Prva prava džamija na desnoj obali Neretve je Repovačka džamija. Danas je ona ne samo jedina džamija na sjevernoj strani Konjica, nego i jedini kulturni spomenik iz perioda osmanske vlasti na . Osnivač ove džamije prema mnogim izvorima je Hadaverdi Bosna i Gulani [ahi[1]. Smatra se da je rodonačelnik brojnih konjičkih porodica koje su se granale od njegovih potomaka a poznat je kao hodaverdi Bosna Mehmed beg, jedan je od najkrupnijih Bosanskohercegovačkih feudalaca u XVI stoljeću. Po narodnoj predaji jedno vrijeme je zauzimao položaj bosanskog valije.Njegovi potomci kako rekoh nose različita prezimena: Ajanović, Alibegović, Avdibegović, Dautbegović, Ferhatbegović, Hasanbegović, Hašimbegović, Husejinbegović i Repovac . Repovačka džamija je podignuta prije 24. avgusta 1579. god. Osnivač Hadaverdi ostavio je vakufnamu  u kojoj se ovaj objekat spominje kao završen[2] Dakle i ova treća, džamija s desne obale Neretve je podignuta u drugoj polovini XVI vijeka i to ukazuje na ubrzan razvoj  Konjica u to vrijeme. Svjedoci Hadaverdine vakufname  su, pored mutevelije[3] Alije i drugih 26, uglednih građana Konjica i njegova četiri sina. Vakufnamu je legalizovao kadija za Sarajevo i Zenicu, Bali, a potvrdio ju je neretvanski (konjički) kadija Nuruddin. U vakufnami je određena plata, koja uopšte nije bila mala, onima koji su obavljali određene dužnosti u džamiji. Džamija je izdržavana od legata koji je ostavio legator, a koji je iznosio 140. hiljada srebrenih dirhema.[4]

Iz ovoga se može vidjeti da je ovo bila veoma bogata zadužbina, čiji su se prihodi vjerovatno dugo vremena obnavljali, a iz njih se održavala džamija.Vjerovatno zbog nemogućnosti da se izgradi na desnoj strani ulaza, minaret je podignut na lijevoj,  što je ujedno i najveća karakteristika  Repovačke džamije. Za izgradnju minareta na lijevoj strani od  ulaza , a i za nastanak Repovačke džamije vezana je jedna legenda iz koje izdvajam samo dijelić. Naime, poslije smrti svoje žene Lejle i kćeri Jasmine, Hadaverdi je naredio neimarima da se minaret izgradi na lijevoj strani , strani srca, u znak ljubavi prema njima[5]. Poslije Drugog svjetskog rata Repovačka džamija je bila pretvorena u magacin , a u njenoj neposrednoj blizini bila je stočna pijaca , te je kao takva odavala utisak zaboravljene ljepotice koja polagano pada u zaborav. Ali, ova ljepota ne zaslužuje da se zaboravi i stoga su savjesni ljudi odlučili da obnove ovu džamiju, što se i desilo 1990. godine, neposredno pred agresiju na našu zemlju. Repovačka džamija je uskoro “zasjala” svojim starim-novim sjajem i bila otvorena za vjernike koji su željno čekali dan kada će ući na njena vrata i pasti na sedždu tražeći od Allaha dž.š. spas i mir za sebe i one koji učiniše ovo dobro djelo.

Doktor Jusuf Mulić u knjizi KONJIC  I NJEGOVA OKOLINA U VRIJEME OSMANSKE VLADAVINE međutimna vodi kako je kod prijašnjih istraživača došlo do  određenih pogrešaka te se ne može sa sigurnošću tvrditi da je Hodaverdi Bosna Mehmed beg vakif ove džamije. Dr. Mulić  više naginje mogućnosti da je ova osoba i spomenuta vakufnama identična sa vakifom čaršijske džamije u Konjicu a da je vakif Repovačke džamije nepoznat.