Thu12142017

Last updateThu, 07 Dec 2017 11am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi Knjige za online čitanje Plemeniti Kur'an, približno značenje prijevoda na bosanskom jeziku - Uvod

Biblioteka

Plemeniti Kur'an, približno značenje prijevoda na bosanskom jeziku - Uvod

KUR'AN
Prijevod (značenja) na bosanski jezik, utemeljen na Ibn Kesirovom tumačenju, i kratki komentar
Prijevod i komentari: mr. Muhamed Mehanović

 

Izdavač: Lies Stiftung
l. izdanje Septembar, 2013.

 

O prijevodu (značenja) Kur'ana utemeljenog na Ibn Kesirovom tumačenju
S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Svaka hvala pripada Uzvišenom Allahu, a selam i salavati posljednjem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj časnoj porodici i ashabima!


Motivi i razlozi


Kada sam bio treći ili četvrti razred Gazi Husrev-begove medrese počeo sam pomalo da prevodim sa arapskog na naš jezik. Radilo se, uglavnom, o lagahnim pričama iz života Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, te o nekim kratkim tekstovima o biljnom i životinjskom svijetu. S prevođenjem sam nastavio i na Istitutu za učenje arapskog jezika, pri univerzitetu Kralj Saud, u Rijadu. Neke od tih prijevoda još čuvam u rukopisu. Moram priznati da mi je prevođenje tada bilo istinsko zadovoljstvo i nisam ni znao, a niti osjećao, koliko je to težak posao i koliko senzibilnosti, ozbiljnosti, truda i znanja treba da bi se nešto ispravno prevelo.
I poslije završetka studija nastavio sam s prevođenjem, ali sam sve više uviđao složenost tog posla. Mislio sam o tome kako bi bilo lijepo da na naš jezik budu prevedena klasična djela iz svih islamskih znanosti, ali i svaka nova knjiga koju bih vidio.Jednostavno, činilo mi se - valjda zbog ljepote arapskog jezika - da gotovo i nema loše knjige napisane na tom jeziku.
Mnoge knjige koje sam želio da nekada pročitam na maternjem jeziku, ili da ih sam prevedem, sada su prevedene na bosanski jezik, ali je moj stav o prevođenju s arapskog na naš jezik sada drugačiji. Naime, ponekad mi se čini da bi najbolje bilo ništa ne prevoditi, zato što se prevođenjem na naš ili bilo

koji drugi jezik gubi. Nikada prijevod ne može biti jednak izvornom tekstu. Jedan od razloga za to, po mome mišljenju - ostale ne bih spominjao -jeste sam arapski jezik koji nudi neograničene mogućnosti izražavanja, i to ne treba posebno elaborirati. Dovoljno je samo spomenuti da je Časni Kur'an, koji je Allahova mudžiza u svakom pogledu, objavljen na arapskom jeziku. On je, između ostalog, i jezička mudžiza i u njemu stoji izazov koji je upućen i ljudima i džinima, i koji će važiti do Kijametskog dana, da sastave nešto slično Kur'anu. Naravno, oni to nikada neće moći. S obzirom da je to Objava Sveznajućeg Stvoritelja Koji zna da Njegova stvorenja ne mogu učiniti ništa slično, u Kur'anu se to kategorički i tvrdi.
Dilema da li prevoditi ili ne, neuporedivo je veća kada se radi o prevođenju Kur'ana. U mom slučaju, ona je uvijek bivala veća kada bi se u našim medijima govorilo i raspravljalo o tome, a iščezavala bi onda kada bi ta rasprava padala na nizak nivo; kada bi kritičari nemilosrdno kritikovali postojeće prijevode (možda ne sve), i kada su neki prevodi oci tvrdili kako je njihov prijevod najtačniji, te kako je to prijevod s arapskog jezika. No, uvidom u prijevode, na, npr. engleski jezik, lahko se može zaključiti da su mnoge riječi ili sintagme preveli upravo s tog jezika. Tvrdilo se da su određeni prijevodi netačni, drugi manje tačni, da su neki ideološki, a neki teološki ... To je ostavljalo dojam da ti ljudi misle kako je prijevod Kur'ana na bosanski jezik, ustvari, Kur'an na bosanskom jeziku i da su oni jedini "Bogom dani" da prevedu Kur'an na naš jezik. Dilema je, u mom slučaju, potpuno nestala kada sam shvatio da svi ti prijevodi imaju grešaka, da prijevod Kur'ana ili njegovih značenja nije Kur'an, nego da je to samo pokušaj da se ljudima koji ne znaju arapski jezik pokuša približiti njegov smisao, ili neko od značenja, i da svaki prijevod Kur'ana, neminovno, mora imati nedostataka. Čak i ako su ti nedostaci mali i neznatni, bit će uvijek onih koji će imati potrebu da ih kritikuju i omalovažavaju.
U tom smislu, dopao mi se razgovor dr. Enesa Karića sa Seyyedom Hosseinom Nasrom (Preporod, br. 10/948, 15. maj 2011., str. 32-33.), u kojem Seyyid Nasr kaže: ( ...)"Što se tiče

prijevoda, s jedne tačke gledišta, Kur'an nije "prevodiv" u tom smislu jer, budući je objavljen na arapskom jeziku, sa sobom je donio i konačnost, bar što se tiče oblika u kojem je Bog želio da Njegova posljednja objava bude otkrivena čovječanstvu. I taj "oblik" se ne može u potpunosti prevesti u bilo koji drugi jezik, pa čak ni u, recimo, savremeni arapski jezik... " (... ) "Mi, naravno, ne tvrdimo da naš ili bilo koji drugi prijevod ima konačnost arapskog originala. To bi zapravo bilo drsko i bogohulno, blago rečeno..." (... ) "Također, mnogi tenini u Kur'anu imaju nivoe značenja za koje ne postoji niti jedan jedini ekvivalent u engleskom jeziku. Tako je, naravno, prevođenje Kur'ana iskustvo koje čovjeka čini izrazito skromnim, takvo u kojem niko nikada ne može biti savršen."
Nastajanje ovog prijevoda i neka njegova metodololka obiljelja
Ovaj prijevod nastao je kao rezultat višegodišnjeg rada i proučavanja Ibn Kesirovog Tefsira.Sve je počelo 1995. godine kada su čelni ljudi Visokog saudijskog komiteta tražili da budem redaktor prijevoda skraćenog Ibn Kesirovog Tefsira za koji - nisam u to potpuno siguran - da li je tada bio u cijelosti preveden. Nije trebalo puno vremena da se uvidi kako ono što su prevodioci usvojili nije odgovaralo Ibn Kesirovoj metodologiji u tefsiru, i to je ono od čega sam krenuo. Od tada pa sve do danas radio sam na prijevodu (značenja) Kur'ana koji bi bio utemeljen na Ibn Kesirovom razumijevanju kur'anskih smislova. Malo-pomalo, krajnji rezultat koji je pred nama je, čini se, potpuno novi prijevod (značenja) Kur'ana, sa sasvim jedinstvenom karakteristikom, a to je da se radi o prijevodu koji je utemeljen samo na jednom tefsiru, a to je Ibn Kesirov Tefsir. Ako uvaženi čitatelji ocijene da se radi o sasvim novom prijevodu, moje zadovoljstvo time će biti još veće.
Ovaj prijevod bit će različit od ostalih barem u onoj mjeri koliko se Ibn Kesir razlikuje od ostalih mufessira. Teško bi bilo izbrojati sva ta mjesta i razlike, ali ona sigurno nisu malobrojna.

U dijelu u kojem se Ibn Kesir razlikuje od ostalih mufessira, te na mjestima koja on nije detaljno komentarisao, ili to nije bilo srž njegovog interesovanja, kao što je jezičko tumačenje i slično, korišteni su ranije objavljeni prijevodi na naš jezik, kao i neki prijevodi na engleski jezik. Razlog nije nemogućnost da ti ajeti budu prevedeni bez spomenutih prijevoda, nego uvjerenje da su ti prijevodi - uz Allahovu pomoć - na tragu ispravnog razumijevanja Kur'ana. Najviše korišteni prijevodi su: Korkutov, Čauševićev, Karićev, Jusuf Alijev i AI-Hilalijev, te Khanov prijevod. Prema tome, svi oni imaju udjela u ovome prijevodu i Allaha molim da svima njima podari zasluženu nagradu.
Ono što karakteriše Ibn Kesirov Tefsir, može se reći, karakteristika je i ovog prijevoda.
Onaj ko ozbiljno prouči spomenuti tefsir uvjerit će se da je Ibn Kesirova metoda tumačenja ajeta drugim ajetima, hadisima i eserima, glavna odlika tog tefsira i on, vjerovatno, u tome nema premca.
Druga odlika koja je bitnija od ove i koja je glavna odrednica ovog prijevoda jeste Ibn Kesirovo shvatanje pitanja vjerovanja (akide), naročito pitanja Allahovih imena i svojstava. Ono u što nema sumnje jeste da je Ibn Kesir, u vezi s ovim pitanjem, pravi predstavnik ehli-sunneta, odnosno baštinik vjerovanja ashaba, tabi'ina, etbai-tabi'ina i, naravno, utemeljitelja četiri pravna mezheba, imama: Malika, Ahmeda, Šafije i Ehu Hanife. Svi oni su, u vezi sa svojstvima, vjerovali da su ona onakva kako su spomenuta u Kur'anu i sunnetu, da razum nije sudija u pogledu njih i da se ona ne smiju izokretati i mijenjati (tahrif i te 'vii), ni kolokvijalno (lafaan), a niti po značenju (ma 'nen); da se ne smije negirati njihovo značenje (ta W), da se ne može znati njihova kakvoća (tek}i, ali da ona postoji i da je poznata samo Uzvišenom Allahu, te da se ne smije smatrati i zamišljati da su Allahova svojstva poput svojstava ljudi ili drugih stvorenja (temsil). Da je Ibn Kesir u sve to vjerovao, dokaz je njegov komentar takvih ajeta u kojima naglašava ovo što je spomenuto, s tim što je njegov komentar vrlo koncizan i on se ne upušta u opširne rasprave.

U ovom prijevodu uvažene su sve te činjenice u vezt s Allahovim imenima i svojstvima.
Ovaj prijevod ima, istovremeno, i obilježja doslovnog prevođenja i tzv. prijevoda značenja (et-terdžeme et-tefsirijje).
Doslovno je prevođeno ono što je već spomenuto, kao i oni ajeti ili dijelovi ajeta, u mjeri u kojoj je to bilo moguće, kako bi se očuvala njihova razumljivost u našem jeziku.
Ajeti koji govore o uputi i zabludi prevođeni su doslovno, to jest, da Allah upućuje neke ljude, a drugima daje da su u zabludi. U tom smislu, uzeto je u obzir ono što se naziva hidajetud-delale i hidajetut-tevfik. Naime, Allah je svim ljudima ukazao na Pravi put, ali nije svima dao Uputu. On u zabludi ostavlja neke ljude tek nakon što im ukaže na Pravi put, ali im nije dao Uputu.
Džennet i Džehennem postoje i sada, i u vezi s tim, ajeti koji govore o tome u Džennetu: tedžri min tahtihel-enhar, prevođeni su kao: u njemu rijeke teku, a ne: u njemu će rijeke teći.
Neke višeznačne riječi, kao ibadet, zulum, za/imun, i slično, ostavljene su kao arabizmi, jer smatram da su u jeziku naših muslimana u velikoj mjeri ustaljene i poznate. Razlog tome je višeznačnost samih riječi, pa ako bi se prevodile samo jednom riječju iz našeg jezika, kao npr. obožavati, robovati, pokoravati, silnici, nepravednici i sl., smatram da bi u nekim slučajevima značenje bilo nepotpuno. Izuzetak je napravljen u nekim slučajevima gdje je odgovaralo da se odabere samo jedna riječ iz našeg jezika.
U drugim slučajevima jedna je riječ prevođena opisno ili s dvije riječi, kao širk, jer nije toliko ustaljena u našem jeziku, a prevoditi je samo s jednom riječju bilo bi nešto što ne bi ukazivalo na potpuno značenje.
Osim spomenutog, primijetit će se da su mnogi ajeti prevedeni drugačije nego što su bili prevedeni u dosadašnjim prijevodima. Razlog je- osebujnost Ibn Kesira kao komentatora Kur'ana. Naime, ovaj rad je pokušaj da ajeti budu prevedeni u skladu s njegovim tumačenjem i razumijevanjem značenja ajeta.
Na nekim mjestima Ibn Kesirovo tumačenje razlikuje se od

drugih jer je ajete tumačio u skladu s drugim načinima kiraeta (čitanja Kur'ana), a ne u skladu s Hafsovim kiraetom, pa i to treba uzeti u obzir.
U početku nisam imao namjeru dodavati komentare uz prijevod, ali sam to kasnije, ipak, uradio, pa je to moralo ići brže nego kako sam to želio, i da sam to radio od samog početka. Zato će biti i ajeta uz koje nisam dodao nikakav komentar, a možda bi to trebalo!? Namjera mi je bila da moji komentari budu što kraći i da su u funkciji pojašnjenja smisla koji se iz ajeta razumije, jer bi čitalac iz njega, možda, mogao izvući neki smisao koji nikako nije održiv!?. Moji komentari najviše su utemeljeni: na Ibn Kesirovom Tefsiru, njegovim sažecima koje su uradili Muhammed Nesib er-Rifai i grupa učenjaka pod mentorstvom Safijjurrahmana el-Mubarekfurija, Kurtubijevom Tefsiru, Taberijevom Tefsiru, sažetku Ševkanijevog Fethul-Kadira koji je uradio Muhammed Sulejman el-Eškar, te Ez-Zuhajlijevom tefsiru pod imenom Et-Tefsirul-mujesser.
Završni obrisi ovog prijevoda nastali su, Allahovom voljom, tokom moga boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, što je bila još jedna u nizu otežavajućih okolnosti koje su pratile nastanak ovog prijevoda. On bi, u svakom slučaju bio - i bit će - manjkav, pa se to može i zanemariti. Moja namjera je da radim na ovom prijevodu i nakon što on bude otštampan. Uzvišenog Allaha molim da ovo djelo bude zarad Njega i da od njega imaju koristi svi koji ga budu čitali. Molim Ga, također, da ovo djelo bude jedan od razloga zbog kojeg ću zadobiti Njegovu milost (rahmet), oprost (magfiret) i zaštitu od Vatre. Amin!
Prevodilac
Phoenix, Arizona, USA
10.rarazana,1432.h.god.

 

Novi dotok Kur'anskih smislova


Kur'an je Kur'an samo na arapskom jeziku, dakle samo u onom obliku u kojem je od Boga došao kao objava i nijedan drugi jezik ne može u potpunosti izraziti sve one smis love koje izražava izvornik. Stoga je svaki prevod Kur'ana manjkav, odnosno nepotpun u smislu prenosa svih aspekata poruke koja je upućena čovjeku i prenosa svih obrisa mudrosti koji isijavaju iz izvornika. Ali, kako je Kur'an upućen cijelom svijetu, svim ljudima i svim prostorima, da bi bio uputa i opomena, da bi onima kojima je poslan ukazao na "ono što je naj ispravnije", to ga je potrebno i prevesti na sve svjetske jezike, da bi ga mogli razumjeti i oni koji ne govore arapskim jezikom, te postupati po njegovim učenjima. Neki smatraju i daje sam naziv Kur'an nastao od imenice el-kar'u, što znači: sakupljanje, ili sabiranje, što bi značilo da je tako nazvan stoga što u sebi sabire plodove prethodno objavljenih Knjiga, sve ono suštinsko iz njih."Meni je", rekao je Poslanik, a.s., "namjesto Tevrata dato sedam dugih sura; namjesto Zebura date su mi one sure od oko stotinu ajeta; sure koje po dužini slijede iza njih date su mi namjesto Indžila a uz to sam privilegiran kratkim surama!" (Ahmed)
Kada je pak prvi halifa Ehu Bekr sakupio sve zapisnine Kur'ana, koje su zapisane u Vjerovjesnikovom prisustvu, tada je ashabima rekao da toj zbirci trebaju dati neko ime. Neko od njih je predložio da je nazovu indžilom (kao kod kršćana), neko sifrom (kao kod jevreja), ali to nije naišlo na odobravanje drugih. Onda je Ibn Mesud rekao: "Ja sam u Abesiniji vidio jednu knjigu koju su oni zvali mushaf, pa su sakupljeni Kur'an tako nazvali.
Božansko izražavanje jezikom kao ljudskim komunikacijskim sredstvom neobično je i izbrušeno do krajnosti i obiluje mnoštvom sitnih, jedva primijetnih detalja koje na svoj 

način sugeriraju suptilne elemente smisla koji se govornim izrijekom saopćava. Stoga se prevodi međusobno razlikuju u pojedinostima. Najuspješniji prevodilac je upravo onaj ko se
na najefikasniji način izbori sa tim indikatorima, koji njihovu naznaku unese u svoj prevod i smisao ispuni i njihovim ukazivanjima. Kako to nije moguće postići dokraja, jednom zauvijek, prevođenje Svetog Teksta uvijek ostaje izazov i svoja vrata drži permanentno otvorenim.
Iako smo malobrojan narod, prevođenje kur'anskih smislova na naš jezik poprimilo je relativno široke razmjere. Na našem jeziku već imamo osam prevoda Kur'ana; sačinili su ih: Mićo Ljubibratić (1895.), Ali Riza Karabeg (1937.), Muhamed Pandža i Džemaludin Čaušević (1937.), Besim Korkut (1977.), Mustafa Mlivo (1994.), Enes Karić (1995.), Hilmo Ćerimović (prijevod Asadovog prijevoda na engleski, 2004.) i Esad Duraković (2004.).
Neki od ovih prevoda sačinjeni su sa nekog drugog jezika a ne arapskog, dok su najmanje tri od njih - Korkutov, Karićev i Durakovićev - urađeni neposredno sa arapskog izvornika. Iako se Korkutov prevod odlikuje nad drugim po pitkosti i izvjesnoj melodičnosti svoga jezika, usljed čega je i najbolje prihvaćen kod našeg naroda, ni drugi prevodi nisu bez svojih kvaliteta i egzistiraju paralelno s Korkutovim, koji još uvijek važi i za službeni prevod u Bosni i Hercegovini i na većini južnoslavenskih prostora, bez obzira što sadrži i određenene preciznosti u izražavanju nekih kur'anskih smislova. Pored ovih, objavljenih prevoda, postoji i nekoliko neobjavljenih.
Nije tajna da se svaki od prevodilaca u svom radu rukovodio nekim ranijim komentatorima Kur'ana i, kad se morao opredijeliti za jednu mogućnost - od njih više, koje nude pojedini ajeti- opredjeljivao se za mišljenje onog komentatora kojeg je najviše cijenio.
Ni Muhamed Mehanović nije izuzetak u tome, s tim da se on u svom prevodu, kako je to i sam naznačio u uvodnoj napomeni, držao stajališta samo jednog komentatora -velikog i priznatog mufessira Ibn Kesira. Stoga se njegov prevod, u nekom smislu, može smatrati tek eksplikacijom Ibn

Kesirovih poimanja smislova Svetoga Teksta, s prizvukom Korkutovog prevoda, koji se nerijetko ukazuje na tzv. neutralnim mjestima; mjestima na kojima se prevodilac ne dvoumi prilikom prevođenja.
S obzirom na takvo svoje opredjeljenje, tj. da prijevod sačini na tragu Ibn Kesirovog tumačenja, možemo kazati da je Muhamed Mehanović - generalno - uspješno realizirao zacrtani cilj i ponudio jednu dodatnu varijantu razumijevanja zadnje Božije objave. Ovdje treba istaknuti i da je on, uz prevod, dao i podnožne napomene i pojašnjenja nekih manje jasnih mjesta - takođe tragom onoga kako se o tome izjasnio Ibn Kesir - što najširem krugu čitateljstva uveliko olakšava razumijevanje poruke koja se krije u takvim iskazima.
Mehanovićev prevod ima i još jednu značajku, koja je nedostajala dosadašnjim prevodima. Naime, na početku svakenove sure naznačio je ne samo broj ajeta od kojih se sura sastoji, te da li je objavljena u Mekki ili Medini, već i kada je sura objavljena u vremenskom slijedu objavljivanja, što je važan podatak za one koji se podrobnije bave izučavanjem kur'anskog teksta. Kur'an, naime, nije objavljivan po redoslijedu kakvog danas nalazimo u Mushafu - taj redoslijed sura je, po svemu sudeći, napravljen za vrijeme trećeg halife Osmana, dok je redoslijed ajeta u surama, prema konsenzusu islamskih učenjaka, načinio poslanik Muhammed, a.s., ponadahnuću od Boga. Džibril bi mu govorio: " Stavite taj i taj ajet na to i to mjesto!", što znači da ni sami ajeti jedne sure nisu objavljivani jedan za drugim, kako ih danas učimo, već su objavljivani kao zasebne cjeline i potom, po naputku meleka Objave, smještani u naznačeno mjesto određene sure. Kur'an se tako uobličavao na jedan mozaičan način.
Mehanovićev prevod posjeduje potrebnu pitkost i kvalitet izraza i sasvim sigurno će imati svoje čitaoce. Tome će značajno doprinijeti i dosta dobre i informativne podnožne napomene, kojih ima skoro na svakoj stranici.

Mustafa Prljača

 

 

El-Fatiha(1) - Uvodnica

 


(Objavljena u Mekki; ima 7 ajeta;objavljena poslije sure El-Muddessir)

 


S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog!(2)

 


Svaka hvala (3) neka je Allahu, Gospodaru svjetova.(4) Svemilosnom, Milostivom. Vladaru Dana sudnjeg.(5) Samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć molimo.(6)Uputi nas na Pravi put. (7) Na put onih kojima si blagodati podario. (8)  A ne na put onih na koje se srdžba izlila, niti na put onih koji su zalutali. (9)

 


1) Fatiha je prva sura u Kur'anu. Ona nas uvodi u Kur'an, i njome se 7.počinje učenje kur'anskih odlomaka u namazu. Ona je i Ummul-kitab (Majka Knjige) i sedam ponavljajućih ajeta (Es-Seb'ul-mesani). Ona je najveća i najuzvišenija sura, "A'zamu sure fil-Kur'an", kako to kaže Poslanik, sallallahu alejhi vc sellem, u jednom hadisu.

 


2) U vezi s Bismillom učenjaci nemaju jedinstven stav; ne slažu se da li je ona zaseban ajet na početku svake sure, ili je ona poseban ajet samo na početku Fatihe, ili ona služi za razdvajanje sura. Najvjerovatnije je, a Allah najbolje z, da ona služi za rdzdvajanje sura. Svi učenjaci su, međutim, saglasni da je ona dio jednog ajeta iz sure En-Nem!. Ime Allah je vlastito ime Boga, Gospodara i Stvoritelja svih svjetova i ono je najvjerovatnije Njegovo najuzvišenije ime (el-ismu-1-a'zam), zato što su sva ostala Allahova imena, ustvari, atributi ovog imena. S obzirom da je Allah vlastito ime, smatram da ga ne treba prevoditi, kako to neki uporo rade. Allahova imena - Svemilosni i Milostivi (Er-Raha i Er-Rahim) - su izvedena iz riječi 'milost' (er-rahme) i imaju pojačano (intenzivno) značenje, s tim što 'Er-Rahman' ima jače značenje i označava da Njegova milost obuhvata sva stvorenja, dok ime 'Er-Rahim' označava Njegovu milost prema vjernicima.

 


3) "Hamd" je iskrena zahvalnost Allahu na blagodatima koje je podario Svojim robovima i čiji broj zna samo On. bez obzira na njihove zasluge. Usto, ova riječ isključuje obožavanje, robovanje ili klanjanje bilo kome ili čemu što je On stvorio. Njemu pripada zahvala na početku i na kraju, to jeste uvijek! Određeni član uz riječ 'hamd' (tj. el-hamđ obuhvata svaku vrste hvale Uzvišenom Allahu, što potvrđuje i hadis: "Allahu naš! Tebi pripada svaka hvala, Tebi pripada sva vlast, u Tvojim je rukama svako dobro, Tebi se sve vraća ... !"

 


4) "Gospodaru svjetova." Riječ 'Er-Rabb' (s određenim članom) označava Onoga Koji sve posjeduje i sa svime apsulutno raspolaže Ova riječ se sa određenim članom upotrebljava samo kada se odnosi na Allaha Uzvišenog. Stoga nije dozvoljeno da se kao takva upotrebljava za nešto drugo, nego se ona u tom slučaju upotrebljava u vidu genitivne veze. Tako se u arapskom jeziku za domaćina ili vlasnika kuće kaže: 'rabb1-l-bejt'. a 7.a vlasnika mača: 'rabbu-s-sejr. i slično.

 


5) Riječ 'El-'Alemin' množina je u genitivu od riječi 'EI-'Aiem', a ona označava sve što postoji, izuzev Allaha Uzvišenog. To je u arapskom jeziku zbira imenica koja nema jednine. Svjetovi su sva stvorenja i bića kako na nebesima tako i na Zemlji, na kopnu i moru. U tom smislu. ljudi predstavljaju svijet; džini predstavljaju svijet; meleci predstavljaju svijet; ... Bišr b. Ammare, sa svojim lancem prenosi laca, navodi od Ibn Abbasa daje rekao da 'El-hamdu lillahi rabbi-1-alemin' zači: "Hvala Allahu Kojem pripadaju sva stvorenja na nebesima i Zemlji, u njima i između njih, sve za što znamo i što ne znamo'" Ako nekada čujemo da neko uči: "meliki jevmi-d-din", umjesto "mal i jevmi-d-din", trebamo znati da je to ispravno i da oba načina učenja (kiraeta) spadaju u sedam mutevatir-kiraeta (a to su načini učenja Kur'ana koji su do nas preneseni neprekinutim nizom prenosi laca, i čiji je broj toliki da odagnava bilo kakvu sunmju u vjerodostojnost). Pored toga, i riječ 'mulk l vlast', koja je poznata sa dammom na "mirnu", može se čitati kao 'milk', tj. sa kesrom na "mirnu" i sukunom na "lamu". Allahova vlast ne odnosi se samo na Sudnji dan. već i na ovaj svijet. Na to ukazuje drugi ajet ove sure koji kaže da je On- Gospodar svih svjetova; a u to spadaju i ovaj i budući svijet (ahiret). Ovdje je riječ 'Malik l Vladar, Posjednik' pridodana uz sintagmu 'Dan suda' (tj. Sudnji dan), budući da toga dana niko neće moći polagati pravo na bilo što mimo Allaha Uzvišenog, kao što niko neće moći ni govoriti bez Njegove dozvole. (0 tome govori 38. ajet iz 78. sure) Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa da 'Maliki jevmi-d-din l Vladaru Dana suda' znači da toga dana niko neće imati vlast ni posjed kao što je imao na ovome svijetu.

 

Tako niko neće moći reći: "Ovo je moje, ili ovo ja posjedujem!" Naime, na Sudnjem danu, niko neće imati vlasti ni imetka. "Dan suda (Sudnji dan)" jeste Dan obračuna za sva stvorenja; to je Sudnji dan na kome će oni odgovarati za svoja djela. Za dobra djela će biti nagrađeni dobrim, a za loša i zla djela bit će kažnjeni, izuzev onih kojima Allah oprosti. Allahu naš, Ti si Onaj Koji prašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti i nama!
6) Spojena zamjenica u riječi 'ijjake/ samo Tebe'jc u funkciji objekta koji je došao ispred glagola, a ima smisao preciznog određenja kojim se jasnije određuje namjera subjekta - i tako je izraz postao jasan. Prema tome, 'ljjake na'budu l Samo Tebi ibadet činimo' znači: "Ne obožavamo nikog drugog osim Tebe; ne uzdamo sc ni u koga drugog osim u Tebe", što predstavlja izraz vrhunca pokornosti.

 


7) Ovo je najpotpuniji postupak onoga koji moli; to je da najprije pohvali Onoga od Koga moli, a zatim uputi molbu za sebe i svoju braću vjernike, kao što je i kazano riječima: "Uputi nas na Pravi put!" Uputa (el-Huda) koju vjernik treba od Allaha moliti jeste uputa k Njegovom Šcrjatu popraćena znanjem i djelovanjem. Uputa koja je popraćena samo znanjem je, ustvari, ukazivanje i objašnjavanje i ovome odgovara prijevod koji se uvriježio kod mnogih prevodilaea koji riječ 'el-Huda', 'hidaje' i slično, uvijek prevode kao ukazivanje na Pravi put, pokazivanje Pravog puta i slično. A uputa koja je popraćena znanjem i usvajanjem tog znanja i njegovim primjenjivanjem u praksi jeste uputa koju može dati samo Uzvišeni Allah. To je uputa na koju ukazuju mnogi kur'anski ajeti (v. EI-Bekare, 272.; Eš-Sura, 52. i drugi ajeti). Dakle, od samog konteksta ajeta zavisi da li ćemo ovu riječ i njene izvedenice presiti kao 'uputa' i 'upućivanje', ili kao 'ukazivanje', 'pokazivanje', 'usmjeravanje' i slično. Sto se tiče 'Siraru-1-mustekima', što se kod nas obično prevodi kao Pravi put, on označava put koji je prav i širok; to je put na kojem nema uzbrdica, nizbrdica, niti krivina.

 

8) Oni kojima je Allah podario Svoje blagodati spomenuti su u suri En-N isa, 69 ajet. a to su: vjerovjesnici, istinoljubivi, šehidi i čestiti. Blagodat (ar. 'ni'am', množina riječi 'ni'me') jeste svako Allahovo dobročinstvo i darivanje ljudima. s tim što blagodati pomoću kojih se održava ljudski život Allah daje i vjernicima i nevjernicima, dok blagodati znanja, ispravnog vjerovanja i rada po tome, On daje samo vjernicima.

 


9) Oni na koje se Uzvišeni Allah srdi jesu oni koji znaju šta je Istina, ali je ne slijede. Oni koji su zalutali jesu oni koji su izgubilipravo znanje, pa ne nalaze puta k Istini. Sam Poslanik, sallallabu alejhi ve sellem, je za prve (na koje se Allah srdi) rekao da su to Jevreji, a za druge (koji su zalutali) da su to kršćani.

 

 

 

KOMPLETAN PRIJEVOD U PDF FORMATU MOŽETE SKINUTI OVDJE

 

 

 

 

 

Plemeniti Kur’an - Priblizno znacenje prijevoda na bosanskom jeziku.epub by Dzennetski izvor Selsebil