Thu01232020

Last updateFri, 10 Jan 2020 8am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi PREVODI KUR'ANA Ibn Kesir, Tefsir - Ali Imran 1 dio

Ibn Kesir, Tefsir - Ali Imran 1 dio

ALI IMRAN / IMRANOVA PORODICA
OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 200 AJETA

"Elif lam mim!" /1/ "Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni!" /2/ "On tebi objavljuje Knjigu s istinom, koja potvrđuje prethodne, a i Tevrat i Indžil je objavio", /3/ "još prije kao putokaz ljudima, a objavio je i Furkan. Onima koji u Allahove ajete ne vjeruju, pripada teška kazna, a Allah je silan i žestoko kažnjava!"/4/

Ranije smo komentirajući Ajetul-Kursiju naveli hadis u kojem stoji da se najveće Allahovo ime nalazi u ova dva ajeta.
"Elif-lam-mim!" /1/ "Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni, Održavatelj!" Na početku pog¬lavlja "El-Bekare" ("Krava") bilo je govora o komenta¬ru riječi "Elif-lam-mim!", a u komentaru "Ajetul-Kursije" govorili smo o ajetu:
"Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi i Vječni, Održavatelj!" pa nema potrebe da se to ponavlja.
"On tebi objavljuje Knjigu Istinitu", tj. On ti objavljuje Kur'an, Muhammede, sa Istinom, u koji nema nikakve sum¬nje.
"potvrđujući ono što je pred njom", tj. u knjigama objavljenim prije nje, jer te knjige potvrđuju ono što ona saopćava nago¬vještavajući još od davnih vremena obećanje od Al¬laha da će poslati Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i objaviti Kur'an časni.
"A i Tevrat je objavio", tj. Musau, sinu Imranovu, "i Indžil" Isau, sinu Merje¬minu, a.s., "prije" ovog Kur'ana,
"kao putokaz ljudima" u njihovo vri¬jeme.
“A objavio je i Furkan", koji ras¬tavlja Pravi put od zablude dokazima i pokazatelji¬ma koje Allah navodi, kojim objašnjava i na koje upo-zorava. Katade i Rebi' ibn Enes kažu: "Furkan je ovdje Kur'an!"
"Onima koji u Allahove ajete/znakove ne vjeruju", tj. koji ih negiraju i odbijaju kao lažne, "pripada žestoka kazna" na Sudnjem danu.
“A Allah je silan i strog!" prema svakome ko Njegove znakove smatra lažnim i ponaša se suprotno Njegovom Poslaniku.

"Allahu doista ništa nije skriveno, ni na Zemlji, ni na nebu!" /5/ "On vas oblikuje u matericama kako On hoće; nema drugog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!"/6/

Allah Uzvišeni saopćava da je On Znalac Nevidljivog i Vidljivog, te da mu ni na Zemlji, ni na nebu ništa nije skriveno. On je Onaj Koji vas, po Svojoj volji, u matericama stvara kao muškarce ili žene, lije¬pe ili ružne, nesretne ili sretne.
"Nema drugog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" To znači, On je Tvorac te, prema tome, jedino On zaslužuje obožavanje; Njemu nema sudruga i Njemu pripadaju nedostižna Veličina, Mudrost i šerijatske odredbe. Ovaj ajet sadrži jasan stav da je Isa, sin Merjemin, rob stvoreni kao što su stvoreni drugi ljudi, jer i njega je Allah Uzvišeni oblikovao u materici i stvorio kako je On htio! Pa kako će on biti bog, što tvrde kršćani!? Jer, i on se prevrtao u utrobi prolazeći iz faze u fazu

- On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; oni su matica Knjige; drugi su ne¬jasni. Oni u čijim je srcima zastrana u težnji za smutnjom i svojim tumačenjem, oni slijede nejasne ajete. A tumačenje njihovo zna samo Allah! Oni, pak, koji su u znanost upućeni kažu: "Mi u to vjerujemo; sve je to od našega Gospodara! Samo razumni shvaćaju!" /7/ "Gospodaru naš, nemoj skrenuti srca naša nakon što si nas uputio i daruj nam od Sebe milost! Ti si doista obilni Darovalac!" /8/ "Go¬spodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema sumnje! Allah doista ne krši obećanje Svoje!"/9/

Allah Uzvišeni saopćava da u Kur'anu ima ajeta koji su jasni i koji čine Srž Knjige, tj. koji su sasvim jasni i u kojima ni za koga nema dvosmislenosti, te drugih, čija su značenja za mnoge ljude i pojedince nejasna. Smisao toga je da se nejasni usklade sa jas¬nim ajetima. Ko to učini na Pravom je putu, a ko učini suprotno na suprotnom je putu. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"oni su matica Knjige", tj. srž, matri¬ca kojoj se vraća u slučaju nejasnoće,
"a drugi su nejasni", tj. njihovo značenje formalno-jezički i strukturalno, ali ne i stvarno, može biti u skladu s jasnim, ili nečim dru¬gim.
Postoji razilaženje u pogledu pojmova jasni i ne¬jasni ajeti. Tako Ibn-Abbas kaže: "Jasni ajeti" "jesu oni koji derogiraju, koji određuju halal, haram, šerijatske odredbe i propise, oni kojim se zapovijeda i prema kojima se postupa"; od njega se isto tako prenosi: "Jasni ajeti" riječi su Allaha Uzvišenog":
Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospo¬dar vaš propisuje: da mu ništa ne pri¬družujete... !" (6:151), zatim:
"Gospodar tvoj je odredio da nikome osim Njemu ne robujete!" (17:23) te ajeti nakon toga. Jahja ibn Ja'mur kaže: "Stroge zapovijedi farzovi, naređenja i zabrane, dopušteno halal i nedopušteno haram."
"Nejasni ajeti su", kako kaže Ebu-Fahita, "počeci sura", a u vezi sa nejasnim ajetima ima više drugih mišljenja: da su to derogirani ajeti, da je to inverzija reda riječi, te da su to primjeri, odnosno, zakletve i ono u što se vjeruje, ali se ne provodi u praksi. To prenosi Ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa, a Muhammed ibn Ishak kaže: "Jasni ajeti su oni koji se odnose na dokaz Gospodara, zaštitu Allahovih robo¬va, odnosno, oni koji otklanjaju bespotrebnu pole¬miku. Ne mogu se mijenjati niti iskrivljavati, nego ostaju onakvi kakvi su. Nejasni ajeti odnose se na isti¬nitost i potvrdu, i ne mogu se mijenjati, iskrivljavati, niti subjektivno tumačiti. Njima Allah iskušava robo¬ve, kao što ih iskušava halalom i haramom, kako ne bi skrenuli na put neistine i napustili istinu.
Zato Allah Uzvišeni kaže: "Oni u čijim srcima je zastrana", tj. napuštanje istine i prihvaćanje neistine, "oni slijede nejasne ajete", tj. oni uzimaju ono što je nejasno, kako bi to mogli iskriviti prema svojim pokvarenim namjerama, budući da postoji mogućnost promjene izraza. Što se tiče onoga što je jasno utvrđeno, oni se time ne bave jer to ih žigoše i stoji kao dokaz protiv njih.
Zato Allah Uzvišeni kaže: "u težnji za smutnjom", tj. za dovođenjem u zabludu onih koji ih slijede, pokazujući im prividno da se oni bore protiv njihovih novotarija u vezi s Kur'anom, iako je to dokaz protiv njih a ne u njihovu korist. Tako kršćani dokazuju kako Kur'an govori da je Isa Božiji Duh i Riječ koju je On spustio Merjemi kao Svoj Duh, ostavljajući pritom dokaze u riječima Allaha Uzvišenog:
Primjer Isaa kod Allaha je isti kao i primjer Adema: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" (3:59), te druge utvrđene i jasne ajete koji kazuju da je on jedno od Allahovih stvorenja, rob i jedan od Njegovih poslanika!
"i svojim tumačenjem", tj. iskrivljavanjem po svojim željama kao da oni znaju šta jeste i šta će biti. El-Buhari, Muslim i Ebu-Davud navode predanje od El-Aknebija, odnosno od Aiše, r.a., koja kaže da je /465/ Allahov Poslanik, sallalla¬hu alejhi ve sellem, kazao ovaj ajet:
"On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu ..." do riječi "...Samo razumni shvaćaju!" Zatim kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada vidite one koji slijede nejasne ajete, to su oni koje je Allah žigosao, pa ih se pričuvajte!" Ovo je predanje El-Buharija, a prenosi i Et-Tirmizi.
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Umame koji prenosi da je Vjerovjesnik rekao u vezi s riječima Uzvišenog: /466/ "Oni u čijim srcima je zastrana", "To su haridžije, tj. secesionisti!" Najmanje što se može reći za ovaj hadis je da je "mevkuf", tj. predanje govora ashaba Allahovog Poslanika, a značenje mu je vjerodostojno, jer je prva velika novotarija u islamu bila pobuna ha¬ridžija koji su se pojavili zbog ovosvjetskih razloga, odnosno prilikom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, podjele ratnog plijena iz Bitke na Hunejnu. Njima se tada učinilo u njihovim pokvarenim umovima da on nije pravedno izvršio podjelu, pa su ga iznenadili svojim stavom! Jedan od njih, po imenu Zul-Huvejsire, rekao je: "Budi pravedan, jer nisi pravedno postupio!" Allahov Poslanik, sallallahu alej¬hi ve sellem, na to je rekao: /467/ "Ako nisam bio pravedan, onda za mene nema nade i propao sam! Allah mi je povjerio sve stanovnike Zemlje, a vi mi ne vjerujete?!" Kada je čovjek otišao, Omer ibn El-Hattab je zamolio, odnosno prema drugoj verziji, Halid ibn El-Velid je zamolio da ga ubije. On je rekao: "Ostavi ga...! Od ovog čovjeka (njegove vrste) pojavit će se ljudi koji će biti tako pobožni, da ćete vi potcjenjivati vlastiti namaz poredeći ga s njihovim, i vaše učenje s njihovim, ali koji će izlaziti iz vjere kao što strijela izlazi iz luka! Gdje god ih sretnete, ubijajte ih, jer u njiho¬vom ubistvu je nagrada za onoga koji ih ubije!" Na¬kon toga, oni su se pojavili u vrijeme Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i on se s njima borio u Nehrevanu. Od njih su nastali mnogi narodi, plemena, mišljenja, sljedbe, tekstovi i frakcije, zatim su iz toga proizašle kaderije (indeterministi), mutezile, džehmijje (fatalisti) i druge grupacije o kojima govori iskreni i posvjedočeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: /468/ "Ovaj ummet će se podijeliti na se¬damdeset i tri grupe. Sve one će u Vatru izuzev jedne!" Kazali su mu: "A koja je to, Allahov Poslaniče?", a Vjerovjesnik je odgovorio: "Ona koja bude na onome na čemu sam ja, i moji ashabi!" To navodi Hakim s ovim dodatkom u svom "Mustedre¬ku".
"njihovo tumačenje zna samo Allah!" Učači Kur'ana se razilaze u pogledu stajanja ovdje; neki zastaju na Imenu Uzvišenom, kao što stoji u naprijed navedenom predanju od Ibn-Ab¬basa, r.a., koji kaže: "Tumačenja imaju četiri vrste: tumačenje za koje niko nema opravdanja da ga ne zna, tumačenje koje znaju Arapi samim poznava¬njem jezika, tumačenje koje znaju upućeni u znanost i tumačenje koje zna samo Allah!" Ibn-Merdevejh navodi predanje s lancem od Ibn El-Asa, koji navodi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /469/ "Kur'an nije objavljen da bi jedan dio drugom kontrirao. Stoga, ono što spoznate iz njega radite po njemu, a u ono u čemu se dvoumite vjerujte!" Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Tavu¬sa, koji navodi od svoga oca da je rekao: Ibn-Abbas je čitao:
"a tumačenje njihovo zna samo Allah, a oni pak koji su u znanost upućeni kažu: 'Mi u to vjerujemo!?...' Isto tako, Ibn-Džerir prenosi od Omera ibn Abdul-Aziza i Malika ibn Enesa, da oni u to vjeruju ne znajući "njegovo tumačenje". Od Ibn-Džerira se navodi da u učenju Abdullaha ibn Mesuda stoji: "da je njegovo tumačenje samo kod Allaha, dok upućeni u znanost govore: "Mi vjerujemo u to!..." Ovako se navodi i od Ubejja ibn Ka'ba, a i Ibn-Džerir se opredjeljuje za ovo mišljenje.
Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Muhammeda ibn Džafera ibn Zubejra: Njegovo tumačenje, kojim je htio to što je htio, niko ne zna osim Allaha, a upućeni u znanost kažu: "Vjerujemo u to." Zatim tumačenje nejasnih (nefiksiranih) ajeta dovode u vezu s onim što znaju iz tumačenja jasnih (fiksiranih) ajeta, koje niko ne može tumačiti na više od jednog načina. Ovim se Knjiga čini koherentnom, tako da jedan dio potvrđuje drugi, potvrđuje se kao dokaz, pokazuje razložnost, otklanja laž i odbacuje nevjerstvo. Prema jednom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Ibn-Abbasa i rekao: /470/ "Allahu, daj mu razumijevanje vjere i pouči ga tumačenju!"
Govoreći o njima, Allah Uzvišeni navodi da oni kažu: "Vjerujemo u to", tj. u ono što je nejasno,
"sve je to od Gospodara našega", tj. svi ajeti, i jasni (fiksirani) i nejasni (nefiksirani) istini¬ti su i pravi. Svaki od njih potvrđuje istinitost drugoga i posvjedočuje ga, budući da su svi od Allaha, a ništa od Njega nije proturječno. Allah Uzvišeni kaže:

"A zar oni ne razmišljaju o Kur'anu? Da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti!" (2:82) Zato Allah Uzvišeni kaže: "Niko ne shvaća osim razumni!" To znači da samo oni koji imaju zdravog razuma i pravog ra¬zumijevanja shvaćaju, razumiju, promišljaju i razma¬traju prava značenja! Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Šuajba, koji to navodi od svoga oca, a on od djeda, da je rekao kako je /471/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo jednom da polemiziraju, pa je rekao: "Propali su oni koji su to činili prije vas, jer oni su suprotstavljali jedan dio Alla¬hove Knjige drugome, iako je Allahova Knjiga objav¬ljena da svaki dio potvrđuje drugi. Stoga, ne pro-glašavajte lažnim jedan dio pomoću drugoga! Ono što znate iz nje, to i go vorite, a ono što ne znate, tražite od onoga ko to zna!"
Zatim Allah Uzvišeni kaže za upućene u znanost da oni mole Allaha govoreći:
"Gospodaru naš, ne¬moj skrenuti srca naša nakon što si nas upu¬tio!", tj. ne okreni ih od Pravog puta nakon što si ih postavio na njemu i ne učini nas kao one u čijim srcima je pristranost i koji slijede ono što je u Kur'anu nejasno, nego nas učvrsti na Tvome Pravom putu!
"i daruj nam Svoju milost!" kojom ćeš učvrstiti naša srca, kojom ćeš nas ujediniti, kojom ćeš nam povećati uvjerenje i vjeru.
"Ti si, doista, obilni Darovalac" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Aiše, r.a., kako je rekla: /472/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često bi molio: "O Ti, Koji srca okrećeš, moje srce učvrsti na Tvojoj vjeri!", pa sam mu rekla: "Allahov Poslaniče, mnogo učiš ovu dovu!?" On je rekao: "Nema srca koje nije između dva prsta Svemilosnog, ako On hoće da ga učini postojanim, On će to i učiniti, a ako hoće da ga izok¬rene, i učini to! Zar ne slušaš riječi:
'Gospodaru naš, nemoj skrenuti srca naša nakon što si nas uputio i daruj nam Svoju milost! Ti si, doista, obilni Darova¬lac! Ovaj hadis je "garib" u ovoj ver¬ziji, ali je njegova osnovna verzija navedena u dva Sahiha, te drugim zbirkama, u više predanja bez do¬datka ovog časnog ajeta.
"Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema sum¬nje!" Dakle oni u svojim dovama govore: "Doista ćeš Ti, Gospodaru naš, sakupiti Svoja stvorenja na Dan njihova povratka, razvrstati ih i suditi im u stvarima u kojima su se razilazili, nagrađujući svako¬ga za njegovo djelo na ovome svijetu, bilo dobro ili zlo."

"Doista onima koji ne vjeruju neće ništa ko¬ristiti imeci njihovi, ni djeca njihova kod Alla¬ha, i oni su gorivo za Vatru!" /10/ "Kao što su to i Faraonovi ljudi, te oni prije njih koji su znakove naše lažnim smatrali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio. A Allah žes¬toko kažnjava!"/11/

"Doista one koji ne vjeruju ..." u ajete (znakove) Allahove, u laž utjeruju poslanike Njegove i ponašaju se suprotno Knjizi Njegovoj,
"neće ništa korititi imeci njihovi, ni djeca njihova, i oni su gorivo za Vatru!", tj. drvo ko¬jim se loži ova vatra, kao što Allah Uzvišeni također kaže: "I vi, i oni koje pored Allaha obožavate, bit ćete go¬rivo džehenemsko!" (21:98) Ibn-Merde¬vejh navodi predanje s lancem od Ummi-Fadla da je /473/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao jedne noći u Meki i rekao: "Jesam li prenio?" ponavljajući to tri puta. Tada je ustao Omer Allaha prizivajući, i rekao: "Da, Allahom se kunem! Bio si pažljiv, trudio si se i davao savjete, pa budi strpljiv!" Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera će se, doista, manifestirati tako da se nevjer¬stvo vrati na svoje mjesto, i ljudi će preko mora krenuti sa islamom! Doći će vrijeme da ljudi uče Kur'an! Oni će ga učiti, upoznavati i govoriti: 'Učili smo ga i upoznali, pa ko je to bolji od nas?' Ali u takvim nema nikakva dobra!" Tada su ga upitali: "Al¬lahov Poslaniče, koji su to?", a on je odgovorio: "Ti su među vama i oni će biti gorivo Vatre!"
"Kao što su to i Faraonovi ljudi", tj. kao što su činili Faraonovi ljudi. To znači da nevjernicima neće koristiti njihovi imeci niti djeca njihova, nego će oni propasti i kažnjeni biti kao što su to bili Faraonovi ljudi i oni prije njih koji su u laž utjerivali poslanike i ajete Allahove, odnosno dokaze koje su oni donosili.
"A Allah, doista, žestoko kažnjava!", tj. On žestoko uzvraća, bolno kažnjava i od Njega se niko neće moći zaštititi. On je Onaj Koji čini ono što hoće i sve savladava. Nema boga osim Njega, niti Gospodara osim Njega.

- Reci onima koji ne vjeruju: "Bit ćete pobijeđeni i u Džehennemu okupljeni, a užasno je to boravište!" /12/ "Vi ste imali znak u dvjema grupama koje su se sukobile: jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da ih svojim očima vidi dva puta više! A Allah Svojom pomoći podržava koga On hoće! To je, doista pouka za one koji su dalekovidni!"/13/

Muhammed ibn Ishak navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, /474/ kada je učinio sa borcima na Bedru to što je učinio i vratio se u Medinu, sakupio židove i rekao: "Skupino židova, primite islam prije nego vas Allah pogodi onako kako je Kurejše pogodio!" Oni su kazali: "Muhammede, neka te ne zavara to što si pobio jedan broj Kurejša koji su bili nevješti i nisu znali da se bore! Allahom se kunemo, ako se budeš borio protiv nas, vidjet ćeš da smo mi hrabri ljudi i da nisi sreo slične nama!" Nakon toga, Allah Uzvišeni objavio je slijedeće riječi:
- Reci onima koji ne vjeruju: "Bit ćete pobi¬jeđeni i u Džehennemu okupljeni, a užasno je to boravište!" do riječi "pouka za one koji vid imaju!" To znači: "Reci, Muhammede, nevjernici¬ma: 'Bit ćete pobijeđeni na ovome svijetu i sakupljeni na Sudnji dan u Džehennemu, a grozno je to bora¬vište!'” Zato Allah Uzvišeni kaže:
"Vi ste imali znak", tj. pouku, "u dvjema grupama", tj. dvjema skupi¬nama, "koje su se sukobile" u borbi:
"jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjerničkoj", "kojoj se činilo da ih svojim očima vidi dva puta više!", tj. na Bedru su idolopoklonici vidjeli muslimane u dvostruko većem broju, što je Allah učinio uzrokom pobjede muslimana nad njima. Ovako navodi Ibn-Džerir od nekih učenjaka.
Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Urve ibn Zubejra da je /475/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitao jednog crnog roba iz plemena Benu-Hadžadž, koliki je broj Kurejša, dobio odgovor: "Mnogo ih je!" On je zatim upitao: "Koliko grla kolju dnevno?" Rob je kazao: "Jednoga dana de¬vet, a drugog deset." Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ima ih između devet stotina i hiljadu!"
Jasno je da je Allah Uzvišeni umanjio broj idolo-poklonika u očima muslimana, a umanjio broj musli¬mana u očima idolopoklonika kada su se poredali za borbu, kako bi jedni na druge krenuli. Allah Uzvišeni kaže:
"A kada ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima nji¬hovim, također, u malom broju." (8:44) Kada su se dvije vojske sukobile, muslimani su vidjeli da je idolopoklonika malo! Ebu-Ishak navodi od Ab¬dullaha ibn Mesuda: U našim očima ih je bilo malo, pa sam rekao čovjeku pored sebe: "Vidiš, ima ih se¬damdeset?" On je kazao: "Vidim ih stotinu!" Zatim kaže: "Nakon toga smo zarobili jednog od njihovih i upitali ga: "Koliko vas je bilo?", a on je odgovorio: "Hiljadu!" Međutim, idolopoklonici su vidjeli musli¬mane u dvostruko većem od stvarnoga broja, što je dovelo do straha, haosa i panike u srcima njihovim. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže:
"činilo im se da ih svojim očima vide dva puta više!" To znači, oni su vidjeli njih dvije hiljade svojim očima. To je bio vid podrške muslimanima od Allaha Uzvišenog. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"A Allah Svojom pomoći podržava koga On hoće! To je, doista, pouka za one koji su dalekovidni!", tj. On uzdiže vjernike i ponižava nevjernike. U tome je pouka za onog koji vid, razboritosti i ra¬zumima, kako bi se uputio prema Allahovoj odredbi, Njegovim djelima i određenju, čime On pomaže vjernike na ovome svijetu, i za Dan kada će ustati svjedoci!
ﭽ ﮠ ﮡ ﮢ ﮣ ﮤ ﮥ ﮦ ﮧ ﮨ ﮩ ﮪ ﮫ ﮬ ﮭ ﮮ ﮯﮰ ﮱ ﯓ ﯔ ﯕﯖ ﯗ ﯘ ﯙ ﯚ ﯛ ﯝ ﯞ ﯟ ﯠ ﯡﯢ ﯣ ﯤ ﯥ ﯦ ﯧ ﯨ ﯩ ﯪ ﯫ ﯬ ﯭ ﯮ ﯯ ﯰ ﯱ ﯲﯳ ﯴ ﯵ ﯶ ﯷ ﭼ
"Ljudima je uljepšana ljubav prema strastima, ženama, sinovima, gomilama zlata i srebra, ras nim konjima, stoci i zemlji za obra-đivanje! To su užici ovosvjetskoga života, a najljepše je mjesto povratka kod Allaha!" /14/ Reci: "Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga?" Oni koji budu bogobojazni, kod Gospodara svoga će imati dženetske bašče ispod kojih rijeke teku, u kojima će vječno boravili, i supruge čiste i zadovoljstvo od Allaha! Allah dobro vidi robove Svoje!"/15/

Allah Uzvišeni navodi više vrsta užitaka koji se ljudima čine lijepim na ovome svijetu, kao što su žene i sinovi. Započeo je sa ženama, jer one predstavljaju najjače iskušenje (izazov). U Sahihu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /476/ "Nakon mene nisam ostavio za ljude štetnijeg iskušenja od žena!" Ako je namjera prema ženama čednost i mnogo djece, to je ono što se traži, što je poželjno i lijepo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /477/ "Ovaj svijet je užitak, a najbolji užitak na njemu je dobra žena: kada je pogleda, ona ga obraduje, kada joj naredi, ona ga posluša, a kada je odsutan, ona ga čuva, čuvajući sebe i njegovu imovinu." On je, a.s., također, rekao: /478/ "Oženite se dragom i plodnom ženom, jer ja ću se na Sudnjem danu, preko vas, natjecati u brojnosti s drugim narodima!" Isto tako, i imovina: nekada je za ponos i uznesenost što je pokuđeno, a nekada za di¬jeljenje u svrhu dobra, rodbini, za dobročinstvo i pokornost, a to je lijepo i pohvalno sa šerijatskog sta¬novišta. Komentatori se razilaze u pogledu iznosa "kintara", ali se slažu da je to obilan imetak. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Enesa, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /479/ "Kintar znači hiljadu dinara."
"Ljubavi prema konjima imaju tri vrste:
- nekada je to na Allahovom putu, na bojnom polju, pa ko to naumi, taj će biti nagrađen,
- nekada je to vezano za ugled i ponos nad pripadnicima islama, i tada je teret na onome ko to namjerava,
- nekada je to u funkciji čednosti, krjeposti i očuvanja rase, ne zaboravljajući Allahovo pravo (zekat), i tada je to dozvoljeno, kao što će biti navedeno u hadisu u vezi s tim, inšaallah, uz riječi Allaha Uzvišenog:
"I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj!" (8:60)
znači "koji slobodno pase", a ima mišljenja da to znači i "obilježen na čelu ili noga¬ma" i sl. Imam Ahmed navodi od Suvejda ibn Hu¬bejre, koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /480/ "Najbolji imetak za čovjeka je rasplodna ždrebica ili oprašen drvored palmi!" Riječ znači "sa dosta potom¬stva", a riječ znači "drvored palmi", a znači "oprašena".
"stoke" znači: deva, goveda i ovaca, a "i usjeva" znači: zemlja uzeta za zasade i obrađivanje.
Zatim Allah Uzvišeni kaže: "To su užici ovosvjetskoga života", tj. to je lje¬pota ovosvjetskog života i njegov prolazni ukras.
"a najljepše je mjesto povratka kod Allaha!", tj. mjesto vraćanja i nag-rade. Ibn-Džerir navodi od Omera ibn Hattaba da je on, kada je objavljen ajet:
"Ljudima je uljepšana ljubav prema strastima", rekao: "Sada si to rekao, Gospodaru naš, kada si nam to uljepšao!" Nakon toga objavljeno je: Reci: "Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga?", tj. reci, Muhammede, ljudima: "Hoćete li da vas obavijestim koje su blagodati bolje od toga što se vama čini lijepim, a što je, bez sumnje, prolazno... ?!" Zatim je to saopćio rekavši:
"Oni koji se budu bojali, kod Gospodara svoga će imati dženetske bašče kroz koje rijeke teku." To znači, tamo na sve strane izbijaju rijeke s raznim vrstama pića od meda, mlijeka, vina, vode i drugih vrsta kakve oči nisu vidjele, niti su uši čule, niti čovjeku može pasti na pamet "koji će tamo ostati vječno", tj."i supruge čiste" od prljavštine, menstruacije i pranja poslije porođaja; "i zadovoljstvo od Alla¬ha", tj. njima pripada Njegovo zadovoljstvo, pa se neće na njih poslije toga nikada rasrditi, kao što kaže:
"a i zadovoljstvo od Allaha je naj¬veće!" (9:72), tj. to je najveća blagodat koju im On daje.
Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Al¬lah dobro vidi robove Svoje!", tj. On daje svakome ono što zaslužuje da mu se da.

- Oni koji govore: "Gospodaru naš, mi doista vjerujemo, pa oprosti nam grijehe naše i sačuvaj nas od patnje u Vatri!" /16/ "Strpljivi, i iskreni, i Allahu poslušni, i koji od imetka dijele, i koji u osvit zore za oprost mole!"/17/

Allah Uzvišeni opisuje Svoje vjerne robove, kojima je obećao veliku nagradu, pa kaže:
Oni koji budu govorili: "Gospodaru naš, mi, doista, vjerujemo!" u Tebe, Tvoju Knjigu i Poslanika Tvoga, "pa oprosti nam grijehe naše!" Tj. uz našu vjeru u Tebe i ono što si nam propisao, oprosti nam grijehe i nedostatke naše Svojom dobrotom i milošću.
"i sačuvaj nas od patnje u Vat¬ri!"
"Oni koji budu strpljivi", čineći djela pokornosti i izbjegavajući zabrane, "i iskreni" u vjeri koja im je dostavljena, "i Allahu poslušni", tj. pokorni i pos lušni, "i koji budu od imetka dijelili" za sve što im je naređeno, kako rodbini, tako i svima onima koji su u nuždi, "i koji se budu u osvit zore za oprost molili". To ukazuje na vrijednost traženja oprosta u osvit zore.
U oba Sahiha, Musnedima i Sunenima stoji predanje od ashaba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /481/ Allah Uzvišeni se spušta svaku noć na ovozemaljsko nebo, gdje ostaje posljednju trećinu noći, pa kaže: "Ima li koga da nešto traži, pa da mu dam? Ima li koga da nešto moli, pa da mu udovoljim molbi? Ima li koga da traži oprost, pa da mu oprostim?"... Abdullah ibn Omer bi klanjao noću, a zatim govorio: "O Nafi', je li nastupila zadnja trećina noći?" Ako bi mu odgovorio da jeste, on bi tada počeo s dovom i is¬tigfarom (traženjem oprosta) sve dok ne bi svanulo. To prenosi Ibn Ebi-Hatim. Ibn-Džerir navodi predanje od Hatiba, koji kaže: Čuo sam nekog čovjeka u drugom dijelu džamije kako u zadnjoj trećini noći govori: "Gospodaru moj, zapovjedio si mi, pa Ti se pokoravam! Ovo je 'sehar', pa oprosti mi grijehe!" Pogledao sam tamo, i vidim Abdullaha ibn Mesuda, r.a. Ibn-Merdevejh navodi predanje od Enesa ibn Malika, koji kaže: /482/ "Bilo nam je zapovjeđeno da nakon klanjanja noću, pred zoru, sedamdeset puta uputimo Allahu molbu za oprost grijeha."
"Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni, postupajući pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" /18/ "Vjera je kod Allaha, doista, islam! A oni kojima je data Knjiga podvojili su se baš onda kada im je došlo znanje, i to iz međusobne nepravednosti (zavisti)! A onaj ko ne vjeruje u znakove Allahove pa, Allah brzo sviđa račune!" /19/ Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu predajem, kao i oni koji me slijede!" I reci onima kojima je dana Knjiga i nepismenima: "Da li ste islam primili?" Pa ako prime islam, onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš! A Allah dobro vidi robove Svoje!"/20/

Allah Uzvišeni svjedoči, a On je za svjedoka dovo¬ljan, On je najiskreniji i najpravedniji svjedok i On na¬jistinitije govori i da nema drugog boga osim Njega , tj. da je On jedino Bog za sva stvorenja. Tako On kaže: "ali, Allah svjedoči ono što ti objavljuje." (4:166) Zatim, On uporedo sa Svojim svjedočenjem navodi i svjedočenje meleka i učenih ljudi, pa kaže:
"Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni", što predstavlja posebno priznanje učenima u ovom pitanju; "postupajući pravedno", što On inače čini u svakoj situaciji.
"nema drugog boga osim Njega" predstavlja potvrdu prethodnog iskaza.
"Silnog i Mudrog", tj. Onaj čiju uzvišenost ne može niko dostići, Koji je Mudar u riječima, djelima, šerijatskim propisima i odredbama. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Zubejra: /483/ On kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sal¬lallahu alejhi ve sellem, kada je proučio ovaj ajet:
"Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni" kako kaže: "...I ja svjedočim, Gos¬podaru moj!" Ebul-Kasim Et-Taberani navodi predanje u svom djelu: "El-Mu'džem el-Kebir" s lancem od Galiba el-Kattana: /484/ "Došao sam u Kufu radi trgovine i odsjeo nedaleko od A'meša. Pošto je bila noć, ja sam htio da prilegnem, a on je ustao i klanjao noćni namaz. Naišao je na ovaj ajet: "Allah svjedoči..." do riječi:
"Vjera je kod Allaha doista islam!" "I ja svjedočim ono što svjedoči Al¬lah, dž.š. I ovaj šehadet ostavljam kod Allaha kao za¬log. Vjera je kod Allaha doista islam!" To je ponovio više puta. Ja rekoh: "O njemu je nešto čuo!" Ustao sam rano i otišao do njega, oprostio se, a potom rekao: "Ebu-Muhammede, čuo sam te kako ponav¬ljaš ovaj ajet?!" On će na to: "Da li znaš šta ima u njemu?" Ja rekoh: "Kod tebe sam već mjesec dana, ali mi nisi govorio o tome!" On reče: "Tako mi Allaha, neću ti o njemu govoriti dok ne prođe godinu dana!" Nakon toga, ja sam se strpio godinu dana dolazeći na njegova vrata, a nakon godine dana re¬koh: "Ebu-Muhammede, već je prošla godina!" On tada reče: "Govorio mi je Ebu-Va'il navodeći kako je Abdullah pričao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Onaj koji je to učio, doći će na Sudnji dan, pa će mu Allah Uzvišeni reći: "Moj rob Mi je povjerio, a ja sam Onaj Koji ispunja¬va povjerenje. Uvedite Mog roba u Džennet!"
"Vjera je kod Allaha doista islam!" To je izviješće od Allaha Uzvišenog da kod Njega nema druge vjere koja će biti primljena osim islama, a to znači slijediti poslanike, koje je ljudima Allah poslao dovršivši to poslanstvo s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, koji je zatvorio sve putove Allahu osim sa svoje strane. Stoga, ko dođe u susret Allahu sa nekom drugom vjerom, nakon poslanstva Muhammedova, to od njega neće biti primljeno, kao što Allah Uzvišeni kaže:
"A ko bude želio neku drugu vjeru mimo islama, ona mu neće biti primljena!" (3:85)
"A oni kojima je dana Knjiga podvojili su se baš onda kada im je došlo znanje, i to iz međusobne nepravednosti!" Bili su nepravedni jedni prema drugima, pa su se razišli zbog međusobne zavisti i mržnje. To je dovelo do međusobnog razilaženja o pitanju svih stavova i djela, iako se radilo o Istini.
Zatim Allah Uzvišeni kaže:
"A onaj ko ne vjeruje u znakove Allahove, pa Allah brzo sviđa račune!" nagrađujući, odnosno obračunavajući se s onima koji ga negiraju i kažnjavajući za to.
Zatim kaže: "A ako se oni s tobom budu prepirali", tj. ako s tobom budu polemizirali o "tevhidu" ("Allahovo jednoći"),
"reci: 'Ja se samo Allahu predajem kao i oni koji me slijede!'" Tj. reci: Ja se iskreno klanjam samo Allahu, Koji nema druga, "kao i oni koji me slijede" u mojoj vjeri.
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže Svom robu i poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da pozove pripadnike Knjige i idolopoklonike u is¬lam:
"I reci onima kojima je dana Knjiga i nepis¬menima: Da li ste islam primili? Pa, ako prime islam, onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš!" Tj. Al¬lah će se s njima obračunati i Njemu će se oni vratiti, jer On je Onaj Koji u zabludi ostavlja ili upućuje koga hoće, a Njemu pripada nepobitan dokaz.
"A Allah dobro vidi robove Svoje!" On dobro zna ko zaslužuje uputu, a ko zab¬ludu. Ovaj i slični ajeti predstavljaju jedan od naj¬rječitijih dokaza da je on, sallallahu alejhi ve sellem, poslat svim stvorenjima. U tom smislu On kaže:
Reci: "O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama." (7:158) U Sahihima i drugim zbirkama ima više predanja koja potvrđuju nizom činjenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao pisma vladarima i grupama ljudi, Arapima i nearapima, pismenima i nepismenima, pozivajući ih Allahu i tako izvršavajući Allahovu naredbu.
Abdurrezzak navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /485/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, svako ko čuje za mene od ovoga ummeta, bio on i jevrej ili kršćanin, a zatim umre, a ne povjeruje u ono s čim sam poslan, ući će u Vatru!" (Prenosi ga Muslim.)
Zatim je rekao: /486/ "Poslan sam i crvenima i crnima!", i još dodaje: /487/ "Vjerovjesnici su slani svaki svom narodu, a ja sam poslan svim ljudima!"


"Onima koji ne vjeruju u znakove Allahove i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano, i ubi¬jaju one koji traže da se po pravdi postupa prema ljudima, navijesti bolnu kaznu!" /21/ "To su oni čija djela su bezvrijedna i na ovome i na drugome svijetu i kojima niko neće u pomoć priteći"/22/

Ovo je prijekor od Allaha Uzvišenog pripadnicima Knjige zbog grijeha koje su počinili, kako u drevna vremena, tako i kasnije, proglašavajući, iz oholosti i inada, lažnim Allahove ajete koje su im dostavljali poslanici, izbjegavajući da slijede Istinu, te ubijajući vjerovjesnike bez ikakvog razloga osim zato što su pozivali Istini.
"...i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano i ubijaju one koji traže da se po pravdi postupa prema ljudima." To predstavlja vrhunac drskosti i oholosti što potvrđuje i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada kaže: /488/ "Oholost je potcjenjiva¬nje istine i omalovažavanje ljudi!" Ibn Ebi-Hatim na¬vodi predanje Ebu-Ubejde el-Džerraha, r.a., koji kaže: /489/ Rekao sam: "Allahov Poslaniče, koji će ljudi na Sudnjem danu biti najžešće kažnjeni?", a on, sallalla¬hu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Čovjek koji je ubio vjerovjesnika ili onoga koji naređuje dobro, a odvraća od zla!" Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio:
"Onima koji ne vjeruju u znakove Allahove i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano i ubi¬jaju one koji traže da se po pravdi postupa prema ljudima, navijesti bolnu kaznu!" A za¬tim je rekao: "Ebu-Ubejde, Izraelićani su ubili četrdeset i tri vjerovjesnika samo u jednom satu na početku dana. Zatim je ustalo sedamdeset Izraelićana da pozovu one koji su pobili te vjerovjesnike na dob¬ro, a odvrate ih od zla. Krajem dana oni su i njih sve pobili. Na njih ukazuje Allah Uzvišeni!" Stoga je njima Allah Uzvišeni i dao poniženje i ništavnost na ovome svijetu, a kaznu nepodnošljivu na drugome svijetu.
"To su oni čija djela su bezvrijedna i na ovome i na drugome svijetu i kojima niko neće u pomoć priteći."

"Zar ne vidiš one kojima je dat dio Knjige, kada se pozovu Allahovoj Knjizi da im se po njoj sudi, zatim neki od njih to odbijaju, jer oni se ionako okreću." /23/ To je zato što oni govore: "Vatra nas neće ni dodirnuti više od nekoliko dana!", i u njihovoj vjeri ih zavarava to što su izmišljali! /24/ "A šta će biti kada ih skupimo onoga Dana u koji nema sumnje, i kada svako dobije ono što je zaslužio? A njima nepravda neće biti učinjena!"/25/

Allah Uzvišeni ovo navodi prigovarajući židovima i kršćanima koji se drže onoga što smatraju Tevratom i Indžilom, a kada se pozovu da se po njima donese presuda o slijeđenju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, oni to odbijaju. Ovo je veliki prijekor zbog njihovog ponašanja suprotnog Allahu i inada. Zatim Allah Uzvišeni kaže:
- To je zato što oni govore: "Vatra nas neće ni do¬dirnuti više od nekoliko dana!" To znači da oni na Allaha izmišljaju da će biti kažnjeni vatrom samo sedam dana, o čemu je bilo komentara u suri El-Bekara.
Zatim kaže: "te što ih u vjeri zavarava to što su izmišljali!" Tj. što ih učvršćuje na neistini kojom se zavaravaju tvrdeći da ih vatra neće pržiti više od nekoliko dana, iako je to čista izmišljotina njihova. Zato im Allah Uzvišeni prijeti riječima:
"A šta će biti kada ih sakupimo onoga Dana u koji nema sum¬nje?" Tj. šta će biti s njima na Sudnjem danu pred Allahom budući da su oni Njegove poslanike i vjerovjesnike u laž utjerivali i ubijali kao što su ubijali i najbolje među sobom. On će ih toga Dana, u čiji dolazak nema sumnje, pitati za to i kazniti, "kada svako dobije ono što je zaslužio. Tada njima nepravda neće biti učinjena!"

- Reci: "Allahu moj! Koji svu vlast imaš! Ti vlast daješ kome Ti hoćeš, a oduzimaš od koga Ti hoćeš! Ti uzvisuješ koga hoćeš, a uni¬zuješ koga hoćeš! U Tvojoj ruci je dobro! Ti doista Svemoćan si!" /26/ "Ti uvodiš noć u dan i uvodiš dan u noć! Živo izvodiš iz mrtvog i mrtvo izvodiš iz živog! Ti opskrbljuješ koga hoćeš, bez ikakva računa!"/27/

Allah Uzvišeni kaže: Reci, Muhammede, veličajući svoga Gospodara, zahvaljujući mu se, Njemu se predajući i u Njega se pouzdavajući:
'Allahu moj, Koji svu vlast imaš!'" Tj., Ti raspolažeš Svojim stvore¬njima, činiš što hoćeš i Tebi pripada sva vlast.
"Ti vlast daješ kome Ti hoćeš, a oduzimaš od koga Ti hoćeš! Ti uzvisuješ koga hoćeš, a unizuješ koga hoćeš!" Tj., Ti si Onaj Koji daje i Onaj Koji sprečava! Što Ti hoćeš to biva, a što nećeš i ne biva! U ovom ajetu je upozorenje i uputa da se Njemu zahvaljujemo na Njegovim blagodatima ovoj zajednici (ummetu) što je prebacio vjerovjesništvo od Izraelićana arapskom, kurejšiskom, mekanskom Vjerovjesniku, Pečatu svih vjerovjesnika i Njegovom Poslaniku, kojega je poslao ljudima i džinima, i koga odlikuju odlike koje nisu dane nijednom vjerovjesni¬ku, niti poslaniku prije njega, da svoj ummet proširi po svijetu, da svoju vjeru i njene propise uzdigne nad drugim vjerama i propisima, Allah neka ga obaspe blagodatima i mirom. Tako Allah Uzvišeni poslanstvo daje kome On hoće, pa kaže:اللّه "Allah najbolje zna gdje će dati poslanstvo Svoje!" (6:124)
"Ti uvodiš noć u dan i uvodiš dan u noć!" Tj. Ti uzimaš od dužine jednome i dodaješ drugome, pa se izjednače, zatim, uzimaš od ovoga i dodaješ drugome, pa se međusobno razlikuju, a potom izjednače. I tako to biva u toku četiri godišnja doba.
"Živo izvodiš iz mrtvog i mrtvo izvodiš iz živog!" Dakle, Ti izvodiš usjev iz sjemenke i sjemenku iz usje¬va, palmu iz sjemenke i sjemenku iz palme, vjernika iz nevjernika i nevjernika iz vjernika, kokoš iz jajeta i jaje iz kokoši, te sve druge stvari koje idu ovim to¬kom.
"Ti opskrbljuješ koga hoćeš bez ikakva računa!", tj. daješ kome hoćeš, a uzimaš od koga hoćeš u skladu s Tvojom neprikos¬novenom mudrošću, voljom i htijenjem. Et-Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, r.a., koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /490/ "Najuzvišenije ime Allaha, dž.š., kojim kada se zamoli dovu uslišava, nalazi se u ovom ajetu sure "Ali-Imrana":
- Reci: "Allahu moj, Koji svu vlast imaš..." do riječi "...Ti doista sve možeš!"

"Vjernici za prijatelje ne uzimaju nevjernike mimo vjernika, a ko to čini, sa Allahom nema ništa! Izuzev ako se time od njih štite! Allah vas na Sebe upozorava. A Allahu se sve vraća!"/28/

Allah Blagi i Uzvišeni zabranjuje vjernicima da nevjernike uzimaju za prijatelje prema kojima iska¬zuju ljubav umjesto prema vjernicima, a zatim im prijeti riječima: "a ko to čini, s Allahom nema ništa!", tj. on je sas¬vim daleko od Allaha, kao što Allah Uzvišeni kaže:
“O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe?" ( 4:144)
"Izuzev ako se time od njih štite!", tj. izuzev onih koji se boje u pojedinim zemljama i vremenima od njihova zla, oni mogu od njih potražiti zaštitu, tj. da im se priklone formalno, ali ne i dušom i namjerom, kao što to navodi i El-Buhari od Ebu-Derda'a: On kaže: "Mi se odnosimo ljubazno prema ljudima, a srca nam ih proklinju!" Es-Sevri prenosi od Ibn-Abbasa: "Tekijja (pretvaranje) nije u stvarnoj praksi, nego je to samo na jeziku!" To potvrđuju i riječi Uzvišenog:
"Onoga ko pokaže nevjerstvo u Allaha nakon što je u Njega vjerovao, osim ako bude prisi¬ljen a srce mu ostane čvrsto u vjeri, čeka bolna kazna!" (16:106) El-Buhari navodi slijedeće predanje: Hasan kaže: "Tekijja važi do Dana sudnjega!"
Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Al¬lah vas upozorava na Sebe", tj. podsjeća vas na Svoj revanš ako Mu se suprotstavite, na Svoju silu i kaznu prema svakome ko se sprijatelji s Njegovim neprijateljima, a suprotstavi Njegovim pravim prija¬teljima.
Zatim kaže: "jer Allahu se sve vraća!", tj. Njemu se vraća i priklanja sve kako bi svakoga nagradio za njegovo djelo. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Mejmuna ibn Mehrana, koji kaže: Između nas je ustao Muaz i rekao: "O ljudi, ja sam izaslanik Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vama, a vi znate da je povratak Allahu sigu¬ran, u Džennet ili u Vatru!"

- Reci: "Skrivali vi ono što je u prsima vašim ili pokazivali, Allah to zna! A On zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Allah je nad svime moćan!"/29/ "Onoga dana kada svaka osoba nađe pred sobom dobro koje je uradi¬la, ono zla što je uradila, poželjet će da je između njih i njega udaljenost velika! A Allah vas na Sebe upozorava i Allah je blag prema robovima Svojim!"/30/

Allah Uzvišeni obavještava robove Svoje da On zna njihove tajne i javne stvari i da mu se ništa ne može sakriti, odnosno, da ih Njegovo Znanje obuhvaća u svakoj situaciji i vremenu, na nebesima i na Zemlji, tako da Mu ne može izmaći ni koliko trunka, niti manje od toga.
"Allah je nad svime moćan", tj. Njegova moć se realizuje u svemu tome. Ovo je upozorenje robovima Njegovim da Ga se boje i imaju strahopoštovanje prema Njemu, kako ne bi učinili ono što On ne voli da čine. Jer On zna što oni čine i moćan je da im odmah odgovori kaznom. Ako ih ne kazni odmah, to znači da se prema njima odnosi kao Silni i Moćni. Zato On pos¬lije toga kaže:
"Onoga dana kada svaka osoba nađe pred sobom dobro koje je uradila", ustvari na Sudnji dan će biti done¬seno pred roba svako njegovo djelo, bilo dobro ili zlo, pa ako bude dobro, obradovat će ga, a ako bude zlo, ožalostit će ga, pa će on poželjeti da nije njegovo, odnosno da bude daleko od njega. Nakon toga, Allah Uzvišeni naglašavajući to i prijeteći kaže:
"Allah vas na Sebe upozora¬va!", tj. plaši vas Svojom kaznom. Nakon toga, ohrabrujući Svoje robove da ne gube nadu u Allaho¬vu milost. On kaže: "A Allah je blag prema robovima Svojim!", tj. On je milostiv prema Svojim stvorenjima, voli da oni budu na Njegovom Pravom putu i slijede Njegovoga Ple¬menitog, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

- Reci: "Ako vi Allaha volite, onda mene slije¬dite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam opros¬titi! A Allah prašta i milostiv je!?" /31/ Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako se oni okrenu, Allah, doista, ne voli nevjer-nike!?"/32/

Ovaj časni ajet donosi sud o svakome onome koji tvrdi da voli Allaha, a nije na putu Muhammedo¬vom, navodeći da je njegova tvrdnja lažna sve dok ne bude slijedio Šerijat Muhammedov riječju i dje¬lom. To je potvrđeno i u sahih hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: /491/ "Ko bude uradio neki posao koji nije u skladu s isla¬mom, on se odbacuje!" U tom smislu i Allah Uzvišeni kaže:
"Ako vi Al¬laha volite, onda mene slijedite, pa će i vas Allah voljeti", tj. vi ćete dobiti i više od toga što ste tražili svojom ljubavlju, dobit ćete Allahovu ljubav prema vama, a ona je veća od vaše. Neki mudraci govore: "Nije stvar u tome da ti voliš, nego je stvar u tome da budeš voljen."
Nakon toga Allah Uzvišeni kaže:
"i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je!" Ukoliko budete slijedili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vi ćete to dobiti kao blagoslov njegove misije.
Zatim, Allah Uzvišeni kaže naređujući svim ljudi¬ma, kako odabranim tako i masama:
Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku, a ako se okrenete od toga", tj. a ako se budete ponašali suprotno Njego¬voj naredbi, "Allah, doista, ne voli nevjernike!" To pokazuje da je ponašanje suprotno Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, putu nevjerstvo (kufr), te da Allah ne voli onoga koji je takav, pa makar i tvrdio i smatrao da voli Allaha i da Mu se približava tako da slijedi Poslanika i Vjerovjesnika Nepismenog, Pečat poslanika Allaho¬vih, Poslanika koga je On poslao i ljudima i džinima, onoga kojega bi slijedili svi, uključujući i velike poslanike pokoravajući mu se i prih¬vaćajući njegov Šerijat, da su bili živi u njegovo vri¬jeme! O tome će biti govora kasnije, uz komentar ajeta: "I kada Allah od sva¬kog vjerovjesnika uze obavezu..." ( 3:81), inšaallah.

"Doista je Allah odabrao Adema, i Nuha, i po¬rodicu Ibrahimovu, i porodicu Imranovu nad svjetovima!" /33/ "Sav porod, jedan od dru¬goga! A Allah sve čuje i sve zna!"/34/

Allah Uzvišeni navodi da je On odabrao ove po¬rodice nad drugima na Zemlji, pa je odabrao Adema, kojega je Svojom rukom stvorio, udahnuo mu dušu, dao da mu se Njegovi meleci poklone, poučio ga svim imenima, nastanio u Džennetu, a za¬tim dao da izađe iz njega, u skladu sa Svojom mud¬rošću. On je odabrao Nuha, a.s., prvog poslanika, koga je poslao stanovnicima Zemlje pošto su oni obožavali kipove i Allahu druga pripisali. Odabrao je porodicu Ibrahimovu, te iz nje prvaka ljudskog roda, Pečat vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te porodicu Imranovu, pod kojom se misli na oca Merjeme bint Imran, majku Isaa bin Merjem, a.s. I Isa je potomak Ibrahima, kao što u ajetu stoji:

- Kada Imranova žena reče: "Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi to od mene, Ti, doista, sve čuješ i sve znaš!" /35/ A nakon što je ro¬dila, ona reče: "Gospodaru moj, rodila sam žensko!" a Allah najbolje zna šta je ona ro¬dila "a muško nije što i žensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!"/36/

Ova žena Imranova je ustvari majka Merjeme, a.s. Ona je molila Allaha Uzvišenog da joj pokloni dječaka, pa joj je On molbu uslišao tako da je nakon odnosa s mužem zanijela. Kada se trudnoća ostvarila, ona se zavjetovala da ga pokloni ibadetu (bogo-služju) kako bi služio u Svetom hramu. Rekla je: "Gospodaru moj",
"ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi to od mene, jer Ti doista čuješ i znaš!", tj. Ti čuješ moju molbu i znaš moju namjeru.
- A nakon što je rodila, ona reče: "Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije što i žensko...!!", tj. po snazi i izdržljivosti u ibadetu i službi Mesdžidu Aksau.
"Dala sam joj ime Merjem." Kao što se vidi iz konteksta, ovim se pokazuje da je dozvoljeno da se na dan rođenja djetetu nadije ime jer je to propis onih prije nas a ovdje se potvrdno prenosi. To potvrđuje i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: /492/ "Rodio mi se noćas sin, kome sam dao ime svoga oca Ibrahi¬ma!" Isto tako, navodi se /493/ da je Enes ibn Malik, kada mu se rodio brat, odnio ga do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je on premazao usta vlažnom hurmom i dao mu ime Ab¬dullah. Međutim, u hadisu Hasana od Semura bin Džunduba navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /494/ "Svaki dječak vezan je za svoj kurban ("akiku"). Za njega se sedmi dan za¬kolje kurban, da mu se ime i obrije mu se glava!" To prenose Ahmed, autori Sunena, a Et-Tirmizi ističe da je sahih. U predanju stoji i: "da se nazove" i to je sigurnije i tačnije. Allah to najbolje zna!
Nakon toga dolaze riječi Allaha Uzvišenog da je majka Merjemina kazala:
"Ja nju i po¬rod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!", tj. tražim utočište i zaštitu za nju i njeno potomstvo, tj. njenog sina Isaa, a.s., što je Allah uslišao. Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-
-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /495/ "Nema nijednog novo¬rođenčeta koje se rodi, a da ga šejtan ne dodirne prilikom rođenja, pa ono zaplače od tog dodira, osim Merjeme i njenog sina!" Zatim Ebu-Hurejre kaže: "Ako hoćete, učite:
"Ja nju i po¬rod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!" Navode ga dvojica autora Sa¬hiha.

- Pa je Gospodar njezin lijepo primi, i učini da lijepo izraste i da se o njoj Zekerijja brine. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. "Odakle ti ovo, Merjema?", pitao bi on, a ona bi odgovorila: "To je od Allaha!" Allah, doista, opskrbljuje koga hoće, bez ikakva računa!/37/

Naš Uzvišeni Gospodar saopćava da je On nju primao kao Njemu posvećenu i podario joj lijep od¬goj vezujući je s Njegovim dobrim robovima kako bi od njih stekla znanje, dobro i vjeru. Zato Allah Uzvišeni kaže: "i dao je da se Zekeri¬jja o njoj brine", tj. učinio ga je zaduženim za nju, odnosno njega je Allah zadužio kako bi bila sretna, kako bi od njega naučila svako korisno znanje i dob¬ro djelo, budući da je on bio muž njene sestre. U sa¬hihu stoji: /496/ "...a Jahja i Isa su tetići!" On obavještava o njihovom gospodstvu i postojanosti u ibadetu, pa kaže:
"Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao." Mudžahid, Ikreme, Seid ibn Džubejr i drugi kažu: "To znači da bi kod nje našao ljetnog voća u vrijeme zime, a zimskog u vrijeme ljeta." Ima mišljenja: "znanje ili spise sa znanjem", što prenosi Ibn Ebi-Hatim. Prvo mišljenje, međutim, ispravnije je i ono ukazuje na keramete evlija. U sunnetu ima do¬sta sličnih primjera... Kada bi Zekerijja to vidio kod nje,
"on bi rekao: Merjema, odakle ti to?", tj. odakle to tebi?,
"a ona bi odgovorila: To je od Allaha! Allah, doista, opskrbljuje koga hoće, bez ikakvog računa!"

- Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: "Gos¬podaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer Ti doista molbu čuješ!" /38/ I dok se on stojeći u mihrabu molio, meleci ga pozvaše i rekoše: "Allah te raduje Jahjaom koji će vjerovati u riječ od Allaha, prvakom, neženjenim (čednim čovjekom) i vjerovjesni¬kom, potomkom dobrih!" /39/ "Gospodaru moj", reče on, "odakle ću ja imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotki¬nja?" "Eto tako", reče On, "Allah čini što On hoće!" /40/ "Gospodaru moj", zamoli Zekeri¬jja, "daj mi neki znak!" "Znak će biti", reče on, "što tri dana s ljudima nećeš govoriti, osim znakovima! I mnogo spominji Gospoda¬ra svoga i hvali Ga krajem dana i rano uju¬tro!"/41/

Pošto je Zekerijja, a.s., vidio da Allah opskrbljuje Merjemu, a.s., zimskim voćem u ljeto i ljetnim voćem zimi, on je poželio da ima sina, iako je bio već oronuo starac bijele glave, a i žena mu je bila stara i nerotkinja. On se u sebi obratio Allahu govoreći:
"Gospodaru moj, od Sebe mi podari!", tj. sa Tvoje strane, "čestita potomka", tj. dobrog dječaka; "jer Ti, doista, molbu čuješ!"
Allah Uzvišeni kaže:
dok se on stojeći u mihrabu molio, meleci ga pozvaše", tj. oni su mu govorili i slušali ga dok je klanjao u mih¬rabu, tj. mjestu gdje je obavljao molitvu. Nakon toga, Allah Uzvišeni navodi radosnu vijest koju mu donose meleci: "Allah te raduje Jahjaom!", tj. dječakom iz tvoje kičme, po imenu Jahja, "koji je potvrđen riječju Allahovom!", tj. sa Isaom, sinom Merjeminim, jer on je prvi koji je njega potvrdio nastavljajući njegov put (sunnet) i pravac.
"prvakom", tj. prvakom u znanju, blagosti, ibadetu i moralnoj ćudi, "neženjom" (čednim čovjekom). No ova riječ nema značenje "neplodan", koje neki navode! Neki komentatori kažu da nije imao potrebe za ženama, da nije bio spolno sposoban, odnosno da nije imao spolnu po-tenciju i da mu je spolni organ bio suviše mali. A kadija Ijad u svom čuvenom djelu Eš-Šifa kaže: "Znaj da hvaljenje Jahjaa, a.s., od Allaha, dž.š., riječima nema značenje: "neplodan." Naprotiv! Na¬jbolji komentatori i kritičari kažu: "To je nedostatak i mahana, ne priliči vjerovjesnicima, a.s. To znači da je on bezgrješan kao da je operiran od njih."
Nesposobnost za brak je nedostatak. Vrlina je da ta sposobnost postoji, a potom da se obuzda, ili duhovnom vježbom kao što je to činio Isa, a.s., ili zaštitom od Allaha, dž.š., kao što je to bilo u slučaju Jahjaa, a.s. Naprotiv, ženidba za onoga koji je u stanju da se oženi i svoje obaveze izvrši, a da ga to ne odvede od pokornosti Gospodaru, predstavlja viši stupanj. Taj stupanj je imao naš Vjerovjesnik, sallalla¬hu alejhi ve sellem, tako da mu više žena nije smetalo da obavlja ibadet prema Allahu, dž.š., nego mu je to omogućilo da poveća ibadet time što ih je štitio, bri¬nuo o njima, izdržavao ih i upućivao na Pravi put. U tom smislu, on je isticao da mu one nisu preokupa¬cija u životu, iako nekima jesu, pa kaže: /497/ "Meni je omiljeno od ovog svijeta ... !" To su njegove riječi čiji je cilj pohvala Jahjaa zato što je on bio čedan, a ne zato što ne prilazi ženama. Prema njegovim riječima, te riječima drugih, to znači da je on sačuvan od loših i prljavih stvari, što ga ne sprečava da se oženi sa halal ženama i da s njima ima bračni intimni odnos. Čak se može razumjeti iz ranije navedene dove Zekkerijje da je on imao potomstvo, kada on kaže:
"Podari mi od Sebe čestita potomka!", odnosno, kao da kaže: "sina koji će imati potomstvo i nasljednike". A Allah Uzvišeni to najbolje zna!

* * *
Riječi Allaha Uzvišenog: "vjerovjesnikom, potomkom dobrih" predsta-vljaju drugu radosnu vijest za vjerovjesništvo Jahjaa, a.s., nakon što je ranije obradovan njegovim rođenjem, što je više od prethodnog, kao što su i riječi majci Musaa:
"Mi ćemo ti ga doista vratiti i poslanikom učiniti." (28:7) Kada se Zekerijjau, a.s., ostvario ovaj nago¬vještaj, on je bio iznenađen rođenjem djeteta u starosti:
"Gospodaru moj", reče on, "odakle ću ja imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja?" A zatim je melek rekao:
"Allah čini što On hoće!" To znači, Allahova naredba je tako velika da joj ništa ne može izmaći! "Gospodaru moj", reče on, "daj mi neki znak!", tj. nešto što će mi pokazati da ću imati dijete.
"Znak će biti", reče on, "što tri dana s ljudima nećeš govoriti, osim znakovima!" To znači da će se morati sporazumijevati gestikulacijom jer neće moći govoriti, iako je sasvim zdrav. Usto, zapovjedio mu je da sve to vrijeme mnogo Allaha spominje, veliča i hvali, pa mu kaže: "I često spominji Gospodara svoga i hvali ga krajem dana i ujutro rano!" Drugi dio komenta¬ra ove teme doći će uz početak poglavlja "Merjem", inšaallah.
ﭽ ﮢ ﮣ ﮤ ﮥ ﮦ ﮧ ﮨ ﮩ ﮪ ﮫ ﮬ ﮭ ﮮ ﮯ ﮰ ﮱ ﯓ ﯔ ﯕ ﯖ ﯗ ﯘ ﯙ ﯚ ﯛ ﯜ ﯝﯞ ﯟ ﯠ ﯡ ﯢ ﯣ ﯤ ﯥ ﯦ ﯧ ﯨ ﯩ ﯪ ﯫ ﯬ ﯭ ﭼ
- I kada meleci kazaše: "Merjema, tebe je doista Allah odabrao i čistom učinio! On te je odabrao nad ženama svjetova!" /42/ "Mer¬jema, budi skrušena (pokorna) Gospodaru svome, i sedždu učini i Njemu klanjaj s onima koji Mu klanjaju!" /43/ "To su neke od vijesti nepoznatih što ti ih objavljujemo! Ti nisi bio među njima kada su pera svoja pobacali da bi vidjeli koji će se o Merjemi brinuti, a nisi bio među njima ni kada su se prepirali!"/44/

Allah Uzvišeni navodi govor meleka upućen Merjemi bint Imran, a.s., Božijoj zapovijedi, kojom se ističe da je nju Allah odabrao zbog velikog ibadeta koji je činila i čistoće od prljavština i sugestija, kao što ju je odabrao također zbog njene dobrote u odnosu na žene svjetova. Muslim navodi predanje s lancem od Ali ibn Ebi-Taliba, r.a., koji kaže: "Čuo sam Allaho¬vog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /498/ "Najbolja žena je Merjem bint Imran, odnosno najbolja žena je Hatidža bint Huvejlid!" Navodi se u oba Sahiha.
Et-Tirmizi navodi predanje, s lancem od Enesa, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /499/ "Među ženama svjetova su četiri: Merjem bint Imran, Hatidža bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed i Asja, supruga Faraona." Hadis navodi samo Et-Tirmizi, uz napomenu da je sahih.
Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Musaa el-Eš'arija, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /500/ "Savršenih ljudi je mnogo, a među ženama savršene su samo Merjem bint Imran i Asja, žena Faraona!" Navodi ga skupina prenosilaca osim Ebu-Davuda, posredstvom Šu'beta.
Verzija El-Buharija glasi: /501/ "Mnogo je ljudi koji su savršeni, a među ženama savršene su samo: Asja, žena Faraona, i Merjema bint Imran. A vrijednost Aiše nad drugim ženama je poput vrijednosti popare nad drugim jelima!" Allah Uzvišeni navodi da su meleci zapovjedili Merjemi da mnogo ibadet čini, da bude pokorna Allahu, da Mu klanja i sedždu čini, te da ustraje u poslu koji Allah želi, odnosno, koji joj je odredio i namijenio, što za nju predstavlja iskušenje, ali i posebnu čast oba svijeta. Naime, Allah Uzvišeni preko nje pokazuje Svoju Svemoć stvarajući joj dijete bez oca, pa kaže:
"Merjema, budi skrušena i pokorna Gospoda¬ru svome, i sedždu i ruku učini (i Njemu klanjaj) s onima koji Mu klanjaju!" Riječ "potčinjenost" ovdje znači pokornost i skrušenost, pa Mudžahid kaže: "Merjem, a.s., klanjala bi toliko da bi joj otjecali članci na nogama." A predsta¬vlja dugo klanjanje na rukuu u namazu.
"...i sedždu učini s onima koji to čine i Njemu klanjaj s onima koji Mu klanjaju!" Dakle, budi kao i oni! Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže Svom Poslaniku nakon što ga je upoznao s veličinom toga:
"To su vijesti nepoznate što ti ih objavljujemo!", tj. koje ti pripovijedamo. "Ti nisi bio među njima", tj. ti, Muhammede, nisi bio s njima da bi ih obavijestio, nego te je Allah upoznao s tim kao da si bio tu i vidio šta su radili dok su bacali kocku oko toga ko će brinuti o Merjemi, i to isključivo radi nag¬rade.
Ibn-Džerir navodi predanje od Ikrime, koji kaže: Zatim je majka Merjemina otišla s Merjemom noseći je u svom haljetku do Beni-Kahina ibn Haruna, brata Musaa, a.s. Zatim kaže: "Oni su tada stavljali na Sveti hram (Bejtul-makdis) pregrade i prekrivače kao na Kabi. Rekla im je: 'Ostavite to, ja sam se zavjeto¬vala! Žensko je i neće ulaziti u crkvu nečista, a ni ja je neću kući vratiti!' Na to su joj oni rekli: 'To je kćerka našeg imama jer Imran ih je predvodio na namazu i vlasnika naše žrtve.' Zekerijja je rekao: 'Donesite je meni, jer njena tetka je moja supruga!' Oni su kazali: 'Ne odgovara nam, jer ona je kći našeg imama!' A zatim su bacili na kocku svoja pera kojima su zapisi¬vali Tevrat, pa je pobijedio Zekerijja i on je uzeo da se o njoj brine." Usto, on, tj. Zekerijja, bio je i najstariji, najugledniji, najučeniji među njima, kao njihov imam i vjerovjesnik, neka je Allahov blagoslov na našeg Vjerovjesnika i sve druge vjerovjesnike.
ﭽ ﯮ ﯯ ﯰ ﯱ ﯲ ﯳ ﯴ ﯵ ﯶ ﯷ ﯸ ﯹ ﯺ ﯻ ﯼ ﯽ ﯾ ﯿ ﰀ ﰁ ﰂ ﭑ ﭒ ﭓ ﭔ ﭕ ﭖ ﭗ ﭘ ﭙ ﭚ ﭛ ﭜ ﭝ ﭞ ﭟ ﭠ ﭡﭢ ﭣ ﭤ ﭥ ﭦ ﭧ ﭨﭩ ﭪ ﭫ ﭬ ﭭ ﭮ ﭯ ﭰ ﭱ ﭲ ﭼ
- I kada meleci rekoše: "Merjema, Allah te raduje sinom koji je Riječju od Njega stvoren, čije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Alla¬hu bliskih!" /45/ "On će govoriti ljudima i u kolijevci, i kao odrastao i jedan od dobrih!" /46/ Ona reče: "Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije dodir¬nuo?!" "Eto, tako", reče, "Allah stvara što On hoće! Kada nešto odluči, On samo kaže: 'Budi!' i to biva!"/47/

Ovo je radosna vijest od meleka Merjemi, a.s., da će ona imati sina, velikog i značajnog. Allah Uzvišeni kaže: “I kada meleci rekoše: "Merjema, Allah te raduje sinom koji je Riječju od Njega stvoren", tj. sinom do čijeg postojanja je došlo riječju Allaho¬vom time što On kaže: "Budi!" i to biva. To je komentar i riječi Allaha Uzvišenog: "potvrđen istinitom riječju od Allaha" (2:39) što, kao što je spomenuto, navodi većina učenjaka.
"čije će ime biti Mesih, Isa, sin Merjemin", koji je prezime dobio prema majci budući da nema oca.
"ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Alla¬hu bliskih!" To znači koji ima ugled i mjesto kod Allaha na ovome svijetu time što mu objavljuje Šeri¬jat, što mu objavljuje Knjigu, i drugim darovima koje mu je Allah darovao, te na drugom svijetu, time što će biti zagovornik kod Allaha za ono što mu bude dozvolio, tako da će od njega biti primljeno kao primjer sve svoje braće, poslanika odlučnih.
"On će govoriti lju¬dima i u kolijevci i kao odrastao", tj. koji poziva još kao mali (u kolijevci) klanjanju samo Allahu, Koji nema druga, što predstavlja mudžizu i dokaz u zreloj dobi. Mudžiza se ogleda u tome što mu Allah daje objavu.
"i jedan od dobrih" u svojim riječima i djelima, tj. on posjeduje ispravno znanje i dobra djela.
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /502/ "U kolijevci nisu govo¬rile više od tri osobe: Isa, dojenče u vrijeme Džurejdža i još jedno drugo dojenče!"
Kada je ona čula radosnu vijest koju su joj donijeli meleci od Allaha Uzvišenog u vezi s tim, rekla je:
"Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije ni dodirnuo?!", tj. kako ja mogu roditi dijete kada nemam muža niti sa imam namje¬ru udati. Melek je njoj rekao:
"Eto tako! Allah stvara što On hoće!" Dakle, Moć Allaha je tako velika da Mu ništa nije nemoguće. Na ovome mjestu On kaže:
"stvara što hoće", a ne kaže:
"čini", kao što stoji u predanju o Zekerijjau, a.s., kako ne bi u to bilo nikakve sumnje. To potvrđuje slijedećim riječima:
"Kada nešto odluči, On samo kaže: 'Budi!' i to biva!", tj. nimalo ne kasni, nego nastupa neposred¬no nakon zapovijedi i bez odlaganja. Allah Uzvišeni kaže:
"I naređenje naše je samo jedna riječ, pa sve bude za tren oka!" (54:50) To znači: Mi samo jednom naredimo bez ponavljanja, i to se dogodi brzinom treptaja oka.
ﭽ ﭳ ﭴ ﭵ ﭶ ﭷ ﭸ ﭹ ﭺ ﭻ ﭼ ﭽ ﭾ ﭿ ﮀ ﮁ ﮂﮃ ﮄ ﮅ ﮆ ﮇ ﮈ ﮉ ﮊ ﮋ ﮌ ﮍ ﮎ ﮏ ﮐﮑ ﮒ ﮓ ﮔ ﮕ ﮖ ﮗ ﮘﮙ ﮚ ﮛ ﮜ ﮝ ﮞ ﮟ ﮠﮡ ﮢ ﮣ ﮤ ﮥ ﮦ ﮧ ﮨ ﮩ ﮪ ﮫ ﮬ ﮭ ﮮ ﮯ ﮰ ﮱ ﯓ ﯔ ﯕ ﯖ ﯗﯘ ﯙ ﯚ ﯛ ﯜ ﯝ ﯞ ﯟ ﯠ ﯡ ﯢ ﯣ ﯤ ﯥﯦ ﯧ ﯨ ﯩ ﯪ ﭼ
"On ga poučava knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu." /48/ "I šalje ga kao poslanika sino¬vima Israilovim: "Donio sam vam znak od Go¬spodara vašega: stvorit ću vam nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom vo¬ljom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve voljom Allaho¬vom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u do¬movima vašim gomilate! U svemu tome ima dokaza za vas ako vjernici budete!" /49/ "Potvrđujući tako istinitost Tevrata, objavlje¬nog prije mene, i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno, jer ja vam donosim dokaz od Gospodara vašega! Pa Allaha se bojte, a meni pokorni budite!" /50/ "Allah je doista i moj i vaš Gospodar i Njemu se klanjajte! To je Pravi put!"/51/

Allah Uzvišeni navodi u potpunosti radosnu vijest meleka Merjemi da će dobiti sina Isaa, a.s., i da njega Allah poučava knjizi i mudrosti. Jasno je da se pod knjigom ovdje misli na pismo, a pojam mudrosti protumačen je ranije u poglavlju "Bekara". Zatim: "Tevrat", tj. knjigu koja je objavljena Musau, a.s., "i Indžil", knjigu koja je objavljena Isau, a.s., a Isa, a.s., znao je napamet i jednu i drugu.
"I šalje ga kao poslanika sinovima Israilovim" pa im on kaže:
"Donosim vam znak od Gospodara vašega: stvorit ću nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom voljom, kao prava ptica biti." Tako bi on od gline oblikovao pticu, zatim bi u nju puhnuo, pa bi ona, Allahovom voljom, polet¬jela.
"i iscjeljivat ću slijepca" koji je rođen kao slijep, što je najrječitije čudo i najveći izazov, "i gubavca"i oživljavat ću mrtve voljom Allahovom."
Mnogi učenjaci navode da je Allah slao sve vjerovjesnike sa čudima koja odgovaraju njihovom vremenu. Tako je u vrijeme Musaa, a.s., prevladavalo čarobnjaštvo (sihr), pa je Musaov štap pohvatao nji¬hove zmije koje nisu bile ništa drugo do konopci i štapovi. U vrijeme Isaa, a.s., prevladavala je medici¬na, pa je on došao s onim što oni nisu mogli učiniti, a to je oživljavanje mrtvih i liječenje slijepih i gubavih. Isto tako, Muhammed, a.s., poslan je kao poslanik u vrijeme velikih oratora i pjesnika, pa im je on donio Knjigu od Allaha Uzvišenog: kada bi se sastavili i ljudi i džini, ne bi donijeli nijedno poglavlje slično toj knjizi, pa makar jedni drugima u tome pomagali.
"i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim gomilate!" sada i u budućnosti.
"U svemu tome ima dokaza za vas" da potvrdi istinitost onoga što ja donosim,
"ako vjernici budete!" /49/ "Potvrđujući tako isti¬nitost Tevrata, objavljenog prije mene", tj. potvrđujući i učvršćujući to.
"i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno." To pokazuje da je Isa, a.s., dokinuo dio zakonodavstva Tevrata i to je ispravnije mišljenje.
Zatim Allah Uzvišeni kaže: " jer ja vam donosim dokaz od Gospodara vašega!", tj. dokaz koji pokazuje istinitost onoga što vam govorim.
"Pa, Allaha se bojte, a meni pokorni budite!" /50/ "Allah je doista i moj i vaš Gospodar i Njemu se klanjajte!" Tj., ja i vi jednaki smo u pogledu bogoštovlja, skrušenosti i predanosti Allahu.
"To je Pravi put."

ﭽ ﯫ ﯬ ﯭ ﯮ ﯯ ﯰ ﯱ ﯲ ﯳ ﯴ ﯵﯶ ﯷ ﯸ ﯹ ﯺ ﯻ ﯼ ﯽ ﯾ ﯿ ﰀ ﰁ ﭑ ﭒ ﭓ ﭔ ﭕ ﭖ ﭗ ﭘ ﭙ ﭚ ﭛ ﭜ ﭝﭞ ﭟ ﭠ ﭡ ﭢ ﭼ
- I kada je Isa osjetio da oni ne vjeruju, rekao je: "Ko su pomagači moji na putu prema Al¬lahu?" "Mi smo pomagači Allahove vjere", rekoše učenici, "mi u Allaha vjerujemo", a ti budi svjedok da smo mi muslimani! /52/ "Go¬spodaru naš, mi vjerujemo u ono što si Ti objavio, mi Poslanika slijedimo, pa upiši nas među svjedoke!" /53/ "A oni su spletke prav¬ili, pa je i Allah to pravio (njima)! A Allah to najbolje umije!"/54/

Allah Uzvišeni kaže: "I kada je Isa osjetio", tj. kada je kod njih osjetio odlučnost da ne vjeruju i ustraju u zabludi, on je rekao: "Ko su pomagači moji na Putu prema Allahu?", tj. ko su pomagači moji u poziva¬nju Allahu?
"Mi", rekoše učenici, "mi smo pomagači Alla¬hove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi muslimani!" /52/ "Gospo¬daru naš, mi vjerujemo u ono što Ti objav¬lju¬ješ, mi Poslanika slijedimo, pa upiši nas među svjedoke vjere!" Riječ plural je od riječi , što znači "pomagač". U dva Sahiha stoji da se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bodrio ljude za boj na Dan savezništva, odazvao Zubejr. Zatim je ponovio po¬ziv, i ponovo se odazvao Zubejr. Nakon toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /503/ "Svaki poslanik ima svog pomagača, a moj pomagač je Zubejr!" U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "pa upiši nas među svjedoke vjere!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "s umme¬tom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem." Ovaj lanac predanja je dobar.
Nakon toga, Allah Uzvišeni govori o jednoj grupi sinova Israilovih koji su nastojali da napadnu Isaa, a.s., učine mu zlo, raspnu ga okomivši se na njega, a zatim su se žalili svom vladaru, koji je bio nevjernik. Oni su govorili da je on čovjek koji ljude navodi na zabludu, odvraća ih od pokornosti kralju i kvari po¬danike njegove, te da je sin bludnice, kako bi pod¬stakli srdžbu kraljevu. Kralj ih je poslao da ga pronađu, a kada su oni opkolili njegovu kuću i bili uvjereni da su ga uhvatili, Allah ga je spasio od njih, uzdigao ga Sebi, učinivši jednog od njih sličnim njemu. Oni su bili uvjereni da je to Isa, uhvatili su ga, ponižavali, raspeli i stavili mu bodlju na glavu. To je bila intriga Allahova prema njima, jer On je spasio Svog roba i poslanika uzdignuvši ga kod Sebe, a njih ostavio da lutaju u zabludi.
"A oni su spletke pravili, pa je i Allah to pravio! A Allah to najbolje umije!"
ﭽ ﭣ ﭤ ﭥ ﭦ ﭧ ﭨ ﭩ ﭪ ﭫ ﭬ ﭭ ﭮ ﭯ ﭰ ﭱ ﭲ ﭳ ﭴ ﭵ ﭶ ﭷﭸ ﭹ ﭺ ﭻ ﭼ ﭽ ﭾ ﭿ ﮀ ﮁ ﮂ ﮃ ﮄ ﮅ ﮆ ﮇ ﮈ ﮉ ﮊ ﮋ ﮌ ﮍ ﮎ ﮏ ﮐ ﮑ ﮒ ﮓ ﮔ ﮕ ﮖ ﮗﮘ ﮙ ﮚ ﮛ ﮜ ﮝ ﮞ ﮟ ﮠ ﮡ ﮢ ﮣ ﮤ ﮥ ﭼ
- I kad Allah reče: "Isa, Ja ću ti dušu uzeti, i k Sebi te uzdignuti! Očistiti te od nevjernika, i učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega! Zatim ćete se Meni vratiti, pa ću Ja presuditi o onome u čemu ste se razilazili!" /55/ "Što se tiče onih koji ne vjeruju, njih ću na strašne muke staviti na ovom i drugom svijetu, i oni neće imati pomagača!" /56/ "A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će punu nagradu dati. A, Allah ne voli nasilnike!" /57/ "Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Opomena mudra!"/58/

Komentatori se razilaze u pogledu riječi Allaha Uzvišenog: "Ja ću ti dušu uzeti, i k Sebi te uzdignuti." Katade i neki drugi kažu: "To je inverzija, a znači: Ja ću te k Sebi uzdignuti i dušu ti uzeti nakon toga. Neki kažu: "Ja ću te uzeti iz ovoga svijeta, a ne usmrtiti! A drugi: "Dušu uzeti znači uzdići." Većina međutim tvrdi: "Pod riječi ovdje se misli na 'san' kao što Allah Uzvišeni kaže:
"On je Onaj Koji vam noću dušu uzima!" (6:60), odnosno:
"Allah uzima duše u času njihove smrti, a koje nisu umrle u snu." (39:42) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi kada bi ustao iz sna: /504/ "Hvala Allahu, Koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio!" Ima mišljenja da to znači: "uzdizanje u snu". Allah Uzvišeni kaže:
"...i nisu ga sigurno ubili, nego ga je Allah k Sebi uzdi¬gao." ( 4:157) Zatim kaže:
"I nema nijednog sljedbenika Knjige, koji, prije nego on umre, neće u njega posigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti." Riječi Allaha Uzvišenog: "prije nego on umre" odnose se na Isaa, a.s., tj. kada siđe na Zemlju prije Sudnjeg dana. O tome će, inšallah, biti govora kasnije.
"Spasit ću te od nevjernika, i učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega!" Prema tome, nakon što je Allah k Sebi uzdigao Mesiha, njegovi sljedbenici su se podijelili u više grupa. Neki su ostali da vjeruju u ono s čime ga je Allah i poslao, tj. da je on Allahov rob i poslanik, te da je sin Njegove robinje. Neki su otišli u krajnost smatrajući ga Božijim sinom. Neki kažu da je on Bog, a drugi da je "treći u trojstvu", o čemu nam Allah Uzvišeni govori u Kur'anu, dajući odgovor svakoj grupi. Oni su na tome ustrajali oko trista godina, do vladavine kralja po imenu Konstantin, koji je prihvatio kršćanstvo. Navodi se da je on to učinio u želji da ih prevari i iskvari ga. On je u kršćanstvo ponešto dodao, a ponešto izostavio, a u njegovo vrijeme postavljeni su i određeni postulati. Dozvolio je da se jede i svinjsko meso. U to vrijeme oni su klanjali okrećući se prema istoku, podizali su crkve, hramove i samostane, a on je na njihov post dodao deset dana zbog grijeha koji je sam počinio. Tako je vjera Mesihova postala vjera Konstantinova, koji je podigao više od dvanaest hiljada crkava, sa¬mostana, hramova i manastira, kao što je za sebe podigao i poseban grad. Za cijelo to vrijeme oni su bili superiorni nad židovima, Allah ga je pomogao protiv njih budući da je bio bliži istini od njih, iako su i jedni i drugi bili nevjernici.
Kada je Allah Uzvišeni poslao Muhammeda, salla¬llahu alejhi ve sellem, svi koji su u njega povjerovali vjerovali su ispravno u Allaha, Njegove meleke, poslanike i knjige. Tako su Sljedbenici Muhammedo¬vi, sallallahu alejhi ve sellem, postali sljedbenici svih vjerovjesnika na Zemlji, budući da ih je on pozivao da vjeruju u sve što je istinito. Oni su postali preči svakom poslaniku od njegovih sljedbenika koji tvrde da pripadaju njegovom ummetu i da su na njego¬vom putu. Stoga su oni, budući da su uistinu vjero¬vali u Mesiha, protjerali kršćane iz Šama u Bizantiju tako da su se oni nastanili u gradu Konstantinopolu. Tako će islam i njegovi pripadnici ostati superiorni u odnosu na njih do Dana sudnjega!
Iskreni, i onaj kome se vjeruje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvijestio je svoj ummet da će oni kasnije osvojiti Konstantinopolis, zarobiti imovinu koja je u njemu i izvojevati veliku bitku nad Bizan-tincima, kakvu ljudi nisu vidjeli niti će vidjeti. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"I učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega! Zatim ćete se Meni vratiti, pa ću Ja presuditi o onome o čemu ste se razilazili!" /55/ "Što se tiče onih koji ne vjeruju, njih ću na strašne muke staviti na ovom i drugome svijetu, i oni neće imati pomagača!" Isto to je učinio i sa žido¬vima koji nisu vjerovali, odnosno, kršćanima koji su otišli u krajnost i u zvijezde ga ukivali. Na ovome svi¬jetu ih je kaznio ubistvima, zarobljeništvom i spre-čavanjem da vladaju u pojedinim zemljama, a na drugom svijetu kazna će biti teža i žešća.
"A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će punu nagradu dati", tj. na ovome svijetu dat će im pomoć i pobjedu, a na drugom svijetu vi¬soke dženetske stupnjeve.
"A, Allah ne voli nasilnike!"
"Ovo što ti kazujem jesu ajeti i Opomena mudra!", tj. u ovome što smo ti pripovijedali, Muhammede, o Isau, a.s., njegovom rođenju i načinu života, nema nikak¬ve sumnje, kao što Allah Uzvišeni također kaže:
"To je Isa, sin Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju!" /34/ Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On! Kada nešto odluči, On samo kaže: "Budi!" i to biva! /35/ (19:34-35) Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:
ﭽ ﮦ ﮧ ﮨ ﮩ ﮪ ﮫ ﮬﮭ ﮮ ﮯ ﮰ ﮱ ﯓ ﯔ ﯕ ﯖ ﯗ ﯘ ﯙ ﯚ ﯛ ﯜ ﯝ ﯞ ﯟ ﯠ ﯡ ﯢ ﯣ ﯤ ﯥ ﯦ ﯧ ﯨ ﯩ ﯪ ﯫ ﯬ ﯭ ﯮ ﯯ ﯰ ﯱ ﯲ ﯳ ﯴ ﯵ ﯶ ﯷ ﯸ ﯹ ﭑ ﭒ ﭓ ﭔ ﭕﭖ ﭗ ﭘ ﭙ ﭚ ﭛﭜ ﭝ ﭞ ﭟ ﭠ ﭡ ﭢ ﭣ ﭤ ﭥ ﭦ ﭧ ﭨ ﭩ ﭼ
- Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim mu rekao: "Budi!" i on bi! /59/ "Istina je od Gospodara tvoga i ne budi od onih koji sumnjaju!" /60/ A onima koji s tobom o Njemu budu raspravljali nakon što ti je došlo nešto od znanja, reci: "Hodite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi i vi, pa ćemo se prokli¬njati i Allahovo prokletstvo na one koji lažu prizvati" /61/ "Ovo je doista istinito kaziva¬nje, i nema boga osim Allaha! A Allah je doista Silan i Mudar!" /62/ "A ako oni glave okrenu, pa Allah doista dobro zna smutljiv¬ce."/63/

Allah Uzvišeni kaže: "Slučaj Isaov doista je kod Allaha" u smislu Moći Allaha, Koji ga je stvorio bez oca, "kao i slučaj Ademov", kojega je stvorio bez oca i majke, odnos¬no, "od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" Onaj Koji je stvorio Adema bez oca, pogotovu je u stanju stvoriti i Isaa na isti način. Ako bi bilo dozvoljeno da se tvrdi da je Isa sin što je stvoren bez oca, to bi bilo još normalnije za Adema. Međutim, poznato je, i mišlljenje je svih, da to nije tačno. Stoga je i tvrdnja u vezi sa Isaom još netačnija i nemoralnija. Međutim, Gospodar Uzvišeni htio je pokazati Svoju Moć stvaranja kada je stvorio Adema bez muškarca i žene, i Havu, koju je stvorio od muškarca bez žene, te kada je stvorio Isaa od žene ali bez muškarca, te time što stvara sva stvorenja od muškarca i žene. Zato Allah Uzvišeni kaže u poglavlju "Merjem" "kako bismo ga učinili znakom ljudima" (19:21), a ovdje kaže:
" Istina je od Gospodara tvoga i ne budi od onih koji sumnjaju!", tj. ovo je istina u vezi sa Isaaom koja se ne može negirati i osim koje druge nema, a osim istine postoji samo zabluda.
Zatim Allah Uzvišeni kaže:
A onima koji s tobom o njemu budu raspravljali nakon što ti je došlo znanje, reci: "Hodite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi i vi", tj. i njih ćemo pridružiti ovoj usrdnoj molitvi,
"pa ćemo se proklinjati", tj. prokletstvo zamoliti, "pa ćemo na one koji lažu Allahovo prokletstvo prizvati", tj. i između nas i između vas.
Povod objave ovoga proklinjanja kao i onoga prije njega, na početku poglavlja, bila je delegacija Nedžranaca. Naime, kada su kršćani došli i počeli raspravljati o Isau navodeći ono što su tvrdili da je sin i bog, Allah je objavio prvi dio ovoga poglavlja kao odgovor njima. Imam Muhammed ibn Ishak ibn Je¬sar u svojoj "Biografiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem" navodi kako je Allahovom Poslaniku, sallalla¬hu alejhi ve sellem, došla delegacija Nedžrana, u ko¬joj je bilo šezdeset konjanika, među kojima i četrnaest njihovih uglednih ljudi, koje su oni slušali, a njih četrnaesterica su opet poslušni trojici između njih, i to: El-Akibu, koji je bio njihov emir, čije se mišljenje poštovalo, Seyyidu, koji je bio najučeniji među njima i Ebu-Harise ibn Alkameu, koji je bio nji¬hov svećenik. On je inače bio Arap koji je primio kršćanstvo, pa su ga Bizantinci i njihovi vladari zbog toga cijenili i čast mu ukazivali. On je bio upoznat s pitanjem Allahovog Poslanika, njegovim osobinama i drugim stvarima što je navedeno u knjigama drev¬nim, ali ga je učvršćivalo da nastavi kao kršćanin to što je bio cijenjen i imao visok ugled kod pripadnika kršćanstva. On navodi: "Oni su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, ušli kod njega u džamiju dok je klanjao ikindiju sa svojim prugastim ogrtačima, mantijama i drugom opre¬mom. Pošto je bilo vrijeme njihove molitve, oni su se počeli moliti u džamiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /505/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavite ih! i oni su kla¬njali okrećući se prema istoku." Zatim kaže: "Trojica su se obratila Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tvrdeći da je Isa Bog, Božiji sin i Treći u Trojstvu. Allah je daleko iznad toga što tvrde!"
Svoj stav da je on Bog dokazivali su time što je on oživljavao mrtve, liječio slijepe, gubave i bolesne, obavještavao o stvarima Nevidljivog svijeta i sl. Stav da je on Božiji sin oni su dokazivali time da nema poznatog oca, te da je govorio u bešici, a stav da je treći u Trojstvu dokazivali su riječima Allaha Uzvišenog: "Učinili smo, zapovjedili smo, stvorili smo i odredili smo." Pri tome su tvrdili: Da je jedan, go¬vorio bi: "Učinio sam, zapovjedio sam, stvorio sam i odredio sam." On, dž.š., i Isa i Merjem doista su čisti od svega što govore silnici! Povodom ovih njihovih riječi Allah je u Kur'anu objavio gornje ajete, a na go¬vor dvojice svećenika Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Primite islam!" A oni su ka¬zali: "Već smo primili!" Zatim je rekao: "Niste to istin¬ski učinili, pa primite islam!" Oni su kazali: "Jesmo, islam smo primili prije tebe!" Zatim im je rekao: "Lažete, jer vaša tvrdnja da Allah ima sina, vaše kla¬njanje križu i jedenje svinjskog mesa, ne dozvoljava vam da primite islam!" Oni su zatim upitali: "Pa, ko je onda njegov otac, Muhammede?" Allahov Poslanik je ušutio i nije im na to odgovorio. Nakon toga, Allah je povodom njihovih tvrdnji i različitih stavova obja¬vio prvi dio poglavlja "Ali-Imran" do osamdeset i ne¬kog ajeta. Ibn-Ishak kaže: Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla obavijest od Allaha Uzvišenog, i presuda između njega i njih, on je naredio da se prokunu za ono što su mu govo¬rili, pa ih je zatim pozvao, a oni su kazali: "Ebu-Kasi¬me, ostavi nas da se preispitamo, a zatim da dođemo i kažemo šta ćemo uraditi u vezi s tvojim pozivom!" Potom su se udaljili i izdvojili se zajedno s Akibom, čije je mišljenje među njima bilo cijenjeno, rekavši: "Robe Mesihov, šta ti misliš?" On je odgovo¬rio: "Skupino kršćana, tako mi Allaha, vi ste se uvjerili da je Muhammed, doista, vjerovjesnik i poslanik! On vam je donio jasne i odlučne vijesti o vašem drugu. Vi znate da nijedan narod nije proklinjao vjerovjesni¬ka, a da su ostali njihovi stari i odrasli mladi! To će i vas iskorijeniti, ako to budete činili! Ako se budete suzdržali držeći se svoje vjere i ostajući pri stavu u vezi s vašim Gospodarom, ostavite ga i idite u svoj grad!" Nakon toga, oni su došli Vjerovjesniku, sallal¬lahu alejhi ve sellem, i rekli: "Ebu-Kasime, zaključili smo da te ne proklinjemo i da te ostavimo u tvojoj vjeri, a mi se vratimo svojoj vjeri. Ali, pošalji nam jed¬noga od tvojih ashaba po svom izboru da nam do¬nese presudu u vezi s imovinom oko koje se razi¬lazimo, jer mi vas cijenimo!" Muhammed ibn Džafer kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: "Dođite mi večeras, pa da s vama pošaljem jakog i povjerljivog čovjeka!" Omer ibn El-Hattab, r.a., kaže: "Nikada nisam volio zapovjedništvo, ali sam se tada nadao da to budem ja, pa sam otišao na podne-namaz po velikoj žezi. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao podne i predao selam, pogledao je desno i lijevo, a ja sam se ispinjao da me vidi. On je gledao u nas, pa kada je ugledao Ebu-Ubejdu ibnu el-Džerrah, pozvao ga je i rekao: "Pođi s njima ti i pravedno pre¬sudi o onome u čemu se razilaze!" Ta počast je pripala Ebu-Ubejdi, r.a."
Po svemu sudeći ova delegacija je došla devete godine po Hidžri. Naime, Zuhri u vezi s tim kaže: "Stanovnici Nedžrana bili su prvi koji su počeli plaćati džizju/glavarinu Allahovom Poslaniku, sallallahu alej¬hi ve sellem." Ajet o džizji objavljen je nakon Osvaja¬nja Meke:
- "Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Alla¬ha i Sudnji dan" do riječi "dok ne budu dali džizju poslušno i ponizno!" (9:29) Džabir kaže:
"mi i vi" odnosi se na Allaho¬vog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ali ibn Ebi-Taliba, "sinovi naši" na Hasana i Husejna, a "žene naše" na Fatimu.
Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Ovo je, doista, istinito kazivanje." To znači: ovo što smo ti kazivali, Muhammede, o Isau jeste is¬tina koja se ne može iskriviti niti izbjeći.
"i nema boga osim Allaha! A Allah je doista Silan i Mudar!" /62/ "A ako oni glave okrenu, pa Allah doista dobro zna smutljivce." To znači, ko skrene, napusti istinu i prihvati laž, on je smutljivac pokvareni. Allah za njega dobro zna i za to će ga najstrožije kazniti jer On je Moćni, Kome ništa ne može promaći, On je Veliki i Hvaljeni, pa Mu se utječemo da nas ne zadesi Njegova kazna.
ﭽ ﭪ ﭫ ﭬ ﭭ ﭮ ﭯ ﭰ ﭱ ﭲ ﭳ ﭴ ﭵ ﭶ ﭷ ﭸ ﭹ ﭺ ﭻ ﭼ ﭽ ﭾ ﭿ ﮀ ﮁ ﮂﮃ ﮄ ﮅ ﮆ ﮇ ﮈ ﮉ ﮊ ﭼ
- Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se ok¬upimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako se oni okrenu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"/64/

Ove riječi obuhvaćaju sve sljedbenike Knjige, židove i kršćane, kao i one koji idu njihovim putem.
- Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko riječi!" Riječ se ovdje koristi u značenju rečenice koju, potom, opisuje, pa kaže: "zajedničke i nama i vama", tj. pravedne, jednake i za vas i za nas. Nakon toga to komentira, pa kaže:
"da nikoga osim Al¬laha ne obožavamo i ništa Mu ne pri¬družujemo", ni kip, ni križ, ni kumir, ni Taguta, ni vatru, niti bilo što drugo, nego se samo Njemu kla¬njamo nikoga Mu ne pridružujući, što je poziv svih poslanika. Allah Uzvišeni kaže:
- Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu ibadet činete, a Taguta se klonite!" (16:36)
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:
"i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatra¬mo!" Ibn-Džurejdž kaže: "To znači, da jedni drugima primjer ne budemo u griješenju prema Allahu."
- Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!", tj. ako se okrenu od pravednosti i ovog poziva, vi svjedočite ustrajnošću u islamu, koji vam je Allah propisao!
U Komentaru El-Buharije, uz predanje ez-Zuhrija, s lancem od Ebu-Sufjana, naveli smo slučaj kada je on (Ebu-Sufjan) išao kod vladara Bizantije, te kako ga je taj pitao o porijeklu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovim osobinama i karakteristi¬kama i o tome čemu poziva, te kako ga je on o svemu izvijestio vrlo jasno iako je Ebu-Sufjan u to vrijeme bio idolopoklonik i još nije bio primio islam. To je bilo nakon Sporazuma na Hudejbiji, a prije os¬vajanja Meke, što se navodi i u hadisu. Interesantno je da je on to sve rekao, a nakon toga je dobio pismo od Allahovog Poslanika, koje je pročitao i u kojem je stajalo slijedeće:
/506/ "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog, od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Herakliju, gos¬podaru Bizanta! Neka je mir na onoga koji slijedi Pravi put. Pozivam te da prijeđeš na islam. Ako to učiniš, bit ćeš miran i spašen! Prijeđi na islam, pa će ti Allah dati dvostruku nagradu! Ako se okreneš od toga, slijede ti grijesi podanika...
- Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se ok¬upimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"
Ibn-Ishak i drugi navode da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", oko osamdeset i nekoliko ajeta, objavljen povodom delegacije Nedžrana. Zuhri navodi da su oni bili prvi koji su počeli davati džizju, a svi se slažu da je ajet o džizji objavljen nakon osvajanja Meke. Stoga se postavlja pitanje kako uskladiti to što je ovaj ajet napisan u pismu Herakliju prije osvajanja i tvrdnji Ibn-Ishaka i Zuhrija? Odgovor se može dati uz neko-liko mogućnosti:
1. da je ajet objavljen dvaput, jednom prije Hudej¬bije i drugi put nakon osvajanja Meke,
2. da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", do ovog ajeta, objavljen povodom delegacije iz Nedžrana, a da je ovaj ajet objavljen prije toga,
3. Da je dolazak delegacije iz Nedžrana bio prije Hudejbije, te da je bio u vezi sa pomirenjem oko proklinjanja (spomenutog u ajetu 61.), a nije bio taj dolazak zbog džizje.
4. Da ajet nije bio objavljen kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ovo napiše u pismu Herakliju, a da je potom objavljen potpuno podudaran Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima.
ﭽ ﮋ ﮌ ﮍ ﮎ ﮏ ﮐ ﮑ ﮒ ﮓ ﮔ ﮕ ﮖ ﮗﮘ ﮙ ﮚ ﮛ ﮜ ﮝ ﮞ ﮟ ﮠ ﮡ ﮢ ﮣ ﮤ ﮥ ﮦ ﮧ ﮨ ﮩﮪ ﮫ ﮬ ﮭ ﮮ ﮯ ﮰ ﮱ ﯓ ﯔ ﯕ ﯖ ﯗ ﯘ ﯙ ﯚ ﯛ ﯜ ﯝ ﯞ ﯟ ﯠ ﯡ ﯢ ﯣ ﯤ ﯥ ﯦ ﯧ ﯨ ﯩ ﯪﯫ ﯬ ﯭ ﯮ ﯯ ﭼ
"O Sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete kada su Tevrat i Indžil poslije njega objavljeni?! Zar vi ne shvaćate?" /65/ "Eto vi raspravljate o onome o čemu imate neko znanje, ali zašto raspravljate o onome o čemu nemate nikakvoga znanja? A Allah zna, a vi ne znate!" /66/ "Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, već pravi vjernik, musliman. On nije bio idolopoklonik!" /67/ "Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!"/68/

Allah Uzvišeni i Blagodarni ovim prebacuje žido¬vima i kršćanima što se prepiru o Ibrahimu el-Halilu, a.s., tako što svaka skupina tvrdi da je on njihov. To navodi i Muhammed ibn Ishak ibn Jesar od Ibn-Ab¬basa, koji kaže: "Kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sastali su se kršćani Nedžrana i židovski rabini i započeli raspravu. Rabini su govorili: "Ibrahim nije bio ništa drugo do židov!" Kršćani su govorili: "Ibrahim nije bio ništa drugo do kršćanin!" Tada je Allah objavio:
"O sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete...?", tj. kako vi kršćani možete tvrditi da je on bio kršćanin kada je vremenski vama prethodio, budući da su i židovska vjera i kršćanstvo bili za dugo vremena na¬kon njega. Zato Uzvišeni Allah kaže: "Zar vi ne razmišljate?"
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:
"Eto vi raspravljate o onome o čemu imate neko znanje, ali zašto raspravljate o onome o čemu nemate nikakvoga znanja?" Dakle, obje su strane o Ibrahimu raspravljale bez ikakvog znanja, iako im je bilo bolje da raspravljaju o onome što znaju iz svoje vjere. Stoga, Allah Uzvišeni predbacuje to i židovima i kršćanima naređujući im da to ostave Njemu, Uzvišen je On, pa kaže:
"Jer Allah zna, a vi ne znate!"
Zatim Allah Uzvišeni kaže:
"Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, već pravi vjernik predani musliman", tj. privržen vjerovanju umjesto idolopoklonstva
"i on nije bio idolopoklonik!"
Zatim kaže:
"Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik, i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!" To znači, ljudi koji imaju najveće pravo na Ibrahima jesu oni koji su ga slijedili u vjeri dok je to propovijedao, te ovaj Vjerovjesnik, tj. Muhammed, a.s., i oni koji vjeruju od njegovih ashaba i ljudi koji njih slijede. Se'id ibn Mensur navodi predanje s lancem od Ibn-Mesuda, r.a., koji navodi da je Allahov Poslanik, salla¬llahu alejhi ve sellem, rekao: /507/ "Svaki vjerovjesnik imao je pomagače (zaštitnike) među vjerovjesnicima, a moj pomagač (zaštitnik) je moj praotac i Prijatelj Gospodara moga Uzvišenog, Ibrahim, a.s." Zatim je proučio:
"Doista su naj¬bliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili...",
- a Allah je zaštitnik vjernika!", tj. svih vjernika, zajedno s vjerovjesnicima Svojim i poslanicima.
ﭽ ﯰ ﯱ ﯲ ﯳ ﯴ ﯵ ﯶ ﯷ ﯸ ﯹ ﯺ ﯻ ﯼ ﯽ ﯾ ﯿ ﰀ ﰁ ﰂ ﰃ ﰄ ﰅ ﰆ ﭑ ﭒ ﭓ ﭔ ﭕ ﭖ ﭗ ﭘ ﭙ ﭚ ﭛ ﭜ ﭝ ﭞ ﭟ ﭠ ﭡ ﭢ ﭣ ﭤ ﭥ ﭦ ﭧ ﭨ ﭩ ﭪ ﭫ ﭬ ﭭ ﭮ ﭯ ﭰ ﭱ ﭲ ﭳ ﭴ ﭵ ﭶ ﭷ ﭸ ﭹ ﭺ ﭻ ﭼ ﭽ ﭾ ﭿ ﮀ ﮁ ﮂﮃ ﮄ ﮅ ﮆ ﮇ ﮈ ﮉ ﮊ ﮋﮌ ﮍ ﮎ ﮏ ﮐ ﮑ ﮒ ﮓ ﮔﮕ ﮖ ﮗ ﮘ ﮙ ﮚ ﭼ
"Neki sljedbenici Knjige voljeli bi da vas na stranputicu odvedu. Ali oni ne odvode u zabludu nikoga drugoga do sebe, a da to i ne osjećaju." /69/ "O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove znakove ne vjerujete iako ih zorno vidite?" /70/ "O sljedbenici Knjige, zašto isti¬nu neistinom zaogrćete, i krijete istinu iako je znate?" /71/ Neki sljedbenici Knjige govore: "Vjerujte u ono što je objavljeno, onima koji vjeruju, u početku dana, a porecite to na kraju dana, ne bi li i oni svoju vjeru napustili!" /72/ I nemojte povjerovati nikome osim onome koji slijedi vašu vjeru! Ti reci: "Doista je prava uputa Allahova uputa!", te da li je dano ikome to što je vama dano, ili da će do¬kaze protiv vas davati pred Gospodarom vašim! Reci: "Zaista je sve dobro u ruci Alla¬hovoj i On ga daje kome On hoće!" A Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući! /73/ "On Svoju milost daje kome hoće. A Allah je pos¬jednik velikog dobra."/74/

Allah Uzvišeni ukazuje na zavist židova prema vjernicima koje žele da na stranputicu navedu, ne znajući da su sami zavedeni, te da će im se to vratiti kao bumerang, a da i sami to ne osjete. Nakon toga, On im predbacuje, govoreći:
"O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove znakove ne vjerujete iako ih zorno vidite?", tj. znate njihovu istinitost i tačnost.
"O sljedbenici Knjige, zašto istinu u neistinu uvijate i krijete istinu iako je znate?", tj. zašto krijete istinu koja se nalazi u vašim knjigama u vezi sa svojstvima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iako to sami znate i toga ste svjedoci.
- Neki sljedbenici Knjige govore: "Vjerujte u ono što je objavljeno onima koji vjeruju u početku dana, a porecite to na kraju dana!" To je varka za slabe ljude, koji se tako obmanjuju. Naime, oni su se dogovorili da početkom dana pokažu njima kao da vjeruju, pa s vjernicima klanjaju sabah-namaz, da bi se potom na kraju dana vratili u svoju vjeru, kako bi obmanuli ljude koji ne znaju, ka¬zujući im da su spoznali nedostatke i mahane mus¬limanske vjere. Zato oni govore: "ne bi li se oni povratili."
"I nemojte povjerova¬ti nikome osim onome koji slijedi vašu vjeru!" To znači, nemojte pristati ili pokazati ikome drugome osim svojim istovjernicima šta se kod vas u Tevratu navodi o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno obavezi da se on slijedi, pa da to oni koriste kao dokaz protiv vas.
"Doista je prava uputa Allahova uputa!" On upućuje srca vjernika najsa¬vršenijoj vjeri.
"te da je dano ikome to što je vama dano, ili da će dokaze protiv vas davati pred Gospodarom vašim!" Tj., oni govore: ne pokazujte im to iz bojaz¬ni da vam ne bi bili jednaki u znanju, odnosno da to oni ne uzmu kao dokaz protiv vas na ovom i budućem svijetu!
"Dobro je samo u ruci Allahovoj i On ga daje kome On hoće!" Dobro je u Njegovoj nadležnosti i On je Onaj Koji daje i zabranjuje, Koji daruje koga hoće vjerovanjem, znanjem i raspolaganjem, a stavlja u zabludu koga hoće, tako da izgubi vid i unutarnji osjećaj okrćući se od istine. On raspolaže neprikos¬novenim dokazom i nedostižnom mudrošću!
"A Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući! On Svojom milošću odlikuje koga hoće, jer Allah je posjednik Velikog Dobra." On je vas, vjernici, odlikovao Svojom dobrotom i uputio u savršeni Šerijat učinivši vas sljedbenicima najčasnijeg vjerovjesnika.
ﭽ ﮜ ﮝ ﮞ ﮟ ﮠ ﮡ ﮢ ﮣ ﮤ ﮥ ﮦ ﮧ ﮨ ﮩ ﮪ ﮫ ﮬ ﮭ ﮮ ﮯ ﮰ ﮱﯓ ﯔ ﯕ ﯖ ﯗ ﯘ ﯙ ﯚ ﯛ ﯜ ﯝ ﯞ ﯟ ﯠ ﯡ ﯢ ﯣ ﯤ ﯥ ﯦ ﯧ ﯨ ﯩ ﯪ ﯫ ﯬ ﭼ
- Ima sljedbenika Knjige koji će ti vratiti ako im povjeriš tovar blaga, a ima ih koji ti neće vratiti ako im povjeriš i samo jedan dinar, osim ako ga budeš stalno pratio. To je zato jer oni govore: "Nama nije grijeh što učinimo nepismenima!", i o Allahu govore laži dok znaju istinu!" /75/ "Međutim, ko obavezu svoju ispunjava i grijeha se kloni, pa Allah voli bogobojazne."/76/

Allah Uzvišeni saopćava da su židovi prevrtljivi i upozorava vjernike da ih se čuvaju i kaže da među njima ima onih "koji će ti, ako im povjeriš tovar blaga", tj. imetka, "to vratiti", a pogotovu će to vratiti ako bude manje od toga,
"a ima ih koji ti neće vratiti ako im povjeriš i samo jedan dinar, osim ako ga budeš stalno pratio." To znači: ako budeš ustrajno nastojao ost¬variti svoje pravo. Ako je to tako kada je u pitanju di¬nar, onda pogotovu neće ti vratiti nešto više. O mjeri kintar bilo je govora na početku poglavlja. Što se tiče dinara, to je poznato, a ovdje možemo navesti hadis kojeg prenosi El-Buhari kao muallek predanje na više mjesta u svom Sahihu, čiji je najljepši sadržaj u knjizi "El-Kefale". Hadis prenosi i imam Ahmed, a naveden je prilikom tumačenja poglavlja "El-Bekare", pa ovdje nema potrebe da se ponavlja.
- To je tako, jer oni govore: "Nama nije grijeh što učinimo nepismenima!" To ih navodi na porica¬nje, tj. negaciju istine, pa govore: "Nama u našoj vjeri nema smetnji da uzurpiramo imovinu nepisme¬nih", tj. Arapa, jer Allah nam to dozvoljava.
Allah Uzvišeni kaže:
"i o Allahu govore laži, iako to oni znaju!" Dakle, oni su to izmislili i zabludama ispreturali, budući da je Allah njima zabranio da uzimaju bespravno ičiju imovinu. Oni su, međutim, narod koji laže. Ibn Ebi-Hatim na¬vodi predanje od Seida ibn Džubejra, koji kaže: /508/ Kada su sljedbenici Knjige kazali: "Nije nam grijeh što učinimo nepismenima", Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Lažu neprijatelji Allahovi, jer ništa nema što je bilo u vrijeme paganstva, a da nije pod ovim mojim dvjma nogama, izuzev povje¬renja. Jer to je obavezno i prema dobročinitelju i prema nemoralnom čovjeku!"
Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Međutim, ko obavezu svoju ispunjava i Alla-ha se boji", tj. ali ko od vas, sljedbenici Knjige, bude ispunjavao svoje obaveze i Allaha se bojao u pogledu vjerovanja u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kada bude poslan, čime vas je On obavezao, kao što je utvrdio obavezu i drugih vjerovjesnika i njihovih naroda, te ko se bude čuvao Allahovih zabrana i sli¬jedio ga u pokornosti i Šerijatu s kojim ga je poslao kao završnog poslanika i prvaka među njima
"pa Allah, doista, voli one koji se čuvaju!" (zabrana).
ﭽ ﯭ ﯮ ﯯ ﯰ ﯱ ﯲ ﯳ ﯴ ﯵ ﯶ ﯷ ﯸ ﯹ ﯺ ﯻ ﯼ ﯽ ﯾ ﯿ ﰀ ﰁ ﰂ ﰃ ﰄ ﰅ ﰆ ﰇ ﰈ ﭼ
"Doista oni koji za obavezu svoju prema Alla¬hu i zakletve svoje kupuju nešto što malo vrijedi, na drugom svijetu nikakva dobra neće imati. Allah s njima neće govoriti, niti će na njih pogledati na Sudnjem danu, niti će ih očistiti! Njima pripada kazna bolna!"/77/

Allah Uzvišeni kaže: Oni koji zamjenjuju ono na što su se Allahu obavezali u pogledu slijeđenja Mu-hammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i navođenja nje¬govih. osobina i misije ljudima, svojim lažnim zaklet¬vama za bagatelnu cijenu, odnosno, ovosvjetske prolazne ponude,
"na drugom svijetu ni¬kakva dobra neće imati", tj. nikakva dobitka.
"Na Sudnjem danu Allah s njima neće govoriti, niti će na njih pogledati!" Svojom milošću, niti će s njima Svojim lijepim govorom govoriti,
"niti će ih očistiti", tj. od grijeha i prljavština. Naprotiv, njih će uputiti u Vatru.
"Njima pripada kazna bolna!"
U vezi s ovim časnim ajetom ima više hadisa. Mi ćemo navesti neke:
1. Dvojica šejhova, El-Buharija i Muslim, navode predanje hadisa od A'meša, koji navodi od Šekika, a on od Abdullaha, koji kaže: Allahov Poslanik, sal¬lallahu alejhi ve sellem, rekao je: /509/ "Ko se zakune zakletvom, pa slaže da bi uzurpirao imovinu musli¬mana, kada se sretne s Allahom, On će biti srdit na njega!" Eš'as kaže: Tako mi Allaha, to se meni desilo. Između mene i jednog židova bilo je zemljište, pa mi je on uzurpirao zemlju, nakon čega sam otišao s njim Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji mi je rekao: "Imaš li siguran dokaz?" Rekao sam: "Ne." židov je rekao: "Kunem se!" Ja sam kazao: "Al¬lahov Poslaniče, ako se zakune, moja imovina će otići!" Nakon toga je Allah Uzvišeni objavio ajet:
"Doista oni koji obavezu svoju prema Allahu i zaklet¬ve svoje kupuju za nešto što malo vrijedi..."
2. Imam Ahmed navodi predanje od Adijja ibn Umejre al-Kindija, koji kaže: /510/ Jedan čovjek iz plemena Kinda po imenu Imru'ul-Kajs ibn Amir tužio je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nekog čovjeka iz Hadramevta zbog zemlje. On je presudio protiv čovjeka iz Hadramevta na osnovi do¬kaza svjedočenja, a pošto ovaj nije imao dokaza, protiv Imru'ul-Kajsa presudu je donio na osnovi zak¬letve. Čovjek iz Hadramevta tada je rekao: "Dao si mu, Allahov Poslaniče, da se zakune? Tako mi Gos¬podara Kabe, moja zemlja je otišla!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na to: "Ko se lažno zakune da bi prigrabio nečiju imovinu, kada se sretne s Allahom, On će biti na njega srdit!" Redža kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet:
"Doista oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje kupuju za nešto što malo vrije¬di..." Imru'ul-Kajs je rekao: "Šta pripada onome ko to ostavi, Allahov Poslaniče?", odgovorio je: "Džennet!" Zatim je on rekao: "Onda budi svjedok da mu je svu ostavljam!"
ﭽ ﭑ ﭒ ﭓ ﭔ ﭕ ﭖ ﭗ ﭘ ﭙ ﭚ ﭛ ﭜ ﭝ ﭞ ﭟ ﭠ ﭡ ﭢ ﭣ ﭤ ﭥ ﭦ ﭧ ﭨ ﭩ ﭪ ﭫ ﭬ ﭭ ﭮ ﭼ
- Jedna skupina od njih uvijaju jezike svoje Knjigu čitajući da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige! I govore: "To je od Allaha!", a to nije od Allaha! I govore na Allaha laži, iako to dobro znaju!"/78/

Allah Uzvišeni govori o židovima, Allahovo prokletstvo neka je na njih, da među njima ima grupa koje iskrivljuju riječi, zamjenjuju Allahov govor i mije¬njaju mu smisao kako bi doveli u sumnju neznalice da je to tako u Allahovoj Knjizi pripisujući to Allahu i tako lažući na Njega svjesno znajući da lažu i izmišljaju. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"Oni na Allaha laži govore, iako to dobro znaju!" Mudžahid i drugi učenjaci kažu: "uvijaju jezike svoje Knjigu čitajući" znači "iskrivljavaju je". Jer nema sumnje da u onome što je pred njima ima dosta zamjene, iskrivljavanja, dodavanja i izostavljanja.
"Oni go¬vore: 'To je od Allaha!' a to nije od Allaha!"
ﭽ ﭯ ﭰ ﭱ ﭲ ﭳ ﭴ ﭵ ﭶ ﭷ ﭸ ﭹ ﭺ ﭻ ﭼ ﭽ ﭾ ﭿ ﮀ ﮁ ﮂ ﮃ ﮄ ﮅ ﮆ ﮇ ﮈ ﮉ ﮊ ﮋ ﮌ ﮍ ﮎ ﮏ ﮐ ﮑ ﮒﮓ ﮔ ﮕ ﮖ ﮗ ﮘ ﮙ ﮚ ﭼ
- Nije primjereno čovjeku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesništvo, a zatim da govori ljudima: "Budite robovi moji mimo Allaha!", nego: "Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!" /79/ "On vam ne naređuje da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatra¬te! Zar da vam naređuje nevjerovanje, nakon što ste postali muslimani?!"/80/

"Nije primjereno čovjeku kada mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesništvo" do riječi "nakon što ste postali muslimani!" To znači, ne treba bilo koji vjerovjesnik ili poslanik da kaže ljudi¬ma: "Klanjajte meni zajedno sa klanjanjem Allahu!" Ako to nije primjereno vjerovjesniku i poslaniku, to pogotovo ne može biti primjereno nekom drugom čovjeku! To je stoga što su se sljedbenici Knjige kla¬njali jedni drugima, tj. svojim svećenicima i monasi¬ma. Allah Uzvišeni kaže:
"Pored Al¬laha, oni bogovima smatraju svećenike svoje i monahe!" (9:31)
U Ahmedovom "Musnedu" i Tirmizijevom "Sun¬enu" stoji /511/: da je Adijj ibn Hatim rekao: "Allahov Poslaniče, nisu im se klanjali!", a on je rekao: "Jesu. Oni su njima dozvoljavali ono što je zabranjeno, a zabranjivali ono što je dopušteno, a oni su ih slijedili. To je klanjanje njima samima!"Ovaj prijekor i osuda odnose se na neuke svećenike i monahe, te zalutale šejhove, za razliku od poslanika i njihovih sljedbenika među uče nom ulemom, koji naređuju ono što je Allah zapovjedio i što su im dostavili poslanici časni, a zabranjuju ono što su zabranili Allah i Njegovi poslanici. Naime, poslanici su povjerljivi izaslanici između Allaha i Njegovih stvorenja, obavljajući to na najsavršeniji način, savjetujući stvorenja i dostavljajući istinu.
- nego da govori: "Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!.." Ovdje Poslanik kaže ljudima: "Budite rebbanijuni, tj. blagi učenjaci, znalci vjere, pobožni i bogobojazni!" U vezi s riječima:
"time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!" Dahhak kaže: "Time što ljude upućujete da razumiju značenja i poučavate ih njegovim propisima, zapo¬vijedima i zabranama, a ne samo da nauče napamet riječi... !"
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:
"On vam ne naređuje da meleke i vjerovjesnike gospoda¬rima smatrate!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sel¬lem, ne naređuje vam da ibadet činite ikome dru¬gome osim Allahu Uzvišenome, ni poslaniku, ni me¬leku.
"Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani?!", tj. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne naređuje vam nevjerstvo, niti klanjanje nekome drugome osim Allahu, jer vjerovjesnici isk¬ljučivo naređuju vjerovanje koje je ustvari klanjanje Allahu Jedinom, Koji nema druga, kao što Allah Uzvišeni kaže:
- Prije tebe, nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, pa Meni u ibadetu budite!" (21:25), za¬tim kaže:
- A onoga od njih koji kaže: "Ja sam doista pored Njega bog!" kaznit ćemo Dže-hennemom, jer tako Mi kažnjavamo sil¬nike!" (21:29) To navodi govoreći o mele¬cima.
ﭽ ﮛ ﮜ ﮝ ﮞ ﮟ ﮠ ﮡ ﮢ ﮣ ﮤ ﮥ ﮦ ﮧ ﮨ ﮩ ﮪ ﮫ ﮬ ﮭﮮ ﮯ ﮰ ﮱ ﯓ ﯔ ﯕﯖ ﯗ ﯘﯙ ﯚ ﯛ ﯜ ﯝ ﯞ ﯟ ﯠ ﯡ ﯢ ﯣ ﯤ ﯥ ﯦ ﯧ ﯨ ﭼ
- I kada je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: ”Kad god da vam podarim Knjigu i mudrost, zatim vam dođe Poslanik koji potvrđuje ono što je s vama, da ćete ga sigurno prihvatiti i podržati”?! Reče Allah: "Da li potvrđujete i prihvaćate obavezu prema Meni?" Odgovoriše: "Potvrđujemo." "Budite onda svjedoci!", reče On, "a i Ja s vama svjedočim!" /81/ "A oni koji i poslije toga glave okrenu, doista su to grješnici."/82/

Allah Uzvišeni obavještava da je On uzeo obavezu od svakog vjerovjesnika kojeg je poslao, počevši od Adema, a.s., do Isaa, a.s., da bi, potom, svakome od njih dao nešto iz Knjige i mudrosti, kako bi to ostva¬rio. Nakon njega došao bi poslanik u kojeg bi on obavezno povjerovao i podržao ga, a njegovo znanje i vjerovjesnička misija ne bi mu smetali da slijedi i podržava onoga koji je poslan nakon njega. Zato Al¬lah Uzvišeni kaže:
"I kada je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: ”Kad god da vam podarim Knjigu i mudrost,..."
"zatim vam dođe Poslanik koji potvrđuje ono što je s vama, da ćete ga sigurno prihvatili i podržali?!" Reče (Allah): "Da li pristajete i prih¬vaćate obavezu prema meni?" Ibn-Abbas i neki drugi kažu: "To znači da prihvatite obavezu prema Meni."
- Oni rekoše: "Potvrđujemo." "Budite onda svjedoci!", reče On, "a i Ja ću s vama svjedočiti!" /81/ "A oni koji, i poslije toga, glave okrenu...", tj. od ove obaveze i ugovora,
"doista su to griješnici ljudi." Alija i njegov amidžić Ibn-Abbas, r.a., kažu: "Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da nije od njega uzeo obavezu da će, kada pošalje Muham-meda, ako bude živ, obavezno ga prihvatiti i podržati." A Tavus, Hasan el-Basri i Katade ističu: "Al¬lah je uzeo obavezu od vjerovjesnika da potvrđuju is¬tinitost jedni drugima", što nije u suprotnosti s riječima Alije i Ibn-Abbasa, niti ih to dovodi u pitanje. Naprotiv, to isto obavezuje i zahtijeva da se prihvati. Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Sabita, koji kaže: /512/ Omer je došao Vjerovjesni¬ku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: "Alla¬hov Poslaniče, naredio sam svome bratu jevreju iz plemena Kurejza, pa mi je prepisao sentence iz Tevrata. Hoćeš li da ti ih pokažem?" Pa se promije¬nilo lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel¬lem! Abdullah ibn Sabit kaže: Ja sam mu rekao: "Jesi li vidio što u licu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?" Omer je rekao: "Allah mi je Gospo¬dar, islam mi je vjera, Muhammed mi je poslanik!" To je obradovalo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: "Tako mi Onoga u Čijim rukama je moj život, da je među vama osvanuo Musa, a.s., i da ste počeli slijediti vjerovjesnika, a mene ostavili, bili biste na stranputici! Vi ste, doista, moja sudbina među narodima, a i ja sam vaša sudbina među vjerovjesnicima!" Hafiz Ebu-Ja'la od Džabira navodi predanje kako je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /513/ "Ne pitajte sljedbeni¬ke Knjige za bilo što, jer oni vas uputiti neće, budući da su zalutali... Vi ćete ili povjerovati u neistinu ili ćete lažnom smatrati istinu! Tako mi Allaha, da je među vama živ Musa, ne bi mu bilo dozvoljeno ništa drugo osim da mene slijedi!"
Prema tome, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veliki je imam kome se je obavezno pokora¬vati, koji je ispred svih vjerovjesnika. On im je bio imam u noći Uspeća (Miradžu) u Svetom hramu "Bejtul-Makdis" i on je nosilac velikog zagovora i počasnog mjesta, neka je Allahov blagoslov i mir na sve njih.
ﭽ ﯩ ﯪ ﯫ ﯬ ﯭ ﯮ ﯯ ﯰ ﯱ ﯲ ﯳ ﯴ ﯵ ﯶ ﯷ ﭑ ﭒ ﭓ ﭔ ﭕ ﭖ ﭗ ﭘ ﭙ ﭚ ﭛ ﭜ ﭝ ﭞ ﭟ ﭠ ﭡ ﭢ ﭣ ﭤ ﭥ ﭦ ﭧ ﭨ ﭩ ﭪ ﭫ ﭬ ﭭ ﭮ ﭯ ﭰ ﭱ ﭲ ﭳ ﭴ ﭵ ﭶ ﭷ ﭸ ﭹ ﭺ ﭻ ﭼ ﭼ
"Zar pored Allahove vjere žele neku drugu, kada se Njemu predaju, milom ili silom, i oni na nebesima i na Zemlji Njemu će vraćeni biti?!" /83/ Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama, i što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i potomcima, i u ono što je dano Musau i Isau i vjerovjesnicima od Gospodara njihovoga; mi nikakvu razliku između njih ne pravimo, i mi se Njemu predajemo." /84/ "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima."/85/

Allah Uzvišeni prigovara onima koji žele neku drugu vjeru osim Allahove vjere, o kojoj je objavio Svoje knjige i poslao poslanike, a koja predstavlja klanjanje Allahu Jedinome, Kome nema ravna, Kome se predanje svi, i oni na nebesima i oni na Zemlji, tj. Kojemu su svi, htjeli ili ne, potčinjeni. Tako Allah Uzvišeni kaže:
"Al¬lahu se klanja ko je na nebesima i na Zemlji, htio ili ne htio!" (13:15) Prema tome, musliman je predan Allahu srcem i tijelom, a nevjernik je predan prisilno, jer on je potčinjen i podvrgnut vlasti kojoj se ne može suprotstaviti, niti je spriječiti. Veki' u svom Komentaru (Tefsiru) navodi od Mudžahida: Riječi:
"kada se Njemu predaju, htijući ili ne, i oni na nebesi¬ma i oni na Zemlji" iste su kao riječi Uzvišenog:
- A da ih upitate: ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni bi sigurno odgovorili: "Allah!" (31:25) Ibn-Abbas navodi mišljenje da je to bilo: "kada je uzeo obavezu". "...a i oni će Njemu vraćeni biti", tj. na Danu povratka, kada će nagra¬diti svakoga za njegovo djelo.
Zatim, Allah Uzvišeni kaže:
Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama", tj. u Kur'an, "i što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku i Jakubu", tj. suhufe (spise) i Objavu, "i potomcima", a to su potomci Izraelićana razgranati od njihove djece, odnosno dvanaestero djece od Ja¬kuba; "i u ono što je dano Musau i Isau". Pod tim se misli na Tevrat i Indžil; "i vjerovjesnicima od Gospoda¬ra njihovoga". To obuhvaća sve vjerovjesnike.
"...mi nikakvu razliku između njih ne pravimo", tj. nego vjerujemo u sve njih; "i mi se Njemu preda¬jemo". Prema tome, vjernici iz ovog ummeta vjeruju u svakog vjerovjesnika koji je poslan bio i svaku knjigu koja je objavljena. Oni ne poriču ništa od toga, nego prihvaćaju što je od Allaha objavljeno, odnosno, svakog vjerovjesnika koga je Allah Uzvišeni poslao.
Zatim Allah Uzvišeni kaže:
"A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena", tj. ko bude krenuo putem koji nije Allah propisao, to mu neće biti primljeno,
"i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima", kao što i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sahih hadisu kaže: /514/ "Ko bude uradio neko djelo koje nije u skladu s islamom, odbacuje se!"
ﭽ ﭽ ﭾ ﭿ ﮀ ﮁ ﮂ ﮃ ﮄ ﮅ ﮆ ﮇ ﮈ ﮉﮊ ﮋ ﮌ ﮍ ﮎ ﮏ ﮐ ﮑ ﮒ ﮓ ﮔ ﮕ ﮖ ﮗ ﮘ ﮙ ﮚ ﮛ ﮜ ﮝ ﮞ ﮟ ﮠ ﮡ ﮢ ﮣ ﮤ ﮥ ﮦ ﮧ ﮨ ﮩ ﮪ ﮫ ﮬ ﮭ ﮮ ﮯ ﮰ ﭼ
"Kako će Allah uputiti na Pravi put narod koji ne vjeruje nakon što je vjerovao i svjedočio da je Poslanik istina, i Jasni dokazi su mu došli !? Allah neće uputiti (na Pravi put) narod koji nasilje čini!" /86/ "A to su oni čija je kazna prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi!" /87/ "U njemu će vječno ostati i kazna im se neće olakšati, niti će im se vremena dati!" /88/ "Izuzetak čine oni koji se pokaju poslije toga i poprave, jer Allah doista prašta i milostiv je!"/89/

Ibn-Džerir navodi da je Ibn-Abbas rekao: Jedan od ensarija,građana Medine, primio je islam, zatim ga napustio i priključio se idolopoklonicima, zatim se pokajao i poslao neke da izvide kod Allahovog Poslanika: može li donijeti tevbu, tj. pokajati se? Na¬kon toga objavljeno je:
"Kako će Allah uputiti na Pravi put narod koji ne vjeruje nakon što je vjerovao i svjedočio da je Poslanik istinit, a i Jasni dokazi su mu došli!?" Dakle, ako su im došli dokazi i argumenti koji potvrđuju istinitost onog što donosi i objašnjava Poslanik, pa se oni, i pored toga, vrate idolopoklon¬stvu. Pa kako mogu zaslužiti Pravi put nakon što su se upustili u zabludu?! Zato Allah Uzvišeni i kaže:
"Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji nasilje čini", a zatim:
"Njihova je kazna prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi!" Njih proklinje Allah, a prokli¬nju ih i stvorenja Njegova. "U kome će vječno ostati" (tj. u prokletstvu);
"i kazna im se neće olakšati niti će im se vremena dati!" Oni neće biti oslobođeni kazne nijedan časak.
Zatim Allah Uzvišeni kaže:
"Izuzetak čine oni koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah doista prašta i milostiv je!" To je stvar Njegove blagosti, dobrote, nježnosti i milosti prema stvorenjima, tako da On oprašta onome ko se pokaje.
ﭽ ﮱ ﯓ ﯔ ﯕ ﯖ ﯗ ﯘ ﯙ ﯚ ﯛ ﯜ ﯝ ﯞ ﯟ ﯠ ﯡ ﯢ ﯣ ﯤ ﯥ ﯦ ﯧ ﯨ ﯩ ﯪ ﯫ ﯬ ﯭ ﯮ ﯯ ﯰﯱ ﯲ ﯳ ﯴ ﯵ ﯶ ﯷ ﯸ ﯹ ﯺ ﭼ
"Onima koji postanu nevjernici, nakon što su vjerovali, zatim postanu još veći nevjernici, pokajanje neće biti primljeno i oni su doista zalutali!" /90/ "Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru, neće biti prihvaćeno da se otkupi pa makar to bilo sve blago na Zemlji. Njima pripada kazna bolna i oni nemaju ni¬kakvog pomagača!"/91/

Allah prijeti onome koji postane nevjernik nakon što je bio vjernik, pa na tome ustraje i kao takav umre, navodeći da prilikom smrti pokajanje od takvih neće biti primljeno, kao što na drugome mjestu kaže:
"Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, kada nekome od njih dođe smrt...!" (4:18). Zato ovdje kaže:
"...pokajanje neće biti primljeno i oni su doista zalutali!" Znači napustili su istinu radi neistine. Bezzar navodi predanje s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa: /515/ "Neki su ljudi prihvatili islam, zatim ga napustili, za¬tim ponovo prihvatili, zatim ponovo napustili, pa su potom poslali izaslanstvo svojoj rodbini da za njih pi¬taju. Oni su to naveli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je, potom, objavljen ovaj ajet:
"Onima koji postanu nevjernici, a bili su vjer¬nici, da bi zatim postali još veći nevjernici, pokajanje neće biti primljeno." Lanac je ovog hadisa dobar.
Zatim Allah Uzvišeni kaže:
"Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru neće biti prihvaćeno da se otkupe, pa makar to bilo sve blago na Zemlji." Dakle, ko umre kao nevjernik, nikakvo dobro nikada od njega neće biti primljeno, pa makar on dočekivao goste, spašavao nevoljnike i hranio gladne. To mu neće koristiti, pa makar na to trošio sve blago ovoga svijeta koje mu je pri ruci: /516/ Isto tako, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s Abdu¬llahom ibn Džed'anom, koji je primao goste, poma¬gao nevoljnike, hranio gladne: da li će mu to koristi-ti? On je rekao: Ne, jer on nikada nijednog dana nije izgovorio: "Gospodaru moj, oprosti mi grijehe na Sudnjem danu!" Isto tako, kada bi on dao u ime otkupa blaga koliko zemlja može držati, ne bi mu bilo primljeno, jer Allah Uzvišeni kaže:
"kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zago¬vor neće koristiti" (2:123). Zato Allah Uzvišeni kaže:
"Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru neće biti prihvaćeno da se otkupe, pa makar to bilo sve blago na Zemlji." To znači da ih od kazne Allahove ništa neće spasiti, pa makar potrošili sve blago na Zemlji.
Imam Ahmed navodi predanje od Enesa ibn Malika da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /517/ Na Sudnjem danu bit će rečeno sta¬novniku Vatre: "Šta misliš, da li bi dao otkup da si imao sve na Zemlji?" , a on će kazati: "Da." Zatim će Allah Uzvišeni reći: "Od tebe sam htio lakše od toga. Naime, od tebe sam u kičmi tvoga praoca Adema uzeo obavezu da mi ništa ne pridružuješ, pa si to odbio i idolopoklonik bio!" Ovako navode El-Buhari i Muslim.
Zato Allah Uzvišeni kaže:
"Njima pripada kazna bolna i oni nemaju poma¬gača!" Znači,njih niko neće moći spasiti od Allahove kazne, niti zaštiti od njenog bola.
ﭽ ﭑ ﭒ ﭓ ﭔ ﭕ ﭖ ﭗﭘ ﭙ ﭚ ﭛ ﭜ ﭝ ﭞ ﭟ ﭠ ﭡ ﭼ
"Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je drago! A što god da dijelite, Allah to dobro zna!"/92/

U dva Sahiha stoji da je Omer rekao: /518/ "Alla¬hov Poslaniče, nikada nisam dobio za mene vredniju imovinu od svog dijela s Hajbera. Šta mi zapovijedaš da učinim s tim?" On je odgovorio: "Uzmi glavnicu, a dijeli plod!"
Bezzar navodi od Hamze ibn Abdullaha ibn Om¬era, koji je rekao da mu je Abdullah kazao: Naum¬pao mi je ovaj ajet:
"Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što volite!" Sjetio sam se šta mi je Allah dao i nisam našao ništa draže od bizantske robinje. Rekoh: "Oslobađam je ropstva, u ime Allaha, a ako bi pono¬vo išta uradio u tom smislu, nju bih vjenčao, tj. oženio!"
ﭽ ﭢ ﭣ ﭤ ﭥ ﭦ ﭧ ﭨ ﭩ ﭪ ﭫ ﭬ ﭭ ﭮ ﭯ ﭰ ﭱ ﭲ ﭳﭴ ﭵ ﭶ ﭷ ﭸ ﭹ ﭺ ﭻ ﭼ ﭽ ﭾ ﭿ ﮀ ﮁ ﮂ ﮃ ﮄ ﮅ ﮆ ﮇ ﮈ ﮉ ﮊ ﮋﮌ ﮍ ﮎ ﮏ ﮐ ﮑ ﮒ ﮓ ﮔ ﮕ ﭼ
- Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Is¬railovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio. Reci: "Donesite Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite!" /93/ "A oni koji o Allahu iznose laži i poslije toga, oni su, doista, nasilnici!" /94/ Reci: "Allah istinu govori!" da slijedite vjeru Ibrahima, pravog vjernika. A on nije od idolopoklonika bio!"/95/

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa: /519/ Jedna grupa židova došla je kod Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su mu rekli: "Govori nam o nekim stvarima o kojima ćemo te pitati, a koje ne zna niko osim Vjerovjesnik Alla¬hov!" On im je rekao: "Pitajte me što hoćete, ali mi se obavežite, u ime Allaha, obavezom koju je Jakub uzeo od svojih sinova: da ćete me slijediti u islamu, ako vam budem rekao ono što znate da je tako!" Rekli su: "Uredu! Izvijesti nas o četiri stvari: kaži nam koju je hranu Israil sam sebi zabranio? Kakva je voda žene i muškarca? Kako nastaje od nje muško i žen¬sko? I izvijesti nas o Vjerovjesniku nepismenom u stanju sna i ko je njegov zaštitnik?" On je od njih uzeo obavezu da će ga slijediti, ako ih o svemu tome izvijesti, a potom je rekao: "Zaklinjem vas Onim Koji je Musau Tevrat objavio, da li znate da se Israil bio jako razbolio, a što je duže potrajalo, pa se Allahu zavjetovao da će, ako ga Allah ozdravi, ostaviti svoju najdražu hranu i piće? A najdraža mu je hrana bila meso devino, a najdraže piće mlijeko devino!" Oni su kazali: "Da, tako je!" On je rekao: "Allahu moj, posvjedoči ovo..."
Ibn-Džerir u svom Komentaru kaže: "Pa su ga sli¬jedili njegovi sinovi u zabrani toga, ugledajući se na njega i slijedeći njegov uzor!" Zatim kaže: Riječi Al¬laha Uzvišenog"prije nego je Tevrat objavljen bio", znače da je on to sebi bio zabranio prije nego je Tevrat objavljen.
Za prethodni tekst vezana su dva povoda:
- Prvo: da je Israil, a.s., sebi zabranio najdraže stvari, ostavljajući ih u ime Allaha i to je ostalo u sklopu njihovih šerijatskih propisa, a dolazi nakon riječi Allaha Uzvišenog: "Nećete postići dobro sve dok ne budete dije¬lili od onoga što volite!" To je propisano i kod nas, jer to je dijeljenje onoga što Božiji rob voli i za čim čezne na putu pokornosti Allahu Uzvišenom, kao što Allah Uzvišeni kaže: "i koji daje od svog najdražeg imetka" (2:177), odnosno, kao što kaže: "I koji hranu daju iako je i sami žele" (76:8);
- Drugo: nakon što je prvo dat odgovor kršćanima na njihovo pogrešno mišljenje o Mesihu i njegovoj majci, odnosno pokazivanje istine o tome, početo je odgovorom židovima. Allah Uzvišeni ponizio ih je i objašnjenjem da je dokidanje koje su oni negirali i nisu dozvolili, stvar koja se dogodila. Naime, Allah Uzvišeni je naveo u njhovoj knjizi, Tevratu: "da je Allah Uzvišeni dozvolio Nuhu, a.s., kada je izišao iz lađe, da koristi za jelo sve životinje na zemlji, zatim da je Israil sam sebi zabranio meso i mlijeko od deve, u čemu su ga slijedili sinovi njego¬vi." Tevrat je donio tu zabranu kao i druge dodatne stvari. Tako je Allah, dž.š., bio dozvolio Ademu da svoje kćerke udaje za svoje sinove, ali je to kasnije zabranjeno. Isto tako, prilježništvo uz suprugu bilo je dozvoljeno u Šerijatu Ibrahima, a.s., što je on i činio s Hadžerom, kada je uz nju uzeo i Saru. To je, međutim, zabranjeno u Tevratu. Pored toga, brak sa dvije sestre istovremeno bio je dozvoljen, a što je činio Jakub, a.s., živeći u braku istovremeno sa dvije sestre, ali je to kasnije u Tevratu zabranjeno. Sve je to bilo navedeno u njihovom tekstu Tevrata i to je derogirano. Isto tako, ako je onim što je Allah propi¬sao Mesihu bilo dozvoljeno nešto što je bilo zabra¬njeno Tevratom, postavlja se pitanje zašto oni to nisu slijedili, odnosno, zašto su to proglasili lažnim i su-protstavljali mu se? Slično se može reći i u vezi s pra¬vom vjerom i Pravim putem, koji je Allah dostavio preko Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, od¬nosno vjere njihovog oca Ibrahima, a.s.: zašto nisu povjerovali? U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:
"Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Is¬railovim osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio." To znači: njima su bila dozvoljena sva jela osim onih koja je Israil sam sebi zabranio prije objave Tevrata. Zatim, Allah Uzvišeni kaže:
- Reci: "Done¬site Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite", čime se kaže upravo ono što smo naveli.
"A oni koji i poslije toga o Allahu iznose laži, oni su doista silnici!" Dakle, silnik je onaj koji laže na Allaha i tvrdi da im je On propisao subotu, da se zauvijek pridržavaju Tevrata, te da On nije poslao drugog vjerovjesnika koji će pozivati Allahu Uzvišenom dokazima i argumentima i nakon pojaš-njenja derogacije koju smo već opisali.
"Oni su doista silnici."
Zatim Allah Uzvišeni kaže: Reci: "Allah istinu govori!" Znači: Reci, Muhammede: "Istinu govori Allah u vezi s onim o čemu obavještava i što propisuje u Kur'anu!"
"...i slijedite vjeru Ibrahima, pravog vjernika", tj. millet/vjeru koju je Allah propisao u Kur'anu, jezikom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer to je put od kojega nijedan vjerovjesnik savršeniji, jasniji, niti potpuniji nije donio, kao što Allah Uzvišeni i kaže:
Reci: "Mene je doista Gospodar moj na Pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima, pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik!" (6:161)
ﭽ ﮖ ﮗ ﮘ ﮙ ﮚ ﮛ ﮜ ﮝ ﮞ ﮟ ﮠ ﮡ ﮢ ﮣ ﮤ ﮥﮦ ﮧ ﮨ ﮩ ﮪﮫ ﮬ ﮭ ﮮ ﮯ ﮰ ﮱ ﯓ ﯔ ﯕﯖ ﯗ ﯘ ﯙ ﯚ ﯛ ﯜ ﯝ ﯞ ﭼ
"Prvi hram podignut za ljude jeste onaj u Beki, blagoslovljen i putokaz svjetovima." /96/ "U njemu su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao Ibrahim! I onaj ko u nj uđe, bit će siguran. Hodočastiti Hram, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do njega doći. A ko ne vjeruje pa, Allah je, doista, neovisan o svjetovima!"/97/

Allah Uzvišeni navodi ovdje da je prvi hram uopće koji je podignut za ljude da ibadet čine i obrede obavljaju, da oko njega obilaze, klanjaju prema njemu i kod njega se povlače u osamljenost, "onaj u Beki", tj. Kabi, koju je izgradio Ibrahim el-Halil, a.s., za kojega svaka od dvije sljedbe, i židovi i kršćani, smatraju da slijede njegovu vjeru i njegov put, iako ne hodočaste Hram koji je on sa¬gradio po zapovijedi Allahovoj, pozivajući ljude da ga hodočaste. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "kao blagoslov", tj. koji je podignut kao blagoslov i "putokaz svjetovima". Imam Ahmed na¬vodi predanje od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže: /520/ Upitao sam: "Allahov Poslaniče, koji je hram prvi po¬dignut?", pa je odgovorio: "Sveti hram (Kaba)!" Za¬tim sam priupitao: "Koji poslije toga?", pa je rekao: "Krajnji hram" (Mesdžidul-Aksa). Upitao sam: "Koliki je vremenski period između njih?" "Četrdeset godina", kazao je on. Zatim sam još upitao: "Koji je poslije?", pa je rekao: "Ali ti, klanjaj gdje te zatekne vrijeme namaza, jer sve ostalo je mesdžid!" Navode El-Buhari i Muslim.
Ibn Ebi-Hatim prenosi predanje od Halida ibn Ar'are, koji kaže: "Neki čovjek je ustao i upitao Aliju, r.a.: Hoćeš li nam govoriti o Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je rekao: "Ne, ali to je prvi hram koji je podignut i u kome je bla¬godat i mjesto gdje je Ibrahim stajao 'Mekamu-Ibrahim'. Ko u njega uđe, siguran je!"
"...onaj u Beki". Riječ , prema poznatim predanjima, jedan je od naziva Meke. Za Meku se, inače, spominje više naziva, kao što su: Meka, Beka, Drevni hram (El-bejtul-Atik), Sveti hram (El-bejtul-Haram), Sigurni Grad (El-beledul-Emin), Majka gradova (Ummul-qura) i drugi.
"U njemu su znamenja očevidna", tj. jasni znaci da je to građevina Ibrahi¬mova, te da je nju Allah uzvisio i istaknuo nad dru¬gim. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "mjesto gdje je Ibrahim stajao".
On je bio vezan direktno za zid Hrama, pa ga je Omer ibn Hattab, r.a., za vrijeme svoje vladavine, povukao nazad, u pravcu istoka, kako bi se mogao obavljati tavaf (obilazak) a da se pri tome ne ometaju klanjači kod njega budući da nam Allah Uzvišeni naređuje da kod njega obavljamo namaz: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" (2:125) Od Ibn-Abbasa navodi se da među znamenja spada i "Mekam-Ibrahim," i druga mjesta obreda, a Mudžahid kaže: "Trag njegovih stopala na 'Mekamu' je jasni znak!" Ovako se prenosi od Omera ibn Ab¬dul-Aziza i drugih, a Ebu-Talib u svojoj poznatoj "Ka¬sidi lamijji" kaže:
"U kamenu svjež je još trag Ibrahimov
što utiraše bosa stopala njegova!"
"I onaj ko u nj uđe, bit će sigu¬ran." To znači, ako u Harem Meke uđe neko ko se boji nečega, bit će siguran od svakog zla. Tako je, također, bilo i u pagansko doba. Allah Uzvišeni kaže:
"pa neka oni Gospodaru ove Kuće robuju!", "Koji ih gladne hrani i od straha brani" (106:3-4). U dva Sahiha, a prema verziji Muslima, od Ibn-Abbasa, r.a., navodi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Dan osvajanja Meke: /521/ "Nema hidžre, nego imaju džihad i naum, pa kada se pozo¬vete u mobilizaciju, odazovite se!" Isto tako, na Dan osvojenja Meke je rekao: /522/ "Ovaj grad Allah je doista učinio svetim onoga dana kada je stvorio ne¬besa i Zemlju, pa je on svet Allahovom odredbom do Sudnjega dana. U njemu nije bila dopuštena borba nikome prije mene, a nije dopuštena ni meni osim jedan sat u jednom danu. On je nepovrediv Allahovom odredbom do Dana sudnjega, pa se ne može tu ni trn odsjeći, niti lov loviti, niti se može uzeti što se nađe osim ako će se to obznaniti, niti se mogu u njemu čupati biljke." Ibn-Abbas je rekao: "Allahov Poslaniče, osim lavande (despika), jer je ko¬riste kovači i domaćinstva!", pa je i on rekao: "Osim lavande!" Od Džabira, r.a., navodi se da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /523/ "Nikome nije dopušteno da u Meki oružje nosi!" Prenosi Muslim.
Od Abdullaha ibn Adijja ibn Hamra ez-Zuhrija prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je stajao na žezi u mekanskom trgovištu, kako kaže: /524/ "Tako mi Allaha, ti si naj¬bolji zemaljski prostor Njegov, najdraža zemlja Alla¬hu!" Predanje navode imam Ahmed, Et-Tirmizi, Ne¬sa'i i Ibn-Madže. Et-Tirmizi ističe da je to hasen-sahih hadis.
"Hodočastiti Hram, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do njega doći." Po mišljenju većine ovim ajetom se određuje obaveza hadža (hodočašća) iako ima mišljenja da se to regulira slijedećim ajetom: "Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!" (2:196) Međutim, prvo mišljenje nadvladava. Postoje brojni hadisi koji ukazuju da je to jedan od temelja i osnovnih dužnosti u islamu, o čemu postoji i kon¬senzus među muslimanima. Prema samom tekstu i konsenzusu islamskih učenjaka, to je dužnost musli¬mana pod obavezom (mukellef) jednom u životu. Imam Ahmed, r.h., navodi predanje od Ebu-Hurejre, r.a., koji kaže: Govorio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slijedeće: /525/ "O ljudi, hadž vam je strogo naređen, pa ga obavljajte!" Tada je jedan čovjek rekao: "Je li to svake godine, Allahov Poslaniče?" On je šutio dok ovaj to nije ponovio tri puta, a zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da sam rekao: 'da', bili biste obavezni, a to ne biste mogli učiniti!" Zatim je dodao: "Pustite onako kako sam vam ostavio, jer prije vas su propali oni koji su puno pitali i nisu se slagali sa svojim vjerovjesni¬cima! Ako vam nešto naredim, učinite to prema svo¬jim mogućnostima, a ako vam nešto zabranim, napustite to!" Prenosi Muslim. U dva "Sahiha" navodi se hadis koji prenosi Ibn-Džurejdž od Ata ibn Džabira, a on od Surake ibn Maljka, koji je rekao: "Allahov Poslaniče, je li ovaj naš hadž zajedno s um¬rom (temettu) samo za ovu godinu ili zauvijek?"
"Ne za ovu godinu, nego zauvijek!"
U drugom predanju stoji: "...nego za vijeke vjekova!" Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Ibn-Omera, r.a., koji kaže: Jedan čovjek je ustao i rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko je hadžija, Allahov Poslaniče?" Odgovorio mu je: "Razbarušen i neuredan!" Zatim je ustao drugi i zapitao: "Koji hadž je najvredniji, Allahov Poslaniče?" Njemu je odgovorio: "Krcat i bučan!" Treći ga je zapitao: "A šta je to 'sebil', Allahov Poslaniče?" Pa mu je rekao: "Opskrba i jahalica..."
Ovako to prenosi Ibn-Madže od Ibrahima ibn Zejda, El-Dževzija. Tirmiz kaže: "On ga ne navodi di¬rektno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim u hadisu kojeg prenosi Ibrahim ibn Zejd, a hadiski su učenjaci imali primjedbi na njegovo pamćenje (hifz)." Et-Tirmizi dalje kaže: "Ali on ima potporu u hadisima koje prenose drugi."
Prenose ga i Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, Enesa, Hasana, Mudžahida, Ata'a, Seid ibn Džubejra, Rebi'a ibn Enesa, Katade i drugi u sličnoj verziji. Hakim od Enesa navodi /528/ da je Allahovom Poslaniku, sal¬lallahu alejhi ve sellem, postavljeno pitanje u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "ko može doće do njega" na slijedeći način: "Šta je to 'sebil' (mogućnost)?", a on je odgovorio: "Opskrba i jahalica." Nakon toga, on navodi da je to sahih hadis u skladu sa uvjetima Muslima, iako ga autori dva Sa¬hiha ne navode.
Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /529/ "Požurite na hadž, tj. hadž koji je obavezan, jer niko od vas ne zna šta mu se može de¬siti!" Ahmed, također, prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /530/ "Ko želi obaviti hadž neka požuri!" Prenosi Ebu-Davud.
"A ko ne vjeruje u njega, pa Allah je doista neovisan o svjetovima!" Ko porekne dužnost hadža, on je nevjernik i Allah nema potrebe za njim. Seid ibn Mensur prenosi od Ikrime, koji kaže: /531/ Kada je objavljen ajet: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena!" (3:85) židovi su rekli: "Pa mi smo muslimani!" Allah Uzvišeni je obja¬vio ajet (o hadžu) i time donio dokaz protiv njihove oholosti. Odnosno, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah je doista muslimanima odredio kao strogu dužnost da hodočaste Kabu i to svaki koji može do nje doći." Oni su kazali: "To nije propisao nama!" i odbili su obaviti hadž. Allah Uzvišeni kaže:
"A ko ne vjeruje pa Allah je, doista, neovisan o svjetovima!"
ﭽ ﯟ ﯠ ﯡ ﯢ ﯣ ﯤ ﯥ ﯦ ﯧ ﯨ ﯩ ﯪ ﯫ ﯬ ﯭ ﯮ ﯯ ﯰ ﯱ ﯲ ﯳ ﯴ ﯵ ﯶ ﯷ ﯸ ﯹﯺ ﯻ ﯼ ﯽ ﯾ ﯿ ﰀ ﭼ
- Reci: "O sljedbenici Knjige, zašto u Allahova znamenja ne vjerujete. A Allah je svjedok svega što radite?!" /98/ Reci: "O sljedbenici Knjige, zašto onoga koji vjeruje od Allahove vjere odvraćate, želeći da je iskrivite iako ste svjedoci (da je istina)? A Allah ne zanemaruje ono što vi radite!"/99/

Ovo je oštar prijekor Allaha Uzvišenog nevjerni¬cima između sljedbenika Knjige što su suprotstavljeni istini, što ne vjeruju u Allahova znamenja i odvraćaju od puta Allahovog one među vjernicima koji ga žele prihvatiti, iako su znali da je istina ono što donosi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od ranijih vjerovjesnika, koji su ih izvijestili i nagovijestili dolazak Vjerovjesnika nepismenog, pečata vjerovjesnika i poslanika Gospodara svjetova. Pa, budući da i pored toga oni to poriču, Allah navodi da On neće zanemariti to što oni rade i da će ih za to kazniti na Sudnjem danu.
ﭽ ﰁ ﰂ ﰃ ﰄ ﰅ ﰆ ﰇ ﰈ ﰉ ﰊ ﰋ ﰌ ﰍ ﰎ ﰏ ﭑ ﭒ ﭓ ﭔ ﭕ ﭖ ﭗ ﭘ ﭙﭚ ﭛ ﭜ ﭝ ﭞ ﭟ ﭠ ﭡ ﭢ ﭣ ﭼ
"O vjernici, ako se budete pokoravali jednoj skupini onih kojima je dana Knjiga, oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, po¬novo vratiti u nevjernike!" /100/ "A kako da ne vjerujete kada vam se kazuju Allahovi ajeti i kad je među vama Poslanik Njegov? A ko se čvrsto drži Allaha, on je na Pravi put upućen!"/101/

Allah Uzvišeni upozorava vjernike da se ne pokoravaju nekim sljedbenicima Knjige koji zavide vjernicima na njihovoj vjeri, kao što kaže:
"Mnogi sljedbenici Knjige voljeli bi, iz lične zlobe svoje, da vas, nakon što ste bili vjernici, vrate u nevjernike..." (2:109), zatim:
"A kako da ne vjerujete kada vam se kazuju Al¬lahovi ajeti i kad je među vama Poslanik Nje¬gov?" To znači: čuvajte se nevjerstva dok se ajeti Allahovi objavljuju Poslaniku Njegovom danonoćno! Isto tako, u hadisu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana upitao svoje ashabe: /532/ "Koji vam se vjernici najviše dopadaju u svom vjerovanju?" "Meleki", odgovorili su oni. On je rekao: "Kako da ne vjeruju kada preko njih dolazi objava?" Upitali su: "A mi?", pa im je odgovorio: "Kako da ne vjerujete kada sam ja među vama?" Zatim su pitali: "Čije je vjerovanje najvrednije?" "Ljudi koji će doći poslije vas pa povjeruju u spise koje nađu!"
Zatim kaže:
"A ko se čvrsto drži Allaha, on je na Pravi put upućen!" Znači, držanje uz Allaha i pouzdavanje u Njega pred¬stavljaju stup Pravog puta i sredstvo upute na Pravi put.
ﭽ ﭤ ﭥ ﭦ ﭧ ﭨ ﭩ ﭪ ﭫ ﭬ ﭭ ﭮ ﭯ ﭰ ﭱ ﭲ ﭳ ﭴ ﭵ ﭶﭷ ﭸ ﭹ ﭺ ﭻ ﭼ ﭽ ﭾ ﭿ ﮀ ﮁ ﮂ ﮃ ﮄ ﮅ ﮆ ﮇ ﮈ ﮉ ﮊ ﮋ ﮌﮍ ﮎ ﮏ ﮐ ﮑ ﮒ ﮓ ﮔ ﮕ ﭼ
"O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!" /102/ "Svi se čvrsto držite za Al¬lahovo uže i ne razjedinjujte se! I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On sakupio srca vaša i pos¬tali ste, Njegovom milošću, braća! I bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio! Tako vam Allah objašnjava znamenja Svoja da biste na Pravome putu bili!"/103/

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda: Riječi: "Bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću" znače da Mu se pokorava, a ne da griješi; da se sjeća, a ne da zabo¬ravlja; da zahvaljuje, a ne da poriče. Ovo je vjerodos¬tojan lanac koji seže do ashaba (mevkuf), iako postoji i predanje direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je prethodna vjerodostojnija. Od Enesa se prenosi da je rekao: "Rob se ne boji Allaha istinskom bogobojaznošću dok ne obuzda svoj jezik!" Seid ibn Džubejr i neki drugi smatraju da je ovaj ajet derogi¬ran riječima Allaha Uzvišenog:
"Bojte se Allaha koliko možete!" (64:16) Od Ibn-Abbasa navodi se da nije derogiran, ali "istinskom bogo¬bojaznošću" znači da se bore na Allahovom putu istinskom borbom i da ih na tome ne smeta ničiji prijekor, da primjenjuju pravdu, pa makar se to od¬nosilo na njih, njihove roditelje i sinove.
"i nipošto ne umirite osim kao muslimani!" Dakle, čuvajte islam u sva¬koj situaciji, tako da i umrete kao muslimani. U zako¬ne Allaha Uzvišenog spada to da ko živi s nečim s tim i umre, a ko umre s nečim s tim će biti i oživljen. U suprotnom, Allah neka da zaštitu! Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /533/
"O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogo¬bojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!" Kada bi samo kap drveta Zekum pala na ovaj svijet, pokvarila bi život stanovnika ovoga svijeta, a šta reći za onoga kome je Zekkum jedino jelo?" Predanje navodi Et-Tirmizi i kaže da je "hasen-sahih", zatim Nesa'i, Ibn-Madže, Ibn-Hibban u svom Sahihu, te Hakim u "Mustedreku" uz napomenu da je"sahih" i prema kriteriju dvojice učitelja koji ga ne navode. Imam Ahmed navodi predanje od Abdulla¬ha ibn Omera, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /534/ "Ko želi izbjeći Vatru i ući u Džennet, neka ga zatekne smrt dok vjeruje u Allaha i Sudnji dan i daje ljudima ono što voli da se njemu da!"
"Svi se čvrsto držite za Allahovo uže i ne razjedinjujte se!" Ima mišljenja da "za Allahovo uže" znači za obavezu uzetu od Allaha, kao što navodi slijedeći ajet:
"Bit će poniženi ma gdje se našli ako se ne stave pod Allahovu zaštitu i zaštitu musli¬mana." (3:112) Znači, pod ugovornu obavezu i zaštitu. Navodi se da je Kur'an "Allahovo uže", što stoji i u hadisu Harisa el-A'vera, koji prenosi od Alije, a to se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, (merfu') u kojem opisuje Kur'an. /535/ "On je čvrsto Allahovo uže i Pravi put Njegov!" Postoji također, i drugi hadis s ovim značenjem. Naime, hafiz Et-Taberi, s lancem od Ebu-Seida, navodi da je ovaj rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sel¬lem, rekao je: /536/ "Allahova Knjiga je Allahovo uže pruženo od neba do Zemlje!" Riječi: "i ne razjedinjujte se!" predstavljaju zapovijed za džemat, društveno organiziranje i zabranu razjedin¬javanja. U tom smislu postoje brojni hadisi. Tako se u Sahihu Muslimovom navodi predanje od Ebu-Hurej¬rea, koji navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alej¬hi ve sellem, rekao: /537/ "Allah voli kod vas troje, ali nije zadovoljan sa tri stvari. On je zadovoljan što se Njemu klanjate i ništa Mu ne pridružujete, što se svi držite za Allahovo uže i ne razjedinjujete se, i što se savjetujete s onim koga je Allah ovlastio nad vama. Nije zadovoljan sa tri stvari: s pričama neute¬meljenim (rekla kazala), s puno pitanja i s gublje¬njem imetka!" Njima je garantirana nepogrešivost kod sloge, a izražena bojazan za njih u slučaju nesloge i razilaženja. Ovoj zajednici, ummetu, desilo se da su se razišli u sedamdeset i tri grupe, od kojih je jedna spašena od kazne Vatrom i osiguran joj je Džennet. To su oni koji slijede Vjerovjesnika, sallalla¬hu alejhi ve sellem, i ashabe njegove.