Thu12142017

Last updateThu, 07 Dec 2017 11am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Hafiz Ruhid ef. Nezir

Hutbe i tekstovi imama Repovačke džamije u Konjicu hafiza Ruhid ef. Nezira

Kur'anska usporedba života na ovom svijetu

Svaka hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, koga ne obuzima niti drijemež niti san i koji Svojom milošću i znanjem sve obuhvaća. 

Neka je najiskreniji salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika, njegovu porodicu, ashabe, bosanske šehide i šehide islamskog ummeta, kao i na sve vjernike i vjernice do Sudnjeg dana.

Cijenjena braćo, u Časnom Kur`anu imamo mnogo primjera koje Uzvišeni Gospodar navodi za ljude koji razmišljaju, promišljaju, analiziraju i primaju pouku. To potvrđuju i riječi Uzvišenog: „Mi u ovom Kur’anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili“[1]

Neki primjeri se odnose na ljudsku škrtost i pohlepu, neki na pogrešna vjerovanja i svjetonazore, a neki imaju i naučnu dimenziju čija značenja nauka tek u moderno doba otkriva. Danas želim sa vama podjeliti dva ajeta u kojima naš Gospodar poredi život na ovom svijetu sa kišom koju sa neba spušta. Prvi ajet kojeg želim citirati je ajet iz sure Junus: „Život na ovome svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.“[2] 

Prvo što možemo ovdje primjetiti jeste usporedba života na ovom svijetu sa kišom koju Uzvišeni Allah sa neba spušta. Znamo da je život na ovom svijetu prolazan, pa tako isto i kiša ima svoj početak i kraj, zatim biljke zazelene i porastu i na kraju požute i sasuše se.

Kad se biljke zazelene i okite svojim raskošnim ruhom, mirisima, svježinom i bojama tada ljudi pomisle pitajući se: Kako to može proći?! Kako se takva raskoš može sasušiti?! Kako takvo ruho može izgubiti sjaj i boju?! Tako isto i dunjaluk može čovjeka zavesti da pomisli da će vječno biti mlad, da je daleko smrt i polaganje računa, ukratko, zaboravi na prolaznost ovoga svijeta. Stoga nas Uzvišeni upozorava: „O ljudi, Allahovo obećanje je, zaista, istinito, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.“[3]

U ovom časnom ajetu vidimo da se kiša spušta, zatim miješa sa zemljom i tu ostaje neko vrijeme, pa biljke počinju rasti i razvijati se, tako isto i ljudi, da bi zaradili i stekli nešto što im je korisno trebaju da ulože trud, rad i često se namuče, jer ništa neće samo od sebe, kao što biljke ne rastu bez kiše, tako i rezultati ne stižu bez uloženog truda.

Sljedeće što možemo primjetiti kada Uzvišeni uspoređuje život na ovom svijetu sa kišom koju spušta sa neba jeste brza promjena stanja, danas je bilje zeleno a već sutra sasušeno, danas je vrijeme vedro a već sutra grmljavina i oblaci sa kišom, tako isto ono što danas steknemo i zaradimo na ovom svijetu nije garant da sutra nam neće trebati za lijekove, za popravku neke mašine, za nešto neplanirano i nepredviđeno.

U dijelu ajeta: „Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari...., vidimo da je život na ovom svijetu varljiv i da ako trčiš za dunjalukom može te dovesti do toga da pomisliš da si ti gospodar toga, da si to stekao svojim znanjem i sposobnošću, a u sljedećem dijelu: “dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo.“ vidimo da kada čovjeka stigne iskušenje i tegoba onda bude svjestan da je sve stekao Allahovom odredbom i milošću a nikako svojom nekom pameću i sposobnošću.

U drugom ajetu kojeg želim sa vama podijeliti Uzvišeni Allah kaže: Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može![4]

Draga braćo, Uzvišeni Gospodar navodeći primjer ovoga svijeta i poredeći ga sa vodom koju sa neba spušta ne ukazuje samo na prolaznost ovoga svijeta i njegovu varljivu raskoš. Iz ovih ajeta vidimo i to da će sjemenke i biljke najbolje uspijevati i plod dati samo ako je kiša koja se spušta sa neba u umjerenim količinama. Znači, ako mi trčeći za dunjalukom gledamo samo na to koliko ćemo nagomilati dobara ovoga svijeta, a ne gledamo koliko ćemo udijeliti i pomoći onima kojima je pomoć potrebna sličimo na kišu koja neprestano pada i koja na kraju donese poplavu i klizišta. Da li je takva kiša od koristi?! Da li će nam takav život donijeti dobro i oprost na budućem svijetu?!

Također znamo da se kiša koju Uzvišeni Allah sa neba spušta skuplja i slijeva u potoke i rijeke, i da ti potoci i rijeke neprestano teku i da ih mi ne možemo zaustaviti, tako gledajmo i da od života na ovome svijetu uzmemo samo ono što nam treba i što nam je od koristi, a pri tom da ne zaboravimo na obaveze koje nam je Uzvišeni Gospodar propisao, i pustimo dunjaluk da prolazi kao rijeka, mi ga ne možemo zaustaviti.

Siguran sam dragi džemate da je svako od vas više puta u životu pokisao i ostao mokar zbog kiše ili pljuska koji je nekako naglo naletio, tako isto nemojmo se nadati da ćemo živjeti na ovom svijetu a da nas ponekad, naglo i neočekivano ne stignu iskušenja koje nam je Gospodar propisao da će nas stići, jer kao što ne možemo se izmaći kapima kiše tako isto ono što nam je propisano ne može nas mimoići.

Iz ova dva ajeta kao i iz mnogobrojnih primjera u Kur`anu i sunnetu Poslanika s.a.v.s. vidimo da ako smo pravi vjernici ne smijemo svoje srce vezati za dunjaluk i njegova kratkotrajna uživanja. Dunjaluk je mjesto ispita i iskušenja, varljivo mjesto koje se gizda i dotjeruje onima koji za njim žude. Ne trebamo zaboraviti svoj udio na dunjaluku, ali trebamo i obaveza nam je da se pripremamo za ahiret i za susret sa našim Gospodarom pred kojim ćemo račun polagati, jer ako budemo žudjeli za ahiretom i za njega se pripremali imat ćemo i dunjaluk, neće nam pobjeći, a ako budemo samo žudjeli za ovim svijetom i za njim trčali bježat će nam, nećemo ga sustići, a na onom svijetu čekat će nas bolna patnja.

Završit ću sa sljedećim hadisom poslanika s.a.v.s. kojeg bilježi Tirmizi: „Budi na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik.“

Molim Uzvišenog Allaha da nam da dobro i ovoga i budućeg svijeta, da nam se smiluje, oprosti nam grijehe i uvede u džennet sa onima sa kojima je zadovoljan. Amin

Gradska džamija Konjic


[1] Zumar 27

[2] Junus 24

[3] Fatir 5

[4] Al-Kahf 45

Punimo li vagu dobrim djelima

Zahvala pripada Allahu Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Stvoritelju nebesa i zemlje, Uputitelju koji izvodi iz tame nevjerstva na svjetlo imana, Opskrbitelju koji opskrbu daje svim živim bićima i koji zna gdje će živjeti, a gdje smrt okusiti, Živome koji daruje život kome hoće i kako hoće, i koji usmrćuje bez žurbe ili odlaganja smrću koja nikoga mimoići neće.

Salavat i selam neka je na pečata vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu i ashabe, neka je selam na bosanske šehide i na šehide čitavog islamskog ummeta, kao i na sve vjernike i vjernice do Sudnjega Dana.

Draga braćo, često puta se zamislimo i zaključimo kako vrijeme brzo prolazi, prisjećamo se djetinjstva, radosnih i bolnih trenutaka kroz život, mnogih ljudi koji su preselili na bolji svijet i momenata koji su nas vezali za njih tako da ih nikada nećemo zaboraviti. Najednom dođemo do spoznaje da ćemo i mi jednog dana biti na njihovom mjestu pa će se i nas prisjećati oni koji ostaju iza nas.

Tada nas uhvati briga i strah šta će biti sa nama kada umremo, kada nas ponesu do našeg kabura i zatrpaju zemljom ostavljajući nas u našem novom domu i tišini koju oni što su živi nazivaju “grobna tišina.”

Za nevjernika to stanje jeste tišina u pravom smislu riječi jer on neće da vjeruje da je grob zadnja stanica pred ponovno proživljenje i polaganje računa, misleći da iza smrti nema života i odgovornosti. Nevjernik nalazi argument za svoj stav u vraćanju tijela na ono stanje od koga je postalo, tj. zbunjuje ga pomisao da truhle kosti i zemlja mogu ponovo da budu živi čovjek koji hoda i govori. Zbog toga uvjerenja živi samo za ovaj prolazni svijet, egoistično okrenut strastima i uživanjima, hvalisajući se na svakom koraku, prodajući svoju dušu za ono što malo ili nimalo vrijedi. 

To nam potvrđuju riječi Uzvišenog: Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?"[1]

To uvjerenje tjera ga da radi djela koja nemaju težine niti značaja, koja su vrijedna kao što je vrijedan dunjaluk za koji je srcem prikovan i prolazna kao što je prolazno bilje koje nakon kiše buja i raste pa se potom sasuši i vjetrovi ga raznesu. Ukratko, njihova djela su vezana za prolaznost pa su samim time prolazna i ništavna.

Nasuprot nevjerniku vjernikovo srce teži ahiretu i vječnosti i samim tim njegova su djela vezana za vječnost, imaju značaj, vrijednost i težinu, i on je svjestan Allahovih dž.š. riječi i obećanja: Reci: "Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio“.[2]

Zbog toga Uzvišeni Allah stavlja do znanja čovjeku da će na Sudnjem Danu biti vage koje će mjeriti ili vagati djela, ali ne po njihovom obliku jer i nevjernik može, recimo, dati 50 KM siromašnome kao i vjernik, nego po njihovoj vezanosti za dunjaluk ili ahiret; nevjernik daje da bi ga ljudi hvalili i podržavali u njegovim dunjalučkim ciljevima, dok vjernik daje svjestan da je to jedan od vidova zahvale Allahu dž.š. na blagodatima i njemu je dovoljno da Gospodar dž.š. bude sa njim zadovoljan  na budućem svijetu. To je velika i suštinska razlika.

Zbog toga ima dobrih djela koje samo oni koji čvrsto vjeruju u proživljenje poslije smrti i stajanje pred Uzvišenim Gospodarom rade, i to rade redovno, precizno, skladno, sa zadovoljstvom i radošću. Nabrojati ću neka:

  1. Lijep i iskren govor bez vulgarnosti, psovke, uvreda i poziva na ono što je zabranjeno.
  2. Unošenje radosti u srca muslimana lijepim ponašanjem, govorom, obilascima i pomaganjem u onome što će pomoći bratu muslimanu, a sa čime je Gospodar dž.š. zadovoljan.
  3. Istigfar, zikr i nafile u svakoj situaciji a posebno u vremenu kada većina ljudi odmara.
  4. Lijepo oblačenje kada se krene u džamiju, posebno džumom i bajramima.

Ukratko, ovo nabrojano su neke od stvari koje potpadaju pod osobinu koja se zove lijepo ponašanje, osobina kojom je pohvaljen Poslanik s.a.v.s. riječima Uzvišenog: „Ti si doista najljepše ćudi – morala.“[3]

Osobina lijepog ponašanja je nešto što će imati najveću vrijednost na vagi koja mjeri ljudska djela, vaganjem bez zakidanja ili dodavanja. Upravo briga kako tas na vagi koji mjeri dobra djela da bude težak je glavna briga koja brine svakog iskrenog vjernika i vjernicu. Za njih je svaki dan, svaki sahat i minuta, čak i sekunda neizmjerno dragocjeni u nastojanju da se što bolje i kvalitetnije pripreme za ponovno proživljenje i polaganje računa pred Gospodarom svih svjetova. Ta ih briga čini aktivnim, brižnim, neizmjerno ljubaznim i strpljivim jer ih je stid stati pred Gospodara dž.š. sa djelima vezanim isključivo za dunjaluk, pa zbog toga dunjaluku ne predaju skoro nikakvu pažnju što ih čini nepotkupljivim, nepokolebljivim i na kraju hrabrim da se izbore sa najtežim dunjalučkim izazovima i iskušenjima.

Uvjerenje da treba stati pred Gospodara dž.š. je je vjernikova ne samo briga nego i inspiracija, pa mnogi osim farzova i lijepog ponašanja ostave iza sebe i ono što će puniti vagu dobrih djela kada srce prestane kucati a pogled postane ukočen i skamenjen.

Zbog toga ne treba čuditi što se vjernici natječu kada je u pitanju pomaganje izgradnje džamija, vakufa, puteva, bolnica, škola i ostale infrastrukture, i što se sa takvim ljudima lahko dogovoriti oko tih stvari, a to nakraju doprinosi lijepom življenju i na ovom svijetu, što nevjernici nikako ne mogu shvatiti.

Nadalje tu je briga i za islamski odgoj djece i omladine, pa nećeš vidjeti dijete vjernika za šankom punim alkohola niti u kladionici, jer se vjernik brine da na vrijeme navikne dijete na namaz i post učeći ga kod kuće i šaljući ga u mekteb, i dajući mu time zaštitu, jer namaz i post između ostalog čuvaju čovjeka od ružnih djela i ponašanja, a vjernik ima koristi i poslije smrti od toga jer dijete moli u dovama za njega, što je opet nevjerniku nejasno i neshvatljivo.

I na kraju vjernik čitav život uči i podučava korisnom znanju, a ima li draga braćo išta korisnije od učenja i razumjevanja Kur`ana, upravo zbog toga što uz učenje Kur`ana vjernik uči i ostale korisne nauke jer ga Kur`an podstiče na to i to na način da ih razumije, shvati i primjeni mudrost koja se krije u tim naukama na što Kur`an jasno poziva, a ne da mu znanje bude samo kolekcija nejasnih informacija, što je nevjernicima posebno neshvatljivo jer se Allahova dž.š. riječ nikako ne uklapa u njihovo iskrivljeno poimanje stvarnosti i života na ovome svijetu.

Svijest o ponovnom proživljenju motiviše vjernika da ovaj svijet iskoristi da bi stekao Allahovo dž.š zadovoljstvo na onome svijetu uz vagu punu dobrih djela koja imaju težinu i kvalitet, pa zbog toga vjernik upravlja dunjalukom i dunjaluk njemu služi, dok nevjernik misli da sa smrću sve prestaje i da nema odgovornosti pa zbog toga njime dunjaluk upravlja i on služi dunjaluku. 

Molim Allaha dž.š. da vodimo računa hoće li naša dobra djela imati težinu i da se stidimo izaći pred Gospodara dž.š. sa malo dobrih djela. Molim Ga da nikako ne vežemo srce za ovaj svijet i da naše misli i djela budu vezani za drugi svijet. Molim Ga da nas počasti lijepim ponašanjem i djelima koja će raditi za nas i poslije naše smrti. Amin.

Hafiz Ruhid ef. Nezir

Gradska džamja Konjic


[1] Yasin; 77. i 78. ajet

[2] Yasin; 79. ajet

[3] Al-Qalam; 4. ajet

 

Hutba: ČUVAJMO SE ZAVIDNOSTI

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, Prvom i Posljednjem, Koji je Utočište svakom, Koji nije rodio niti je rođen, i Kome niko ravan nije. Neka je salavat i selam na miljenika i poslanika Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu i ashabe, neka je selam na šehide Ummeta kao i na sve vjernike i vjernice do Sudnjeg dana.

Poštovana braćo u Islamu, jedan od najgorih puteva kojima može krenuti ljudsko biće je ljubomora ili zavist. Zavist predstavlja želju ili htijenje za oduzimanjem ili nestankom nekih ili svih Allahovih blagodati datih nekoj osobi. Ko ima ovu lošu osobinu taj ne prihvaća i ne pomiruje se sa Allahovom voljom da On, Uzvišeni, daruje nekoj osobi Svoje blagodati, bilo da su to duhovne, intelektualne ili materijalne prirode. Zavist predstavlja protivljenje i otpor Allahovoj milosti i darežljivosti. Zavidan čovjek igra se sa ljudskom čašću i ugledom nastojeći da onome kome zavidi otkrije njegove nedostatke i mahane, a na skriven i podmukao način trudi se da umanji napredak i bereket u onim stvarima na kojima zavidi.

Ovo djelovanje doprinosi povećanju netrpeljivosti, animoziteta i mržnje među ljudima, kao i kvarenju njihovih međusobnih odnosa i veza. Kao rezultat oslabljen je zajednički život i bratstvo na islamski način.

Zavist je jedna od bolesti srca, što znači da je duboko u nutrini ljudskog bića ta bolest i nije se lahko sa njom nositi niti je liječiti osim sa iskrenom bogobojaznošću i zadovoljstvom sa onim što je Uzvišeni Allah dao čovjeku.

Neki islamski učenjaci kažu da je zbog zavisti učinjen prvi grijeh i neposlušnost prema Allahovoj zapovjedi. Dokaz za to je događaj kada je Uzvišeni Allah rekao melekima da učine sedždu Ademu, svi su to uradili osim Iblisa koji je bio jedan od džina i upravo zbog zavisti i ljubomore na blagodatima kojima je Allah dž.š. počastio Adema a.s. odbio je da sa melekima učini sedždu Ademu a.s.. Kur`an opisuje taj događaj riječima:

I kada rekosmo melekima: ”Poklonite se Ademu!” – oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. ”Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?” – reče Iblis.

”Reci mi” – reče Iblis – ”evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.”

Read more...

Hutba: O DUGOVANJU

Svaka hvala i zahvala pripadaju Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova, Milostivom i Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, do kojeg pogledi ne dopiru, a koji do pogleda dopire i koji sve Svojom milošću obuhvaća.

Neka je najiskreniji salavat i selam na posljednjeg poslanika Muhammeda s.a.v.s., poslanika najljepše naravi i ćudi, poslanika svim svjetovima i poslanika čiji uzor ne blijedi do Sudnjeg dana. Salavat i selam na njegovu časnu porodicu, na njegove ashabe, neka je selam na bosanske šehide i šehide Ummeta, kao i na sve vjernike i vjernice do Kijametskog dana.

Cijenjeni vjernici i braćo, danas živimo u vremenu brzih promjena, lahko dostupnih informacija, brzog razvoja životnog standarda, kao i vremenu koje u sebi nosi velik stepen nesigurnosti i rizika u životima ljudi. Jedan od vidova nesigurnosti koje u sebi savremeno doba nosi jeste sve češće zaduživanje i pozajmljivanje novca i stvari od ljudi ili od institucija da bi se na neki način odgovorilo zahtjevima savremenog života i da bi bili u nekom savremenom trendu življenja i djelovanja.

Zna se desiti da u tome pretjeramo, pa da uzmemo ili posudimo više nego što nam treba i što sa dosta teškoće možemo da vratimo i time opterećavamo svoj život i život svoje porodice. Činjenica je da sve što se više standard povećava lakše je i pare potrošiti, a posebno danas gdje su u ponudi i stvari koje se kupuju u najrazvijenijim zemljama, gdje su primanja puno veća a posao sigurniji. A čovjek ko čovjek, da mu je da to sve nekako kupi, skupi i sabere, zaboravljajući na jednu istinu koju svi znamo ali je često nismo svjesni, a to je da je sve prolazno i da nećemo ništa sa sobom u mezar ponijeti osim djela, pa bila ona dobra ili loša. O tome nas obavještava Uzvišeni Allah u suri koju većina znamo napamet:

“Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete; sve dok grobove ne naselite. A ne valja tako, saznaćete svakako!  i još jednom, ne valja tako! Saznaćete sigurno!”[1]

Read more...

Hutba o suradnji u dobročinstvu i bogobojaznosti

Hvala Allahu koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, koji čini da zrnje i košpice proklijaju i koji iz neživog izvodi živo pa živome određuje opskrbu i čini da živi do roka određenog.

Neka je salavat i selam na Muhammeda s.a.v.s., koji je najljepši uzor u svemu, koji je milost svim svjetovima i šefatdžija svim muslimanima na Sudnjem danu. Salavat i selam na Poslanikovu časnu porodicu i ashabe, neka je selam na bosanske šehide kao i na sve dobre ljude i šehide Ummeta.

Cijenjeni džemate i braćo, u jednoj od prethodnih hutbi govorio sam o jedinstvu vjernika i kako to jedinstvo održavati. Danas želim sa vama da razmislimo o Allahovoj naredbi: “Pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte sudjelovati u grijehu i neprijateljstvu”[1] i da ovu naredbu bez pogovora, odlaganja i pretvaranja primjenjujemo u svakom dijelu svoga života. Zaista znamo da smo kao ljudska bića upućeni na suradnju jedni sa drugima i da bez te suradnje je nezamisliv naš život i bivstvovanje na ovom svijetu. Od međusobne suradnje zavisi nauka, ekonomija, kultura, a nema džamije niti džemata bez suradnje i upravo Časni Kur`an prožet je upućivanjem na suradnju i sudjelovanjem u svemu onome sa čime je Allah dž.š. zadovoljan.

Ova naredba da se pomažemo, surađujemo i sudjelujemo u dobročistvu i bogobojaznosti upućena je nama vjernicima jer početak ajeta gdje se nalazi ova naredba počinje sa “O vi koji vjerujete…..”, što znači da mi prvi trebamo da se odazovemo i u svakom našem poslu, pa makar bio i manje značajan, trebamo uspostaviti saradnju i pomaganje u prvom redu sa vjernicima jer su nam oni najbliži i najpreči.

Riječ “El-birru” koja se ovdje prva spominje a koja prevedena na bosanski znači dobročinstvo, ima još lijepih i sadržajnih značenja.

U korijenu te riječi je jedno od Allahovih lijepih imena u značenju “Dobročinitelj”, zatim skupina ljudi u džennetu koje Kur`an oslovljava sa “El-ebrar” ili u prijevodu “dobri”, koji će u nasladama boraviti, iz pehara kamforom začinjeno piće piti.  

Da bismo govorili o samom pojmu dobročinstva trebamo odrediti šta nije a šta jest dobročinstvo u Islamu. To nam najbolje ilustruje ajet iz sure Al-Baqara u kojem stoji: Nije čestitost (dobročinstvo) u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.[2]

Dakle, ovo su univerzalne vrijednosti dobročinstva, a ne neke vrijednosti koje nam se danas nameću bilo sa zapada ili sa istoka. U okviru ovakvih ciljeva trebamo surađivati i davati podstrek za njihovo ostvarivanje. Sljedeći ajet u još kraćem obimu opisuje dobročinstvo:  Nećete zaslužiti nagradu, (nećete biti dobročinitelji) sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.[3]

Kako možemo biti dobročinitelji ako udjeljujemo ono što i sami ne bismo željeli da imamo, kako možemo surađivati u hairli akcijama i projektima ako želimo da svi ulože maksimalne napore a mi da se “izvučemo” uz malo truda i uključenosti, kako možemo biti čestiti a ne ulažemo trud i energiju da budemo čestiti?!

U ovome je bit uspješne suradnje, tj. da uložiš svu potrebnu energiju i resurse koji ti stoje na raspolaganju i da ta energija bude usmjerena ka plemenitim ciljevima, a to je zaštita vjere, slabih i ugroženih ljudi, ispunjenje preuzetih obaveza, strpljivost u iskušenjima, naravno uz iskrenost i bogobojaznost. Vidimo da u ovoj naredbi o suradnji u dobročinstvu ide zajedno i suradnja u bogobojaznosti (takvaluku). Jedno bez drugoga ne ide i ne funkcioniše. Dobročinstvo je okvir a bogobojaznost suština, to je kao duša i tijelo, kao kiša i zemlja.

Read more...

 

Preporučujemo

Esad Bajić
KONJIČKE DŽAMIJE

Book Review

Monografija džamija na području Medžlisa Konjic. Format B5. Broj strana 180.color, ISBN 978-9958-867-09-9. Knjiga je dostupna i za online čitanje LINK