisu ulovili u subotu, kada su joj pravili navedenu zamku, iako je sam lov bio u subotu zajedno s onim što bi učinili prije suboteStoga ih je Allah izobličio pretva­rajući ih u majmune.

Postojale su dvije vrste stanovnika ovoga grada: vrsta koja se služila lukavstvom i vrsta koja to nikada nije činila. Ovi posljednji dijelili su se također na dvije vrste: onu koja je zabranjivala lov subotom i onu koja to nije činila. Kada je nastupila kazna, pogodila je one koji su se služili lukavstvom, kao i one koji nisu zabranjivali, kao vid kazne za to što nisu zabranjivali. Spasili su se samo oni koji su zabranjivali da se čini ovaj grijeh. Ata el-Horasani kaže: Oni su pozvani ovako: "Stanovnici grada, budite majmuni prezreni!" Zatim je dao da oni koji su im to zabranjivali uđu kod njih i kažu im: "Zar vam nismo to zabranjivali?" Oni su to potvrdili klimajući glavama, tjkazali su: "Da." Pošto je to trajalo samo tri dana, oni su ostali kao majmuni tri dana i za to vrijeme nisu ni jeli, ni pili, niti su se pariliNakon toga su pomrli." Ibn-Abbas kaže: "Da Allah nije spomenuo da je spasio one koji su zabranjivali zlo, svi bi stanovnici grada propaliU riječima Uzvišenog:

   "Pa smo ga učinili opomenom", povratna zamjenica se odnosi na grad, a ima mišljenja da se odnosi na izobličenje i kaznu, mada je tačno da se odnosi na grad. Dakle, Allah je dao sta­novnicima ovoga grada kaznu zato što su se ogriješili o subotu, što znači: "Kaznili smo ih i učinili tako poučnim primjerom, kako za Izraelićane, tako i za okolne gradove/sela." Riječi Uzvišenog:

 "...a poukom onima koji se Allaha boje"  znače: poukom onima koji se Allaha boje nakon njih, do Dana sudnjega, odnosno to znači upozorenje bogobojaznima da paze šta čine, kako ih ne bi pogodilo ono što je ove pogodilo. To je bilo u vrijeme Davuda, a.sUzvišeni Allah kaže: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali, zato što su neposlušni bili i Allahove naredbe kršili i granice zla prelazili. Jedni druge nisu odvraćali od loših djela, već ih sami činili. Loše li je to što su oni radili!" (5:78,79)

Ibn-Betta prenosi, putem neprekinutog lanca, od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /77/ "Ne činite grijehe koje su činili židovi dozvoljavajući sebi niskim varkama ono što je Allah zabranio." Ovaj hadis ima dobar lanac predanja u kojem je i Ahmed ibn Muhammed ibn Muslim, kojega hafiz Ebu-Bekr el-Hatib el-Bagdadi smatra pouzdanim, dok su ostali prenosioci u lancu predanja poznati i ispunjavaju uvjete vjerodostojnos­tiAllah to najbolje zna!

ﮠ  ﮡ   ﮢ  ﮣ  ﮤ   ﮥ  ﮦ  ﮧ  ﮨ  ﮩ  ﮫ  ﮬ   ﮭ  ﮯ  ﮰ  ﮱ  ﯓ  ﯔ  ﯕ  ﯖ  ﯗ  ﯘ   ﯙ  ﯚ  ﯛ  ﯜ  ﯝ  ﯞ  ﯟ  ﯡ  ﯢ   ﯣ  ﯤ  ﯥ  ﯦ  ﯧ   ﯨ  ﯩ  ﯪ  ﯫ  ﯬ  ﯮ  ﯯ  ﯰ  ﯱ   ﯲ  ﯳ  ﯴ  ﯵ  ﯶ  ﯷ  ﯸ  ﯹ  ﯻ  ﯼ  ﯽ   ﯾ  ﯿ  ﰀ  ﰁ  ﰂ  ﰃ  ﰄ  ﰅ   ﭑ  ﭒ  ﭓ  ﭔ  ﭕ  ﭖ  ﭗ  ﭘ  ﭙ  ﭚ   ﭛ  ﭜ  ﭝ   ﭞ                 ﭟ  ﭠ  ﭡ  ﭢ  ﭣ  ﭤ     ﭥ  ﭦ   ﭧ  ﭨ   ﭩ   ﭪ   ﭫ  ﭬ  ﭭ  ﭮ  ﭯ  ﭰ  ﭱ  ﭲ  ﭴ   ﭵ  ﭶ  ﭷ  ﭹ  ﭺ  ﭻ  ﭼ  ﭽ 

 

- I kada Musa reče narodu svome: "Allah vam doista naređuje da kravu zakoljete", oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", a on reče: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!"/67/ Oni rekoše: "Zamoli Gospodara svoga u naše ime da nam objasni kakva ona treba biti!" "On kaže", odgovori on, "da krava ne smije biti ni stara, ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa učinite to što se od vas traži!" /68/ "Zamoli Gospodara svoga", rekoše oni, "da nam objasni kakve boje treba biti!" "On kaže", reče on, "da ta krava treba biti svijetložute boje, da se svidi onima koji je vide." /69/ "Zamoli Gospodara svoga", rekoše oni, "da nam objasni kakva još treba biti, jer nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći."/70/ "On kaže", reče on, "da krava ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje i natapanjem usje­va; treba biti bez ikakve mahane i biljega." "E, sad si kazao istinu!", rekoše oni, pa je zaklaše, i jedva to učiniše!/71/

 

Ibn ebi-Hatem, s lancem prenosilaca koji seže do Muhammeda ibn Sirina, prenosi od Ubejde es-Sel­manija da je rekao: "Neki čovjek među sinovima Isra­ilovim bio je bezdjetan, a imao je dosta imetka. Nasljednik mu je bio njegov bratić koji ga je ubio i iznio iz kuće noću, ostavivši ga pred vratima nekog čovjekaUjutro je tužio tog čovjeka, pa su se ljudi naoružali krenuvši jedni protiv drugihMudar i odlučan čovjek među njima reče: "Zašto da jedni druge ubijamo, a među sobom imamo Allahovog Poslanika?" Oni su, potom, otišli kod Musaa, a.s., i iznijeli mu to. On je rekao:

"Allah vam doista naređuje da kravu zako-ljete." Oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", a on reče: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!"  On kaže: Da se nisu protivili, dao bih da zakolju najslabiju kravu. Ali, pošto su oni cjepidlačili, Allah je prema njima bio strog, tako da im je na kraju bilo naređeno da zakolju određenu kravu koju su našli kod čovjeka koji je imao samo nju, pa im je rekao: "Tako mi Boga, za nju ne tražim manje od količine zlata koja može stati u njenu kožu!" Uzeli su je za tako visoku cijenu i zaklali, a potom ubijenoga udarili dijelovima od nje. Nakon toga je oživio, pa su ga upitali: "Ko te je ubio...?", a on je odgovorio: "Ovaj", pokazujući na svoga bratića, a zatim je mrtav pao. Od njegove imovine ovome nije dano ništa i od tada ubica ne nasljeđuje.

Jasno je da je ova priča uzeta iz knjiga sinova Israilovih i ona se može prenositi, s tim da se ne mora ni prihvatiti, ni negirati. Zato se ona ne može uzeti kao argument, osim u onoj mjeri u kojoj se slaže s is­tinom kod nasAllah to najbolje zna!

Uzvišeni Allah kaže:           

- I kada Musa reče narodu svome: "Allah vam doista naređuje da kravu zakoljete", oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", a on reče: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" /67/

Allah, dž.š., podsjeća sinove Israilove na Svoju blagodat prema njima, koja predstavlja čudo u vezi s kravom i time kako je otkriven ubicaKada su se oni požalili Musau, a.s., on je rekao:

"Allah vam doista naređuje da kravu zakolje­te."  Oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", tjda li se ti s nama ismijavaš, itd...?, pa im je odgo­vorio:       "Ne dao mi  Allah da budem neznalica!"  Dakle, on traži utočište kod Allaha, kako ne bi bio kao oni koji se is­mijavaju i ništa ne znaju, što je neprimjereno vjerovjesniku..Kada su se oni uvjerili u ozbiljnost riječi Musaa, a.s.,  rekli su: "Zamoli Gospodara svoga u naše ime, da nam objasni kakva ona treba biti!"

Allah im nije ništa drugo naredio do da zakolju bilo kakvu kravu, ali su ih njihov inad i preveliko ispi­tivanje vjerovjesnika natjerali  da kažu:

 "Zamoli Gospodara svoga, u naše ime, da nam objasni kakva ona treba biti!", "On kaže", odgovori on, "da krava ne smije biti ni stara, ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa učinite to što se od vas traži!", tjni stara, ni mlada, toliko da nije otelila nijedno tele, nego najbolje kako može biti"Pokorite se Allahovoj naredbi i zakoljite kravu!" Oni su na to kazali: "Zamoli Gospodara svoga da nam objasni kakve boje treba biti!" "On kaže", reče on, "da ta krava treba biti svijetložute boje, da se svidi onima koji je vide."

El-Avfi, u svom komentaru, navodi od Ibn-Abbasa slijedeće:   "svijetložute boje" znači svijet­ložute boje koja skoro da prelazi u bijelu, a riječi

   "da se svidi onima koji je vide" znače da im se dopadne."Zamoli Gospodara svoga", rekoše oni, "da nam objasni kakva još treba biti, jer nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći." /70/ Ovo je, također, zbog njihovog jakog inada i suprotstavlja­nja, pa kaže:                     

"On kaže",  reče on, "da krava ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje i natapanjem usje­va; treba biti zdrava, bez ikakve mahane i biljega." "E, sad si kazao istinu!", rekoše oni, pa je zaklaše, i jedva to učiniše! /71/

Riječi Uzvišeno  "ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje" znače da nije oslabila zbog oranja    "i natapanja usjeva", tjda nije upregnuta u kolo za natapanje zemlje, nego da je dobra, očuvana i svježa, zatim  "bez ikakve mahane", znači da je zdrava, bez mahana,  "bez biljega", tj. da nema nikakve druge boje osim svoje vlastite

    "E sad si kazao istinu!", rekoše oni, tj. opisao je onako kako su je oni vidjeli kod tog čovjeka     "...pa je zaklaše, i jedva to učiniše!"  Ed-Dahhak od Ibn-Abbasa navodi: "Bili su u situaciji skoro da to ne učine", i to nije bilo što su oni htjeli, budući da su htjeli da je ne zakolju. Znači da oni, uz sve ovo, uz sva pitanja i odgovore, sva objašnjenja, nisu kravu zaklali bez velikog napora, što predstavlja poseban prijekor, jer njihov cilj nije bio ništa drugo do inad. Zato su je jedva i zaklali.

Ibn-Džurejdž kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /78/ "Njima je, doista, bilo naređeno da zakolju najslabiju kravu, ali pošto su oni bili tvrdoglavi, i Allah je prema njima bio strog. Tako mi Allaha, da oni nisu rekli 'inšaallah', nikada im ne bi bila opisana." Ovaj ajet, u kome se navođenjem oso­bina određuje krava, tjprecizira nakon općeg opisa, uzima se kao dokaz za ispravnost kupoprodaje živo­tinja po opisu /selem/Taj stav zastupaju Malik, El-Evza'i, El-Lejs, Eš-Šafi'i i Ahmed te većina učenjaka, kako starijih, tako i kasnijihTo potvrđuje hadis koji se navodi u oba Sahiha, a glasi: /79/ "Žena ženu ne smije opisati svome mužu tako precizno kao da je gleda", odnosno slučaj Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, opisa deve za otkup kod ubistva greškom i nenamjerno, svojstvima navedenim u hadisu Ebu-Hanife, Es-Sevri i učenjaci iz Kufe kažu: "Nije dozvoljena kupoprodaja životinja po opisu, budući da je nepoznato u kakvom su stanju." Slično se navodi i od Ibn-Mes'uda, Huzejfe ibn Jemana, Ab­durrahmana ibn Semure i drugih.

ﭾ   ﭿ  ﮀ  ﮁ  ﮂ  ﮄ  ﮅ  ﮆ  ﮇ          ﮈ  ﮉ   ﮊ  ﮋ  ﮌ  ﮎ     ﮏ  ﮐ  ﮑ  ﮒ   ﮓ  ﮔ  ﮕ  ﮖ 

 

"I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli, Allah je dao da iziđe na vidjelo ono što ste bili sakrili." /72/ Pa smo mi rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" I eto, tako Allah mrtve vraća u život i pruža vam dokaze Svoje, da biste shvati­li./73/

 

Riječi Uzvišenog: "I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli", upozoravaju: "Sjetite se dana kada ste ubili jednog čovjeka, pa ste se oko njega počeli prepirati!" El-Buhari kaže:  "pa se oko njega prepirati počeli"  znači kada ste se razišli u vezi s tim Ibn-Džurejdž ističe da to znači da su jedni rekli: "Vi ste ga ubili", a drugi: "Ne, nego ste ga vi ubili", dakle svaka je grupa od sebe odbacivala zločin pa je "Allah dao da iziđe na vidjelo ono što ste bili sakrili";

        Mudžahid navodi da to znači: "ono što u sebi krijete"

 Pa smo Mi rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!"  Ovaj dio predstavlja bilo koji dio njenog tijela i time bi bilo poka­zano čudo. Da u određenju ovoga dijela postoji neka korist za nas s vjerskog ili ovosvjetskog stanovišta, Allah bi nam to jasno pokazao. On je to, međutim, dao u nejasnoj formi, a nije objašnjeno ni od časnog Poslanika, pa stoga i mi to ostavljamo!  

Riječi Uzvišenog:     "I eto, tako Allah mrtve vraća u život"  znače: oni su udarali ubijenog nekim dijelovima krave, pa je on oživio...! Allah Uzvišeni ukazuje na Svoju moć da oživi mrtve, u što su se oni uvjerili u slučaju tog ubi­jenog čovjeka Allah im je to dao kao dokaz za povratak Njemu, ukazujući istovremeno na njihov inad i prekinuo njihovo međusobno neprijateljstvoEbu-Davud et-Tajalisi prenosi od Ebu-Rezina al-Akilija, r.a., da je rekao: Kazao sam: "Allahov Poslaniče, kako će Allah oživiti mrtve?!", pa je on odgovorio: /80/ "Da li si prošao kada kroz neku dolinu bez rasti­nja, i nakon toga kada je ozelenjela...?" Rekao sam: "Da." Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Isto tako je sa oživljavanjem! Tako Allah i mrtve oživljava."

Sljedbenici malikijskog mezheba za svoj stav uzi­maju kao dokaz riječi smrtno ranjenog čovjeka: "Taj i taj me ubio!" Smatrajući da u ovom kazivanju postoji polovičan dokaz, jer je ubijeni, pošto je oživljen, upi­tan o tome ko ga je ubio, pa je odgovorio: "Taj i taj!" Taj je odgovor od njega bio prihvatljiv, jer je on u tom trenutku kazao istinu i ne može se u ovom slučaju optužiti za laž. Ovaj svoj stav smatraju najis­pravnijim zbog hadisa koji prenosi Enes /81/, u ko­jem se kaže:  Neki je židov ubio svoju sluškinju zbog srebrenog nakita[36] stavivši joj glavu između dva kamena..Sluškinja je ubistvo preživjela, pa joj je postavljeno pitanje: "Ko ti je to učinio? Je li taj ili taj, itd." Kada je spomenut židov, ona je klimnula gla­vom. Nakon toga židov je priveden i ispitivan dok nije priznao. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se i njegova glava stavi između dva kamena.

Ako dokaz nije potpun, po Maliku je potrebno da zastupnici ubijenog daju zajedničku zakletvu[37], dok se većina učenjaka u tome ne slaže, i ne smatraju riječi smrtno ranjenog kao nepotpun dokaz.

ﮗ  ﮘ  ﮙ  ﮚ  ﮛ  ﮜ   ﮝ  ﮞ        ﮟ  ﮠ  ﮡ  ﮣ  ﮤ  ﮥ   ﮦ  ﮧ   ﮨ  ﮩ  ﮫ  ﮬ  ﮭ  ﮮ  ﮯ  ﮰ  ﮱ  ﯔ   ﯕ  ﯖ  ﯗ  ﯘ  ﯙ  ﯚ  ﯜ  ﯝ  ﯞ  ﯟ  ﯠ  

 

"Ali srca vaša, poslije toga, postala su tvrda kao kamen ili još tvrđa! A ima kamenja iz kojega rijeke izbijaju; ima ga koje puca i iz kojeg izlazi voda; a ima, doista, i onoga koje se iz straha pred Allahom ruši! A Allah ne zanemaruje ono što vi radite!"/74/

 

Prekoravajući i osuđujući sinove Israilove nakon svih znamenja koja su vidjeli, uključujući i Njegovo oživljavanje mrtvih, Allah Uzvišeni kaže:

       "Ali srca vaša, poslije toga, postala su tvrda", pa su ona poput kamena koji po sebi nikada nije mekahan. Zato Allah zabranjuje vjernicima da budu takvi, pa kaže:

"Zar nije vrijeme za one koji vjeruju da im se srca skrušeno raznježe pred spomenom (zikrom) Allaha i istine objavljene; da ne budu kao oni kojima je dana Knjiga pa su, kako je vrijeme prolazilo, srca njihova tvrdnula i mnogi od njih postali prijestupnici!" (57:16)

Riječi Uzvišenog: "kao kamen ili još tvrđa!" znače da su srca sinova Is-railovih vremenom postala tvrda i ne prihvataju savjet nakon znamenja Allahovih i čuda čiji su svjedoci bili, pa su ona poput kamena za čije omekšanje nema lijeka,

    "ili još tvrđa", jer "ima kamenja iz kojega rijeke izbijaju; ima ga koje puca i iz kojeg izlazi voda; a ima, doista, i onoga koje se iz straha pred Allahom ruši!"

Kao što kaže:

                   

"Njega veličaju sedam nebesa i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga. Ali vi ne razumijete veličanje nji­hovo. On je doista blag i mnogo prašta." (17:44) Mudžahid kaže: "Svaki kamen iz ko­jeg izbija voda ili koji puca od vode, odnosno, skotrlja se s vrha brda, to čini iz straha pred Allahom, kako objavljuje Kur'an. Ovo je kamenje nježnije od srca sinova Israilovih, koji su negirali istinu nakon što su je sami vidjeli!" Neki komentatori Kur'ana kažu da je ovaj opis kamena samo metaforaAli Er-Razi, El-
Kurtubi i drugi autoriteti islama kažu: Ovdje nema potrebe za metaforom budući da Allah Uzvišeni stvara to svojstvo kod kamenja, kao što kaže:

        

"Mi smo nebesima, Zemlji i planinama emanet ponudili, pa su se sustegli i pobojali da ga ponesu" (33:72), kao i:

      

"Njega veličaju sedam nebesa i Zemlja, i oni na njima", zatim:     "I trava i drveće se pokoravaju" (55:6), zatim:

          .

"Da smo ovaj Kur'an nekom brdu objavili, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo." (59:21) U sahih hadisu stoji: /82/ "Ovo brdo nas voli i mi njega volimo." Kao što postoji mutevatir predanje, u kojem se spominje jecanje palminog panja.

       “A Allah ne zanemaruje što vi radite.”[38]

ﯣ  ﯤ  ﯥ  ﯦ  ﯧ  ﯨ    ﯩ  ﯪ   ﯫ  ﯬ  ﯭ  ﯮ  ﯯ  ﯰ  ﯱ  ﯲ  ﯳ   ﯴ  ﯵ  ﯶ  ﯷ  ﯸ  ﯹ  ﯺ  ﯻ  ﯼ   ﯽ  ﯾ  ﯿ  ﰀ  ﰁ  ﰂ  ﰃ  ﰄ  ﰅ   ﰆ  ﰇ  ﰈ  ﰉ  ﰊ  ﰋ  ﰍ  ﰎ  ﰏ   ﭑ  ﭒ  ﭓ  ﭔ  ﭕ  ﭖ  ﭗ  ﭘ  ﭙ  ﭚ  

 

"Zar se vi nadate da će vam oni povjerovati, iako su neki od njih Allahov govor slušali, da bi ga, nakon što su ga shvatili, svjesno iskrivili?" /75/ Kada sretnu vjernike, oni go­vore: "Mi vjerujemo!", a čim se osame jedni s drugima, kažu: "Zar ćete im kazivati ono što je Allah vama objavio, pa da im to bude optužba protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?" /76/ "A zar oni ne znaju da Allah zna i ono što kriju i ono što pokazuju?!"/77/

 

Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, zar se vi nadate da će vam oni povjerovati", tj. za vama pokorno krenuti..? Ne!.. Jer, doista, ove zabludjele skupine židova čiji su preci bili svjedoci jasnih Allahovih znakova, a potom im srca otvrdnula, tako da su neki od njih i Allahov govor slušali i zatim ga izvrtali, tj. tumačili ga na neprimjeren način nakon što bi ga shvatili i razumjeli izvorno, to svjesno krše znajući da su grješni zato što ga iskrivljavaju i tumače po svom nahođenju. Ovo je pozicija slična onoj naznačenoj u riječima:

         

"Ali zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim (tvrdim) učinili, pa su riječi sa mjesta njihova uklanjali (iskrivljavali)." (5:13) Es-Suddi kaže: "Jedna grupa između njih slušala bi Allahov govor, a zatim ga iskrivljavala!", a potom dodaje: "To je bio Tevrat, koji su iskrivljavali." Uz riječi:

         "da bi, nakon što su shvatili, svjesno ga iskrivili"  Katade kaže: "To su bili židovi koji su slušali Allahov govor, a potom ga iskrivljavali, nakon što bi ga razumjeli i upamtili, dozvoljavajući zabranjeno (haram), zabranjujući dozvoljeno (halal), proturajući neistinu i negi­rajući istinu."

Od Ibn-Abbasa navodi se:

       Kada sretnu vjernike, oni govore: "Mi vjerujemo!", tj. vjerujemo da je vaš drug Allahov Poslanik, ali speci­jalno vaš, a čim se osame jedni s drugima, kažu: "Zar ćete im kazivati ono što je Allah vama objavio, pa da im to bude optužba protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?"

            .

Tj. kada se osame, oni jedni drugima govore: "Ne ka­zujte ovo Arapima, jer ste vi očekivali svoga poslanika, koji će vas povesti protiv njih, a on se po­javio među njima!", pa je Allah objavio ajet:

   "Kada sretnu vjernike..." To znači: Vi priznajete da je on vjerovjesnik i znate da ste dali zavjet da ga slijedite. Zatim ih obavještava da je on vjerovjesnik, a njihove riječi su: "Mi smo ga očekivali i o njemu čitali u našoj Knjizi, ali ga vi negi­rajte i nemojte ga priznati!" Na to im Allah Uzvišeni odgovara riječima:

   "A zar oni ne znaju da Allah zna i ono što kriju i ono što pokazuju?!" U vezi s tim, Ebul-Alije kaže: "To znači da Allah zna da oni ne vjeruju u Muhammeda, salla­llahu alejhi ve sellem, da ga u laž ugone iako to nalaze zapisano u Knjizi njima objavljenoj."

ﭛ  ﭜ  ﭝ  ﭞ  ﭟ  ﭠ  ﭡ  ﭢ  ﭣ   ﭤ  ﭥ  ﭦ  ﭧ  ﭨ  ﭩ  ﭪ  ﭫ   ﭬ  ﭭ  ﭮ  ﭯ  ﭰ  ﭱ  ﭲ  ﭳ  ﭴ  ﭵ   ﭷ  ﭸ  ﭹ  ﭺ       ﭻ  ﭼ  ﭽ  ﭾ  ﭿ   ﮀ 

 

"Neki od njih su nepismeni i ne znaju za knjigu, nego samo za gatke. Oni se samo domišljaju."/78/ A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: "Ovo je od Allaha", da bi za to korist neznatnu izvuk­liI teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju./79/

 

Uzvišeni Allah kaže: "Neki od njih su nepismeni", tj. neki od sljedbenika Knjige /"Nepismen" je kod Arapa onaj ko ne zna pisati niti računati Poslanik, a.s., kaže: /83/ "Mi smo nepisme­na zajednica. Ne pišemo niti računamo Mjesec, jeste ovako i ovako..itd.", što znači da među sljedbenici­ma Knjige ima onih koji su nepismeni i ne znaju ni čitati ni pisati, nego znaju samo gatke, tj. lažne riječi i priče koje pričaju, govor zasnivaju na pretpostavkama onoga čega nema u Allahovoj Knjizi, govoreći da je to u njoj  "Oni se samo domišljaju", tj. lažu ne znajući šta je u njoj, tako da i tvoje vjerovjesništvo uzimaju kao pretpostavku

             

- Zato, teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: "Ovo je od Allaha", da bi za to korist neznatnu izvukli."  To je druga vrsta židova, odnosno to su njihovi rabini koji su lažima, lažnim zakletvama i neosnovanim prisvaja­njem imovine ljude pozivali u zabludu.

Es-Suddi kaže: "Neki su židovi bili napisali knjigu koju su prodavali za bagatelnu cijenu Arapima, tvrdeći da je od Allaha." U jednom hadisu koji donosi El-Buharija od Zuhrija i drugih prenosilaca, što seže do Ibn-Abbasa, stoji "da su sljedbenici Knjige zamije­nili Allahovu Knjigu, da su je promijenili i sami napi­sali, da bi je prodavali za bagatelu, govoreći da je od Allaha."

       

"I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju", tj. teško njima zbog laži, objede i potvore što su ih svojim rukama napisali i teško njima zbog svega što su nelegalno pojeli. A Allah to najbolje zna!

ﮁ  ﮂ  ﮃ  ﮄ  ﮅ     ﮆ  ﮇ  ﮉ   ﮊ  ﮋ  ﮌ  ﮍ  ﮎ  ﮏ  ﮐ  ﮑ  ﮓ  ﮔ   ﮕ  ﮖ  ﮗ  ﮘ  ﮙ  ﮚ 

 

- Oni govore: "Vatra nas neće doticati više od nekoliko dana." Reci: "Da li ste za to od Alla­ha dobili obećanje?", jer Allah neće prekršiti Svoje obećanje, ili na Allaha iznosite ono što ne znate! /80/

 

Židovi su tvrdili da ih džehenemska vatra neće ni dotaći više od onoliko dana koliko su oni tele obožavali, a to je samo četrdeset danaNa to im Allah odgovara pitanjem:      "Da li ste za to od Allaha dobili obećanje?" Jer, ako im je Allah dao obećanje, On ga neće prekršiti Međutim, pošto se to zasigurno nije dogodilo,  / "ili", tj. nego "vi na Allaha iznosite ono što ne znate"  tj. iznosite laži i izmišljotineU hadisu koji prenosi Ebu-Bekr ibn Mer­devejh s lancem prenosilaca vezanim za Ebu-Hurej­rea stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, /84/ "među pitanjima koja je postavio žido­vima, nakon osvajanja Hajbera, postavio i pitanje: '...Ko su to stanovnici Vatre?' Oni su kazali: 'Mi ćemo biti kratko, a zatim ćete nas vi smijeniti!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to im je rekao: 'Propali ste! Tako mi Allaha, mi vas nikada nećemo smijeniti!' "

ﮛ  ﮜ  ﮝ     ﮞ   ﮟ  ﮠ   ﮡ  ﮢ  ﮣ  ﮤ  ﮦ   ﮧ  ﮨ  ﮩ  ﮪ  ﮫ  ﮬ  ﮭ   ﮮ  ﮯ  ﮰ  ﯓ  ﯔ  ﯕ  ﯖ 

 

"A nije tako! Jer oni koji budu zlo činili i grije­si ih njihovi budu sa svih strana stizali sta­novnici Džehennema bit će i u njemu će vječno ostati." /81/ "A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili, oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boravi­ti."/82/

 

Allah Uzvišeni odgovara sinovima Israilovim koji su tvrdili:  "Vatra nas neće doticati više od nekoliko dana" da to nije tako kako vi smatrate i želite, niti kako priželjkujete, nego to stoji ovako: Ko učini zlo njega će stići njegov grijeh, a ko iziđe na Sudnji dan, a nema uz sebe ni­kakvo dobro, nego su mu sva djela loša, on će biti stanovnik Vatre.

   "A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili", tj. koji budu vjero­vali u Allaha, Njegovog Poslanika i činili dobra djela u skladu sa Šerijatom, oni će biti stanovnici Dženneta. Ibn-Abbas kaže: Riječi:    "A nije tako! Jer oni koji budu zlo činili"  znače: ko bude radio kao što vi radite, ne bude vjerovao kao što vi ne vjerujete, pa ga stigne njegovo nevjerstvo, on nema dobraImam Ahmed prenosi s lancem prenosilaca od Ibn-Mes'uda, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /85/ "Čuvajte se neznatnih grijeha, jer oni se sakupljaju kod čovjeka dotle dok ga ne upropaste." Ibn-Abbas kaže:

"A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili, oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti."  To znači da onima koji budu vjerovali u ono što ste vi poricali i radili ono što ste vi ostavili u vjeri, pripada Džennet. Ovim ih obavještava da će nagrada za dobro i zlo stići počinioce vječno i bez prekidaA Allah to najbolje zna!

ﯗ   ﯘ  ﯙ  ﯚ  ﯛ  ﯜ  ﯝ  ﯞ  ﯟ  ﯠ   ﯡ  ﯢ  ﯣ  ﯤ  ﯥ  ﯦ    ﯧ  ﯨ  ﯩ  ﯪ  ﯫ  ﯬ  ﯭ   ﯮ  ﯯ  ﯰ  ﯱ  ﯲ  ﯳ  ﯴ  

 

"I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete jedino Allahu u ibadetu biti, i roditelji­ma, i bližnjima, i siročadi, i siromasima, dob­ročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govo­riti; i namaz obavljati i zekat davati, vi ste se pos­lije, izuzev nekolicine, izokrenuli i to iznevje­rili." /83/

 

Uzvišeni Allah navodi ovdje da su sinovi Israilovi namjerno i svjesno iznevjerili naredbe koje im je dao i zavjet koji je od njih uzeo. On im je naredio da se Njemu klanjaju i ne pridružuju Mu pri tome nikoga, što je naredio svim Svojim stvorenjima, zbog čega ih je i stvorio, kao što kaže:

- Prije tebe nismo poslali ni jednog poslanika, a da mu nismo objavili: "Nema drugog boga osim Mene, pa Meni ibadet činite." (21:25) Prema tome, pravo je Allaha Uzvišenog da se samo Njemu klanja i niko da Mu se ne pridružuje, a potom dolaze obaveze prema stvorenjima. On im, zatim, naglašava: Najpreča su od njih prava roditelja. Zbog toga Allah, dž.š., spominje zajedno Svoje pravo i pravo roditelja, pa kaže:

     ..

"Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu ibadet činite i da roditeljima dobro činite..." (17:23) U oba Sahiha od Ibn-Mes'uda preno­si  se: /86/ Rekao sam: "Allahov Poslaniče, koje je djelo najbolje?", pa je rekao: "Namaz u svoje vrije­me." "Zatim?", upitao sam, pa je odgovorio: "Dob­ročinstvo prema roditeljima." Upitao sam: "A za­tim...?" Odgovorio je: "Borba na Božijem putu." U drugom sahih (vjerodostojnom) hadisu stoji: /87/ da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče! Kome da činim dobročinstvo?" Odgovorio je: "Svojoj majci." Rekao je: "A kome zatim?" Odgovorio je: "Svojoj majci." Upitao je: "A kome zatim?", pa je odgovorio: "Svome ocu, a zatim niže i niže." "Siročadi"/maloljetnoj djeci, koja nemaju očeva da ih opskrbljuju, pa  / "siromasima", onima koji nemaju sredstava za izdržavanje sebe i svoje porodi­ce.

U vezi s riječima Uzvišenog:    "...a ljudima lijepe riječi govorite", Hasan el-Basri kaže: "Lijepa riječ" () ovdje znači da naređuje dobro i odvraća od zla, da blago postupa, prašta i bude širokogrud, te da ljudima govori lijepe riječi kao što kaže Allah Uzvišeni. To je svaki način ophođenja kojim je Allah zadovoljanImam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra, r.a., da je Vjerovjesnik, sallalla­hu alejhi ve sellem, rekao: /88/ "Nijedno dobro ne­moj potcjenjivati, jer ako ništa ne možeš, onda ma­kar nastoj susresti svoga brata vedrog lica." /Navodi ga Muslim./

Nakon što im je naredio dobročinstvo prema lju­dima, uključujući i djela i riječi, bilo je normalno da im naredi da lijepe riječi govore, a zatim da to nagla­si obavezom ibadeta prema Njemu i dobročinstva prema ljudima, pod čim se ovdje podrazumijevaju namaz i zekat. Sinovi Israilovi su, kako Allah spomi­nje, bili to, izuzev malog broja, napustili i to namjer­no i nakon što su stekli znanje o tome. To je stepen ove zajednice, tjsinova Israilovih. Za razliku od njih, zajednica muslimana, nakon što je dobila isto naređenje, počela je s izvršenjem kako nije ni jedna zajednica prije nje, što treba Allahu zahvaliti. A Allah to najbolje zna![39]

ﭑ  ﭒ  ﭓ  ﭔ   ﭕ  ﭖ  ﭗ  ﭘ   ﭙ  ﭚ  ﭛ  ﭜ  ﭝ  ﭞ  ﭟ  ﭠ   ﭡ  ﭢ  ﭣ  ﭤ  ﭥ  ﭦ  ﭧ   ﭨ  ﭩ   ﭪ  ﭫ  ﭬ  ﭭ  ﭮ   ﭯ  ﭰ  ﭱ  ﭲ  ﭳ    ﭴ  ﭵ   ﭶ  ﭸ  ﭹ  ﭺ  ﭻ   ﭼ  ﭾ  ﭿ  ﮀ  ﮁ  ﮂ  ﮃ  ﮄ      ﮅ   ﮆ  ﮇ  ﮈ  ﮊ  ﮋ  ﮌ  ﮍ   ﮎ  ﮏ   ﮑ  ﮒ  ﮓ    ﮔ  ﮕ  ﮖ  ﮗ  ﮘ  ﮙ       ﮚ  ﮛ  ﮜ  ﮞ  ﮟ  ﮠ  ﮡ  ﮢ  ﮣ   ﮤ  ﮥ 

 

"I kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete prolijevati i da jedni druge iz domova vaših nećete izgoniti, vi ste to prih­vatili i posvjedočili." /84/ "Nakon toga, vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas i iz zavičaja njihovog istjerujete, pomažući se protiv njih uz grijeh i nasilje, pa ako vam kao sužnji dođu, vi ih otkupljujete. A zabranjeno vam je da ih izgonite! Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?! One od vas koji tako čine na svijetu samo poniženje može stići, a na Sudnjem danu bit će stavljeni na muke najteže! Allah doista ne propušta motriti što vi radite." /85/ "To su oni koji su život na ovome svijetu pretpostavili onome na drugome svijetu; zato se njima patnja neće olakšati, niti će im se u pomoć priteći."/86/

 

Allah Uzvišeni ovo kaže prekoravajući židove, koji su u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, živjeli u Medini, zbog toga što su vodili borbu protiv plemena Evs i Hazredž u vrijeme paganstvaU to vrijeme oni su obožavali kipove i međusobno vodili više ratovaU Medini su živjela tri židovska plemena: Benu-Kajnuka' i Benu-Nadir, saveznici plemena Hazredž, i Benu-Kurejza, saveznici plemena EvsKada bi među njima izbio rat, svaka skupina je bila uz svoje saveznike tako da se dešavalo da neki židov ubije drugoga iz druge skupine, što je zabranjeno propisima njihove vjere i izričitim tekstom Svete knjige. Istjerivali su ih, također, iz domova pljačkajući iz njih pokućstvo, stvari i imovinu. Po završetku rata, oni bi nastojali otkupiti zarobljenike od pobijeđene strane u skladu s propisima Tevrata. Zato Allah Uzvišeni kaže:    "Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?!"  Kao što, također, kaže:

"I kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete prolijevati i da jedni druge iz domova vaših nećete izgoniti", tjda nećete jedni druge ubijati, iz stanova istjerivati, niti se orga­nizirati protiv njih s obzirom da su pripadnici jedne vjerske zajednice kao jedan organizam. Zatim kaže:

     "vi ste to potom prihvatili i posvjedočili", tjpriznali ste da znate za ovaj zavjet i njegovu ispravnost kao direktni svjedoci, a "Nakon toga, vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas i iz zavičaja njihovog izgoni­te", i to u želji za ovosvjetskim počastimaZbog toga su im Arapi prigovarali govoreći: "Kako je moguće da ratujete protiv njih, a zatim ih otkupljujete?!" Jevreji su govorili da im je naređeno da ih otkupljuju, a zabranjeno da se protiv njih bore. Pa su ih upitali: "Zašto se onda protiv njih borite?" Oni su odgovarali: "Teško nam je da naši saveznici budu poniženi." Isti­na je, međutim, da su to činili iz želje za ovosvjetskim dobrima i čašću.

Kao što se vidi, ovaj ajet upućuje prijekor židovi­ma zato što su izvršavali naredbe iz Tevrata koje su smatrali ispravnim, kršeći istovremeno njegove šeri­jatske propise, iako su to dobro znali i osvjedočili se u istinitost.[40] Zato se njima ne može vjerovati u ono što tvrde o sadržaju i prenošenju ove Knjige, niti im se bilo šta može vjerovati s obzirom na sve što su skrivali o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu njegovih svojstava, poslanstva, mjesta poja­vljivanja i Hidžre, o čemu obavještavaju drugi vjerovjesnici, a.s. Jer židovi, Allahovo prokletstvo neka je na njih, krili su to i među sobom. Zato Allah, dž.š., kaže:

"One od vas koji tako čine, na ovome svijetu samo poniženje može stići"  i zbog toga što su kršili Allahov zakon i naređenje

     "i oni će na Sudnjem danu biti kažnjeni najtežom kaznom", jer su se ponašali suprotno Tevratu.         

"Allah doista ne propušta motriti šta vi radi­te." /85/ "To su oni koji su život na ovom svijetu pretpostavili onome na drugom svi­jetu", tjoni su više voljeli ovaj svijet, koji su za sebe odabrali, nego drugi (ahiret)"Zato se njima pat­nja neće olakšati", tj. neće im se ni časak kazna skinuti,   "niti će im se u pomoć priteći" Dakle, oni neće imati nikoga ko će im priteći u pomoć, spasiti ih, i zaštititi od vječne kazne koja im pripadaA Allah to najbolje zna!

ﮦ  ﮧ  ﮨ  ﮩ  ﮪ  ﮫ    ﮬ  ﮭ  ﮯ  ﮰ  ﮱ  ﯓ  ﯔ  ﯕ   ﯖ  ﯗ  ﯙ  ﯚ  ﯛ  ﯜ  ﯝ  ﯞ  ﯟ     ﯠ  ﯡ  ﯢ        ﯣ  ﯤ  ﯥ 

 

"I Mi smo Musau Knjigu dali i, poslije njega, jednog za drugim, poslanike smo slaliI Isau, sinu Merjeminom, jasne smo dokaze dali, Džibrilom ga pomogli! I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali."/87/

 

Allah Uzvišeni opisuje sinove Israilove  kao uobražene, tvrdoglave, da se suprotstavljaju i ohole pred vjerovjesnicima, odnosno da se povode za svojim strastima, pa navodi da je poslao Musau, a.s., Knjigu, tj. Tevrat, koji su oni iskrivili i izmijenili, koji su kršili i po svom nahođenju tumačili, te da je slao poslanike i vjerovjesnike nakon njega kako bi upravljali u skladu s Njegovim zakonom, kao što kaže:

       "Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputa i svjetlo po čemu sude vjerovjesnici..." (5:44), zatim:"i, poslije njega, jednog za drugim, poslanike smo slali", potom:

     "Zatim smo poslanike, jedne za drugim slali" (23:44), dok nije poslao pečat vjerovjesnicima sinova Israilovih, Isaa, sina Merjeminog, koji je došao s nekim propisima sup­rotnim Tevratu. Zato mu je Allah dao jasne dokaze, odnosno čuda nedostižna, kao što je oživljavanje mrtvih, stvaranje od zemlje lika ptice u koji bi puh­nuo, pa bi to uz Allahovu pomoć oživjelo, liječenje bolesnih, znanje nevidljivih stvari i podrška Džibrilom, a.s., što je njima pokazivalo da je istinito ono što on donosi. Međutim, time su sinovi Israilovi još više njega utjerivali u laž, zavidjeli mu i tvrdoglavo se opirali zbog toga što se on u nekim stvarima sup­rotstavljao Tevratu. Obavještavajući o Isau, a.s., Uzvišeni Allah kaže:

        ...

"i da vam dozvolim nešto od onoga što vam je bilo zabranjeno, jer, donosim vam znamen od Gospodara vašega..." (3:50) Sinovi Israilovi ophodili su se s vjerovjesnicima na najgori način, tako da su neke od njih u laž ugonili, a neke ubijali i to samo zato što su donosili stvari koje su bile suprotne njihovim strastima i mišljenjima, od­nosno tražili da se pridržavaju Tevrata, kojeg su u praksi kršili. Stoga je to za njih bilo teško, pa su ih u laž ugonili ili neke ubijali, pa Allah Uzvišeni kaže:

          .

"I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali."

Kao što smo naprijed spomenuli, jeste Džibril, a.s., što dokazuju i riječi Allaha, dž.š.:

     

"Donio ga je Duh povjerljivi", "na srce tvoje, da opominješ." (26:193-194) Ibn-Hibban prenosi od Ibn-Mes'uda da je Allahov Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, rekao: /89/ "Džibril (Ruhul-Kudus) nadahnućem mi je priopćio da nijedna duša neće umrijeti dok ne upotpuni svoju opskrbu i svoj rok. Pa, bojte se Allaha i lijepo molite." Od Aiše, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio postolje (minber) Hassanu ibn Sabitu u džamiji i rekao je: /90/ "Moj Bože, podrži Hassana Ruhul-Kudusom (Džibrilom)!" /Prenosi El-Buhari/ kaže Hassan:

A Džibril je Allahov poslanik nama,

I Duh sveti, što skriveno nije.

Ibn-Džerir kaže: Najbliže tumačenje istini jeste ono koje glasi: "Duh je na ovome mjestu Džibril", jer Allah, dž.š., obavještava[41] da je njime podržao Isaa, a.s., kao što kaže:    .."Kada sam te Džibrilom (Ruhul-Kudusom) pomogao..." (5:110) Prema mišljenju nekih komentatora Kur'ana, to nije bio Indžil, što se vidi iz riječi Uzvišenog:            

"Kada sam te Džibrilom pomogao, pa si s lju­dima u bešici i kao zreo muž razgovarao; kada sam te Knjizi mudrosti, Tevratu i Indžilu poučio." (5:110) Jer, da je Ruhul-Kudus Indžil, naprijed navedene riječi bile bi samo ponav-ljanje bez smisla, a Allah Veliki i Uzvišeni daleko je od toga da se Svojim robovima obraća na način od ko­jega nema koristi.[42] A Allah to najbolje zna.

 

- Oni govore: "Naša srca su u omotu." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerstva, jer malo je njih koji vjeruju."/88/

 

Oni govore za svoja srca da su u omotu (ljušture), tjda su napunjena prethodno dobijenim znanjem, pa u njima nema prostora za ono što donosiš ti, Muhammede. Ona su poput zatvorenih i zapečaćenih komora, pa u njih ne može doći ništa od onoga što ti kažeš Allah, dž.š., kaže:

        "Srca naša su", govore oni, "pod pokrivačima"(41:5) Za ovo tumačenje opredjeljuje se i Ibn-Džerir doka-zujući to predanjem od Amra ibn Murre el-Hadželija, od­nosno,El-Buhturija, a zatim Huzejfe, koji je rekao: "Srca ima četiri vrste..." Među njima je spomenuo i "srce okorjelo" (zamotano) na koje se srdžba izlila; to je srce nevjernika. Zato Allah Uzvišeni kaže:

        "A, nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerstva, jer malo je njih koji vjeruju", tjnije to onako kako oni tvrde, nego su srca njihova prokleta i zapečaćena, kao što Allah kaže u suri "Žene" ("En-Nisa"):

       

- Oni govore: "Naša srca su u omotu." "Ne, nego im je Allah zbog nevjerovanja srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo" (4:155), tj. među njima je bila samo nekolici­na vjernika. Allah to najbolje zna!

 

"A kada im od Allaha dođe Knjiga koja potvrđuje istinitost onoga što oni imaju a još otprije su pomoć protiv nevjernika molili kada im dođe ono što im je poznato, oni to neće da vjeruju! Pa neka Allahovo prokletstvo stigne nevjernike!"/89/

 Allah Uzvišeni kaže:   "A kada im dođe...", tj. židovima     "od Allaha Knjiga", a to je Kur'an, koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, "koja potvrđuje istinitost onoga što oni imaju", tj. Tevrata. Zatim kaže:

      "a još otprije su pomoć protiv nevjernika molili "Znači, prije dolaska Poslanika s ovom Knjigom oni su se pozivali na njegov dolazak protiv svojih neprijatelja, idolopo­klonika, kada bi ih napali, i govorili su kako će na kraju ovosvjetskog vremena biti poslan Vjerovjesnik uz čiju će ih pomoć likvidirati, kao što su likvidirani pripadnici Ada i Irema. Muhammed ibn Ishak, s lancem prenosilaca od Ikreme ili Seid ibn Džubejra, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "da su se židovi u svojim molitvama protiv Evsa i Hazredža pozivali na Allahvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije nego je došao kao poslanik." Pošto je on poslan između Arapa, nisu povjerovali, nego su negirali sve što su o njemu govorili, pa su im Muaz ibn Džebel, Bišr ibn Bera ibn Ma'rur i Davud ibn Seleme rekli: "Skupino židova, bojte se Allaha i primite islam, jer vi ste se protiv nas pozivali na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, dok smo mi bili idolopoklonici, go­voreći nam da će on biti poslan i opisujući nam ga posebnim atributima."

Selam ibn Meškem, brat Benu-Nedira, rekao je: "On nam nije donio ništa što nam je poznato i on nije onaj o kojemu smo vam govoriliU vezi s riječima:

         "A kada im od Allaha dođe Knjiga koja potvrđuje isti­nitost onoga što oni imaju..."  A Allah to naj­bo­lje zna!

 

"Jadno je to zašto su se prodali: da ne vjeruju u ono što Allah objavljuje, zbog zlobe što Al­lah daje od Svoje dobrote kome On hoće od Svojih robova; pa su na sebe gnjev za gnjevom navukli! A nevjernicima pripada patnja sramna!" /90/

 

Es-Suddi kaže: "Jadno je to što za sebe uzimaju kao naknadu s kojom su zadovoljni i što se vraćaju u nevjerstvo, u poređenju s onim što je Allah Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavio kao potvrdu istinitosti, podršku i pomoćNa to su ih navele njiho­va zavist, zloba i mržnja što Allah od Svoje dobrote šalje robovima kojima On hoće, od čega nema veće zavisti." U vezi s riječima    "gnjev nad gnjevom"  Ibn-Abbas kaže: "Allah se na njih rasrdio zbog toga što su izgubili dio Tevrata, koji je njihova Knjiga, te zbog njihovog nevjerovanja u Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je poslan." Zato su oni zaslužili "gnjev nad gnjevom".

    "A nevjernicima pripada patnja sramna!"  Budući da su uzrok njihovog ne-vjerovanja zloba i zavist, proistekle iz oholosti, njima je namijenjeno poniženje i omalovažavanje i na ovom i na drugom svijetu, kao što Allah Uzvišeni kaže:

        

"Doista oni koji iz oholosti neće da Mi se kla-njaju, u Džehennem će sigurno ući poniženi." (40:60)

 

- A kada im se kaže: "Vjerujte u ono što Allah objavljuje!", oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono što je nama objavljeno", i neće da vjeruju u ono što se objavljuje poslije, a to je Istina, koja potvrđuje da je istinito i ono što oni imaju. Reci: "Pa zašto ste još ranije Alla­hove vjerovjesnike ubijali, ako ste vjernici bili?" /91/ "I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, nakon njega tele prihva­tili čineći tako nepravdu."/92/

 

Uzvišeni Allah kaže:"A kada im se kaže", tj. židovima i njima sličnima među sljedbenicima Knjige, "vjerujte u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatite to i slijedite", oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono što je nama objav­lje­no", tj. dovoljno nam je da vjerujemo u ono što je Allah nama objavio u Tevratu i Indžilu i mi ne priznajemo ništa drugo.

    "I neće da vjeruju u ono što se objavljuje poslije", tj. nakon toga,

     "a to je Istina koja potvrđuje da je istinito i ono što oni imaju", tj. oni znaju da ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđuje istinitost onog što oni imaju. Prema tome, time se dokaz postavlja protiv njih, kao što Uzvišeni kaže:

           "Pa zašto ste još ranije Allahove vjerovjesnike ubijali, ako ste vjernici bili?" Dakle, ako ste bili iskreni u vašim tvrdnjama da vjerujete u ono što vam je ob­javljeno, zašto ste ubijali Allahove vjerovjesnike, koji su vam dolazili da potvrde Tevrat, koji je bio kod vas, da se upravljate po njemu i ne mijenjate ga, iako ste znali da oni istinu donose? Ubijali ste ih iz zlobe, inada i oholosti prema Allahovom Poslaniku slijedeći pri tome samo svoje strasti, mišljenja i nagone.

  "I Musa vam je jasne dokaze bio donio", tj. donio vam je Jasne znakove i neporecive dokaze da nema drugog boga osim Al­laha i da je on Allahov PoslanikJasni su znakovi: potop, skakavci, pijavice, žabe, krv, štap, ruka, rastup mora, hlad od bijelih oblaka, mana, prepelice, kamen i drugi znakovi čiji ste svjedoci bili,  "pa ste, ipak, nakon njega tele prihvatili", tj. nakon što je on otišao na brdo Tur da bi se obratio Allahu, vi ste za obožavanje, umjesto Allaha, uzeli tele   "čineći tako nepravdu", tjnepravdu ste učinili ovim što ste nap­ravili, iako znate da nema drugog boga osim  Allaha.

 

- I kada smo od vas vaš zavjet primili i brdo Tur iznad vas podigli: "Čvrsto prihvatite ono što vam dajemo i slušajte!", oni su odgovorili: "Čujemo, ali poslušati nećemo", jer srca su njihova zbog nevjerovanja njihovog nadojena teletom bila! Reci: "Ružno je to na što vas vaše vjerovanje navodi, ako ste vi uopće vjer­nici."/93/

 

Uzvišeni i Veliki Allah ovdje nabraja njihove grije­he i prekršaje zavjeta te njihovu nepokornost i odbi­janje, zbog čega je brdo Tur iznad njih podignuo da bi prihvatili zavjet a potom ga prekršili. Zato On kaže:

   "oni su odgovorili: 'Čujemo, ali poslušati nećemo'", što je već ranije objašnjeno.[43]

     "jer srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, nadojena teletom bila!"  Abdurrezzak navodi od Katade da je rekao: "Bila su zanesena / nadojena ljubavlju koja im je u srce prodrla." Isto kazuju i Ebul-Alije i Er-Rebi' i Ibn-Enes, a  Ahmed sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Ebu-Derda'a da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /91/ "Tvoja ljubav prema nečemu zasljepljuje i zaglušuje." /Prenosi Ebu-Da­vud./

Riječi Uzvišenog:

         Reci: "Jadno je to na što vas vaše vjerovanje navo­di", tj. ružno je to što se, od davnih vremena do danas, opredjeljujete za nevjerovanje u Allahove Znakove i suprotstavljate vjerovjesnicima, za nevjero­vanje u poslanstvo Muhammmeda, sallallahu alejhi ve sellem To je vaš najveći grijeh i prijestup, budući da ne vjerujete u pečat Poslanika, prvaka vjerovjesni­ka i poslanika svim ljudima. Zato se postavlja pitanje: kako tvrdite za sebe da vjerujete, a istovremeno činite ova ružna i sramotna djela poput kršenja zavjeta koji ste dali, nevjerovanja u Allaha i obožavanja teleta?!!!

 

- Reci: "Ako je kod Allaha Džennet osiguran samo za vas, mimo ostalog svijeta, onda vi smrt poželite, ako istinu govorite." /94/ "A oni je neće nikada poželjeti zbog onoga što čine, a Allah dobro zna nasilnike." /95/ "I vidjet ćeš sigurno da više žude za životom od drugih ljudi, pa čak i od idolopoklonika; svaki od njih volio bi poživjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko dugo živio, ne bi od kazne udaljilo! A Allah dobro vidi ono što oni rade!"/96/

 

Muhammed ibn Ishak prenosi od Ibn-Abbasa, r.a.: "Allah Uzvišeni kaže Svom vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem:

                 .

- Reci: "Ako je kod Allaha Džennet osiguran samo za vas, mimo ostalog svijeta, onda vi smrt poželite, ako istinu govorite", tjpozovite da umru oni koji od dvije skupine lažu. Oni to nisu prihvatili od Allahovog Poslanika:

          "jer, oni je neće nikada poželjeti zbog onoga što čine, a Allah dobro poznaje nasilnike", pa ih upoznaje s onim što sami znaju, odnosno, u što ne vjerujuJer, da su oni to željeli, onoga dana kada im je to rekao, niko od židova živ na Zemlji ne bi ostao. Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /92/ "Da su židovi željeli smrt, oni bi pomrli i vidjeli bi svoje mjesto u va­tri; a da su izišli oni koji su proklinjali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se vratili, oni ne bi našli ni porodice, ni imovine." Tome odgo­varaju i riječi Uzvišenog u suri "El-Džum'a"/ "Petak":

                                        .

- Reci: "O židovi, ako tvrdite da ste vi od svih ljudi jedini Allahovi štićenici (miljenici), onda smrt poželite, ako istinu govorite." "A oni to nikada neće poželjeti, zbog onoga što njiho­ve ruke čine Allah dobro zna nevjernike." Reci: "Smrt od koje bježite, zaista, stići će vas. Zatim ćete vraćeni biti Onome Koji zna i Nevidljivi i Vidljivi svijet i On će vas o onome što ste radili obavijestiti." (61:6-8)  Pošto su oni, Allah ih prokleo, smatrali da su Božiji sinovi i miljenici, govorili su: "U Džennet neće ući niko ko nije židov ili kršćanin", prizivajući prokletstvo na sku­pinu koja laže, među njima i muslimanimaKada su od toga odustali, postalo je jasno da oni nasilje čine. Jer da su bili odlučni (iskreni) u tome, to bi učinili. Pošto su to izbjegli, vidjelo se da lažu. To je, također, bio slučaj i s kršćanima Nedžrancima, nakon što je dokazano kroz polemiku s njima da su oholi i kruti Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ih je na međusobno proklinjanje

Allah Uzvišeni kaže:

                       

- A onima koji se s tobom o njemu budu raspravljali, pošto si već o tome istinu saznao, reci: "Hodite da pozovemo sinove naše i sino­ve vaše, i žene naše i žene vaše, i mi ćemo doći i vi ćete doći, pa ćemo se usrdno pomoli­ti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati." (3:61)  Kada su to vidjeli, rekli su jedni drugima: "Tako mi Allaha, ako budete proklinjali ovog Vjerovjesnika, među vama neće ostati nijedno oko koje trepće." Zatim su prihvatili mir uz glavarinu i lojalnost. Tako su židovi, Allahovo prokletstvo na njih do Dana sudnjega, nakon što su vidjeli lošu posljedicu tih njihovih djela poslije smrti, prestali s kletvom jer život je njima drag i dragocjen. Zato Uzvišeni kaže:

       

"A oni je neće nikada poželjeti zbog onoga što čine", odnosno "I vidjet ćeš sigurno da više žude za životom od drugih ljudi", tj. da žude za dugim životom, zato što znaju svoj loš završetak i pogubnu posljedicu kod Allaha, budući da je ovaj svijet zatvor za vjernika, a Džennet za nevjernika. Oni zato i vole da, koliko je moguće kasnije, dođu na drugi svijet, iako će ih bez sumnje stići ono što izbjegavaju. U tome su oni brižniji čak i od idolopoklonika koji ne posjeduju ni­kakvu objavljenu knjigu, tako da se javljaju kao specifičan slučaj u odnosu na njih

      "Svako od njih želi poživjeti hiljadu godina", tj. svaki taj židov želi živjeti hiljadu godina. Mudžahid kaže: "Njihovo griješenje omililo im je dug život", pa i kada bi toliko dugo živjeli, to ih ne bi od kazne udaljilo , tj. ne bi ih spasilo od kazne jer idolopoklonici vole dug život i ne priželjkuju oživljenje poslije smrti. Naime, židov zna kakvo ga poniženje čeka na drugom svijetu zato što je izgubio znanje koje je imao El-Avfi prenosi od Ibn-Abbasa: Riječi:        "i kada bi toliko dugo živio, to ga ne bi od kazne udaljilo!"  odnose se na one koji su bili ne­prijatelji Džibrila. Ebul-Alije i Ibn-Omer ističu: "To mu neće pomoći niti spasiti ga od kazne."

     "A Allah dobro vidi ono što oni rade", tj. On je dobro obaviješten, vidi i dobro i zlo što ga čine njegovi robovi i svakoga će nagraditi prema njegovom radu.

 

 

- Reci: "Ko bude neprijatelj Džibrilu, pa on Allahovom voljom tebi na srce stavlja Kur'an potvrđujući istinitost onoga otprije, kao putokaz i radosnu vijest vjernicima." /97/ "Ko je neprijatelj Allahu, melecima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu pa,  Allah je, doista, neprijatelj onima koji ne vje-ruju!"/98/

 

Riječi Allaha Uzvišenog:

        
- Reci: "Ko je neprijatelj Džibrilu, pa on Allah­ovom voljom tebi na srce stavlja Kur'an?", tj. ko se kao neprijatelj postavio prema Džibrilu, Duhu povjerljivom, koji je tebi na srce, uz dopuštenje od Allaha, donio Mudru opomenu i koji je jedan od Al­lahovih poslanika, melekaJer ko se neprijateljski od­nosi prema jednom poslaniku, on je neprijatelj svim poslanicima, odnosno ko vjeruje u jednog poslanika, obavezan je vjerovati u sve poslanike. Allah Uzvišeni kaže:

            

- Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele razdvojiti Allaha od poslanika Njegovih praveći razlike među njima, pa govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo..." (4:150), tretiraju se kao osvjedočeni nevjerni­ci jer oni vjeruju u neke poslanike, a ne vjeruju u drugeIsto tako, ko se neprijateljski odnosi prema Džibrilu, on je neprijatelj i Allahov, jer Džibril ne do­lazi po svom nahođenju, nego isključivo po Allahovoj naredbi, kao što Allah Uzvišeni kaže:

    .."Mi silazimo samo uz naredbu Gospodara tvoga..." (19:64) El-Buhari u svom Sahihu prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /93/ "Ko se neprijateljski ponese prema mom štićeniku, taj mi je objavio rat!" Zato se Allah srdi na one koji su se prema Džibrilu odnosili kao ne­prijatelji, pa kaže:

"Ko je neprijatelj Džibrilu, koji Allahovom voljom tebi na srce stavlja Kur'an potvrđujući istinitost onoga otprije?", tj. ranije objavljenih knjiga: "kao putokaz i ra­dosnu vijest vjernicima", tj. putokaz za njihova srca i radosnu vijest Dženneta, što se nagovještava samo vjernicima u skladu s riječima Uzvišenog:

      Reci: "To je za one koji vjeruju putokaz i lijek..." (41:44) Za­tim:

     

"Ko je neprijatelj Allahu, melecima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu pa Allah je doista neprijatelj onima koji ne vjeruju!", što znači: "Ko se neprijateljski odnosi prema Meni, Mojim melecima i poslanicima!", jer izraz "Njegovim poslanicima"  obuhvaća Njegove poslanike od meleka i od ljudi, u skladu s riječima:

      "Allah odabi­re poslanike među melecima i ljudima." (22:75) Riječi:    "Džibrilu i Mi­kailu" vezane su kao posebne uz prethodne opće. Oni (Džibril i Mikail) spadaju u meleke poslanike, ali se ovdje posebno spominju budući da navedeni kontekst sadrži podršku Džibrilu kao izaslaniku Allahovim vjerovjesnicima. Mikail se ovdje navodi uporedo s njim zato što su židovi smatrali da je Džibril njihov neprijatelj, a Mikail zaštitnik! Zato Allah Uzvišeni ističe da je onaj koji se neprijateljski odnosi prema jedno­me od njih, neprijatelj i drugoga, odnosno on je također neprijatelj Allahov. U riječima Uzvišenog:

    "Allah je doista neprijatelj onima koji ne vjeruju!"  navodi se ime Allahovo izričito (eksplicitno), umjesto da se podrazumijeva (implicitno), jer nije rečeno:    "On je doista neprijatelj", nego:

   "Allah je doista neprijatelj onima koji ne vjeruju!"

Allah ovdje ističe Svoje ime da bi pojačao značenje jer se isticanjem nagovještava da onome ko se neprijateljski odnosi prema Njemu, Allah objavljuje ratU hadisu (kudsiji) stoji: /94/ "Ja ću se doista osve­titi za svoje štićenike kao što se bijesni lav sveti", a u sahih (kudsi) hadisu stoji: /95/ "Čiji neprijatelj Ja budem, savladat ću ga."

Imam Ebu-Džafer Ibn Džerir et-Taberi kaže: Učenjaci se slažu u tumačenju da je ovaj ajet objav­ljen kao odgovor židovima koji su smatrali da je Džibril njihov neprijatelj, a Mikail zaštitnik, povodom čega je  objavljeno:     .."Reci: Ko je neprijatelj Džibrilu..."

 

"A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo, u koje jedino teški grješnici neće vjerovati." /99/ "Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu, neka skupina od njih je odbaci, jer ih većina ne vjeruje." /100/ "A kada im je od Allaha Poslanik došao, potvrđujući da je istinito ono što već imaju, dio onih kojima je Knjiga dana za leđa svoja Allahovu Knjigu su odbacili, kao da oni ne znaju." /101/ "Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objav­lje­no dvojici melekaNjih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditiUčili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikak­ve sreće neće imatiA doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali." /102/ "A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!"/103/

 

Riječi Uzvišenog:

          "A Mi tebi jasne ajete/dokaze objavljujemo, u koje jedino teški grješnici neće vjerovati", tj. Muhammede, Mi smo ti objavili jasne dokaze koji potvrđuju tvoje poslanstvo; to su tajne i izviješća o židovima koje sadrži Kur'an i koje nije znao niko osim njihovih svećenika i učenjaka, kao i iskrivljavanjima Tevrata koja su učinili oni, kako oni od ranije, tako i danas Allah je upoznao Svog vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, o svemu tome, tako da mu židovi nisu postavili nijedno pitanje u vezi sa Tevratom, a da mu Allah to nije objavio kako bi im odgovorio. Uvidjevši to, oni su govorili: "On zna bolje od nas ono što nam je Allah objavio!" Ovi jasni dokazi obavezni su za svakoga sa zdravom pameću i oni potvrđuju da je ono što je donio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, istinito i da ga tome nije poučio niko od ljudiPogotovu što se kod njih znalo da je on nepismen i da nije znao čitati KnjiguNema sumnje da su ovi jasni ajeti bili dokaz protiv njih, iako su oni to negirali i nisu vjerovali.

Ibn-Abbas kaže: Ibn-Surija el-Kutvini rekao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Muhammede, nisi nam donio ono što znamo i tebi nije objavljen nijedan jasni ajet/dokaz koji bismo slijedili!" Nakon toga, Allah je objavio:

     "A Mi tebi jasne ajete/dokaze objavljujemo, u koje jedino teški grješnici neće vjerovati." Kada je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i naveo im zavjet na koji su se Allahu obavezali, te obavezu njihovu koju su prihvatili prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Malik ibn Sajf je rekao: "Tako mi Allaha, mi nismo obavezni prema Muhammedu..i mi nismo dali zavjet...", pa je Allah objavio:   "Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu, neka sku­pina od njih je odbaci?!"  U vezi s riječima Allaha Uzvišenog:     "jer ih većina ne vjeruje", Hassan je rekao: Ovim On kaže da "Na Zemlji nema obaveze koja im je dana..da je oni nisu prekršili i odbacili! Danas bi prihvatili obavezu, a sut­ra bi je prekršili!"

 Dakle, Allah njih prekorava kao narod zbog kršenja prihvaćenih obaveza, zbog utjerivanja u laž Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je poslan kao i svim drugim ljudima, i o čijim su opisima i osobinama nalazili izviješća u svojim knji­gama u kojima im je naređeno da ga slijede, podržavaju i pomažu, kao što Allah Uzvišeni kaže:

          

"Onima koji će slijediti Poslanika i Vjerovjes­nika nepismenog, kojeg kod sebe, u Tevratu i Indžilu zapisana nalaze..." (7:157) Ovdje Allah, dž.š., kaže:              

"A kada im je od Allaha Poslanik došao, pot-vrđujući da je istinito ono što već imaju, dio onih kojima je Knjiga dana za leđa svoja Allahovu Knjigu je odbacio, kao da oni ne znaju", tj. jedna skupina između njih odbacila je Knjigu koju je imala za leđa, jer je u njoj bila radosna vijest o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ostavivši to kao da ništa o svemu ne znaju! Oni su se prihvatili učenja vradžbina i njihove primjene u želji da naprave spletku Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, pa su ga omađijavali češljem, dla­kom  koja pada poslije češljanja i čaški pupoljka muške palme, pod pločom bunara Ervan. To je u njihovo ime izveo Lebid ibnel A'sam, Allah ga prok­leo i unakazio, ali je Allah upoznao Svog Poslanika s ovim, izliječio ga i spasio, kao što se to jasno potvrđuje u Sahihima, El-Buharijevu i Muslimovu od Aiše, majke vjernika, radijallahu 'anha.

              

"Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini..."  Es-Suddi kaže: Šejtani su se penjali na nebo da bi prisluškivali govor pa su slušali riječi meleka u vezi sa smrti, gajbom (nevidljivim) ili naredbe, pa bi zatim dolazili gatarima da ih o tome izvijeste. Gatari su to kazivali ljudima, koji bi potom vidjeli da je tako kako su ovi kazaliKada bi gatari stekli njihovo povjerenje, onda bi im lagali ubacujući u to nešto drugo, odnosno uz svaku riječ dodavali bi sedamdeset novihTo su ljudi zapisi­vali u knjige, a među sinovima Israilovim raširilo se da džini poznaju nevidljivo (gajb). Nakon toga, poslan je ljudima kao poslanik Sulejman, sakupio je te knjige, stavio ih u jedan sanduk i zakopao ispod svog prijestolja, pa se nijedan od šejtana nije mogao približiti ovoj stolici a da ne bude spaljen. On je rekao: "Svakome za koga čujem da govori kako šejtani znaju nevidljivo (gajb), glavu ću odrezati!" Kada je Sulejman, a.s., umro i kada je nestalo učenjaka koji su to znali, te došli njihovi nasljednici, šejtan je uzeo ljudski lik, zatim je došao jednoj skupini sinova Israilovih i rekao im: "Hoćete li da vas upoznam s riznicom koju nikada nećete moći iscrpiti?" Oni su rekli: "Da", a on im je kazao: "Kopajte ispod prijestolja!" Zatim je otišao s njima, pokazao im mjesto i stao pored njega. Oni su rekli: "Približi se!", a on im je odgovorio: "Ne, ali ću biti ovdje uz vas, pa ako to ne nađete, ubijte me!" Oni su kopali i našli su te knjigeKada su ih izvadili, šejtan je rekao: "Sulej­man je ovom vradžbinom upravljao ljudima, šejtanima i pticama." A zatim je poletio i nestao. U narodu se tako proširilo da je Sulejman bio vrač, a si­novi Israilovi su uzeli te knjige. Kada je došao Muhammed, a.s., oni su mu se tim knjigama suprot­stavili. Zato Allah Uzvišeni kaže:

     "A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani."  Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosila­ca od Seida ibn Džubejra, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Pisar (vezir) Sulejmanov bio je Asaf i on je znao Najuzvišenije ime. On je sve pisao po naredbi Sulejmanovoj, a zatim zakopavao pod njegovo prijestolje Kada je Sulejman umro, to su šejtani povadi­li, a zatim između svaka dva reda upisali po jednu čaroliju i nevjerstvo (kufr) govoreći: "Evo šta je Sulej­man radio s ovim." Zatim on kaže: "Neuki ljudi su ga zato proglasili nevjernikom proklinjući ga, dok su uče ni to mirno posmatrali." Tako je ostalo da ga neuki ljudi proklinju, pa je Allah Uzvišeni objavio Muhammedu, a.s., ajet:

             

"Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivaliA Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani, koji ljude uče vradžbini..." U tom smislu mnogi su iznijeli mišljenja koja su bliska ovome i u njima nema  proturječja za razumne i pametne ljude. A Allah upućuje! Suština je tih mišljenja u tome da su židovi kojima je dana Knjiga, nakon što su napustili ono što im je dano i suprotstavili se Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, počeli slije­diti ono što su im govorili šejtani, odnosno ono što su šejtani prenosili, saopćavali i isticali o kralju Sulej­manu (Salomonu).[44] Glagol  / "uči, čita, govo­ri" ovdje  je prelazan sa prijedlogom /"na, prema", što implicira značenje "laže", jer su to "učenja i riječi" šejtana, koje nisu ništa drugo do laži!

                  

"u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije ob-javljeno dvojici meleka Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti." Naime, židovi su smatrali da su Džebrail i Mikail, a.s., donijeli vradžbine Sulejmanu, a.s., pa zato Allah Uzvišeni pokazuje da to nije istina, saopćavajući Svom vjerovjesniku Muhammedu, a.s., da oni nisu donijeli vradžbine i da je Sulejman, a.s., čist od vradžbina koje mu pripisuju. On im saopćava da su vradžbine djelo šejtana koji ljude tome poučavaju u Babilonu, te da su oni koji ih poučavaju tome dva čovjeka po imenu Harut i Marut. Prema tome, riječca   u riječima:

   "a to nije objavljeno dvojici meleka" negativna je, a ne odnosna u značenju "koji".

El-Kurtubi kaže: Ovdje je riječca   negativna, a vezana je za riječi    "Sulejman nije bio nevjernik", nakon kojih slijede riječi:

         

"nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini, a nije objavljeno ni dvojici meleka...", budući da su židovi smatrali da su to donijeli Džebrail i Mikail, što Allah Uzvišeni pokazuje neistinitim, pa riječi: "Harutu i Marutu", navodi kao apozicija (zamjena) za šejtana." On kaže: "To je ispravno iz dva razloga: ili zato što se plural navodi za dvojinu kao u riječima: 'A ako bude imao braće', (4:11), ili zato što su njih dvojica imali sljedbenike, odnosno navode se među šejtanima zbog njihove neposlušnosti." To znači: šejtani poučavaju ljude u Babilonu vradžbi­nama,  i to Haruta i Maruta, a zatim dodaje: "ovo je najvjerovatnije i najispravnije značenje ajeta" ne oba­zirući se na druga značenja!

Ibn-Džerir, s lancem prenosilaca preko El-Avfija, prenosi od Ibn-Abbasa:    "...a nije objavljeno ni dvojici meleka u Babilonu", "znači da nisu objavljene vradžbine"U lancu Ibn-Džerira od Rebi' ibn Enesa prenosi se:

   "a nije objavljeno ni dvojici meleka",  tjAllah nije njima dvojici objavio vradž-bineIbn-Džerir kaže: 'Ajet se tumači na ovaj način :

      "Oni se po­vode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali", tj. za vradžbinama Sulejman nije bio nevjernik, a ni Allah nije objavio vradžbine dvojici meleka, nego su šejtani bili nevjernici i poučavali su u Babilonu ljude, Haruta i Maruta, vradžbinama. Riječi "u Babilonu, Haruta i Maruta" ovdje su navedene na kraju, iako imaju značenje kao da su navedene na početku.

Postoje, također, i druga mišljenja, kao što su:

-    sa "kesrom" na "lamu" čime riječ   dobija značenje "kralj", pa bi značilo da se to odnosi na dvojicu kraljeva, Davuda i Sulejmana, a.s., tj. pod pretpostavkom da je riječca " ovdje negativna, pa bi to značilo: "da Allah Uzvišeni nije objavio vradžbine niti poučio tome dvojicu kraljeva, Davuda i Sulejmana",

- da su Harut i Marut dva istaknuta džina (dva plemena), odnosno, da su ta dva čovjeka, jedan po imenu Harut, a drugi po imenu Marut, bili ustvari predstavnici ljudi. Ispravnije je, međutim, da su Harut i Marut, kao što navodi Kurtubi, zamjena (apozicija) za šejtane, jer to je, kao što on kaže, najvjerovatnije i najispravnije značenje ajeta, ne obazirući se na druge,[45]

- da su dva meleka. U vezi s tim navodi se priča o Veneri i dva meleka, Harutu i Marutu. Prenosioci ove priče smatraju da su Harut i Marut dva meleka, koje je Allah spustio s neba davši im strast ljudsku, zatim je pred njih stavio neku izuzetno lijepu ženu, koju su oni pokušali zavesti. Ona im je odgovorila da će pristati pod uvjetom da širk učine (Allahu suparnika pridruže), što su oni odbili..Zatim je ponovo došla pred njih uvjetujući tada da nekoga ubiju, što su oni odbili. Zatim je došla i treći put, pa su je ponovo pokušali zavesti, a ona ih je stavila pred izbor: ili da širk učine (prihvate nešto uz Allaha za božanstvo) ili da nekoga ubiju, ili da popiju čašu vina. Oni su izab­rali najmanje od tri zla (grijeha), vino, pa su popili čašuNakon toga, vino je odigralo svoju ulogu, pa su počinili širk, ubili čovjeka, a potom počinili preljub! Kada su se otrijeznili, žena im je saopćila šta su učinili pod utjecajem vina, nakon čega su se oni gorko po­kajali.. Poželjeli su da se vrate na nebo, ali nisu mog­li. Osjećali su svu gnusnost zlodjela koja su počinili Allah ih je potom stavio pred izbor: da odaberu kaznu na ovome ili na drugome svijetu. Oni su oda­brali ovosvjetsku privremenu umjesto onosvjetske vječne kazneŽena ih je tada upitala da li znaju riječ uz čije se izgovaranje mogu popeti na nebo ili sići s njega, i oni su joj kazali tu riječ. Ona je to izgovorila i odletjela na nebo. Tamo se, međutim, pretvorila u zvijezdu...!!! To je bila Venera..!!!?

Ova priča ima oko dvadeset predanja, ali nijedna od njih i pored brojnosti ne veže se za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi znalci hadisa, hafizi i komentatori Kur'ana ovu priču odba­cuju, a razlog je tome što ona u cijelosti pripada izvi­ješćima Izraelićana, jer ne postoji sahih (vjerodostoj­no predanje) s lancem vezanim direktno za Iskrenog i Časnog, koji ne govori po svom hiru..Iz sadržaja Kur'ana može se vidjeti osnovni smisao priče bez de­talja i objašnjenja, a mi vjerujemo u ono što stoji u Kur'anu, jer Allah najbolje zna što stvarno Njemu pristoji, a što ne pristoji ni Njemu ni Njegovim mele­cima.[46]

- Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!" Ebu-Džafer er-Razi, s lancem prenosila­ca, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Kada bi im došao neko ko želi sihr (čaroliju), oni bi ga spriječili govoreći mu: "Mi smo samo iskušenje, pa ne budi nevjernik, jer su znali šta je dobro, šta zlo, šta je nevjerstvo, a šta iman, a znali su i da je sihr izraz nevjerstva." Zatim kaže: Kada bi njima čovjek došao, oni bi mu rekli da dođe na to i to mjesto, a kada bi došao, ugledao bi šejtana, koji bi ga poučioIz njega bi izišlo svjetlo koje bi vidio kako sija na nebu, pa bi rekao: "Teško meni, šta uradih!" Es-Suddi kaže: Kada bi im došao neki čovjek sa željom da ga pouče sihru, oni bi ga savjetovali govoreći: "Ne budi nevjernik, jer mi smo samo iskušenje...!", a kada ne bi odustao, rekli bi mu: "Otiđi do onog pepela i pomo­kri se na njega!" Kada bi to učinio, iz njega bi bljes­nulo svjetlo imana do neba, zatim bi se pojavilo nešto crno poput dima što bi nestalo na nebu. To je bio iman. Zatim bi se ponovo pojavilo nešto tako i to bi došlo do njegovih ušiju i do svega drugog. To je bila Allahova srdžba. Kada bi im to saopćio, oni bi ga poučili čaroliji. To je smisao riječi Allaha Uzvišenog:

          

"Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!", te riječi :

         "I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti." Tako bi ljudi od Haruta i Maruta naučili čaroliju upuštajući se u pokuđena djela i idući čak dotle da rastavljaju muževe od žena, bez obzira na njihovu vezanost i bliskost. To je djelo šejtansko, kao što prenosi Muslim u svom Sahihu od Džabir ibn Abdullaha, r.a., koji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /97/ Šejtan svoj prijesto postavlja na vodi, a zatim šalje svoje izaslanike ljudi­ma. Onaj ko je svojim položajem njemu najbliži, taj predstavlja najveće iskušenjeTada neki od njih do­laze i govore: "Bio sam s jednim čovjekom, pa kada sam ga napustio, on govori to i to..." Iblis tada kaže: "Ne, ništa nisi učinio!" Zatim drugi dolazi, pa kaže: "Nisam ga napustio dok ga nisam rastavio od njego­ve porodice!" On ga tada približi sebi i kaže mu: "Da, tako treba!" Uzrok rastavljanja muža od žene u tom je slučaju samo priviđenje čovjeku ili ženi, kojim im se prikazuju ružan lik ili postupci druge osobe, ili nešto drugo što može dovesti do rastave!

         "...ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje naudi­ti "Sufjan es-Sevri kaže: "Osim Božijom odredbom"Hasan al-Basri to tumači ovako: "Da, ko želi, Allah im da vlast nad njim, a ko ne želi i ne da." 

Zatim:  "Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati", tj. što će im nanijeti štetu u vjeri, a neće donijeti ko­rist ravnu toj šteti,

           "iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugom svijetu nikakve sreće neće imati "Dakle, židovi koji su uzeli čaroliju umjesto da slijede Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, znali su da onaj ko to bude činio na drugome svijetu neće imati nikakve sreće, odnosno, nikakvog dobitka. To navode Ibn-Abbas, Mudžahid i Es-Suddi.

"A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali." /102/ "A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!" /103/ Uzvišeni kaže: Kada bi oni znali šta im je savjetovano, vidjeli bi da je doista jadna zamjena za vjeru čarolija koju su uzeli umjesto da vjeruju i slijede Poslanika! Jer da oni vjeruju u Allaha, Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i ranije Njegove poslanike, te da se čuvaju zabrana Allahovih, oni bi od Allaha dobili nagradu, što bi im bilo bolje od onoga što su sebi odabrali i sa zadovoljstvom prihvatiliA riječi:

    "A da oni vjeruju u Allaha i boje se" potvrđuju nevjerstvo čarobnjaka (vračeva). Omer ibnul-Hattab, r.a., pisao je "da ubiju svakog čarobnjaka, bio muškarac ili žena", pa to navodi i El--Buhari u svom Sahihu. Desilo se, također, da jedna sluškinja začara Hafsu, majku Vjernika, r.a., pa je ona naredila da bude ubijena Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /98/ "Kazna za čarobnjaka jeste pogubljenje mačem." To prenosi Et-Tirmizi, a navodi i Et-Taberani u drugom predanju od Džunduba i direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Čarolija se ne može odstraniti sličnim (čarolijom), nego je najkorisnije kao što Allah objav­ljuje Svom Poslaniku da se to odstrani surama "El-Mu'awizeteyn" (Al-Feleq i En-Nas), jer i u hadisu stoji: /99/ "Oni koji se hoće od toga zaštititi, ne mogu to činiti ničim kao ovim dvjema surama", zatim učenjem "Ajetul-Kursije", jer i ona odstranjuje šejtana.

Čarolija (sihr) stvarno postoji, iako to neki poput mutezilita i nekih drugih  odbacuju. Čarolija je čin nevjerovanja (kufr) kao što je čin nevjerovanja i poučavanje čaroliji, pa su i vrač i onaj koji tome poučava nevjernici. Među učenjacima postoje razilaženja u pogledu davanja mogućnosti traženja pokajanja od toga, pa neki smatraju da je potrebno da se pozovu na pokajanje, a ako odbiju da se ubiju, dok drugi smatraju da nema potrebe za pokajanjem, nego ih valja obavezno pogubiti. To je zasnovano na riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kazna za vrača jeste pogubljenje mačem", što je učinila i Hafsa, r.a., sa svojom sluškinjom koja ju je opčarala. Ona je naredila da bude pogubljena, što je i učinjeno. Nig­dje se ne spominje da je prije toga traženo da se po­kajeIsto je i u slučaju pisma Omera ibn Hattaba, r.a., koji je pisao svojim namjesnicima "da pogube svakog čarobnjaka."[47]

Ima više vrsta sihra i svi su zli jer se obavljaju uz traženje pomoći od šejtana ili uz čaranje, zapise, hamajlije,[48] lijekove ili paru (dim), što je loše. Allah to najbolje zna!

 

- O vjernici, ne govorite "Raina!", nego recite "Unzurna!" i slušajteA nevjernicima bolna patnja pripada/104/ "Sljedbenici Knjige koji ne vjeruju a ni idolopoklonici, ne vole da se vama od Gospodara vašeg bilo kakvo dobro objaviAllah milost Svoju daruje kome On hoće; Allah je neizmjerno dobar."/105/

 

Allah Uzvišeni zabranio je Svojim robovima, vjernicima, da oponašaju nevjernike. Ovaj se ajet odnosi na židove koji su se pretvarali kada su govorili želeći tako omalovažiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako su oni, Allahovo prokletstvo na njih,  umjesto da kažu "Slušaj nas", govorili "Čuvaj nas",  pretvarajući se da ne razumijuIsto tako, kada bi htjeli pozdraviti, govorili su   "Neka je na vama sam!", tj. smrt! Zato je nama naređeno da im odgovaramo  "I na vas!" jer naš će odgovor biti prihvaćen, a njihov neće. Cilj je, dakle, u tome što je Allah, dž.š., vjernicima zabranio da oponašaju nevjernike, bilo u govoru ili u djelima Zato Allah Uzvišeni kaže:

       

 O vjernici, ne govorite "Raina!", nego recite: "Unzurna!" U hadisu imama Ahmeda, sa lancem prenosilaca od Ibn-Omera, r.a., stoji: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /100/ "Došao sam pred Sudnji dan sa sabljom kako bi se samo Allahu klanjalo, bez ikakvog suparnika. On je dao da mi opskrba bude u sjenci moga koplja, a bit će ponižen i omalovažen svako ko mi se suprotstaviA ko bude oponašao neki narod taj mu i pripada." (Prenosi Ebu-Davud.) Ovim se oštro zabranjuje i pri­jeti svakom onom ko oponaša navjernike u svemu što Šerijatom nije propisanoAta kaže: Riječi "ne služite se riječima 'Čuvajte nas!' bile su u upotrebi kod Ensarija, pa je to Allah ovim ajetom zabranio." U vezi s tim postoje i druga bliska mišljenjaTako Ibn-Džerir navodi da je tačno da je time Allah zabranio vjernicima da govore Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, "Čuvaj nas!", budući da su to riječi koje Allah ne voli.* Slično je i s riječima Poslanika, sallalla­hu alejhi ve sellem: /101/ "Grožđe nemojte nazivati el-kermu, nego ga nazivajte "el-hable" (trs ili čokot)Nemojte govoriti "Moj rob", nego govorite "Moj mladić".

               

"Sljedbenici Knjige koji ne vjeruju, a ni idolopoklonici, ne vole da se vama od Gospodara vašeg bilo kakvo dobro objavi."  Ovim Allah Uzvišeni pokazuje koliko su idolopoklonici i sljedbenici Knjige koji ne vjeruju, neprijatelji vjernici­ma koje Allah upozorava da ih ne oponašaju i da prekinu ljubav prema njima, a zatim ukazuje na bla­godati koje je dao vjernicima u vidu kompletnog i savršenog Šerijata, koji im je poslao preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže:

       
"Allah milost Svoju daruje kome On hoće; Al­lah je neizmjerno dobar." 

"Mi nijedan ajet ne mijenjamo, niti ga u zaborav ostavljamo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo! Zar ti ne znaš da Allah sve može?"/106/ "Zar ti ne znaš da Allahu pripada vlast i na nebesima i na Zemlji i da, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača nemate?"   /107/

 

Izraz  / "dokidanje, derogiranje" u arap­skom jeziku dolazi od glagola  / "prepisati, otisnuti knjigu", tj. prenijeti je sa jadne na drugu kopiju. Šerijatski, to je dokidanje jedne odredbe drugom koja je došla poslije nje, na osnovi šerijat­skog argumenta. Nekada je derogiranje potvr­da određenog teksta uz dokidanje zakonske odredbe, kao što su, npr., dokidanje obaveze milostinje (sadake) prije nego što pitaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dokidanje odredbe da musliman  istraje u borbi protiv deset nevjernika i svođenje tog broja na dva. Ovdje spada i proglašenje nečega što je dozvoljeno (halal) zabranjenim (haram) i zabranjenog dozvoljenim, kao i onog što je pohvalno (mubah) nedopustivim, odnosno nečega nedopustivog pohvalnim..To se odnosi isključivo na pitanja naređenja i zabrana, dopustivosti ili nedopus­tivosti, sprečavanja ili pohvalnog odobravanja i ne odnosi se na ono što se saopćava ili konstatuje gdje nema niti onoga što se dokida, niti onoga što doki­da.[49] Nekada je to, međutim, potvrda određene šerijatske odredbe uz dokidanje napisanog teksta, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /102/ "Ako starac ili starica počine blud, obavezno ih kamenujte.."

    "Mi nijedan ajet ne mijenja­mo", tj. ne zamjenjujemo njegovu šerijatsku odredbu,

    "niti ga u zaborav ostavljamo"Riječi  čitaju se na dva načina (kiraeta):  / "niti ga u zaborav ostavljamo" i  / "niti ga odgađamo"Prema prvom kiraetu to, dakle, znači "niti ga u zaborav ostavljamo", a prema drugom "niti ga odlažemo".

U vezi s riječima Uzvišenog:  "Mi nijedan ajet ne mijenjamo niti ga u zabo­rav ostavljamo", Abdurrezzak navodi predanje od Ma'mera, a ovaj od Katade, koji je rekao: "Allah Uzvišeni je davao da Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, zaboravi što On hoće, a dokidao što On hoće." Abd ibn Umejr, Mudžahid i Ata kažu da riječi:   znače "odlaže ih i ostavlja za kasnije", a Ibn Ebi-Hatem s lancem od Ibn-Abbasa navodi da je on rekao: Obratio nam se jednom prilikom Omer, r.a., i rekao: "Allah Uzvišeni kaže:

       'Mi nijedan ajet ne mijenjamo niti odgađamo', tjodlažemo." Riječi Uzvišenog:  "...a da bolji od njega, ili sličan njemu ne donesemo!"  znači, u pogledu šerijatske odredbe u odnosu na interes zaduženih vjernika. U vezi s tim Katade kaže: "U ovom ajetu je olakšica i povlastica, naredba i zabrana."

Riječima:

"Zar ti ne znaš da Allah sve može? Zar ti ne znaš da Allahu pripada vlast i na nebesima i na Zemlji i da, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača nemate." Uzvišeni Allah ovim riječima upućuje Svoje robove pokazujući im da On raspolaže stvorenim svijetom po Svojoj volji, budući da je On i Tvorac i Naredbodavac. Prema tome, kao što je On svjetove stvorio po Svojoj volji, kao što daje sreću kome On hoće, a nesreću kome hoće; kao što daje zdravlje kome hoće, a bolest kome hoće; upućuje koga hoće, a ponižava koga hoće, isto tako On donosi odredbe za Svoje robove po Svojoj volji, doz­voljava šta On hoće, a zabranjuje šta hoće, dopušta kao pohvalno šta hoće, a ne dopušta šta hoće.On je Onaj Koji određuje šta hoće bez naknadne posljedice i pitanja u vezi s Njegovom odredbom, za razliku od stvorenja koja su odgovorna. On iskušava Svoje ro­bove i njihovu pokornost Njegovim poslanicima, činom dokidanja odredbi tako da naređuje ono u čemu je interes koji On zna, a potom to zabranjuje u skladu sa Svojim znanjemStoga je za izvršenje Nje­govih naredbi nužna maksimalna pokornost i slijeđenje poslanika prihvaćanjem svega što oni donose, provođenjem u praksu njihovih naredbi i izbjegavanjem svega što zabranjuju i što sprečavaju. Na ovome je mjestu odgovor židovima, objašnjenje njihovog nevjerovanja i raskrinkavanje njihove sum­njičavosti u pogledu "nedopuštenosti" derogiranja ajeta.Naime, oni su negirali dokidanje odredaba Tevrata, kao što su negirali i vjerovjesništvo Isaa, a.s., i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Zato njih Allah obavještava da Njemu pripada vlast na nebe­sima i na Zemlji, da su stvorenja u Njegovoj vlasti i pokornosti, te da i oni moraju slušati i biti pokorni Njegovim zapovijedima i zabranama, jer On može narediti šta On hoće, a zabraniti šta hoće; može do­kinuti šta hoće, a potvrditi šta hoće i to sve onako kako On želi i hoće da naredi, odnosno zabrani.

Židovi su negirali čin derogiranja (nesh) zato što su bili nevjernici i inadžije, jer sam razum ne is­ključuje mogućnost derogiranja pojedinih odredaba, budući da Allah donosi odredbe po Svojoj volji i čini što sam hoće.

Derogiranja je bilo i u ranije objavljenim knjigama i šerijatskim propisima. Tako je Ademu bilo dozvolje­no da se njegove kćerke udaju za njegove sinove, a potom je to zabranjeno; Nuhu je bilo dozvoljeno da jede meso svih životinja nakon izlaska iz lađe, a potom je to zabranjeno; Israilu i njegovim sinovima bilo je dozvoljeno stupanje u brak sa dvije sestre, a u Tevratu i nakon njega zabranjeno; Ibrahimu je naređeno da zakolje svoga sina, a potom je to doki­nuto prije nego je on to učinioŽidovi su sve ovo znali i priznavali, ali su sami to odbijali, dok se mus­limani slažu da je čin derogiranja pojedinih Allahovih odredbi dopušten, imajući u vidu veliku mudrost sadržanu u tome.

 

"Zar da tražite od svog Poslanika kao što su prije od Musaa tražili?! A ko vjerovanje zamijeni nevjerovanjem, taj je s Pravog puta zalutao."/108/

 

 Allah Uzvišeni zabranjuje vjernicima da mnogo ispituju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o stvarima prije nego se dogode, pa također kaže:

                   

 "O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objas­ni; a ako budete pitali za to dok se Kur'an objavljuje, bit će vam objašnjeno." (5:101)  Dakle, ako budete pitali o detaljima u vezi s tim nakon što bude objavljeno, to će vam biti objašnjeno Zato, ne pitajte za nešto prije nego se dogodi (pojavi) jer može biti zabranjeno upravo zbog tog zapitkivanja! U tom smislu, u jednom vjerodostojnom (sahih) hadisu stoji: /103/ "Najveći prestupnik među muslimanima jeste onaj koji bude pitao o nečemu što nije zabranjeno, pa zbog njego­vog zapitkivanja to bude zabranjeno." U Sahihima El-Buharije i Muslima navodi se hadis od Mugire ibn Šu'beta koji kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, /104/ "zabranjivao priče u stilu rekla-kazala, bespotrebno trošenje imovine i preveliko zapitkiva­nje"U Muslimovom Sahihu stoji: /105/ "Ne zapitkuj­te me puno, jer oni prije vas propali su zbog preveli­kog zapitkivanja i neslaganja s vjerovjesnicima koji su im bili poslani! Ako vam nešto naredim, uradite to onako kako možete, a ako vam nešto zabranim, iz­bjegavajte to!"

"Zar da tražite od svog Poslanika kao što su prije od Musaa tražili?!" Ove riječi odnose se i na vjernike i na nevjernike budući da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan svima, što se vidi i iz slijedećeg ajeta:

"Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš KnjiguPa, od Musaa su tražili i više od toga kada su govorili: 'Pokaži nam Allaha zorno!' Zato ih je, zbog sile njihove, munja ošinula!" (4:153) Iz ovoga se vidi da Allah upućuje prijekor onima koji Poslaniku, sallallahu alej­hi  ve sellem, postavljaju pitanja dodijavajući mu i izmišljajući koješta (zbog svoje tvrdoglavosti i izmišljanja), kao što su i sinovi Israilovi postavljali pi­tanja Musau, a.s., zbog tvrdoglavosti, laži i inadaAllah Uzvišeni kaže:

        "A ko vjerovanje zamijeni nevjerovanjem, taj je sa Pravog puta zalutao", tjko kupi nevjerstvo za vjerovanje, "taj je sa Pravog puta zalutao" , odnosno krenuo na put neznanja i zablude.

 

"Mnogi sljedbenici Knjige voljeli bi, iz lične zlobe svoje, da vas, nakon vašeg vjerovanja, vrate u nevjernike, nakon što im je istina jasnom postala! Ali vi oprostite i preko toga prijeđite, dok Allah Svoju odluku ne donese Allah je doista svemoćan." /109/ "I namaz obavljajte i zekat dajite, a dobro koje za sebe date, naći ćete kod Allaha. Allah doista vidi šta vi radite."/110/

 

Allah ovdje upozorava vjernike da ne idu putem kojim ih navode nevjernici između sljedbenika Knjige. On im ukazuje na njihovo prikriveno i otvoreno neprijateljstvo, odnosno na zlobu i zavist njihovu prema vjernicima, iako oni znaju njihove vrijednosti kao i vrijednosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. On naređuje Svojim robovima da prijeđu preko svega toga, oproste i to podnesu dok im Allah ne da pomoć i pobjedu, te im naređuje da obavljaju namaz i daju zekat.

Ima mišljenja da je ovaj ajet objavljen kao odgo­vor Hujejj ibn Ahtabu i Ebu-Jasir ibn Ahtabu, koji su među židovima pokazivali najviše zlobe i zavisti prema Arapima, zbog toga što ih je Allah odlikovao i poslao im Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Zato Allah, dž.š., saopćava da bi židovi,  iz zavisti, voljeli da se muslimani ponovo vrate u nevjerstvo, nakon što su se uvjerili u istinitost Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, čiju potvrdu nalaze u Tevratu i Indžilu. Oni nisu vjerovali u njega (Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) iz zavisti i zlobe, jer je pripadao drugom narodu.

  "Ali vi oprostite i preko toga prijeđite", tjoprostite onima koji podstiču i potpaljuju neprijateljstvo. To je, međutim, bilo u početku, ali je dokinuto riječima Uzvišenog :

     "...i mnogobošce ubijajte gdje god ih nađete"(9:5) Tako su, kako navode Ebul-Alije, Rebi' ibn Enes, Katade i Serrij, ovaj i neki drugi ajeti dokinuli praštanje i prelaženje preko navedenih djela. To je dokinuto "ajetom sablje" ( ).

Na to ukazuju i riječi Uzvišenoga:

   "dok Allah Svoju odluku ne doneseAllah je, doista, svemoćan", tj. dok Allah ne dozvoli njima da stupe u borbu.

           

"I namaz obavljajte i zekat dajite, a dobro koje za sebe date, naći ćete kod Allaha." Ovim riječima Allah Uzvišeni sugerira njima da se bave onim što će im donijeti koristi i čija će posljedica biti pozitivna na Sudnjem danu, odnosno da obavljaju namaz i daju zekat, kako bi im Allah osigurao pomoć i pobjedu na ovome svijetu, ali i na Dan svjedočenja. Zato Uzvišeni Allah kaže:  "Al­lah doista vidi što vi radite." Znači, On, dž.š., neće zanemariti, niti će se izgubiti ijedno djelo koje neko učini, bilo dobro ili zlo, svakog će nagraditi prema njegovim djelima. Ibn-Džerir kaže da Allah, dž.š., ovim saopćava ljudima da On izuzetno dobro vidi sve što oni čine, kako bi Mu bili u cijelosti pokorni i kako bi bili oprezni da ne griješe.

- Oni govore da u Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin! To su puste želje njihove! Reci: "Dajte svoj dokaz, ako is­tinu govorite!" /111/ "A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela činio, pripada nagrada kod Gospodara nje­gova; takvi se neće ničega bojati, niti će za bilo čim tugovati." /112/ "Židovi govore: 'Kršćani nisu na pravom putu', a kršćani kažu: 'Židovi nisu na pravom putu', a oni Knjigu čitaju! Tako govore oni koji ne znaju." Allah će im na Sudnjem danu presuditi u onome o čemu se oni ne slažu/113/

 

Allah Uzvišeni objašnjava oholost židova i kršćana, jer i jedni i drugi samo za sebe tvrde da niko osim njihovih pripadnika neće ući u Džennet. U Suri "El-Maida ("Trpeza").   On saopćava kako oni govore:

     "Mi smo djeca Allahova i miljenici Njegovi." (Ibid.,5:18) Allah Uzvišeni po­kazuje da je to lažna tvrdnja, navodeći da će ih kazniti za grijehe njihoveA da je istina to što tvrde, On ih ne bi kaznio! Zato ovdje kaže:    "To su samo njihove želje puste."  Ebul-Alije u vezi s tim kaže: "To su želje koje su očekivali od Allaha bez osnova." Zatim Allah kaže:

        "Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!", tjdajte svoj dokaz i objašnjenje ako je istina ono što tvrdite!

A zatim kaže  "A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela činio." Seid ibn Džubejr u vezi s tim kaže: "Svakako, ko se iskreno bude Allahu predao i dobra djela činio, tj. slijedio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem"Da bi nečije djelo bilo primljeno, mora ispuniti dva uvjeta: da bude iskreno predan samo Allahu i da postupa ispravno i u skladu sa Šeri­jatom. Prema tome, ako bude iskren ali ne postupa ispravno, neće mu biti prihvaćeno. U tom smislu i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /106/ "Ko uradi nešto što nije u skladu s našom stvari (tj. s islamom), to se odbacuje." (Prenosi Muslim od Aiše, r.a.)

Allah Uzvišeni kaže:

        "I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim što su ih činili i u prah i pepeo ih pretvoriti." (25:23) Ukoliko, pak, djelo bude u skladu sa Šerija­tom, ali bude bez iskrene namjere urađeno, ono će također biti odbačeno i bit će tretirano kao djelo licemjera i dvoličnjaka. Zato Uzvišeni kaže:

            

"Ko žudi da se susretne s Gospodarom svojim, neka dobra djela čini i nikoga Mu u ibadetu ne pridružuje kao suparnika." (18:110) Zatim, kaže:

           "Takvi se neće ničega bojati, niti će za bilo čim tugovati." Za to su njima osigurane nagrade, a sigurni su i od straha, jer oni se neće ničega što pred­stoji bojati, niti će tugovati za bilo čime što je prošlo i što su ostavili iza sebe.

           "Židovi govore: "Kršćani nisu na pravom putu", a kršćani kažu: "Židovi nisu na pravom putu", a oni Knjigu čitaju!..." Allah Uzvišeni objašnjava međusobnu suprotstavljenost, mržnju, neprijateljstvo i tvrdokornost židova i kršćana. U tome smislu i Ibn-Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Kada su kršćani iz plemena Nedžran došli kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tu su došli i židovski rabini koji su s njima polemizirali pred Božijim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem Rafi' ibn Harmele je rekao: "Vi niste na pravom putu", a zatim je negirao Isaa i Indžil. Jedan od nedžranskih kršćana rekao je židovima: "Vi niste na pravom putu", a zatim je negirao vjerovjesništvo Musaovo i TevratU vezi s tim, Allah je objavio riječi:

 "Židovi govore: "Kršćani nisu na pravom putu", a kršćani kažu: "Židovi nisu na pravom putu", a oni Knjigu čitaju!...", tjnavodi da svaki od njih u svojoj Knjizi čitaju potvrdu onoga što su negirali.

       "Tako govore oni koji ne znaju"U vezi s riječima:    "...oni koji ne znaju" postoje među učenjacima razilaženjaAta kaže: "To su narodi koji su živjeli prije židova", dok Es-Suddi ističe da su to Arapi koji su go­vorili: "Muhammed nije na Pravom putu!" Ibn-Džerir se međutim opredijelio za mišljenje da je to opći pojam koji se može odnositi na sve, budući da ne postoji čvrst argument koji bi potvrdio samo jedno od navedenih mišljenja.[50]

        

"Allah će im na Sudnjem danu presuditi u onome o čemu se oni ne slažu", tj. On će među njima presuditi Svojom pravednom presudom.

 

"Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Oni će na ovome svijetu poniženje doživjeti, a na drugom ih čeka kazna velika."/114/

 

Među komentatorima Kur'ana postoje dva mišljenja u pogledu određenja onih koji brane da se u Allahove hramove ulazi i koji rade na njihovu rušenju: jedni smatraju da su to kršćani koji su pomogli Nabukodonosora da sruši Sveti hram (u Jerusalemu), a drugi, da su to idolopoklonici koji su se na dan ugovora na Hudejbiji postavili pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ne bi sa svojim ashabima ušao u Meku, pa je on zaklao svoj kurban u dolini Tuva i sklopio s njima sporazum. Tada im je rekao: "Niko nije sprečavao da se ulazi u ovu Kuću ni onda kada bi sreo čovjeka koji je ubio njegovog oca i brata!" Oni su mu odgovorili: "Kod nas ne može ući onaj koji je ubijao naše očeve u bici na Bedru dok je ijedan od nas živ." U vezi s riječima:  "...i koji radi na tome da se oni poruše", oni kažu: "one koji su sprečavali da ulaze u njih kako bi Allahovo ime spominjali prilikom dolaska na hadž i umru." Ibn-Džerir se opredjeljuje za prvo mišljenje dokazujući da Kurejšije nisu radili na rušenju Kabe, za razliku od Bizantinaca, koji su radili na rušenju Svetog hrama. Drugo mišljenje koje se prenosi od Ibn-Abbasa (a Allah to najbolje zna!) najispravnije je, jer su kršćani dok su sprečavali židove  i bili bliži nego židovi da obavljaju molitvu u Svetom hramu slijedili ispravniju vjeru. U to vrijeme spomen Allaha kod židova nije bio prihvatljiv, budući da su oni ranije prokleti od Davuda i Isaa, sina Merjemina, zbog toga što su griješili i neprijateljski se prema njima odnosiliIdolopoklonici su protjerali Allahovog Poslanika i njegove ashabe iz Meke zabranjujući im obavljanje namaza u hramu Kabe. U vezi sa stavom da Kurejšije nisu radili na rušenju Ka'be, treba postaviti pitanje: koje je rušenje veće od onoga što su oni učinili? Jer oni su protjerali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe, a Kabu uzeli za svoje kipove, kumire i idolopoklonstvo, kao što Uzvišeni kazuje:

                    

"Šta preostaje, nego da ih Allah kazni, jer oni brane pristup Časnom hramu iako nisu nje­govi čuvari. Njegovi čuvari su oni koji se Alla­ha boje, ali većina njih to ne zna." (8:34) [51] Zatim:

 

"Idolopoklonici nisu dostojni Allahove dža-mije održavati kad sami svjedoče da su ne-vjernici. To su oni čija će djela biti poništena i koji će u vatri vječno ostati." "Allahove dža-mije održavaju oni koji u Allaha i drugi svijet vjeruju, koji obavljaju namaz i daju zekat, i koji se nikoga osim Allaha ne boje." (9:17,18)

Ako su ti i takvi odstranjeni i zabranjeno im da uđu u džamiju, postavlja se pitanje: ima li većeg rušenja od toga? Jer, pod održavanjem se ne misli samo na gradnju i podizanje džamija, nego se misli na održavanje uz spominjanje Allaha u njima, na provođenje Njegovog Šerijata i na čistoću od prljavštine i idolopoklonstva.[52]   "Takvi bi tre­balo da u njih samo sa strahom ulaze."  Ovo je informativna rečenica koja ima smisao imperativa i znači: ne dozvolite, ako budete u mogućnosti, da ovi u njih ulaze, osim ako s vama imaju sporazum o miru i plaćaju džizju. Stoga je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je osvojio Meku, naredio da se od slijedeće, devete godine, oglasi na Mini: /107/ "...da od te godine ne može nijedan idolo­po­klonik hadž obavljati, da oko Kuće/Kabe ne može obilaziti onaj ko je go. A onaj koji je pod ugovorom važi mu do isteka." To je, dakle, prihvaćanje i provođenje u praksu riječi Uzvišenog:

"O vjernici, mnogobošci su sama pogan i neka više ne dolaze hodočastiti Časni hram poslije ovogodišnjeg hadža." (9:28) Kao što se vidi iz naprijed navedenog, ovo obećanje Allah je ispunio zabranjujući pristup idolopoklonicima Časnom hramuAllahu hvala i Allahov Poslanik, sal­lallahu alejhi ve sellem, ostavio je oporuku da na Arabijskom poluotoku ne mogu ostati dvije vjere, te da se židovi i kršćani odatle imaju odstraniti. To je samo izraz počasti Časnom hramu i čistota zemlje kojoj je Allah poslao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svim ljudima, da ih obraduje i opomene.

To je dakle poniženje na ovome svijetu budući da je nagrada, odnosno kazna primjerena djelu. Prema tome, kao što su oni zabranjivali vjernicima pristup Časnom hramu, i njima je zabranjen pristup; kao što su oni vjernike protjerali iz Meke, i oni su odatle protjerani. Na drugom svijetu njima pripada kazna bolna za prijestupe koje su učinili u Časnom hramu postavljajući u njemu kipove i prizivajući druga božanstva osim Allaha, što su tavaf činili, obilazili ga goli.

 

"Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo liceAllah je, doista, neizmjerno dobar i On sve zna."/115/

 

Ovaj ajet sadrži, a Allah to najbolje zna, jedan vid utjehe za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe koji su istjerani iz Meke i odvojeni od svoje džamije i mjesta obavljanja namaza Allahov Poslanik, dok je bio u Meki, okretao se prema  Sve­tom hramu u Kudsu, a pred njim je bila Kaba, a kada je došao u Medinu, okretao se od Kabe prema Kudsu šesnaest ili sedamnaest mjeseci Zatim mu je Allah dozvolio da se okreće prema Kabi. Zato ovdje kaže:

        "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice."  Ebu-Ubejd el-Kasim ibn Sellam u svom djelu   "Derogirajuće i derogirano" kaže: "Hadžadž ibn Muhammed nam prenosi izviješće uz lanac od Ibn-Abbasa da je rekao: Prvo što je dokinuto u Kur'anu i nama saopćeno jeste pitanje kible, a Allah to najbolje zna Allah Uzvišeni kaže:

        "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okre­nete, tamo je Allahovo lice." Dakle, prvo je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, određena kibla i on je klanjao okrenuvši se prema Svetom hramu u Kudsu, a napustio Drevni hram, Kabu, a potom mu je određeno da se okreće Drev­nom hramu, Kabi, tako što Allah, dž.š., kaže:         

"I iz svakog mjesta u koje dođeš, ti lice svoje Časnom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite." (2:150)

Mudžahid kaže:  "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okre­nete, tamo je Allahovo lice."  Znači: gdje god bili, Kaba vam je kibla prema kojoj ćete se okretatiIbn-Džerir kaže: "Neki kažu da je ovaj ajet Allah obja­vio prije nego je naredio okretanje prema Kabi." Drugi navode: "Objavljen je uz dozvolu od Allaha da se klanja dobrovoljni namaz okrećući se prema istoku ili prema zapadu, na putu i u slučaju velikog straha. Ebu-Kurejb prenosi s lancem od Ibn-Omera, da je on klanjao, pa mu se jahalica okrenula, te navodi da je i Allahov Poslanik to činio tumačeći ajet:

      "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." To prenose: Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesa'i, Ibn Ebi-Hatem i Ibn-Merdevejh sa više predanja od Abdul-Melika ibn Ebi-Sulejmana. Osno­va je ovoga hadisa u dva  Sahiha od Ibn-Omera i Amira ibn Rebie, gdje se ne spominje ajet.

Neki kažu da je objavljen ljudima koji nisu znali kiblu, odnosno stranu na kojoj se nalazi, pa su klanjali okrećući se u različitim pravcima. Muhammed ibn Ishak el-Ehvazi navodi predanje sa lancem prenosila­ca koji seže do Amira ibn Rebie, odnosno njegovog oca, da je rekao: "Bili smo sa Allahovim Poslanikom jedne crne i tamne noći i otišli u neko mjesto gdje je jedan čovjek pravio od kamenja mesdžid gdje bi klanjaoKada je svanulo, vidjeli smo da smo klanjali okrećući se u pravcu koji nije bio prema kibli. Rekli smo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: Allahov Poslaniče, sinoć smo klanjali a nismo bili okrenuti prema kibli." Nakon toga, Allah je objavio ajet:

        

"Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice."  Prenose Et-Tirmizi i Ibn-ebi-Hatim sa slabim predanjem, a postoje i brojna druga predanja s lancima u kojima ima slabih mjesta, ali koje ipak jedni drugu podupiruŠto se tiče ponavljanja namaza u slučaju da se utvrdi da je kibla bila pogrešno određena, tu ima različitih mišljenja (Ovi dokazi, tj. sam ajet i naprijed navedeni hadisi govore u prilog tome da ponavljanje nije pot­rebno, a Allah to najbolje zna!)

Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Mudžahida da je rekao: Kada je objavljen ajet:

    "Pozovite Me, i zamolite i ja ću vam se odazvati", oni su pitali: "U kome pravcu?", a zatim je objavljeno: "Kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice."  Ibn-Džerir kaže: "Riječi:

      "Allah je, doista, neizmjerno dobar i On sve zna"  znače da On obuhvaća Svoja stvorenja neizmjernom Dobrotom i Darežljivošću, dok riječ:  / "Sveznajući" znači da On izuzetno dobro zna šta oni rade, da ništa ne nedostaje niti promiče Njegovu znanju, nego da sve savršeno dob­ro zna." 

 

- Nevjernici govore: "Allah je sebi dijete uzeo." Uzvišen neka je On! Naprotiv, Njemu pripada sve što je na nebesima i Zemlji i Njemu se sve pokorava." /116/ "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, a kada nešto odluči, On samo kaže: 'Budi!' i to biva." /117/

 

Ovaj i slijedeći ajet sadrže odgovor kršćanima, kao i njima sličnim, židovima i Arapima idolopoklo­nicima, koji smatraju da su meleci (anđeli) kćerke Al­lahove. Allah ističe da su njihove tvrdnje i riječi da Allah ima djecu neistinite i lažne, a zatim kaže:

     "Naprotiv, Njemu pri-pada sve što je na nebesima i Zemlji", odnos­no, nije tako kako oni izmišljaju; Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji; On time raspolaže, jer ih je On stvorio, On ih opskrbljuje, određuje sve, podvrgava Sebi, upravlja i raspolaže svim po Svojoj volji. Oni su svi Njegovi robovi i u Njegovoj vlasti, pa kako će biti Njegova djeca kada djecu rađaju parovi!? On, međutim, Veličanstven i Uzvišen, nema para niti ortaka u pogledu veličine i dostojanstva, kao što nema ni drûge, pa kako da ima dijete?!

On kaže:

"On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, otkuda Njemu dijete, a On nema drûgê? a stvorio je svaku stvar i On sve zna"  (6:101), kao i:

                                       

- Oni Govore: "Svemilosni je uzeo dijete", /88/ "Vi doista teško i odvratno govorite." /89/ "Gotovo da se nebesa raspadnu i Zemlja provali i planine zdrobe" /90/ "Što Svemilosnom dijete pripisuju!" /91/ "Jer nema potre­be da Svemilosni dijete ima." /92/ "Ta svi oni, i na nebesima i na Zemlji, doći će Svemilos­nom kao robovi." /93/ "On ih sve pamti i tačno zbraja." /94/ "I svi će Mu, na Danu sudnjemu, pojedinačno doći." /95/ (19:88-95) 

Allah Uzvišeni kaže:

          

- Reci: "On je Allah! Jedan Allah je utočište svakome, Nije rodio i rođen nijeI niko Mu ravan nije." (112:1-4)

U ovim časnim ajetima Allah potvrđuje da je On Veliki Gospodar, Kojemu nema ravnoga ni sličnoga, te da je sve osim Njega stvoreno i podvrgnuto Njegovom gospodarenju, pa je nemoguće da ima dijete! U tom smislu, uz komentar ovoga ajeta iz sure "El-Bekara", tj. "Krava", El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa u kome se navodi Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, komentar: /108/ Allah Uzvišeni kaže: "Sin Ademov (čovjek) u laž Me ugoni, a to nema pravo; On Me huli, a to nema pravo! On Me negira, tvrdi da Ja nisam u stanju ponovo oživiti kao što je bio, i huli Me tvrdnjom da imam sina! A Ja sam doista Uzvišen, da bih imao drûgu ili sina!" U Sahihima (El-Buharijinom i Muslimovom) se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /109/ "Niko od Allaha nema više strpljenja da sluša uvrede! Oni Mu pripisuju sina, a On ih opskrbljuje i dobro daje."

U vezi s riječima: "Njemu se svi pokoravaju" Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa navodi:  "pokoravaju se", znači "klanjaju "; Ikreme i Ebu-Malik kažu:

    "Njemu se svi pokoravaju", znači "Priznaju Ga klanjajući Mu se", a Mudžahid ističe da to znači: "Pokoravaju Mu se".

Riječi:   "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje", znače da ih On stvara bez prethodnog primjeraIbn-Džerir navodi da to znači: "On je Velik i Uzvišen da bi imao sina; On je vladar nebe­sa i Zemlje, na kojima sve svjedoči Njegovu Jednoću i priznaje pokornost Njemu. Jer On je Tvorac svega iz ničega, Stvaralac i Davalac egzistencije bez prethod­nog osnova i primjera prema kojemu bi to učinio."  Allah ovim saopćava robovima Svojim da je među onima koji to Njemu svjedoče i Mesih, za kojega tvrde da je Njegov sin, pa im kazuje da je Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez prethodnog primjera i osnova (iz ništa), stvorio i Mesiha bez oca i to samo Svojom Moći.

 

- A oni koji ne znaju, govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakav znak (ajet) dođe!" Tako su gotovo istim riječima govorili i oni prije njih, čija su srca slična njihovim! A Mi ajete objašnjavamo lju­dima koji čvrsto vjeruju." /118/

 

El-Kurtubi kaže:  "Trebalo bi da Allah s nama razgovara", znači da s nama razgo­vara o tvom vjerovjesništvu, Muhammede. To su govorili Arapi koji nisu vjerovali.

        "Tako su, gotovo istim riječima, govorili i oni prije njih."  Učenjaci navode da se to odnosi na židove i kršćaneTo potvrđuje i to što su Arapi idolopoklonici govorili ovako kao u riječima:

       Oni go­vore: "Nećemo   ti  vjerovati sve dok nam iz Zemlje izvor ne izvedeš"  (17:90), do riječi:

 ..       Reci: "Uzvišen neka je Gospodar moj! Pa zar ja ni­sam samo čovjek, Poslanik?!" (17:93) Zatim:

- Oni koji ne žude da se s Nama sretnu, govo­re: "Zašto nam se ne pošalju meleci i zašto svog Gospodara ne vidimo?!" (25:21), te drugim ajetima koji ukazuju na nevjerovanje arapskih idolopoklonika,[53] na njihovu tvrdokornost, inad i za­pitkivanja u vezi sa stvarima za kojima nemaju neke potrebe, kao što su to činili narodi prije njih koji nisu poznavali Knjigu objavljenu ili pak neki drugi Allah Uzvišeni kaže:

                

- Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš KnjiguPa, od Musaa su tražili i više od toga kada su govorili: "Pokaži nam Allaha zorno!"

  "...čija su srca slična njihovim", tj. srca arapskih idolopoklonika liče srcima onih prije njih u pogledu nevjerovanja, tvrdokornosti i inada

     "A Mi ajete objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju", tj. Mi smo objasnili dokaze o istinitosti Poslanika svakome ko to prihvaća i vjeruje.

 

"Mi smo te poslali sa Istinom, da radosne vi­jesti i opomene doneseš, a ti nećeš biti pitan za one koji će u Džehenemu biti."/119/

 

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /110/ Objavljeno mi je:

      "Mi smo te poslali s Istinom, da radosne vijesti i opomene done­seš", a zatim je rekao to je da obraduje Džennetom i upozori na Džehenem. Riječi Uzvišenog:

     "a ti nećeš biti pitan za one koji će u Džehenemu biti"  najviše učača čita:  ُْ "Ti nećeš biti pitan", tj. Mi te nećemo pitati za nevjerstvo onoga ko u tebe nije vjerovao, pošto Allah Uzvišeni kaže:

      "Jer, tvoje je da pre­neseš, a Naše da tražimo polaganje računa" (13:40);

      

"Ti opominji, jer tvoje je da opominješ." /21/ "Ti vlasti nad njima nemaš."/22/ (88:21-22) Neki to čitaju ovako:  "A ti ne pitaj za one koji će u Džehenemu biti", dakle, sa "fethom" na "ta" i negativnim imperativom, što znači: ne pitaj kako im je! Abdurrezzak prenosi od Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: /111/ "Da mi je znati šta su moji roditelji radili! Da mi je znati šta su moji roditelji radili! Da mi je znati šta su moji roditelji radili!" pa je, potom, objavljeno:

     "A ti ne pitaj za one koji će u Džehenemu biti."  Poslije toga, on ih nije do smrti spomenuo. Međutim, hadis koji se pre­nosi o životu njegovih roditelja, sallallahu alejhi ve sellem, ne nalazi se u šest priznatih zbirki niti u dru­gima, a lanac prenosilaca mu je slabAllah to najbo­lje zna! Moguće da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio oprost za svoje roditelje prije nego je znao šta je s njima, a kada je to saznao, ogradio se, jer mu je saopćeno da su stanovnici Vat­re, kao što je potvrđeno u sahih hadisu.[54]

 

- Ni židovi, ni kršćani, neće biti tobom zadovoljni sve dok ne budeš slijedio vjeru njihovuReci: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon znanja koje si dobio, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi, niti pomoći." /120/ "Oni ko­jima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno, to su oni koji u nju vjerujuA oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurni  gu­bitnici."/121/

 

Ibn-Džerir kaže: Riječi Uzvišenog:

   

"Ni židovi, ni kršćani, neće biti tobom zadovoljni sve dok ne budeš slijedio vjeru njihovu", znače: Muhammede! Ni židovi ni kršćani s tobom nikada neće biti zadovoljni, sve dok ne budeš slijedio ono što njih zadovoljava i što im odgovara! Zato, traži da Allah bude zadovoljan istinom s kojom te je poslao.

    Reci: "Allahov put je jedini pravi put!", tj. reci, Muhammede, doista je     Allahova Uputa s kojom me poslao prava uputa, tj. to je prava vjera. Zatim:

"A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon znanja koje si dobio, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi, niti odbraniti."  U ovim je riječima prijetnja i ukazivanje na veliku opasnost za ummet od slijeđenja puta židova i kršćana, nakon spoznaje dobivene iz Kur'ana i sunneta, Allah nas sačuvao toga! Riječi su upućene Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zapovijed njegovim sljedbenicima (ummetu).[55]

Uzvišeni Allah kaže:       "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno..."  U vezi s tim Seid i Katade kažu: "To su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem", a Ibn-Mes'ud ističe: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život,  'istinsko čitanje' jeste ono kojim se halal dopušta, a haram zabranjuje, čitanje kako je to Allah objavio, pri čemu se nijedna riječ ne može iskriviti, niti bilo što slobod­no tumačiti, tj na način suprotan osnovnom smislu." Ibn-Abbas slično navodi. Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se /114/ da je on, kada bi naišao na "ajet milosti", molio Allaha za milost, a kada bi naišao na "ajet kazne", tražio zaštitu od Alla­ha. Riječi Uzvišenog: "..To su oni koji u nju vjerujuA oni koji u nju ne budu vjerovali", predstavljaju predikat za naprijed navedene riječi:

       "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno." To znači: onaj ko bude istinski postupao u skladu s knjigama objavljenim ranijim poslanicima i vjerovao u ono sa čime sam te poslao, Muhammede", što je opet u skladu s riječima Uzvi-šenog:              

- Reci: "O Sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam je objavljeno od Go­spodara vašega." (5:68) Dakle, ako ih se budete istinski pridržavali, u njih istinski vjerovali, potvrdit ćete i prihvatiti izviješća koja se u njima nalaze u vezi s poslanstvom Muhammedovim, salla­llahu  alejhi  ve sellem, njegovim osobinama i svojstvima, odnosno zapovijed da se on slijedi, pomaže i prihvati, što će vas dovesti do istine i dobra i na ovome i na drugom svijetu, kao što Allah Uzvišeni kaže:

                    

"Oni koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika nepismenog, kojega oni kod sebe u Tevratu i Indžilu nalaze..." (8:157) Zatim:

"Ako oni prime islam, onda su na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da saopštiš. A Allah dobro vidi robove Svoje." (3:20)  U tom smislu Allah također kaže:

       "A oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurno gubitnici", od-nosno:          "A onim saveznicima koji u njega ne vjeruju, boravište je Vatra." (11:17)  U sahihu hadisu stoji: /115/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, svako iz ovoga naroda, bio židov ili kršćanin, ko bude za mene čuo, a ne bude vjerovao, ući će u Vatru."

 

"O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam darovao, i toga što sam vas nad drugim ljudima bio odlikovao." /122/ "I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i kada im niko neće pomoći."/123/

 

Već je naveden ajet sličnog sadržaja u dosadašnjem komentaru ove sure, a ovdje se to ponavlja u cilju potvrđivanja i podsticanja slijeđenja Muham-meda, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno da sinovi Israilovi ne zavide svojim amidžićima, Arapi­ma, što im je Allah dao poslavši im Pečat svih poslanika (Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem) između njih, da ne budu nepovjerljivi prema njemu.[56]

 

- I kada je Ibrahima Gospodar njegov s neko­liko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on pot­puno izvršio, Allah je rekao: "Učinit ću da ti budeš ljudima vođa." On je upitao: "A i neki iz mog potomstva?" Odgovorio mu je: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!"/124/

 

Znači: Spomeni ti, Muhammede, tim idolopo-klonicima i sljedbenicima dviju Knjiga koji svojataju vjeru Ibrahimovu, a sami je ne slijede, nego je slijede oni koji su na Pravom putu, ti i vjernici koji su uz tebe spomeni im iskušenje Ibrahimovo, njegov ispit kome je bio podvrgnut kada je dobio zapovijedi i zabrane, "pa ih je on potpuno izvršio", tj. u cijelosti ih je proveo u praksu, kao što Uzvišeni kaže:

     "i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno ispunjavao" (53:37), tj. koji je ispunjavao iskreno sve što mu je Allah Šerijatom propisao. Allah Uzvišeni kaže:

                      

"Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, nego je bio pravi vjernik, musliman, a nije bio ni idolopoklonik."/67/ "Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjerujuA Allah je zaštitnik vjernika." /68/ (3:67-68)  Riječi Uzvišenog: "s nekoliko (riječi)" znače "s nekoliko šerijatskih odredbi, zapovijedi i zabrana"Ovdje se upotrebljava izraz u smislu "sudbinskih riječi", kao što Allah Uzvišeni kaže za Merjemu, a.s.:

        "I ona je u Riječi Gospodara svoga i Knjige Njegove vjerovala i bila od onih koji su Mu klanjajući pokorni." (66:12) Ova riječ se upotrebljava, dakle, u šerijatskom smislu, kao i u slijedećem primjeru: "Riječ Gospodara tvoga vrhunac je istine i pravde" (6:115), tj. Njegove su riječi u funkciji Šerijata ili izviješća istinita, ili zahtjevi pravedni, bez obzira bili zapovijedi ili zabrane. U tom smislu dolazi i ovaj ajet:

     "I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio", tjon ih je u praksu proveoZatim kaže:

     "Učinit ću da ti budeš ljudima vođa."  To mu je nagrada za sve što je učinio izvršavajući zapovijedi i izbjegavajući zabrane, pa ga je Allah za to učinio vođom ljudi i primjerom na koji se ugledaju.

Postoje razilaženja u pogledu određenja riječi kojima je Allah iskušao Ibrahima, a.sMuhammed ibn Ishak prenosi predanje s lancem od Ibn-Abbasa da je rekao: Riječi kojima je Allah iskušao Ibrahima, a.s., i koje je on "potpuno izvršio" jesu: zapovijed da napusti svoje sunarodnike, što je on, u ime Allaha, potpuno izvršio; rasprava sa Nemrudom, u ime Alla­ha, kada ga je on izložio velikim opasnostima ukoliko se ne bude s njim slagao; strpljivost kada su ga bacili sa ciljem da ga spale u vatri kako bi pokazali svoju silu; napuštanje svoje domovine u ime Allaha, Koji mu je zapovjedio da to učini; zapovijed da bude gos­toprimljiv i strpljiv i lično i u pogledu imovine; iskušenje kojem ga je izložio zapoviješću da zakolje svoga sinaPošto je kroz sve to prošao i potvrdio da je iskreno odan u nevoljama, Allah Uzvišeni je rekao:

 ِْ    "Budi predan", a on je rekao: "Ja sam predan Gospodaru Svjetova." (2:131)

Ibn Ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn Ebi-Nudžejha prenosi od Mudžahida da je rekao:

     I kada je Ibra­hima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, rekao mu je: "Ja ću te staviti na kušnju, ali koju?" On je rekao: "Da me postaviš da ljudima budem vođa." Rekao mu je: "Da", a on je upitao: "A moji potomci?" Allah mu je rekao:

     "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!" Zatim mu je rekao: "Hram (Kuću) učinit ćeš utočištem za ljude." On je rekao: "Da." Zatim mu je rekao: "sigurnim mjestom"Od­govorio je: "Da." Zatim je rekao: "I učinit ćeš nas predanim Tebi, a da i moji sljedbenici budu ummet predanih (muslimana)." Rekao mu je: "Da." Zatim je rekao: "One njegove stanovnike koji budu Allaha vjerovali opskrbit ćeš plodovima." Rekao je: "Da." Ibn-Džerir u vezi s tim kaže da je moguće da se  izraz "riječi" odnosi na sve što je navedeno, a moguće je da to bude tako samo djelimično, ali da je nedopustivo da se ograniči na nešto određeno bez odgovarajućeg hadisa ili slaganja uleme. O tome mišljenju nije preneseno nijedno vjerodostojno predanje pojedinaca niti skupina koje bi se moralo prihvatiti.

        Rekao mu je: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!"  Kada je Allah Ibrahima učinio vođom, on je zamolio Allaha da vođe nakon njega budu iz njegovoga roda, pa mu je udovoljeno, ali je i obaviješten da će u njegovu rodu biti silnika i da im Allahovo obećanje neće biti dostupno, te prema tome oni neće biti imami i na njih se ne može ugledati. Dokaz da je udovoljeno njegovoj molbi jesu i riječi Uzvišenog u suri "El-Ankebut", tj. "Pauk":

      "I učinili smo u potomstvu njihovom, vjerovjesništvo i Knjigu." (57:26) Prema tome, svaki vjerovjesnik kojega je Allah poslao i svaka knjiga koju je Allah objavio nakon Ibrahima, došli su njegovim potomcima.

 

 

- I kada Mi Hram učinismo utočištem i sigurnim mjestom za ljude: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu "da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili, koji u njemu budu boravili, ruku i sedždu činili." /125/ A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem i snabdij plodovima stanovnike njegove, one između njih koji budu u Allaha i drugi svijet vjerova­li!", On je rekao: "Onome koji ne bude vjero­vao, dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da u paklenu vatru uđeA grozno je to boravište!" /126/ I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, (molili su): "Gospodaru naš, primi to od nas, jer Ti, uisti­nu, sve čuješ i znaš." /127/ "Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimani­ma), i porod naš neka bude Tebi odan, pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i milostiv si."/128/

 

U vezi s riječima: "I kada Mi Hram učinismo utočištem" El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Kada bi tu dolazili, ne bi se  nikada do kraja zadovoljili, te bi se ponovo vraćali na to mjesto." U vezi s ovim riječima Allaha Uzvišenog, Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Abde ibn ebi-Lubabe: "Niko odatle ne bi otišao a da u njemu ne ostane žar za novim povratkom." Kurtubi navodi stihove u kojima pjesnik o tome lijepo kaže:

Hram je učinio stjecištem molitve za njih,

a trenutak konačnog zadovoljstva nedokučivim.

Prema tome, iz komentara ovog ajeta vidi se da Allah Uzvišeni navodi značaj Hrama, te njegovu šeri-jatsku i sudbinsku dimenziju, budući da je to zborište za ljude, odnosno mjesto prema kojem duše ljudske iskazuju svoju privrženost i težnje, koje se nikada ne mogu zadovoljiti, pa makar dolazili svake godine, odazivajući se pozivu Allaha Uzvišenog, iskazanome kroz dovu Njegovog miljenika, Ibrahima, a.s.:

       "Pa učini srca nekih ljudi da čeznu za njima" (14:37), a zatim:     "Gospodaru moj, Ti moju dovu primi." (14:40)  Ovaj Hram zatim On, dž.š., predstavlja kao sigurno mjesto za svakoga ko tu dođe, bez obzira šta prije toga činioAllah Uzvišeni kaže:

           .

"Prvi Hram podignut za ljude jeste onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovi­ma." /96/ "U njemu su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao IbrahimI onaj ko uđe u nj, treba da bude siguran..." (3:96-97) U ovom časnom ajetu Allah, dž.š., ukazuje na Mekami-Ibrahim i naređuje da se pored njega klanja:

     "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!"  Komentatori Kur'ana ra­zilaze se u pogledu određenja MekamaIbn-Hatim, s lancem od Ibn-Abbasa, navodi : U riječima:

    "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!", izraz "Mekami-Ibrahim" odnosi se na cio Harem. Od njega se, također, navo­di da je rekao: "Mekami-Ibrahim, koji se spominje ovdje, jeste 'Mekami-Ibrahim' u okviru Džamije." Ima mišljenja da je Mekami-Ibrahim "cio prostor hadža"Tačno je međutim da je to kamen iza kojega je Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata Tavafa. El-Buhari navodi predanje od Vjerovjesnika, preko Enesa ibn Malika, koji kaže: Omer ibnul-Hattab je rekao: "Složio sam sa svojim Gospodarom u tri stvari ili je rekao: ”Složio se moj Gospodar sa mnom u tri stvari.” Rekao sam: "Allahov Poslaniče, kada bi uzeo Mekami-Ibrahim za mjesto namaza?!", pa je, nakon toga, objavljen ajet:

     "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!"  itd.

Hadis prenosi Muslim od Omera, koji je rekao: "Složio sam sa svojim Gospodarom u tri stvari: u po­gledu hidžaba (pokrivanja žene), zarobljenika na Bedru i Mekami-Ibrahima." Ibn-Džurejdž kaže na os­novu lanca prenosilaca od Džabira: /116/ "Allahov Poslanik je brzo išao tri obilaska, a četiri polahko, pa kada bi to završio, otišao bi do Mekami-Ibrahima i iza njega klanjao dva rekata, a zatim proučio:

     "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!"

Iz svega gore navedenog vidi se da je Mekam kamen na kojem je Ibrahim, a.s., stajao prilikom gradnje KabeKada bi završio rad na jednom zidu, prenio bi ga na slijedeću stranu dok nije završio rad na zidanju Kabe, kao što će biti pokazano u pripovi­jesti o Ibrahimovoj i Ismailovoj gradnji Hrama. Ovaj Mekam bio je ranije povezan sa zidom Kabe, a danas je, kao što je poznato, na posebnom mjestu, uz ulazna vrata, s desne strane. Odvojio ga je Omer ib­n-Hattab, r.a., imam i halifa pravovjernih, kojega smo dužni slijediti, a protiv toga nije bio nijedan od ashaba, r.a.[57]

          

"I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili, koji se u njemu budu osamljivali, ruku i sedždu činili." "Stavili smo u obavezu" znači "naredili smo" uz prijedlog "do, ka, prema", koji glagolu  omogućuje prijelaznost, čime glagol dobija smisao "dali smo i objavili"Zatim:     "da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili",  tj. da ga očiste od idolopoklonstva i klanjanja drugim božanstvima mimo Allaha. Značenje "tavafa"/obilaska poznato je, ali Seid ibn Džubejr u vezi sa riječima:   "za one koji ga budu obilazili"  kaže da znače: "ko bude dolazio sa strane i obilazio ga"Riječi:   "koji se u njemu budu osamljivali"  znače "koji u njemu budu boravili", a ima i mišljenja da to znači: "ko ga bude posjećivao iz svijeta i uz njega boravio"Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: Ako neko tu sjedi, spada u one koji se u njemu osamljuju, a tu spadaju čak i oni koji u mesdžidu spavaju. To navodi Ibn-Omer, za kojeg je utvrđeno da je spavao u džamiji Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio neoženjen.

   "Koji ruku i sedždu budu činili" u vezi s tim Ibn-Abbas kaže: "Ako neko klanja, već time on spada u one koji ruku i sedždu čine. Pozna­vaoci šerijatskog prava razilaze se u pogledu odgovo­ra na pitanje: "Šta je bolje, namaz kod Kabe u Haremu, ili obilazak oko njega?!" Malik kaže da je "tavaf" (obilazak) za strance bolji, dok većina učenjaka smatra da je uopćeno namaz bolji.

Dakle, to znači: Ibrahimu smo dali u obavezu, odnosno, Ibrahimu i Ismailu objavili smo da očiste Hram "za one koji ga obilaze, tu se osamljuju, čine ruku i sedždu", tj. da ga očiste od idolopoklonstva i sumnji i učine ga samo za Allaha, utočištem za one koji ga obilaze, uz njega borave te ruku i sedždu obavljaju. Značenje riječi "čišćenje džamija" uzima se na osnovu ovoga ajeta te riječi Uzvišenog:

             

"U džamijama koje se voljom Allahovom podižu, u kojima se spominje Njegovo ime, On se veliča jutrom i večeri." (24:36)  Prema velikom broju hadisa, sunnet je da se džamije očiste od nečistoće svega što uznemirava. U tom smislu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /117/ "Džamije su podignute za određenu svrhu." Postoje različita mišljenja u pogledu toga ko je prvi podigao Kabu. Neki navode da su to bili meleci, neki da je Adem, a.s., neki da je Šit, a.sVećina onih koji to na­vode sljedbenici su Knjige i to su mišljenja koja se ne mogu niti potvrditi niti odbaciti, ali se ne mogu tek tako ni prihvatiti. U slučaju da se zasnivaju na vjero­dostojnim hadisima, mogla bi se prihvatiti.

Riječi Allaha Uzvišenog:

         A kada je Ibra­him zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem", znače: učini ovaj komad zemlje sigurnim boravištem, što je sasvim odgovaralo situaciji budući da još nije bio počeo graditi Kabu. Allah Uzvišeni također kaže u suri "Ibrahim":

          A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem" (14:35) kao da ponovo, nakon završetka gradnje Kabe, smještanja svoje porodice i rođenja sina Ishaka, koji je bio mlađi od Ismaila trinaest godina, upućuje dovu. Zato on, na kraju dove kaže:         

"Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe." (14:39)

           
"I snabdij plodovima stanovnike njegove, one između njih koji budu u Allaha i drugi svijet vjerovali!" Ibn-Abbas kaže: Ibrahim je to zadržavao za vjernike isključujući druge ljude, pa je Allah objavio:

        

"On je rekao: 'Onome koji ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da u paklenu vatru uđe. A grozno je to boravište!'"  To znači: "I one koji ne budu vjero­vali Ja ću opskrbiti kao što opskrbljujem i vjernike. Zar da stvorim neko stvorenje, a ne opskrbim ga!? Dat ću im kratkotrajno da uživaju, a zatim ću ih prisiliti na primjerenu kaznu vatrom džehenemskom."

   "A grozno li je  to boravište", tj. bo­ravište i dohodište. U dva Sahiha se navodi predanje da je Enes ibn Malik rekao: Allahov Poslanik, sallal­lahu  alejhi  ve sellem, rekao je Ebu-Talhi: /118/ "Dovedi mi jednoga od vaših mladića koji će mi služiti (pomagati)!" Ebu-Talha je stavio mene iza sebe na konja, pa sam služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad god bi sjahao. Dalje kaže: Zatim je jahao dok se nije ugledalo brdo Uhud, a tada je rekao: "Ovo je brdo koje nas voli i koje mi volimo." Kada je došao nadomak Medine, rekao je: "Allahu moj, pro­glašavam  svetim sve što je između njena dva brda, kao što je to Ibrahim učinio s Mekom. Blagoslovi ih u njihovim uvjerenjima i mjerenjima" (tjtrgovini). U drugoj verziji stoji: "Bože, blagoslovi ih u svim mjerama, u mikalu, sa'u i muddu!" (određene mjere koje su najčešće bile u upotrebi u to vrijeme); El-Buhari dodaje: "tjstanovnike Medine".

Od Abdullaha ibn Zejda ibn Asima, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /119/ "Ibrahim je doista Meku smatrao za sveto mjesto i Allaha je molio za taj grad, pa i ja poput njega, Medinu smatram svetim mjestom i Allaha molim da je osigura u svemu, kako najmanjem muddu, tako i sa'u." /Prenosi El-Buhari/

Ove smo hadise naveli budući da imaju snagu dokaza svetosti Meke. U takve dokaze spada i mišljenje da je ona sveta od kada je stvorena sa Zemljom, što je vjerovatnije i jače, Allah to najbolje zna! Postoje drugi hadisi koji potvrđuju da je Meku Allah učinio svetom i prije stvaranja nebesa i Zemlje. U tom smislu, u dva sahiha se navodi predanje od Abdul­lahaibn Abbasa, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na dan osvojenja Meke: /120/ "Ovaj grad je Allah učinio svetim onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, i on je svet Al­lahovom odredbom do Sudnjega dana. Prije mene u njemu nije dozvoljena borba nikome, a ni meni nije bilo dozvoljeno više od sata u jednom danu. Prema tome, on je Allahovom odredbom svet do Dana sudnjega i u njemu se ne može ni trn posjeći, ne može se loviti, niti išta uzeti što se nađe na zemlji da se ne obznani, niti se smije čupati (zeleno) bilje”, Abbas je rekao: "Allahov Poslaniče, osim mekanskog nara (despik), jer ga koriste kovači za potpirivanje vatre i za kuće", pa je rekao: "Osim nara mekanskog"Navedeno prema Muslimu, a slično predanje postoji i od Ebu-Hurejre­ta. Što se tiče isticanja vrijednosti Meke u odnosu na Medinu ili obratno, to će biti kas­nije izloženo, inšaallah.

             

I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podi­zali, molili su: "Gospodaru naš, primi to od nas, jer Ti uistinu sve čuješ i znaš."  Riječ  "temelji" množina je od imenice "temelj, os­nov", odnosno, stup, osnov. Uzvišeni Allah kaže: Ti, Muhammede, podsjeti svoj narod na Ibrahimovu i Ismailovu gradnju Kabe i postavljanje temelja, kada su govorili:

        "Naš Gospodaru, primi to od nas, jer Ti uistinu sve čuješ i znaš", moleći tako Allaha Uzvišenog da to od njih primiTo potvrđuju i njihove riječi koje dolaze poslije navedenih:

        

"Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima)." Oni su učinili dobro, pa mole Allaha da im to primi, odnosno podigli su hram pa Allahu upućuju molbu da primi njihovo djelo, plašeći se istovremeno da ne bude primljeno. Tako čine pravi i iskreni vjernici, koje Allah Uzvišeni spominje:

        "I oni koji od onoga što im je dano udjeljuju i čija su srca puna straha..." (23:60), dakle, iz straha da to ne bude primljeno od njih.

U Sahihu El-Buharijevom navodi se da je Ibn-Ab­bas rekao: /121/ Prva žena koja je upotrijebila po­jas, tj. komad platna kojeg je vezala za pas a koji je sezao do zemlje brišući tragove hoda, bila je majka Ismailova. Ona je stavila pojas kako bi sakrila tragove od Sare. Nakon toga, Ibrahim je otišao s njom i nji­hovim sinom Ismailom, kojeg je dojila, ostavivši je kod Hrama i to kod jednog drveta iznad Zemzema, na najvišem dijelu džamije. U to vrijeme u Meki nije bilo nikoga, niti je bilo vode. On ih je ostavio na navedenome mjestu, ostavivši pored njih torbu s hurmama i mješinu s vodom. Potom je Ibrahim krenuo, a za njim i ona govoreći: "Ibrahime, gdje ćeš ti, a nas ostavljaš u ovoj dolini u kojoj nema ni prija­telja ni bilo šta drugo?" To mu je ponovila više putaAli se on nije obazirao. Zatim je rekla: "Je li ti to Allah naredio?" Odgovorio je: "Da." A ona je kazala: "Dakle, neće nas ostaviti!", i vratila seIbrahim je, potom, išao dok nije došao do prijevoja odakle ga nisu mogli vidjetiTada se okrenuo Hramu i podi­gavši ruke Allahu uputio ovu dovu:

"Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama..da bi zahvalni bili." (14:37)

Majka Ismailova dojila je svoga sina i pila vodu iz mješine dok je nije potrošila, a onda su ožednjeli i ona i njen sin. Gledala ga je kako se savija, odnosno, kako se prevrće, kao što kaže (prenosilac). Ne mo­gavši da to gleda, krenula je prema brežuljku Safa, koji joj je bio najbliži. Uspela se na brežuljak, a zatim okrenula prema kotlini, gledajući da li će koga vidjeti. Pošto nikoga nije ugledala, napustila je brežuljak i ponovo se spustila u dolinu, podigla jedan kraj svoje košulje, a zatim žurno krenula kroz dolinu do Merve. Tu je zastala nastojeći da koga ugleda. Pošto nikoga nije vidjela, to je učinila sedam puta Ibn-Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zato ljudi žurno idu između ova dva mjesta." Kada se približila Mervi, čula je glas i rekla sebi: "Slušaj!", a zatim slušala. Potom je ponovo čula glas i rekla: "Čula sam te, ima li kod Tebe pomoći?" Zatim se našla kod mjesta Zemzem s melekom koji je krajem ili, kako kaže, krilom nešto tražio, dok se nije pojavila voda. Ona je počela da to ograđuje uređujući svojim rukama ogradu, a zatim je zagrabila vode i stavila u svoju mješinu. Dok je ona grabila, voda je izvirala. Ibn-Abbas kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah se smilovao majci Ismailovoj, jer da nije ogradila Zemzem to bi bio izvor vode tekućice!" Zatim kaže: "Pa se ona napila vode i podo­jila dijete, a melek joj je rekao: 'Ne boj se izgubljenos­ti, ovdje će biti Hram koji će sagraditi ovaj dječak i njegov otacAllah doista ne ostavlja Svoje pripadnike da budu izgubljeni.'" Hram je bio podignut iznad zemlje poput brežuljka, a vode su ga plavile i s desne i s lijeve strane. Tako je bilo dok nije došla jedna grupa ljudi iz plemena Džurhum (odnosno jedna porodica iz Džurhuma), koji su bili na putu, pa su odsjeli u dnu Meke. Vidjeli su pticu kako kruži, pa su kazali: "Ova ptica kruži zbog vodeKoliko znamo, u ovoj kotlini nema vode !?"

Nakon toga, oni su poslali jednoga ili dvojicu ljudi, te su našli vodu. Vratili su se i obavijestili ih, pa su otišli tamo. Zatim kaže: Majka Ismailova je bila kod vode, pa su je upitali: "Dozvoljavaš li nam da odsjednemo kod tebe?" Odgovorila je: "Da, ali nemate pravo na vodu kod nas." Oni su rekli: "Uredu." Ibn-Abbas kaže: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "To je obradovalo majku Ismailovu, jer ona je voljela prijateljstvo." Oni su potom odsjeli, zatim su poslali po svoje porodice, koje su došle tu zajedno sa dijelom ljudi iz tamošnjih nastambi. Dječak je odrastao i od njih naučio arapski jezik. Svima se sviđao i cijenili su gaKada je došlo vrijeme za ženidbu, oženili su ga jednom ženom između njih. Majka Ismailova je umrla. Nakon što se Ismail oženio, Ibrahim je došao da vidi sina kojega je tu ostavioNije ga našao. Upitao je suprugu za njega, pa mu je rekla: "Otišao je da nam nešto done­se..."  Zatim je pitao kako žive,  pa mu je rekla: "Mi smo u lošim prilikama. U teškoćama smo i nevolji." Požalila mu seOn je rekao: "Kada ti dođe suprug, prenesi mu selame i reci mu da promijeni prag pred vratima." Kada je Ismail došao, kao da je nešto predosjetio, upitao je: "Je li ko dolazio?" Ona je rekla: "Da, dolazio je neki starac, pitao me za tebe i odgo­vorila  sam  mu šta je pitao. Pitao je kako živimo. Od­govorila  sam da imamo poteškoća i nevolja." On je tada upita: "Je li ti dao kakav savjet?" "Da", odgovo­rila  je ona"Rekao mi je da ti prenesem selam i da promijeniš prag pred vratima." On tada reče: "To je moj otac. Naredio mi je da se od tebe rastavim, pa otiđi svojima !" Nakon toga se razveo i oženio drugu iz istog plemena. Nakon podužeg vremena Ibrahim je ponovo došaoPošto opet nije našao sina kod kuće, ženu je upitao gdje se nalazi"Izišao je da nam nešto donese", odgovorila je ona"Kako ste?", upitao je. Pitao je, potom, kako žive i kako im je"Dobro nam je", odgovorila je ona i zahvalila se Allahu, dž.š"Šta jedete?" upitao je Ibrahim"Meso", odgovorila je"A šta pijete?" "Vodu", odgovorila je On je potom rekao: "Bože, blagoslovi meso i vodu (kojima se hrane)!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U to vrijeme oni nisu imali žita, jer da su ga imali, on bi zamolio Allaha da im to i dalje podari." Zatim je rekao: "Niko izvan Meke ne bi došao, a da se njih dvoje ne bi s njim sreli." "Kada ti dođe muž, prenesi mu selam i kaži da učvrsti prag!" Kada je došao Isma­il, upitao je: "Je li ko dolazio?" "Da", rekla je ona i po­hvalila se"Dolazio nam je jedan fini starac. Pitao me za tebe, pa sam ga izvijestila, pitao me kako živimo, pa sam mu rekla da živimo dobro." "Da li ti je šta savjetovao?", zapitao je on"Da, on ti šalje selame i kaže ti da učvrstiš prag pred vratima", odgovorila jeIsmail je potom rekao: "To je moj otac, a ti si taj prag. Rekao mi je, dakle, da te držim." Zatim je prošlo određeno vrijeme, pa je Ibrahim ponovo došao. U tom času Ismail je sebi šiljio strijele pod drvetom u blizini vrela ZemzemKada ga je ugledao, ustao je i dočekao ga pa su se pozdravili kao što dolikuje ocu i sinu. Zatim je on rekao: "Ismaile! Allah mi je nešto naredio." On mu je odgovorio: "Pa učini ono što ti je Gospodar tvoj naredio." "Hoćeš li mi pomoći?", upi­tao je"Da, pomoći ću ti", odgovorio je Ismail. Ibra­him je rekao pokazujući na uzvisinu oko njih: "Allah mi je naredio da ovdje izgradim Hram." Zatim su njih dvojica postavili temelje Hrama. Ismail je dono­sio kamenje i dodavao ga Ibrahimu, koji je zidao. Kada je građevina postala visoka, donio je ovaj kamen,[58] postavio ga i on je na njemu stajao dok je zidao, a Ismail mu dodavao kamenje. Pritom su govorili: "Naš Gospodaru, primi ovo od nasTi, doista, sve čuješ i znaš."  Oni su tako gradili Kabu kružeći oko nje i izgovarajući:       

 Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu "temelja Hrama", tjda li su to temelji koje je postavio Ibra­him, a.s., ili su tu ranije bili, od nosno da li je njemu bilo naređeno da na njima izgradi Hram? Najvjero­vatnije a Allah to najbolje zna da su temelji bili postavljeni prije Ibrahima, a da je pokazano gdje se nalaze, kao što Uzvišeni Allah kaže:

      "I kada smo kao utočište Ibrahimu pokazali mjesto Hrama..(22:26) Dakle, Hram je ranije postojao, a njemu je pokazano njegovo mjesto..

Ibn-Džerir kaže: Izvijestio nas je Hennad ibn Serijj, koji lanac prenosilaca vezuje za Halida ibn Arare, koji kaže: Neki čovjek je došao Aliji, r.a., i upitao: "Hoćeš li mi nešto reći o ovome Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je odgovorio: "Ne." Ali prvi hram koji je postavljen u Meki jeste Mekami-Ibrahim. Ko u njega uđe, siguran je. Ako želiš, reći ću ti kako je podignut. Allah je objavio Ibrahimu "da Mu sagradi Hram na Zemlji"Ibrahim je osjećao da tome nije dorastao, pa mu je Allah dao "Sekinu" samopouzdanje koje je došlo u vidu žesto­kog vjetra s dvije glaveJedna ga je pratila dok nije došao u Meku, na mjesto Hrama, gdje se savila poput zdjele. Ibrahimu je naredio da gradi tamo gdje se zaustavi SekinaIbrahim je tu izgradio Hram i ostalo mu je samo još da ugradi jedan kamen. Zatim je dječak pošao da traži kamen, a Ibrahim je rekao: "Ne, hoću kamen kakav ti ja kažem"Zatim je dječak krenuo, našao kamen i donio ga. Kada se vratio, vidio je da je on na tome mjestu već postavio Crni kamen. Rekao je: "Oče, ko ti je donio taj kamen?" On je odgovorio: "Donio mi ga je onaj koji se nije osla­njao na tvoju gradnju. Donio ga je Džebrail, a.s., s neba." Tako su ga dovršili.

 

* * *

 

Navodi se da je ovaj kamen bio bijeli hijacint (dragulj) poput cvijeta drveta "segam", da ga je Adem donio sa sobom iz Dženneta i da je pocrnio od grijeha ljudskih. Navodi se, također, da je Hram sagrađen od materijala četiri brda: Hira, Turi Sina, Turzita i El-DžudiAllah to najbolje zna.

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Seida ibn Musejjeba, koji je rekao: "Kazivao nam je Ali ibn ebi-Talib da je Ibrahim došao iz Jermenije sa Seki­nom, koja mu je pokazala mjesto Hrama, kao što pauk pravi kuću." Zatim kaže: "Pa su tu našli takvo kamenje da jedan ne može podići trideset ljudi." Rekao sam mu: Ebu-Muhammede, Allah Uzvišeni kaže:

        "I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali", a on je odgovorio: "To je bilo poslije." [59]