Sun10172021

Last updateFri, 11 Jun 2021 3pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi PRIKAZI KNJIGA KUR'AN I MEDICINA

KUR'AN I MEDICINA

Dr. Halid Faik ei-'Ubejdi: KUR'AN l MEDICINA

PREDGOVOR


Medicina je nauka koja se temeljno bavi tjelesnim ljudskim zdravljem, prevencijom i liječenjem. Datira koliko i sam ljudski rud i oduvijek je, s njoj srodnim disciplinama, imala posebno mjesto u drušrvu. Stoga joj je i islam još od samog početka dodijelio vidnu ulogu s intencijom izgradnje zdrave zajednice.

Svako ko bude iščitavao ili se zanimao životom Božijih poslanika, a naročito posljednjeg Božijeg Poslanika, a.s., zapazit će da su svi poslanici, s.a.v.s., medicini davali posebno mjesto. Uputama i savjetima usmjeravali su svoje sljedbenike ka zdravom načinu življenja, praktičnim primjerima podsticali su ih da se posvete izučavanju ove, za ljude vrlo bitne, nauke.

Slijedeći praktične upute posljednjeg Poslanika, a.s., muslimani su još u ranom periodu novog doba za vrlo kratko vrijeme unaprijedili medicinu postavši njeni predvodnici. Studiozno izučavajući medicinsku nauku muslimanski gnostici uveliko su nadmašili grčke, indijske, perzijske i ostale znake medicinskih znanosti, a njihova originalna djela na polju medicine stoljećima su bila nezamjenjiva na gotovo svim svjetskim univerzitetima.


Još od 8 i 9 stoljeća (doba Abasija) medicina je kod Arapa doživjela puni procvat. Osnivane su prevodilačke škole na arapski jezik u kojima su s perzijskog, indijskog i grčkog jezika prevođena, pored filozofskih, i najbitnija medicinska djela. Zahvaljujući upravo Arapima od zaborava su sačuvana sva djela (Galena i Hipokrata. U isto vrijeme arapski učenjaci su iznjedrili i svoja originalna djela na polju medicine koja će kasnije stoljećima nepresušno žuboriti po najpoznatijim naučnim centrima Evrope.

Koliki je značaj medicina imala za muslimane govori i podatak da su još od 8. stoljeća u islamskom carstvu nicale mnogobrojne bolnice, tako je Bagdad jedno vrijeme imao oko 600, dok je Kordoba u Španiji imala više od 500 bolnica. Mnoge bolničke ustanove u to vrijeme imale su i naučno-edukativnu ulogu; finansirane od države, posjedovale su biblioteke, vanambulantne klinike i medicinske škole; imale su različite odjele, od onih na kojima su se liječile zarazne bolesti pa do odjela za mentalna oboljenja.

Stoga ne čudi činjenica da se Evropa po prvi put upoznala s medicinom upravo preko arapskih djela i prijevoda s kojih su, uglavnom preko Andalusa, stoljećima napajala.

Tako je Hunejn ibn Ishak (lat . Joannitus; 809-H73 god.), bio poznat po svojoj knjizi iz oftalmologije (okulistike) pod nazivom Deset rasprava o oku".

Muhammed ibn Zekerijja el-Razi (lat. Rhazes; 865-925 god.) napisao je knjigu o dječijim bolestima, mnogi ga smatraju ocem pedijatrije, a njegovo kapitalno djelo "Velike boginje i ospice" smatra se najranijim djelom te vrste u kojem elaborira, raspravlja i postavlja dijagnoze ovih bolesti.


Ebu Ali El-Husejn ibn Sina (lat. Avicena) prvi je kodificirao medicinsku nauku svog vremena u svjetski poznato enciklopedijsko djelo pod nazivom Kanun - Zakonik medicine. Ovo kapitalno djelo neprocjenjive vrijednosti toga vremena prevedeno je na latinski jezik nekoliko puta. Ono je dalo nemjerljiv doprinos evoluciji medicinskih znanosti, a na njemu su se nekoliko stoljeća obrazovale generacije studenata medicine diljem Evrope.

Pored ove enciklopedije, lbn Sina je napisao i mnoga druga zasebna djela i za mnoge znanstvenike u Evropi Ibn Sinaov doprinos progresu medicinskih znanosti i njegovo poznavanje medicine daleko je veće od Galenovog.

AbeluI Melik ibn Zuhr (lat. Avenwar 1091-1162 god.) iz Knrdobe bio je prvi koji je raspravljao o bolestima kostiju, osteoporozi, svrabu i drugim bolestima. On je s nekolicinom učenjaka uveliko prednjačio ispred evropske renesanse; podastirući činjenice i nepobitne dokaze suprotstavljao sc pisanjima i stavovima Galena.

lbn Rušd (lat. Averoes; 1126-1198 god.) napisao je zapaženo enciklopedijsko medicinsko djelo "Sveobuhvatnost medicinskih znanosti), u kojem je, između ostalog, izložio i objasnio mogućnost otpornosti organizma na obolijevanje od velikih boginja.

U 13. stoljeću živio je i najistaknutiji historičar medicine Ibn Ebu Usajb (1203-1270 god.) koji je napisao zbirku, tačnije, kapitalno djelo "Biografski podaci o liječnicima", u kojem je sabrao 400 biografija arapskih i grčkih liječnika.

Pored spomenutih, i mnoga druga muslimanska pera dala su u srednjem vijeku nemjerljiv doprinos evoluciji medicinskih znanosti, što, svakako, upućuje na činjenicu da je medicina ugrađena u samu srčiku islamskog naukovanja. Islamski gnostici su u svojim medicinskim djelima eksplikativno ukazivali na neophodnost življenja shodno islamskoj vjeri iz koje su crpjeli snagu i nudili dokaze svojim postavkama.

* * *

 

Autor nas u ovoj knjizi upućuje, prije svega, na prevenciju našeg zdravlja shodno legislativnim islamskim načelima. Vođen motom "bolje spriječiti nego liječiti" on na prvo mjesto postavlja ispravan način ishrane novorodenčadi, potom principe zdravog načina življenja, ukazujući na islamsku zabranu alkohola i prostitucijc, pri čemu konstatira, navodeći primjere iz Kur'ana, da je zdrav način ishrane upravo onaj na kojem islam insistira, potom elaborira ogromnu važnost higijene, koja u islamu ima zapaženo mjesto. Korncntarišući medicinske nepobitne činjenice on nas znalački i vrlo uspješno vodi kroz obrise nadnaravnosti Kur'ana nudeći odgovore iz Božije knjige na mnoga pitanja s kojima se medicina susreće ili je pak na njih već podastrla svoj odgovor.

 

(PRIEREDIO: e.b.)

 

Preporod

BRAK I PORODICA

RADIO BIR

ZEKAT

Edukacija

edukacija-o-islamu-baner