Thu12142017

Last updateThu, 07 Dec 2017 11am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Nezim ef. Halilović

GENOCID NAD ROHINJA MUSLIMANIMA

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Genocid nad Rohinja muslimanima.

Ali prije nego pređem na zadatu temu hoću da vas obavijestim da smo hvala Allahu, dželle še'nuhu, mi hadžije iz Bosne i Hercegovine i bošnjačke dijaspore u našim dovama na hadžu sjećali se Ummeta, našega naroda, Domovine i svih onih koji imaju hak u našim dovama i nadamo se da su naše dove bile kabul! Prekjuče ujutro je Allahovom, azze ve dželle, voljom u Meki preselio naš hadžija Muhamed Baltić, a istoga dana na akšam namazu mu je dženazu klanjalo preko milion klanjača, nakon čega je u Meki ukopan u mezarju Šerai'. Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da se smiluje našem hadžiji Muhamedu i svima nama i sastavi nas u Firdevsu!

Podsjećam sebe i vas na dio 217. ajeta Sure El-Bekare:

...وَلاَ يَزَالُونَ يُقَاتِلُونَكُمْ حَتَّى يَرُدُّوكُمْ عَنْ دِينِكُمْ إِنِ اسْتَطَاعُوا...

...Oni će se neprestano boriti protiv vas, dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli...

Ovakur'anskaistinaostajesvedoSudnjegadanaionjojnemapolemike i ona se danas obistinjuje i u Mijanmaru gdje živi oko 60 miliona stanovnika, a većinski budisti Rohinja muslimane vide isključivo kao bangladeške muslimane koji dolaze da bi im oteli zemlju. Burmanski generali iz vojne hunte koja je decenijama vladala tom zemljom smatrali su da „ti ilegalni imigranti nemaju nikakve veze sa Mijanmarom“. Budisti im čak osporavaju ime Rohinja i zovu ih Bangladešanima, uz dodatak „ilegalni imigranti“.

U izvještajima zapadnih medija jedan diplomata Mijanmara je 2009. godine uspoređivao „tamno braon“ kožu Rohinja sa „svijetlom i nježnom“ kožom budista, pa je kazao: „U stvarnosti, Rohinja nisu narod Mijanmara, niti etnička grupa Mijanmara. Oni su ružni kao čudovišta!“

Rohinje sebe smatraju posebnim narodom, autohtonim u mijanmarskoj državi Rakhajn (kako nazivaju pokrajinu Arakan). Navode da su se tu naselili prije XV stoljeća, da govore zasebnim rohinja jezikom, da su muslimani i etnički srodni Bangladešanima i burmanskim Indijcima.

Prema jednom škotskom naučniku koji je u XVIII stoljeću izučavao jezike Burme i samo ime „Rohinje“ na njihovom jeziku znači „starosjedioci Arakana“, dok su Rohinje sklone tvrditi da im ime potječe od arapskog izraza „rahma“ i da to znači „Allahova milost“.

Pokrajina Arakan se nalazi na zapadu Mijanmara, graniči sa Bangladešom i u vrijeme doseljavanja prvih muslimana, prema nekim podacima u XIV stoljeću, bio je nezavisno kraljevstvo. Drugi opet navode da su prvi muslimani stigli u ta područja oko 1000. godine kao trgovci, vojnici plaćenici, ali i kao školovani savjetnici tamošnjim kraljevima. Većina stanovništva su danas Arakanci budisti. Višestoljetni suživot budista i muslimana Arakana krajem XVIII stoljeća prekinuli su budistički Burmanci sa juga zemlje, koji su okupirali Arakan, pobili skoro sve muslimane, a ono što je preživjelo, protjerali su u Bangladeš. Od tad počinje i više od dva stoljeća traje progon Rohinja muslimana iz Arakana i drugih burmanskih pokrajina, koji je poprimio formu genocida.

Više desetina hiljada Rohinja muslimana bježe od diskriminacije i smrti u Mijanmaru. U regiji Arakan, koja broji oko tri miliona i stotinu hiljada stanovnika, Rohinja muslimana je oko 40 posto ili preko milion.

Vlasti tvrde da se samo bore protiv „terorista“ tzv. Vojske spasa Rohinja Arakana (ARSA). Vlasti Burme su 1982. godine donijele Zakon o državljanstvu, po kojem je priznato 135 raznih etničkih grupa, ali ne i Rohinja, koje vlast u Burmi ne smatra svojim građanima. U njihovim izvodima iz matične knjige rođenih ne može stajati mjesto rođenja i oni u praksi ne mogu dobiti državljanstvo Mijanmara.

Da bi prijavili rođenje ili smrt člana porodice, Rohinje plaćaju posebne takse. Da bi se vjenčali moraju dobiti dozvolu vlasti, a iznosi tih taksi su toliki da ih tjeraju u susjedni Bangladeš da se tamo vjenčavaju, ali ni Bangladeš im nije baš obećana zemlja. U Mijanmaru samo Rohinje za svoje posjede plaćaju tako visoke poreze i vrlo brzo postaju bezemljaši.

Vojni režim Mijanmara već decenijama zabranjuje Rohinjama da izaberu mjesto življenja. Da bi otputovali iz sela u selo ili do grada, Rohinje su morale pribavljati posebna odobrenja. Pravo na kretanje im je iz godine u godinu sve više ograničavano, tako da je postalo gotovo nemoguće zaposliti se i raditi i dobiti odgovarajuću ljekarsku pomoć…

Rohinjama je uskraćivano i pravo na obrazovanje. Učenici su odustajali od daljnjeg školovanja ili pokušavali otići iz zemlje. Jedino školovanje je ono osnovno i ponegdje srednje koje stječu eventualno u medresama i džamijama koje im je zabranjeno graditi.

Državljanin Mijanmara je onaj čiji su preci rođeni u toj zemlji prije 1823. godine i Anglo-Burmanskog rata. Pridruženi državljani su oni koji su dobili državljanstvo do 1948. godine kada je ta zemlja stekla neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva. Naturalizirani državljani su oni koji su živjeli u Mijanmaru prije 4. januara 1948. godine, a koji su aplicirali za državljanstvo nakon 1982. godine. Rohinje vlasti smatraju ilegalnim imigrantima i oni nemaju nikakva prava.

Rohinje su brodovima preko Malajskog prolaza i Andamanskog mora pokušali izbjeći strašnim sudbinama svojih sunarodnjaka i dospjeti nadomak luka nade u Indoneziji, Maleziji ili Tajlandu. Međutim, ostali su zarobljeni na brodovima, bez vode, hrane, lijekova, pomoći i mogućnost da se bilo gdje iskrcaju. Iako su u proteklom periodu primile dosta muhadžiraa, zemlje u koje su se Rohinje zaputili odbile su ih prihvatiti.

Prema podacima UNHCR‑a, samo u prva tri mjeseca 2014. je u Indoneziju i Maleziju prokrijumčareno više od 87000 Rohinja. Oni su bili izgladnjivani, zlostavljani, čak i zarobljavani u Tajlandu, odakle su krijumčari za njih od njihovih porodica koje su ostavili iza sebe tražili otkupninu. Danas ih oko pola miliona živi u Bangladešu, a ostali u Saudijskoj Arabiji, Pakistanu, Tajlandu i Maleziji.

Prinudni rad je u Mijanmaru uobičajena praksa, ali je u slučaju Rohinja poprimio forme koje graniče sa robovlasničkim odnosom države prema toj manjini. Bez primjera u svijetu i možda najciničniji potez države u projektu raseljavanja Rohinja bila je izgradnja tzv. sela po modelu, namijenjena za naseljavanje Burmanaca budista. Ta su sela na vlastitoj zemlji koji im je oduzela država, prinudnim radom gradile same Rohinje. Država im je oduzela i obradivu zemlju i dodijelila porodicama koje je naselila u ta sela.

Čak je i predsjednik Mijanmara pozivao „ilegalne Rohinje da se iseljavaju u treće zemlje“.

U etničkom čišćenju koje je pokrenuto 1978. godine, 207172 Rohinja je učinilo hidžru u Bangladeš. U novom valu etničkog čišćenja početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, u Bangladeš je prebjeglo 250000 Rohinja. Nakon protjerivanja natrag u Burmu, u Bangladešu je ostalo 21500 izbjeglih Rohinja. U junu 2012. godine raseljeno je dodatnih 90000 ljudi.

Prema podacima UNHCR-a, na emigrantskim brodovima za Maleziju i Indoneziju je u prva tri mjeseca 2014. godine prokrijumčareno, odvezeno u Tajland, pa zlostavljano oko 87000 Rohinja. Brodovima prema Maleziji, Indoneziji i Tajlandu je u prvih pet mjeseci 2015. godine krenulo 58000 Rohinja i drugih burmanskih muslimana.

Za oko 25000 muhadžira, na šest brodova, odbijeno je iskrcavanje u drugim zemljama. Oni koji su se iskrcali najčešće su prodani u roblje, a žene su prisiljene na prostituciju. Tajlandska vojska je brojne brodove sa izbjeglicama odvlačila na otvoreno more prepuštajući ih „laganoj“ smrti.

Istrebljenje Rohinja pojačalo se prošlog proljeća kad su gomile budista, koje su na nasilje navodili lokalni političari, napale sela Rohinja. Incidente je navodno izazvalo silovanje i ubistvo mlade budističke žene u maju, poslije čega je najmanje 170 muslimana ubijeno, a 125000 natjerano u bjekstvo iz njihovih kuća.

Susjedne zemlje ne pokazuju mnogo razumijevanja. Vlasti Bangladeša su prošlog juna bez objašnjenja vraćale izbjeglice, uključujući i tri broda sa stotinjak Rohinja muslimana od kojih su 80 bili djeca, koji su pokušali da preko granične rijeke Naf pobjegne od nasilja u svojoj zemlji i pridruže se nekih tri stotine hiljada sunarodnjaka koji žive u Bangladešu.

Uvjeti u kojima žive po provizornim izbjegličkim logorima opisuju se kao strašni. Human Rights Watch tvrdi da se prema njima ponašaju okrutno ograničavajući im humanitarnu pomoć ne bi li ih odvratili od bijega iz Mijanmara.

Naša današnja pomoć koju ćemo inša-Allah prikupiti na sergiji za Rohinja braću i sestre u Mijanmaru je naš skromni doprinos u ublažavanju njihovih patnji kojima su izloženi! Zato danas ne škrtarimo u našem davanju, jer u našim imecima imaju hak i Rohinja muslimani u Mijanmaru!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

U SUSRET RAMAZANU 1438.H./2017. GODINE

Braćo i sestre u islamu. Tema današnje hutbe je U susret ramazanu 1438.H./2017. godine.

Inša-Allah večeras akšamom, jacijom i teravih-namazom ulazimo u mubarek mjesec ramazan, mjesec: Allahove, subhanehu ve te'ala, neizmjerne milosti, mjesec Kur'ana, koji je „uputa svjetovima“, Noći Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci, bitke na Bedru, oslobađanja Meke i drugih značajnih događaja iz historije islama, mjesec međumuslimanske solidarnosti, mjesec iftara i sehura, mjesec pojačanog ibadeta i raznih ljepota koje ga krase i čine posebnim u odnosu na druge mjesece.

Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 183. ajetu Sure El-Bekare:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.

Citiranim ajetom Allah, subhanehu ve te'ala, naređuje ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, post, koji je bio naređen i prošlim narodima, a glavni cilj posta je bogobojaznost. Neka zbog toga predstojeći ramazan bude mjesecom naše iskrene bogobojaznosti i odluke da sve što radimo bude samo u Allahovo, azze ve dželle, ime i radi postizanja Njegova, dželle še'nuhu, zadovoljstva!

Dalje Allah, subhanehu ve te'ala, u 184. ajetu Sure El-Bekare kaže:

أَيَّاماً مَعْدُودَاتٍ فَمَنْ كَانَ مِنْكُمْ مَرِيضاً أَوْ عَلَى سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِنْ أَيَّامٍ أُخَرَ وَعَلَى الَّذِينَ يُطِيقُونَهُ فِدْيَةٌ طَعَامُ مِسْكِينٍ فَمَنْ تَطَوَّعَ خَيْرًا فَهُوَ خَيْرٌ لَهُ وَأَنْ تَصُومُوا خَيْرٌ لَكُمْ إِنْ كُنْتُمْ تَعْلَمُونَ

I to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.

Uprvo vrijeme islama, postjebio propisan potridana,usva­kommjesecu, dabisetaj propispotomderogiraloizamije­niopostommjesecaramazana.

RekaojeMuazibnMes'ud, radijallahu anhu: „Ovajpostbioje šerijatskiodređenjoš odvremenaNuha, alejhis-selam, svedoktoAllah, azze ve dželle, nijedokinuoizamijeniogapostommjesecaramazana. Biloimjepropisano: “Kadanekoklanjavečernjinamaziodenaspavanje, zabranjenisumuhrana, pićei žene,doistogvremena.”

Slijedeći ajet Sure El-Bekare govori o tome da je u mjesecu ramazanu počela objava Kur'ana, a zatim Allah, dželle še'nuhu, ponovo naređuje post, te da oni koji su bolesni ili na putu naposte propuštene dane. Ajet završava riječima da Allah, subhanehu ve te'ala, vjernicima želi olakšati, a ne otežati...

Nakonovatriajeta u kojima se govori o propisima posta, u 186. ajetu se govori o primanju dove onoga koji se obrati Allahu, azze ve dželle, da bi već u slijedećem ajetu ponovo govorio o propisima vezanim za post.

Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 186. ajetu Sure El-Bekare:

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِي إِذَا دَعَانِي فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ

A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se dovi onoga koji čini dovu, kada Mi se obrati. Zato neka se oni pozivu Mome odazovu i neka vjeruju u Mene,  da bi bili na pravom putu!

Smještanje ovog ajeta u ovaj kontekst daje poruku da je dova pogotovo u ramazanu kabul. To je ujedno poziv za vjernike da se iskreno obraćaju svome Gospodaru i  da se nadaju Njegovoj pomoći. 

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uhadisuspominjetrojiculjudi, kojimasedovaneodbija, a jedan od njih je i postač dok se ne iftari:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "ثَلَاثَةٌ لَا تُرَدُّ دَعْوَتُهُمُ: الصَّائِمُ حَتَّى يُفْطِرَ وَالْإِمَامُ الْعَادِلُ وَدَعْوَةُ الْمَظْلُومِ يَرْفَعُهَا اللَّهُ فَوْقَ الْغَمَامِ وَيَفْتَحُ لَهَا أَبْوَابَ السَّمَاءِ وَيَقُولُ الرَّبُّ: "وَعِزَّتِي لَأَنْصُرَنَّكِ وَلَوْ بَعْدَ حِينٍ." (ترمذي)

PrenosiEbuHurejre, radijallahuanhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: »Trojici se dova ne odbija: postaču dok se ne omrsi, pravednom vladaru i mazlumu (onome kome se čini nepravda). Nju Allah uzdiže iznad oblaka i otvara joj  nebeska vrata i kaže Gospodar: »Tako Mi Moje Veličine i Uzvišenosti, pomoći ću ti, makar malo pričekao!«(Tirmizija)

Prenosi Selman,radijallahu anhu:„Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem,namseobrationakrajumjeseca ša'bana, rekavši:„Ljudi, dolazivamveliki,mubarekmjesec. Unjemujenoć vrijednijaodhiljadumjeseci. Allah, dželle še'nuhu, jeutommjesecustrogonarediopost, anoćninamaz (teraviju) jeučinio  dobrovoljnim. KoseAllahu, dželle še'nuhu, unjemupribližikakvimdobročinstvom, kaodajeobaviofarzunekomdrugommjesecu. Koobavifarzunjemu, kaodajeobaviosedamdesetfarzovaunekomdrugommjesecu. On je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je džennet. To je mjesec pomaganja i mjesec u kojem se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, biće mu to uzrokom za oprost grijeha i oslobađanje od vatre, a dobiće i nagradu postača bez umanjenja nagrade postaču.” Tada ashabi rekoše: “Poslaniče! Nismo svi u mogućnosti nahraniti postača!?” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ta nagrada pripada i onome kod koga se postač omrsi hurmom, gutljajem vode ili gutljajem mlijeka. To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj oslobađanje od vatre. Ko olakša svome potčinjenom u tom mjesecu, Allah, dželle še’nuhu, će mu oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre. Nastojte u ovom mjesecu činiti četiri stvari; dvije sa kojima ćete steći Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo i dvije koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo su: šehadet (svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dželle še’nuhu,) i da od Njega tražite oprost. Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu: da Allaha, dželle še’nuhu, molite za džennet i tražite zaštitu od vatre. Ko napoji postača, Allah, dždželle še’nuhu, će ga napojiti sa moga izvora, tako da nakon toga neće ožedniti i kao takav će ući u džennet!”(Ibn Huzejme)

Braćo i sestre, da li i mi spremno dočekujemo ovogodišnji ramazan, sa ciljem da se u njemu približimo našem Gospodaru i zaslužimo Njegovu milost? Da li će se i kod nas iftariti siromasi, rodbina i komšije ili će naši iftari biti poslovne večere, za ugledne i uticajne pojedince, sa kojima nas veže dunjaluk i varljivi i prolazni interesi? Da li ćemo u ramazanu obavljati farzove kako treba, hoćemo li čuvati džemat i hoćemo li se potpuno očistiti, duhovno i tjelesno?!

Neka je vama i vašim najmilijim još jednom Mubarek ramazan!

Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u ovoj našoj lijepoj Domovini Bosni i Hercegovini! Pomozi i zaštiti sve ugrožene i obespravljene ljude, a posebno našu braću i sestre u Palestini, Siriji, Iraku, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Zločince kaznio zasluženom kaznom još na ovome svijetu, ostavi ih bez potomstva, kao što su to oni činili nama i učini ih ibretom za one koji pameti imaju! Spletke naših neprijatelja vrati na njih i učini da se umjesto nama bave sobom i svoijm nevoljama! Pomozi nam da sa lahkoćom ispostimo predstojeći ramazan i postignemo Tvoju milost i oprost! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo islama! Uputi i učvrsti našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta, radostima naših očiju i srca i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas! Budi nam milostiv na Sudnjem danu ipočastinasu džennetudruštvomposlanika, iskrenih, šehidaidobrihljudi!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!

OGOVARANJE JE TEŠKA BOLEST

Prenosimo hutbu od petka 27. maja 2016.g. koju je u džamiji Kralj Fahd u Sarajevu kazivao hatib Nezim Halilović Muderris:

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Ogovaranje (gibet) je teška bolest. Govoriti na pomenutu temu, znači govoriti o akutnoj bolesti Bošnjaka i ummeta, razarajućoj bolesti našega tkiva, bolesti koja je prerasla u tešku epidemiju, bolesti koju hitno treba liječiti, a lijek za nju je u Kur’anu, u hadisu i praksi našeg dobrog selefa (prethodnika).

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u drugom dijelu 12. ajeta Sure El-Hudžurat:

...وَلَا يَغْتَبْ بَعْضُكُمْ بَعْضًا أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَنْ يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَحِيمٌ

…I ne ogovarajte jedni druge! Zar neko od vas voli da jede meso svoga mrtvog brata? To vam je odvratno! Bojte se Allaha! Allah zaista prašta i milostiv je!

Allah, azze ve dželle, zabranjuje ogovaranje i poredi ga sa jedenjem mesa mrtvoga brata, za što i sam Kur’an kaže da je odvratno. Teško je i zamisliti da neko od nas ima pred sobom tijelo svoga mrtvog brata i jede ga, pa kako se onda usuđujemo ogovarati jedni druge kada nam je i sama pomisao na spomenutu situaciju odvratna? Kada god dva ili više muslimana ogovaraju nekoga, neka imaju na umu ove riječi i neka odmah odustanu od ogovaranja i učine iskrenu tevbu (pokajanje), uz odluku da taj grijeh više nikada neće činiti!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam u hadisu, koji bilježi imam Muslim, definiše gibet:

عَنْ أَبيِ هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "أَتَدْرُونَ مَا الْغِيبَةُ؟" قَالوُا: "اللهُ وَرَسُولُهُ اَعْلَمُ." قَالَ: "ذِكْرُكَ أَخَاكَ بِمَا يَكْرَهُ." قِيلَ: "أَفَرَأَيْتَ إِنْ كَانَ فِى أَخِى مَا أَقُولُ؟" قَالَ: "إِنْ كَانَ فِيهِ مَا تَقُولُ فَقَدِ اغْتَبْتَهُ وَإِنْ لَمْ يَكُنْ فِيهِ فَقَدْ بَهَتَّهُ." (مسلم)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Znate li šta je to gibet?" Rekoše: "Allah i Njegov Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem), najbolje znaju." Reče: "Da spomeneš svoga brata sa onim što mu je odvratno." Bi rečeno: "A ako je tačno to što kažem o svome bratu?" Reče: "Ako je tačno to što si o njemu rekao, ogovorio si ga, a ako nije, onda si ga potvorio." (Muslim)

Salavat i selam na imama svih poslanika, selam na našeg učitelja, koji nas kroz ovaj hadis podučava šta je gibet, pa ako smo njegovi iskreni sljedbenici i ako tvrdimo da ga iskreno volimo i slijedimo, klonimo se ogovaranja, za naše dobro i dobro drugih muslimana!

Neko od uleme je o gibetu rekao: "Ako kažeš za čovjeka da mu je odjeća kratka ili duga, ti si ga ogovorio, a kamoli da kažeš nešto o njemu samome!"

Bilježi se kako je Aiša, radijallahu anha, rekla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, za Safiju, radijallahu anha:

"حَسْبُكَ مِنْ صَفِيَّةَ" - تَعْنِي "هِي قَصِيرَةٌ"

"Vidi Safije!" - aludirajući na njen mali rast.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj reče: "Ne ogovaraj je!" Aiša na to reče: "Rekla sam samo ono što jeste." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče:

"لَقَدْ قُلْتِ كَلِمَةً لَوْ مُزِجَتْ بِمَاءِ الْبَحْرِ لَمَزَجَتْهُ" (الترمذي)

"Rekla si takve riječi, koje kad bi se pomiješale sa morem, zamutile bi ga." (Tirmizija)

Braćo i sestre, ogovaranje se u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osjećalo osjetilom mirisa, kao što stoji u sljedećoj predaji koju prenosi Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhu:

عَنْ جَابِرَ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّهُ هَبَتْ رِيحُ مُنْتِنَةٌ، فَقَالَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ:"هَذِهِ رَائِحَةُ الَّذِينَ يَغْتَابُونَ الْمُؤْمِنِينَ."

Prenosi Džabir bin Abdullah, radijallahu anhu, da se jednom prilikom osjetio smrad, pa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Ovo je smrad gibeta onih koji ogovaraju mu’mine."

Možda neko od nas može postaviti pitanje: "Kako se smrad gibeta osjećao u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a danas se ne osjeća?" Odgovor bi bio jednostavan: Zato što je danas toliko gibeta da su nam nosevi puni njegova smrada, pa ga nismo u stanju raspoznati, a kada se neko stalno nalazi u zagađenoj sredini, on to i ne osjeća, već to smatra normalnim stanjem!

Ibrahim bin Edhem je jednom prilikom ugostio musafire. Kada im je postavio hranu, oni počeše ružno govoriti o nekom čovjeku, pa im on reče: "Oni koji su bili prije nas, prvo su jeli hljeb, pa onda meso, a vi ste započeli sa mesom!"

Po ovome se malo ko od nas može požaliti da zbog male penzije, neredovne plate i oskudnih primanja ne konzumiramo meso, jer se u kućama mnogih od nas i na našim soframa nalazi meso naše braće i sestara u neograničenim količinama!

Od Ebu Umame El-Bahilija se prenosi da je objašnjavao: "Na Sudnjem danu će čovjek dobiti svoju knjigu i vidjeti neka dobra djela koja nije uradio, pa će upitati Allaha: “Gospodaru, odakle mi ova djela?” Allah će mu odgovoriti: « To je ono što su te ljudi ogovarali, a ti nisi znao! »

Prenosi se od Hatima Ez-Zahida da je rekao: "Kada se u jednom skupu (sijelu) nađu tri postupka, znaj da je Allahov rahmet uzdignut od tog skupa: 1. Kada se govori o dunjaluku, 2. kada se ljudi pretjerano smiju i 3. kada ogovaraju odsutne.”

Jahja bin Muaz Er-Razi savjetuje: "Da bi bio jedan od čestitih, počasti vjernika s’ tri stvari: 1. Ako nećeš koristiti, nemoj mu ni štetiti, 2. ako ga nećeš obradovati, nemoj ga ni rastužiti i 3. ako ga nećeš pohvaliti, nemoj ga ni kuditi!"

Hasan El-Basri je čovjeku koji ga je ogovarao poslao punu zdjelu voća i poručio mu: "Čujem da me ogovaraš, pa mi time poklanjaš svoja dobra djela, a preuzimaš moja loša. Zbog toga što ti se ne mogu drukčije odužiti, šaljem ti ovu skromnu hediju u znak zahvalnosti za tvoju velikodušnost!" 

Pa zar ima neko od nas da je spreman zbog ogovaranja svog brata u vjeri svjesno brisati svoja dobra djela i na svoja pleća tovariti tuđe grijehe!?

Pripovijeda Halid Er-Rabi: "Jednom sam s’ društvom bio u džamiji, pa su počeli govoriti o jednom čovjeku, a ja sam ih upozorio da to ne čine i oni su me poslušali. Nakon izvjesnog vremena su ponovo počeli govoriti o tom čovjeku i ja sam se uključio u taj razgovor. Kada sam te noći zaspao, sanjao sam kako mi je došao crn i visok čovjek, koji je u posudi nosio komad svinjskog mesa i naredio mi da ga jedem. Zapomagah: « Ja ne jedem svinjsko meso! » On me snažno stisnu i protrese, te povika: « Jeo si nešto što je gore od ovoga! » - potom mi je u usta počeo gurati komad po komad. Prestravljen sam se prenuo iz sna. I tako mi Allaha, trideset ili četrdeset dana sam poslije osjećao smrad tog mesa u svojim ustima!"

Pravi mu´min od nas je, braćo i sestre, onaj ko nađe mnogo opravdanja svome bratu za neki njegov ružan postupak, a ako ne nađe, kaže: "Ja Rabbi, možda postoji opravdanje koje meni nije poznato, a ti ga znaš, pa se smiluj mome bratu u vjeri! Gospodaru ja ću sakriti sramotu moga brata i neću ga ogovoriti, pa i Ti sakri moje sramote na Sudnjem danu!"

Braćo i sestre, budimo istinska braća u islamu, ne ogovarajmo jedni druge, tačnije ne jedimo meso jedni drugih! Čuvajmo naše jezike od ružna govora, jer je to preduvjet za čistotu naših srca i našeg imana!

Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u ovoj našoj lijepoj Bosni i Hercegovini! Pomozi i zaštiti sve ugrožene i obespravljene ljude, a posebno našu braću i sestre u Palestini, Kašmiru, Burmi, Iraku, Siriji, Libiji, Jemenu i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena njihova prava! Sačuvaj naše jezike od ogovaranja i drugih bolesti jezika i srca i učini nas od onih koji samo Tebi na ruku' i sedždu padaju! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo islama! Uputi i učvrsti našu djecu i naše potomke i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَالسَّلاَمُ عَلْيُكْم وَرَحْمَةُ اللهِ!

RATNOM ZLOČINCU KARADŽIĆU HAŠKI SUD PRESUDIO SA PO SAT I 45 MINUTA ZATVORA ZA SVAKU NEVINO UBIJENU ŽRTVU

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Ratnom zločincu Karadžiću Haški sud presudio sa po sat i 45 minuta zatvora za svaku nevino ubijenu žrtvu.

Na pomenutu temu govorim dan poslije sramne presude Međunarodnog suda u Hagu ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Od juče je Sud u Hagu za mene Međunarodni sud srama u Hagu, a jučerašnji dan je dan u kojem je međunarodno pravo za mene trajno palo na ispitu. Presuda Karadžiću podrazumijeva da je ratni zločinac dobio samo sat i 45 minuta za svaku ubijenu žrtvu, tj. svaki dan zločinac odleži gotovo 14 nedužnih žrtava.

Danas je petnaest, jedanaest i šest dana nakon niza terorističkih napada u Republici Turskoj, napada koji su od strane svjetskih medija vješto zaobiđeni kao centralna vijest, a većina zemalja se nije solidarisala sa Vladom i narodom Republike Turske, isto kao da muslimanski životi i krv imaju manju vrijednost! Govorim na zadatu temu dva dana nakon terorističkog napada u Belgiji, koji je uzburkao svjetsku javnost.

Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 93. ajetu Sure En-Nisa’:

وَمَنْ يَقْتُلْ مُؤْمِنًا مُتَعَمِّدًا فَجَزَاؤُهُ جَهَنَّمُ خَالِدًا فِيهَا وَغَضِبَ اللَّهُ عَلَيْهِ وَلَعَنَهُ وَأَعَدَّ لَهُ عَذَابًا عَظِيمًا

Onome ko namjerno ubije vjernika kazna će biti džehennem, u kojem će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.

Read more...

Hutba: SEDAM JE VRATA DŽEHENNEMA

Braćo i sestre u islamu! Današnju hutbu sam naslovio sa Sedam je vrata džehennema. Cilj mi je da kroz istu osnažimo naš iman i povećamo strah od patnje u džehennemu, što bi trebalo rezultirati potpunim izvršavanjem farzova i sunneta i klonjenjem harama, mekruha i sumnjivih stvari.

Braćo i sestre, prije tri dana je u Svijetu, pa i kod nas u našoj Domovini obilježen „Osmi mart - Dan žena“, koji nema nikakve veze sa islamom i pravima žene muslimanke, kojoj je islam dao prava kakvih nema niti u jednoj drugoj vjeri i društveno-političkom sistemu. Neka se zato boje Allaha sve Bošnjakinje i neka njihovi uzori budu supruge Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a one su „Majke mu'mina“ i neka im uzori budu čestite mu'minke koje je zabilježila naša povijest!

Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 43. i 44. ajetu Sure El-Hidžr:

وَإِنَّ جَهَنَّمَ لَمَوْعِدُهُمْ أَجْمَعِينَ(43) لَهَا سَبْعَةُ أَبْوَابٍ لِكُلِّ بَابٍ مِنْهُمْ جُزْءٌ مَقْسُومٌ(44)

Za sve njih mjesto sastanka džehennem će biti.(44) On ima sedam kapija i kroz svaku će određen broj njih proći.

Komentirajući citirane ajete Ikrime je rekao: „To znači da džehennemska vatra ima sedam slojeva.“

Read more...

KOME SMETA HIDŽAB A NE GOLOTINJA

Braćo i sestre u islamu! Naslov današnje hutbe je Kome smeta hidžab, a ne smeta golotinja. Tema koja je pred nama je uvijek aktuelna, a podjednako je veoma važna za nas Bošnjake, zakonodavnu i izvršnu vlast, pravosudne i druge institucije, pa i za članove Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koje je septembra i oktobra 2015. godine donijelo zaključak da se rukovodiocima pravosudnih institucija skrene pažnja na zabranu nošenja vjerskih obilježja za sve uposlenike. Kada je u pitanju zabrana nošenja vjerskih obilježja za stranke, iz VSTV-a su istakli kako rukovodioci pravosudnih institucija trebaju u konkretnim slučajevima odlučiti da li nešto odgovara ili ne.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je u reakciji na pomenuti zaključak naglasila “da je takva odluka VSTV-a netransparentna i rasistička i da nije u skladu sa međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.”
S' druge strane pravni eksperti upozoravaju da ukoliko se želi uvesti bilo kakvo ograničenje, kada su u pitanju vjerske slobode, to prvenstveno mora definisati zakon, a ne pravilnici ili zaključci.
Za Visoko sudsko i tužilačko vijeće i pravosudne institucije ne predstavlja nikakav problem sudinica Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, koja je prije oko dvije i po godine u svojoj kancelariji gola pored prozora radila jutarnje vježbe, ali je za iste na žalost problem hidžab. Kakve li sramote, dvoličnosti i provokacije?
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 59. ajetu Sure Al-Ahzab:
يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ قُلْ لِأَزْوَاجِكَ وَبَنَاتِكَ وَنِسَاءِ الْمُؤْمِنِينَ يُدْنِينَ عَلَيْهِنَّ مِنْ جَلَابِيبِهِنَّ ذَلِكَ أَدْنَى أَنْ يُعْرَفْنَ فَلَا يُؤْذَيْنَ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا
O vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerima svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se! Tako će se najlakše prepoznati pa neće uznemiravane biti, a Allah prašta i samilostan je.

Read more...