DROGA -OPASAN POROK

       Dan 26.06.u svijetu se obilježava  kao Dan borbe protiv droge,  pa tim povodom hoću da kažem ovih nekoliko rečenica o ovom velikom poroku zbog kojeg nažalost postoji i ovaj datum.

Dan borbe protiv droge koji se obilježava širom svijeta uveli su ljudi našeg vremena,  zabrinuti za živote,  zdravlje,  sudbinu i budućnost naše omladine i cijelog čovječanstva. Tog dana zdravstveni radnici,  zabrinuti roditelji,  psiholozi,  prosvjetni radnici,predstavnici vjere i drugi prigodnim predavanjima i drugim aktivnostima žele skrenuti pažnju svih ljudi  na potrebu odgovornijeg i daleko opreznijeg odnosa prema drogi,  uključiti ih u istrajnu borbu protiv ovog neopisivog zla našeg doba.

       Alkohol i  droga. To su poroci koji sve više zabrinjavaju cijeli svijet jer sve više zahvaćaju omladinu. Zašto mladi čovjek poseže za alkoholom i drogom? Razni su motivi, ali se svi svode uglavnom na isto: čovjek traži užitak, zadovoljstvo, sreću, rješenje svojih problema. Dubinska potreba svakog čovjeka, a to je težnja za srećom,  pokušava se zadovoljiti potpuno krivim sredstvima. Niti alkohol niti droga ne rješavaju te probleme, nego kad prođe kratkotrajni tjelesni užitak ostaju teške posljedice i za fizičko i za psihičko zdravlje, a da ljudska težnja za srećom nije zadovoljena, niti su problemi riješeni.

       Sve je više na snazi pravilo : s petnaest godina životni je motto da sve treba probati. Dok se dođe do zrelosti i dobi kada se zna da se o nekim stvarima može samo  slušati (ili učiti iz tuđeg iskustva i izbjeći ih), za mnoge su pubertetske ludorije odavno postale tamnica u koju su zatvorili svoju mladost i prepustili se iluziji da ona može trajati vječno. Malo uz pomoć alkohola, malo uz pomoć droge i uz veliko uvjerenje da treba ostati vjeran sebi, ma što god to značilo.

A droga je odavno prestala biti samo »zabava« srednjoškolaca ili studenata.Više niko nije siguran da će njegovo dijete ostati sačuvano i  zaštićeno od zla droge.Zašto? Ne vrijedi više ni uvriježeno pravilo da u ovisnost zagaze samo oni koji žive u problematičnim porodicama. Iako se može reći da otac alkoholičar vrlo često i od sina napravi alkoholičara, jednako kao što majka, koja se doslovce prepušta da je život nosi, često od kćeri stvara buntovnicu koja poseže za drogom.

Ovo su, naravno, samo neki stereotipi ponašanja, koji u svakodnevnom životu podliježu različitim varijacijama, ovisno već o tome kakva je ko ličnosti, u kakvom je duhu odgojen, s kime se druži i brine li iko (i kako) o njemu. .

U svijetu u kojem je »pravih vrijednosti« sve manje, materija vrlo lako zavlada nad duhom. Životni motto postaje floskula koja se vidi na televiziji, prijatelj je onaj koji drogu može nabaviti brzo i jeftino, drug u igri onaj koji pije odvažno i živi opasno. Kad se do materijalnog bogatstva i ugleda dolazi previše jednostavno, kad iza rada ne stoji upornost i kada se znanje prodaje u bescjenje, ni najbolji roditelj na svijetu neće moći uvjeriti svoje dijete da treba biti pošten i cijeniti najprije svoj, a onda i tuđi život.

Ovisnika  ne možemo zaustaviti. Pitanje je samo hoće li mračna strana, u biti jeftinog užitka, doći dovoljno brzo. Najopasnije iskustvo (pod uvjetom da  se preživi) obično je i najbolje; ako ovisnost brzo pokaže oštre zube i konture budućnosti koje nisu nimalo lijepe, možda se u mladenačkoj glavi probudi uspavana bistrina, pa ona odluči krenuti težim, ali sigurnijim putem.

 Danas se troši droga razornog i ubojitog djelovanja na nivou ljudskog duha i tijela. Ne samo zbog svoje razorne moći nego i zbog raširenosti, droga je danas pojava zastrašujućih razmjera i posljedica. Ona ugrožava ne samo pojedince, pojedine obitelji, nego i narod kao cjelinu. Ovisnici su izgubljeni za sve pozitivne vidike ljudskog života i djelatnosti, a teret su na svim nivoima i u svim skupinama - od porodice preko društvene do vjerske zajednice. I, što je najgore, droga uništava mladiće i djevojke u cvatu mladosti, na pragu života.

Raznovrsni su razlozi zbog kojih mladi ulaze u svijet ropstva droge. Ponekad iz neznanja - zavedeni zamkama prepredenih prodavaca; iz znatiželje za novim doživljajima - naivno; iz protesta prema nepravednom društvu - revolucionarno. Jedni bi htjeli postici odmah i bez napora sve ono što vide kod drugih. Naprosto, nestrpljivi su. Drugi opet odbacuju sve što im društvo pruža, jer svojom izrazitom materijalisticki orijentisanom kulturom ne zadovoljava istinske dubinske želje i potrebe mladih ljudi. Svijet u kojem moraju živjeti ne smatraju ni svojim ni prikladnim za ostvarenje svojih ideala. Stoga bježe iz toga svijeta nepravde, neljudskosti - u svijet prividne, lažne pravednosti i ljudskosti. Tako, silno željni života, stupaju na gotovo siguran, ubrzan put u smrt.

      Poslušajmo šta kaže jedan od ovisnika:”Ne znam ko sam ni odakle sam. Zašto sam tu? Sam. Okružen gomilom putova. Lutam bez cilja pokušavajući što duže ostat ovisan. Gledam drogu ,slušam drogu, jedem drogu, radim za drogu. Živim ograničen u neograničenosti. Vidim i čujem istinu nastalu iz laži. Nisam jedini. Ali zašto strah?

Gomila slabih tijela luta nametnutim životom nesvjesno, gutajući zlo, plitko, golemo i komplikovano. U raljama zla-kako da duša upravlja tijelom bez volje čovjeka?

Ko vidi, zna da je On tu, svugdje. Bog, Allah, neograničena svijest, Svemogući. Nebitno. Zašto je čovjeku teško prihvatiti, vjerovati?

Zar je duša u ovu čahuru zla poslana da se preda? Sva nametnuta razmišljanja o pojedinačnoj beznačajnosti prihvatili smo bojeći se izoliranosti od ovog svijeta i priključili se masi ograničenosti. Teško je tada otvoriti se, a kasnije i prihvatiti da mi odlučujemo između svijetla i tame. Osjećamo borbu u nama kroz ovozemaljski život, ali snaga da se izdignemo i stvaramo svoj materijalni svijet nije snaga nego složena slabost kako bi se čovjek osjećao moćno. Sivilo. Temelj za tamu. Ko se još ima hrabrosti spustiti u dubinu, biti sam, otvoriti se, odlučiti i tada djelovati bojeći se jedino Onoga kojem se nadaš.

Znamo koji je lakši a koji teži put, koliko još možemo živjeti na granici?

Ovo pišem da bi pomogao drugima.Napravi korak nazad, makni se od svega, gledaj i razmišljaj. Vrijeme ne postoji. Teško je ovo govoriti jer smo toliko ograničeni da je strah teško pobijediti, ali vjerujem da je to zadnja stanica prije svijetla.

Nije ovo crno gledanje na život. Naravno da i ovaj život može biti lijep. Dobili smo materijalni raj i svi znamo što smo od tog raja napravili. No ovaj je život toliko kratak da se većina ne stigne zapitati da li život kakav živimo ima smisla ako nema vječnosti. Da li stvarno nema ništa poslije smrti. Može li  neko to zamislit? Mnogo je dokaza da to nije tako ali strah nas je vjerovati. Eto još sam u ovome svemu zaboravio spomenuti ljubav, pa zato volite sve jer ljubav je dar zbog kojeg ljudi preživljavaju. Naravno, i ljubav je danas krivo shvaćena, ali ako vam je sve ovo previše, jednostavno volite ,bit će vam vraćeno.”

     Ovisnici o drogama su bolesnici od skoro neizlječive bolesti sa kojom se često povezuju i druge teške bolesti novog vijeka. Ovisnici o drogama umiru mladi. Droga je najmoćniji način za maksimalno skraćenje života .Prema podacima kriminalističkih službi prosječan život narkomana je 26 godina. Neki umiru sa 19, a veterani nikad ne dožive četrdesetu. Postaju nesrećni, prazni nesposobni da dožive zadovoljstvo. Ko sa drogom kreće u pohod ka ,,nebeskim zadovoljstvima" vrlo brzo postaje jadan, prazan i napušten. Poslije ,,nebeskog zadovoljstva" vrlo brzo dolazi stanje kada više nikakvo zadovoljstvo ne može da se osjeti, osoba postaje prazna i bezvoljna, a uzimanje droge postaje neophodno zbog pukog vegetiranja. Iluzija slobode se prebrzo topi i osoba se sudara sa nemilosrdnom istinom da je potpuni zatočenik nemilosrdnog vladara. Postaju bezlični slabići. Kod svih ovisnika, bez obzira na to koliko su jake ličnosti bili, dolazi do fizičkog, duhovnog i moralnog propadanja, do raspada ličnosti. Romantični heroji odreda postaju bezlična, bezvoljna, bezkarakterna stvorenja spremna na sve: da lažu svoje najbliže i najdraže, da izdaju prijatelje, da se ponižavaju pred svakim. Droga je jedina vrijednost u njihovom životu i čitav njihov život se svodi na razmišljanje o njoj, na potragu za njom i na njeno korištenje. Društveno su nepoželjni. Nemaju društveni život osim druženja sa drugim korisnicima droga koji su nepouzdani prijatelji. Ljudi koji teže uspehu ne žele da budu povezani sa narkomanima, a  većina žena i muškaraca ne želi da se druži sa korisnicima droga. Imaju finansijske probleme. Droga je skupa i da bi je kupili korisnici potroše sav novac koji imaju, čak i onaj potreban za hranu njihove porodice a zatim dolazi na red i sve ostalo iz kuće što može da se unovči. Narkomani često postaju i kriminalci - rasturači droga. Da bi došli do novca koji im u našim uslovima brzo ponestane, ovisnici o drogama počinju i sami da rasturaju drogue,da kradu i time stupaju u red kriminalaca.

      Odan strastima, porocima i tehnici čovjek u savremenom društvu ne može biti istinski human. On gubi ljudsko dostojanstvo i slobodu, nestaje njegovog lica čovjeka. Odavno se čovjek Nove civilizacije nalazi u situaciji u kojoj proizvodi vlastitu propast. Svijet je bolestan, jer čovjek živi daleko ispod nivoa svoga dostojanstva.

Moderni čovjek želio bi da izmijeni okolinu, svijet oko sebe, svjestan pogubnosti života u njemu, ali - kakav paradoks, ne posjeduje ni volju, ni snagu da izmijeni samog sebe. Sa lošim ljudima, moralnim nakazama, bezbožnim tipovima ne gradi se bolji svijet, već naprotiv ukida se sve humano, civilizirano. Stvarna civilizacija je ona koja je u stvari transendentalna, nadhumana u iskonu. Samo oni ljudi, samo one zajednice - društva koji zbiljski prihvataju ovakav Koncept, pa sve aspekte svoga života uređuju prema njemu istinski su civilizirani. Civilizacija bez Boga i pored prividnih blagodati i lagodnosti koje ugađaju našim strastima je, u stvari, smrtno zastranila civilizacija.

       Zato politika razdvojena od vjere i moralnosti ne može obezbijediti blagostanje zajednice, duševni mir pojedinca, mir među narodima i sreću pojedinaca.

Ne može se očekivati da ponašanje čovjeka bude ispravno ako nema vjerovanja u konačnu odgovornost pred Bogom za sve učinjeno i propušteno. Mijenjati nabolje čovjeka znači u stvari iznova ga vezivati za Boga, obnavljati, učvršćivati zavjete, prihvatati emanete. To znači čupati čovjeka iz carstva zla grijeha, kulta materije, neumjerenosti, podmuklosti, laži i ponosno ga uključivati u svijet duha i mira, svijet sreće i radosti življenja.

Velika je odgovornost ljudi vjere.Našu djecu moramo naučiti šta je to smisao života,moraju saznati da nije smisao u strastima,uživanju i odavanju  onome što ruši dostojanstvo čovjeka.Ne smijemo ostati slijepi i stvar prepustiti protagonistima nemorala,jer kur’ansko pravilo kaže da posljedice smutnje i nereda neće zadesiti samo one koji ih proizvode nego,ona će zadesiti i nas ostale koji nismo ništa uradili na suzbijanju zla i devijacija.(Kur’an,El Enfal 25.)Ne smijemo dozvoliti da percepcije života koje našoj djeci nude njihovi vršnjaci,budu jače snažnije i privlačnije od percepcija koje im mi nudimo.

Naša djeca ne smiju se povoditi za njima.Uzvišeni Stvoritelj kaže:" I reci ti Meni, ko će uputiti onoga koji je svoju strast za Boga svoga uzeo, onoga koga je  Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu ako nece Allah, na pravi Put ukazati? Zašto se ne urazumite i ne opametite?" ( El Dzasije, 23 )

      Ljudsko tijelo nije vlasništvo čovjeka, pa otuda nema pravo da raspolaže njime po svom nahođenju bez ikakvih ograničenja. Tijelo, odnosno život, Allahov je emanet čovjeku i on mora postupati sa njim u skladu sa Božijim propisima. Svako nanošenje štete tijelu, životu, razumu, potomstvu, imovini, predstavlja zioupotrebu slobode i prekoračenje ovlaštenja za koje se snose odgovarajuće sankcije, bilo samo ahiretske, ili samo dunjalučke, ili i jedne i druge.

Na Oprosnom hadžu Muhammed, a.s., u kontekstu ljudskog života, imovine i časti kaže:" Ljudi, vaši životi, vaša imovina i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao sto je za nas uzvisen i svet ovaj mjesec,  Zul Hidzdze, danasnji dan, i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarom vašim.Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad. Stvari koje su vam date u amanet, čuvajte kao svoje vlastite i vratite ih vjerno i na vrijeme onome čije su. "

      A Uzvišeni Stvoritelj u Kur’anu  kaže: “... I ne ubijajte sami sebe! Allah je zaista prema vama milostiv. (En-Nisâ’, 29.)

          Svi dosadašnji napori u borbi protiv zla droge, rezultirali su ograničenim uspjesima, a u mnogim sredinama, posebno onim tranzicijskoga karaktera, kakvo je i naše bosanskohercegovačko društvo, problem zapravo tek eskalira i poprima forme dramatične moralne, psihološke i egzistencijalne krize. Većina napora koje ulažu odgovorni ljudi i organizacije i ustanove usmjerena je na liječenje posljedica, a ne na otklanjanje uzroka i kreiranje ambijenta u kojemu će narkomanija i ovisnost o psihoaktivnim tvarima biti sasvim rijetka pojava ako je uopće i bude bilo. Mnoge organizacije i ustanove koje se s manje ili više intenziteta uključuju u rješavanje, odnosno otklanjanje ili umanjenje štetnih posljedica fenomena ovisnosti o psihoaktivnim supstancama, doista su odgovorne za pojavu i širenje naznačenoga fenomena. U prvome redu mislim na odgojno-obrazovne i medijske ustanove koje zapravo odlučno utječu na kreiranje životnog ambijenta i sistema društvenih i moralnih vrijednosti koji predstavljaju pogodno tlo za širenje ove pošasti i zla. Nije zanemariva ni uloga političko-pravnog ambijenta kojega kreiraju političke snage društva putem političkih, pravnih, medijskih i drugih instrumenata, a koji, također, pogoduju širenju fenomena narkomanije, toksikomanije te raznih drugih vidova alijenacije, destrukcije i zastranjenja.

      Marginalizacija uloge vjere i vjerskih vrijednosti općenito, zanemarivanje institucije odgovornosti kako na ovom tako i na budućem svijetu, nipodaštavanje važnosti duhovnog odgoja i obrazovanja, divinizacija (davanje čovjeku dimenzija koje mu ne pripadaju) čovjeka i njegovih civilizacijskih dostignuća, bili su procesi koji su otvorili vrata svemu i svačemu, svakovrsnim oblicima zala, nasilja, nepravdi i zloupotreba. Kur'an je na ovo davno upozorio: “I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.” (El-En`am, 44)

Ukoliko se navedeni procesi ne zaustave, ukoliko se uzroci ne iskorijene, bavljenje posljedicama bit će sizifov posao. Preventivno djelovanje u smislu kreiranja humanog ambijenta za ljudsko življenje jedini je pravi lijek. Jačanje vjere, promovisanje vrijednosti, smisla i stila života koji promovira islam najjače je oružje u borbi protiv narkomanije i svih drugih vidova toksikomanije i štetnih navika.

U borbi protiv zla zvanog narkomanija nužan je multidisciplinaran pristup. Pravnici, sociolozi, psiholozi, ljekari, učitelji, roditelji, odgajatelji, svi oni imaju važnu ulogu u suzbijanju i iskorjenjivanju ovoga zla.Nikako ne bismo smjeli vjeru zaobilaziti.