Gorani su udaljeni od Ostrošca 12 km i leže pod obroncima
Bokševice planine na desnoj strani donjeg toka Neretvice. Bokševac je
bio u srednjem vijeku glavna tvrđava u Neretvi koju su turci zauzeli
1643.godine. U Bukovici kod Gorana nalazila se srednjovjekovna sudačka
stolica koja je bila umjetnički izrađena i reljefima bogato ukrašena 1]
Gorani se u poznatim izvorima prvi put spominju1574.godine. Spahija
Skender Solak i sin mu Hasan posjedovali su prema dokumentima u to doba
zeljišne posjede u selu Gorani 2]. U Goranima na lokjalitetu Velije
postojala je 1979.godine stara džamija sa kamenom munarom koju je po
predanju sagradio neki Hadži Šahman 1575.godine. Iznad njenih ulaznih
vrata bila je ova godina uklesana u ploču, što opet, treba primiti s
rezervom budući da nema nikakve vakufname kojas je sačuvana i koja bi
ovaj podatak potvrdila. Predanja kažu da su ova i džamija koja se
nalazila na Crnom Vrhu najstarije u ovim krajevima. Džamija je u
prošlosti više puta obnavljana a 1979 je do temelja srušena i na njenom
mjestu izgrađena veća džamija sa kamenom munarom visokom oko 35 metara i
sa dvije šerefe. Uz Hadži Šahmana postoji i priča koja lahko može biti
istinita koja veli kako je Hadži Šahman imao dva sina i dvije kćerke i
da je stanovao u selu Duboko na mjestu Tvrdešići, tri kilometra sjeverno
od Gorana. Pošto u to vrijeme nigdje tu nije bilo džamije on je jednog
bajrama zajedno sa sinovima otišao u Šćipe, tada najbližu džamiju, na
bajram. Uskoci iz Dalmacije su u to vrijeme došli u Duboko i odveli mu
obje kćeri. Kad se vratio i čuo šta se desilo pošao je sa sinovima i
mještanima u potjeru. Priča se da su mu kod sovičkih vrata, dvadeset
kilometara sjeverno od Jablanice, oba sina sa uskocima u borbi poginula.
Hadži Šahman je tada ostavši bez djece dao svoj imetak u vakuf i
izgradio džamiju u Goranima kako se ovaj kraj ne bi morao napuštati radi
zajedničkih namaza.Prvi poznati imam ove džamije bio je Lukšija iz sela
Lukšije, oko šest kilometara sjeverno d Gorana. Poslije nejga imami su
bili:Mula ef. Ramić i Bećir ef. Cokoja (1956). Za ovu dvojicu se priča
da su po 40 godina vršili imamsku dužnost u Goranima i obojica su
sahranjena u mezarju kod džamije.. Poslije njih imami su bili: Smail ef.
Ahmić, Nazif ef. Heljić, pa opet Smail ef. Ahmić, Salih ef. Džumhur,
Ahmed ef. Borogovac, Ibrahim ef. Graho, Salih ef. Karić, Pašan ef. Balić,
pa opet Ibrahim ef. Graho, Salih. ef. Halilović i Adem ef. ]osić. U ovaj
džematski odbor spadaju još, kako smo naveli prethodno, Oteležani u
kojima se nalazi mekteb, Čelina , također s mektebom , Blučići i
Pačarani. Godine 1971. sagrađeni su mesdžidi u Blučićima, Čelini i
Oteležanima. Zemljište za gradnju mesdžida u Blučićima dali su Mujo i
Sulejman Teletović i Hamdo Omerović, a podigle su ga džematlije i do
njeg dovele vodu i napravili tri česme 3]. Zemljište za gradnju mesdžida
u Čelini dali su Mujo i Derviš Zukić a podigle su ga također džematlije
ovog sela.
Stari mesdžid u Oteležanima bio je situiran na jednoj velikoj stijeni i
imao je dimenzije oko 7 X 7,5 metara. Moralo se najprije popeti na ovu
stijenu pa tek onda ući u mesdžid. Ne zna se ko je i kada sagradio ovaj
mesdžid. Priča se da je sagrađen u isto vrijeme kada i stara džamija u
Goranima, dakle prije više od 400 godina. Džematlije su 1970.godine
sagradile novi mesdžid na zemljištu ispod navedene stijene i uz njega
gasulhanu.
--------------------------------------
1] (Kulturna istorija BiH od najstarijih vremena do početka turske
vladavine, (grupa autora), Sarajevo 1966, str. 439.)
2] Derviš Buturović. Osvrt na nekoliko važnih pitanja iz prošlosti
nahije Neretve u Kliškom sandžaku. Glasnik VIS-a, Sarjevo 1969. Broj
9-10. Str. 414.)
3] Preporod, Sarajevo, 1973. br. 10/65, rubrika vijesti
