Sat09182021

Last updateFri, 11 Jun 2021 3pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi PRIKAZI KNJIGA Poruka istoka

Poruka istoka

 

PORUKA ISTOKA

(Autor: Muhammed Ikbal; format: A5; br. str. 227; povez tvrdi)

Zbirku Poruka Istoka čini 78 kratkih pjesama, koje je u bosanski jezik umješno pretočio Džemaludin Latić, šef Ikbalove katedre na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Poruka Istoka je, naime, svojevrstan odgovor na Zapadno-istočni divan, njemačkog pjesnika Goethea, napisan sto godina ranije, za kojega je pjesnik Heine rekao da je „buket priznanja koga Zapad šalje Istoku“. Sam Ikbal za ovu svoju knjigu kaže: „Moji čitaoci će sami uvidjeti da je glavni cilj ove knjige da se iznesu moralne, vjerske i društvene istine koje donose unutarnji razvoj pojedinaca i nacija. Nema sumnje, postoje neke sličnosti između Njemačke od prije sto godina i današnjeg Istoka.“

Neki od naslova pjesama su: Prva ruža, Mladi mjesec Bajrama, Šejtanova pobuna, Život, Dijalog između nauke i ljubavi, Razgovor između Boga i čovjeka, Hurija i pjesnik, Poruka Zapadu, Dijalog između Lenjina i kaisera Wilhelma, Raspodjela između jednog kapitalista i radnika i dr.

Izdavač je El-Kalem: izdavački centar Islamske zajednice u BiH, a izdavač je na bosanskom jeziku knjizi, na kraju, pridodao i poemu Džamija u Kordobi, koja ne spada u sastav ove zbirke no koja se, po nekim kritičarima, može smatrati i Ikbalovim najboljim pjesničkim ostvarenjem. I ovu poemu također je preveo Džemaludin Latić. Knjiga se može nabaviti online preko internet adrese http://elkalem.ba/index.php/poruka-istoka.html.

AUTOROV UVODNIK

Ono što me je nagnalo da napišem Poruku Istoka bio je West-Oestlicher Divan (Zapadno-istočni divan) njemačkog „filozofa života“, Goethea, knjiga o kojoj je jevrejski pjesnik iz Njemačke, Heine, zapisao:

„Ovo je buket priznanja koga Zapad šalje Istoku... Divan svjedoči da Zapad, koji se gnuša svoga iscrpljenog i hladnog spiritualiteta, traži toplinu od povjetarca Istoka.“

Sa utjecajima i okolnostima koje su dovele do pisanja poema koje su uvrštene u Divan – naslov je izabrao Goethe lično -, jednu od njegovih najboljih knjiga, ide i pitanje koje traži bar jedan kratki odgovor, a tiče se pokreta koji je u historiji njemačke literature poznat kao orijentalni pokret. Moja izvorna namjera je bila da u ovom uvodniku vodim detaljniju raspravu o navedenom pokretu, ali, nažalost, većina neophodnog materijala nije bila dostupna u Indiji. Paul Horn, autor A History of Persian Literature (Historije perzijske literature), u nekom od svojih članaka raspravlja o tome u kojoj mjeri je Goethe bio dužnik perzijskih pjesnika, ali ni u jednoj biblioteci Indije ili Njemačke nisam uspio pronaći časopis Nord und Sud u kome je taj članak objavljen. Zbog toga sam bio prisiljen da se, u pisanju ovog uvodnika, djelimično oslonim na ono što mi je ostalo u pamćenju sa mojih studija, a djelimično na kratku, ali vrlo korisnu monografiju Mr. Charlesa Remija o ovoj temi.

Od svoje rane mladosti Goetheov radoznali duh je bio zanesen orijentalnim idejama. Dok je studirao pravo u Strasbourgu, on je sreo poznatu i poštovanja dostojnu figuru njemačke literature, Herdera, čiji je utjecaj na njega i druženje sa njim prezentirano u njegovoj, Goetheovoj autobiografiji. Bilo kako mu drago, zahvaljujući njegovom zanimanju za moral, on je pokazao veliko interesovanje za Sa'dijeve knjige, toliko da je preveo dijeloveGulistana na njemački jezik. Poezija Khawadže Hafiza ga se nije baš mnogo dojmila. Zainteresiravši se za njegove savremenike sve do Sa'dija, on je zapisao:“Mnogo smo pisali o poeziji u Hafizovom stilu, ali ono što danas treba da činimo jeste da slijedimo Sa'dija.“ Međutim, uprkos njegovom interesu za perzijsku literaturu, tu ima malo tragova ove literature kako na njegovu poeziju, tako i na njegovu prozu. Na sličan način i Goetheov drugi savremenik, Schiller, koji je umro prije pojave orijentalnog pokreta, nije imao orijentalnih utjecaja, premda se ne bi moglo reći da u svojoj dramiTurandukht (Turandot na njemačkom) nije posudio njezin zaplet iz priče Mevlane Nizamija u kojoj se govori o kćeri Kralja Četvrtoga kraljevstva (Haft Paikar), a čiji početak (preveden na engleski jezik) ide ovako:

„He said that among Russian lands

There was a city as fair as a bride.“

(On reče da u ruskim zemljama

Ima jedan grad kao nevjesta lijep.)  

  

Godine 1812. Von Hammer je objavio kompletan prijevod Hafizovog Divana, i to je bio događaj koji je položio temelj orijentalnom pokretu u njemačkoj literaturi. U to vrijeme Goethe je imao 65 godina – u vrijeme kada je pad njemačke nacije bio dostigao svoju najnižu tačku u svakom pogledu. Goetheu njegov temperament nije dozvoljavao da uzme aktinog učešća u političkim previranjima u njegovoj zemlji. Njegov nemirni i ushićeni duh, umoran od konflikata koji su već bili postali uobičajeni u Evropi, tražio je i pronašao svoje utočište u miru orijentalnog miljea. U Goetheovoj mašti, muzika Hafizovih stihova pokrenula je snažnu bujicu, koja je svoj trajni oblik pronašla u Zapadno-istočnom divanu. Von Hammerov prijevod, međutim, nije bio samo puki podsticaj za Goethea; on je bio i izvor za njegove neobične ideje. U njegovom Divanu ima pasaža koji se mogu čitati kao slobodni prijevodi Hafizovih stihova, a ima tu i pasaža u kojima njegova mašta, usmjerena nekim novim stazama koje vode sve do Hafiza,

baca svjetlo na kompleksne i duboke probleme života. Goetheov poznati biograf Bielschowsky piše:

„U pjevanjima širaskog slavuja Goethe je nazirao vlastitu viziju. Bilo je vremena kada je padao u halucinaciju osjećajući da je njegov duh, u ranom postojanju, možda stanovao na Istoku u Hafizovom tijelu. U njemu je postojala ista zemaljska radost, ista nebeska ljubav, ista iskrenost, ista dubljina, ista toplota i vrelina, ista liberalnost, ista srdačnost, ista sloboda za restrikcije i konvencije; ukratko, mi u njemu u svemu pronalazimo drugog Hafiza. Hafiz je bio navjestitelj skrivenog i tumač misterija- kao i Goethe. Baš kao što se u jasnim, jednostavnim Hafizovim riječima otkriva čitav svijet smislova, tako se i u Goetheovom spontanom izrazu javljaju skrivene istine. I jedan i drugi su oduševljavali kako bogate, tako i siromašne ljude; i jedan i drugi su svojim personalitetima izvršili utjecaj na velike osvajače svoga vremena (na Timura, u Hafizovom slučaju, i Napoleona, u Goetheovom slučaju) i sačuvali svoj unutarnji mir i pribranost u vremenima općeg razaranja i pustošenja, koja su pratila njihovu pjesan.“

Pored Hafiza, Goethe je, u svojim idejama, dužnik i Šejha Attara, Sa'dija, Firdusija i općenito islamske literature. On je, čak, napisao nekoliko gazelau rimi i sa jezičkostilskim osobinama koje idu s njom. On je slobodno upotrebljavao perzijske metafore i prizore u svojim stihovima (npr. „dragulji stiha,“ „strjelice trepavica“,“kovrče uvojaka“). Čak su i imena različitih dijelova Divana perzijska, kao npr. 'Mughanni-nama', 'Sakinama', 'Išk-nama,' 'Timur-nama,' 'Hikmet-nama'. No i pored svega toga, Goethe nije imitator nijednog perzijskog pjesnika; njegov pjesnički genij je potpuno nezavisan. Njegovo pjevanje u polju istočnjačkih lala je jedna čisto temporalna faza. On nikada nije otišao od svoga vesternizma, jer njegov pogled ostaje na onim orijentalnim istinama koje je njegov zapadnjački temperament mogao asimilirati u se. On ne pokazuje nimalo interesa za perzijski misticizam. Iako mu je bilo poznato da su na Istoku Hafizovi stihovi rastumačeni u sufijskim /mističkim terminima, on se, na čist i jednostavan način, posvetio samo gazelima i nije imao sklonosti za mističke interpretacije Hafiza. Rumijeve filozofijske stvarnosti i mudrosni izrazi kod njega se javljaju samo u nagovještajima. Izgleda, dakle, da on nije pažljivije proučavao Rumija - zato što je nemoguće da neko ko je bio oduševljen Spinozom (holandskim filozofom koji je vjerovao u jedinstvo Bitka) i koji je u svojim radovima podržavao Bruna (italijanskog egzistencijalističkog filozofa) ne bi odao priznanje Rumiju da ga je bolje upoznao.

Sve u svemu, Goethe je svojim Divanom pokušao da usadi perzijski duh u njemačku književnost. Kasniji pjesnici, kakvi su bili Platen, Rueckert i Bodenstedt, upotpunili su orijentalni pokret inicirani Divanom. Platen je učio perzijski za svoje literarne potrebe. Sastavljao je gazele i ruba'ije u kojima je koristio rimu i njezina svojstva, čak i pravila perzijske prozodije. Napisao je čak i jednu kasidu u čast Napoleona. Poput Goethea, i on je koristio perzijske metafore kakve su, npr.: 'ruža-nevjesta,' 'mošusni uvojak', 'lice lale'... i posvetio se čistom i jednostavnom gazelu. Rueckert je bio jako dobro upućen u arapski, perzijski i sanskrt. On je dobro poznavao i Rumijevu filozofiju pa je većinu svojih gazela napisao imitirajući Rumija. Pošto je bio poznavalac orijentalnih jezika, onda su i izvori njegovih orijentalnih poema bili jako raznovrsni. On je sakupljao iskrice mudrosti gdje god bi stigao, npr. iz Nizamijevog Makhzan al-Asrar, Džamijevog Baharistana, iz Manaqib al-'Arifin, 'Ayar Danish, Mantiq al-Tair i Haft Qulzum. Ustvari, on je svoje sastave uljepšavao čak i predislamskim tradicijama i perzijskim pričama. On je na umjetnički način opisivao i događaje iz islamske povijesti, kakvi su npr. smrt Mahmuda Gaznevija, Mahmudov napad na Somnat, smrt sultana Radija. Najpopularniji pjesnik orijentalnog pokreta nakon Goethea bio je Bodenstedt, koji je svoje poeme objavljivao pod pseudonimom Mirza Šafi'. To je bila jedna veoma mala stihozbirka, ali ona je postala toliko popularna da je u veoma kratkom periodu imala 140 izdanja. Bodenstedt je u toj mjeri upio perzijski duh da se u Njemačkoj dugo vremena smatralo da su ove njegove pjesme ustvari prijevodi perzijskih pjesama. On je profitirao i od Amira Mu'izzija i Anvarija.

Dosad sam se namjerno ustezao od spominjanja Goetheovog poznatog savremenika, Heinea, u ovom smislu. Iako njegova zbirka pjesama pod naslovom Nove pjesme nosi tragove perzijskog utjecaja i iako je on vrlo vješto ispričao priču Mahmuda i Firdusija, on, gledano u cjelini, nije imao konekciju sa orijentalnim pokretom. Ustvari, on njemačkoj poeziji orijentalnog pokreta, izuzme li se Goetheov Divan, nije pridavao veći značaj, ali, i pored toga, srce ovog njemačkog pjesnika nezavisnog duha nije moglo izbjeći magični šarm Perzije. Zamišljajući sebe kao perzijskog pjesnika sa egzilom u Njemačkoj, on piše:“O, Firdusi, o, Džami, o, Sa'di, vaš brat, zatvoren u tamnici, čezne za ružama Širaza!“

Ovdje zaslužuju da se spomenu i manji pjesnici orijentalnog pokreta kakvi su Daumer, imitator Hafiza, Herman Stahl, Loeschke, Stiegtlitz, Lenthold i Von Shack. Ovaj posljednji je imao visoku poziciju u svijetu učenosti. Dvije njegove poeme:'Pravda Mahmuda Gaznevija' i 'Priča o Harutu i Marutu'veoma su poznate, i njegova poezija, kao cjelina, nosi pečat Omera Hajjama. Međutim, potpuna historija orijentalnog pokreta i detaljnija usporedba njemačkih i perzijskih pjesnika u kojoj bi se dao precizniji opseg perzijskog utjecaja zahtijevala bi jednu opsežniju studiju, za koju nemam ni vremena ni mogućnosti da je uradim. Ovdje se može dati samo jedna kraća skica koja bi nekoga ko je mlađi od mene mogla podstaći da se lati ovog važnog istraživanja.

Ne osjećam neku preveliku potrebu da govorim o Poruci Istoka, koja je napisana oko sto godina poslije Zapadno-istočnog divana. Moji čitaoci će sami uvidjeti da je glavni cilj ove knjige da se iznesu moralne, vjerske i društvene istine koje donose unutarnji razvoj pojedinaca i nacija. Nema sumnje, postoje neke sličnosti između Njemačke od prije sto godina i današnjeg Istoka. Međutim, istina je da je unutarnji nemir svjetskih nacija, koga mi nismo u stanju da na adekvatan način procijenimo zato što smo i sami pogođeni njime, preteča velike duhovne i kulturne revolucije. Evropski Veliki rat je bio katastrofa u kojoj je razoren stari svjetski poredak u gotovo svakom pogledu, i danas se, na pepelu civilizacije i kulture, Priroda gradi na dubinama života Adema i novog svijeta u kome će on živjeti, a o kome mi možemo imati samo skicu u radovima Einsteina i Bergsona. Evropa je vlastitim očima gledala strašne posljedice svojih intelektualnih, moralnih i ekonomskih ciljeva i od Signora Nittija (bivšeg premijera Italija) slušala srceparajuću priču o propasti Zapada. Žalosno je, međutim, što ovaj pronicljivi, mada konzervativni evropski državnik nije uspio da adekvatno procijeni čudesnu revoluciju koja je danas na djelu u ljudskom duhu.

Gledajući iz čisto literarnog pogleda na svijet, slabljenje životnih snaga u Evropi nakon strašnog rata je nepovoljno za razvoj ispravnog i zrelog literarnog ideala. Zaista, strah je ono čime bi duh nacija mogao biti zahvaćen tim usporenim 'adžamiyat- om koji se otima životnim teškoćama i koji ne uspijeva da razlikuje emociju srca i misao razuma. Međutim, čini se da je Amerika zdraviji element zapadne civilizacije, a razlog tome je što se ona oslobodila okova starih tradicija i što je njezina kolektivna intuicija prijemčiva za nove ideje i utjecaje.

Istok, a posebno islamski Istok, otvorio je svoje oči nakon višestoljetnog drijemeža, ali narodi Istoka moraju shvatiti da život ne može iznijeti revoluciju u njihovim sredinama sve dok se ne dogodi revolucija u njihovom duhu, i da se neće oblikovati novi svijet sve dok se on ne formira u ljudskom duhu. Ova neumitna zakonitost, koju je Kur'an istakao u vrlo jednostavnom ali elokventnom stilu:“Zaista, Bog neće izmijeniti jedan narod sve dok taj narod ne izmijeni sebe“(13,11), obuhvata i individualne i kolektivne sfere života; ovu zakonitost ja sam pokušao da predočim u svojim knjigama na perzijskome jeziku.

Današnji svijet, posebno istočne zemlje, svaki napor čiji je cilj da se proširi vidik pojedinaca i nacija izvan geografskih granica te da se u njima obnovi ili proizvede zdrav i čvrst humani karakter je hvalevrijedan. Zbog toga sam ovih nekoliko početnih stranica posvetio Njegovoj Visosti Kralju Afganistana, koji je neobično svjestan ove činjenice zahvaljujući svojoj prirodnoj inteligenciji i bistrom razumu, koji posebno radi na obrazovanju i odgoju Afganistanaca. Neka ga Bog obilno pomogne u ovom velikom pozvanju.

Na kraju, moram se zahvaliti svome prijatelju, Chaudry Muhammedu Husejnu, koji je uspješno objavio rukopise ovdje uvrštenih pjesama. Da se on nije latio ovog posla, publikacija ove zbirke bi mnogo kasnila.

Preporod

BRAK I PORODICA

RADIO BIR

ZEKAT

Edukacija

edukacija-o-islamu-baner