Wed12192018

Last updateMon, 10 Dec 2018 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI OD MEKTEBI-NUVVABA DO FAKULTETA ISLAMSKIH NAUKA

OD MEKTEBI-NUVVABA DO FAKULTETA ISLAMSKIH NAUKA

Za visoko islamsko obrazovanje Bošnjaka u njihovoj modernoj povijesti sljedeće obrazovne institucije imaju presu­dno značenje i prvorazredni značaj: Šerijatska sudačka škola, odnosno Mektebi-nuvvab, Darul-muallimin, Alijja (Viša Gazi Husrev-begova medresa), Viša islamska šerijatsko-teološka škola (VIŠT) i Islamski teološki fakultet, odnosno Fakultet islamskih nauka u Sarajevu.

Šerijatska sudačka škola

Šerijatska sudačka škola osnovana je u Sarajevu na­redbom Zemaljske vlade za BiH, broj 23972 od 14. 5. 1887. godine. Prema prvom članu Štatuta, Škola se osniva radi izobražavanja sposobnih kandidata za službu šerijatskih sudaca (kadija) u Bosni i Hercegovini. Nadzor i kontrolu nad radom Škole vršila je Zemaljska vlada, a vrhovno upravljanje nastavom u dogmatičkim strukama bilo je u neposrednoj nadležnosti reisu-l-uleme. U Šerijatsku sudačku školu mogli su se upisati kandidati koji su prethodno za­vršili četiri razreda Ruždije, ili niže gimnazije, te najmanje dvogodišnji tečaj medrese, i koji uspješno polože prijemni ispit. Školovanje je trajalo pet godina. Nastavni plan i program se u više navrata mijenjao i dopunjavao. Kao što se vidi iz strukture nastavno-naučnog plana ove visoke islamske obrazovne institucije[1], Šerijatska sudačka škola primarno je obrazovala šerijatske sudije, odnosno kadije. S jedne strane, osnivanje i pokretanje Šerijatske sudačke škole u Sarajevu trebalo je popuniti kadrovsku prazninu koja je nastala odlaskom Osmanske carevine i dolaskom Austro­Ugarske monarhije. Naime, dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu, mnoge su kadije napustile Bosnu i Her­cegovinu, pa su mnoga kadijska mjesta ostala upražnjena, a šerijatski sudovi su nastavili s radom.[2] S druge strane, osnivanje i pokretanje Šerijatske sudačke škole u Sarajevu odgovaralo je austrougarskoj politici u Bosni koja je težila ka što većem oslobađanju bosanskih muslimana od utjecaja Turske i modernizaciji njihovog vjerskog i svakog drugog obrazovanja. Moglo bi se kazati da su se na početku, pri pokretanju Šerijatske sudačke škole u Sarajevu, podudarili politički interesi Austro-Ugarske i vjerskoprosvjetni i kulturni interesi bosanskih muslimana. Kao što to najčešće biva u povijesnim odvijanjima sudbine, i učinci pedesetogodišnjeg djelovanja Mektebi-nuvvaba nisu u potpunosti odgovarali prvobitnim zamislima protagonista osnivanja ove visoke obra­zovne institucije, odnosno ni jedne ni druge strane. Šerijatska sudačka škola u toku pedeset godina svoga rada i djelovanja imala je prvorazrednu ulogu u modernom duhovno-po-vijesnom samorazumijevanju i socijalnom i kulturnom samo-konstituiranju bosanskih muslimana. U njenom naučnom i obrazovnom konceptu islam je interpretiran i naučavan prvenstveno kao Šerijat, a to znači kao socijalnonormativna, odnosno socijalnomoralna poruka čije se univerzalno važenje dokazuje u njegovoj (šerijatskoj) primjeni (i) u novonastalom povijesno-društvenom, političkom i civilizacijskom evrop­skom/zapadnom kontekstu. Ulogu Šerijatske sudačke škole u modernoj povijesti bosanskih muslimana valja sagledavati kroz pravne, socijalne i kulturne učinke djelovanja šerijatskih sudova u BiH i Jugoslaviji. U tom pogledu posebno značajne uvide pruža monografska studija Fikreta Karčića o ustanovi šerijatskih sudova u našim krajevima, koja je objavljena pod naslovom “Šerijatski sudovi u Jugoslaviji 1918-1941”.[3]Unatoč svojim slabostima koje se ogledaju u nastavnom planu i programu, udžbenicima, stručnosti nastavnika, načinu izvođenja nastave, obrazovnoj i socijalnoj strukturi kandidata koji se upisuju u Šerijatsku sudačku školu, a o kojima kritički raspravlja Džemaludin efendija Čaušević u svojoj studiji pod naslovom “Husni tedbir nisfi takdir”[4]; unatoč ekonomskim teškoćama, ratnim zbivanjima, političkim iskušenjima kroz koja je Mektebi-nuvvab zajedno s bosanskim muslimanima prolazio u toku pedeset burnih godina svoga djelovanja, ova obrazovna institucija učinila je mnogo na duhovno-povijesnom preoblikovanju i modernom ukorjenjivanju islamske misli kod nas. Treba se samo prisjetiti nekih značajnih imena naše moderne reformatorske islamske, književne, orijentalističke, pravne i društvene misli koja su obrazovala generacije svršeni-ka Mektebi-nuvvaba, kao što su: hadži Hasan efendija Spaho, Nedžib efendija Smailbegović, Ibrahim Sirri efendija Zafranija, Sejfulah efendija Prohić, hadži Mehmed Tevfik Azabagić, hafiz Sulejman efendija Šarac, Džemaludin efendija Čaušević, Muhamed efendija Dizdar, Salih efendija Bašić, Ali efendija Kadić, Edhem Mulabdić, Osman Nuri Hadžić.[5] O naučnoj, prosvjetnoj, pravnoj, kulturnoj i, uopće, društvenoj ulozi Šerijatske sudačke škole u našoj modernoj povijesti mogu svjedočiti i sljedeći podaci: od 370 svršenika Mektebi-nuvvaba njih 223 stupilo je u šerijatskosudačku službu. Mnogi su na­stavili studije iz oblasti prava, filozofije, teologije. U ovoj prilici prisjećamo se samo nekih imena o čijim referentnim djelima ovdje nije ni potrebno ni moguće govoriti: Fehim Spaho, hafiz Abdulah Ajni Bušatlić, Ali efendija Ćerimović, Salim Muftić, Mustafa Mujezinović, Muhamed Emin Dizdar, Ahmed Čokić, Hazim Muftić, Sakib Korkut, Derviš Buturović, Derviš Korkut, Osman Redžović, Šaćir Sikirić, Mehmed Pašić, Ibrahim Mehinagić, Ćamil Kamarić, Ibrahim Riđanović, Šaban Hodžić, Omer Mušić, Taib Okić, Mustafa Varešanović, Besim Korkut, Abdulah Škaljić.[6]

Darul-muallimin

U istom modernističkom i reformskom pravcu djelovao je i Darul-muallimin. Da se podsjetimo, dvanaest godina nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine pokrenuta je ini­cijativa za ponovnim otvaranjem učiteljske škole Darul-mual-limin, koja je bila prestala da radi 1878. godine. S ponovnim pokretanjem Darul-muallimina nastojalo se, kako u uvodniku broj 17 od 22. oktobra piše “Bošnjak”, otvoriti školu “za odga­janje učitelja za naše mektebe, koji bi s vremenom stupili u kolo modernih učitelja prosvijetljene Evrope i koji bi isto tako i našu djecu valjano podučavali”. U uvodniku lista “Bošnjak”, koji ima programatski karakter, u tri nastavka, pledira se za nasta­vni program u kojem bi se izučavali: vjeronauka i poznavanje orijentalnih jezika, pedagogija s praktičnim vježbama, bosanskijezik, njemački jezik, zemljopis, povijest, matematika i geome­trijsko crtanje, prirodopis, fizika, gospodarstvo, krasnopis, prostoručno crtanje, sviranje na violini i gimnastika.[7] Vakufska direkcija izradila je nastavni plan po odobrenju Zemaljske vlade koji je bio podijeljen u tri godišta.[8] Polaznici Darul-muallimina bili su istovremeno i učenici medresa. Po završetku trećeg godišta polaznici ove škole polagali su ispit pred komisijom koju su činili: reisu-l-ulema, predsjednik Vakufske komisije i predstavnik Zemaljske vlade. Nakon uspješno položenog “ispita osposobljenja” svršenici Darul-muallimina stjecali su uvjete da budu postavljeni za prve učitelje reformiranih me-kteba ili da budu primljeni u Šerijatsku sudačku školu.[9] Darul-muallimin počeo je s radom 1892. Od 1914. godine Darul-muallimin reformira se tako da školovanje u njoj traje četiri godine, a u školskoj 1917.-18. ujedinjuje se s Gazi Husrev-begovom medresom i krajem te godine praktično prestaje s radom.10 Prvi direktor Darul-muallimina bio je hadži Ahmed efendija Ribić – Širazija. Svjetovne predmete predavao je Edhem Mu-labdić. U školskoj 1894/95. za direktora Darul-muallimina postavljen je Salih Emin Alićehić, koji se tada vratio sa studija Više pedagoške škole (Pedagogium) u Beču i koji je u svom nastavnom i pedagoškom radu težio ka uvođenju savremenih pedagoških i metodičkih standarda.

Alijja

Za visoko islamsko obrazovanje u modernoj povijesti bosanskih muslimana značajan je i pokušaj reforme Gazi Husrev-begove medrese unutar koje je kratko vrijeme djelovala Alijja. Naime, nakon što su 1920./1921, godine spojene Kuršumlija i Hanikah u jednu, Gazi Husrev-begovu, medresu, u na­stavni program ove škole pored vjerskih uvedeni su i svjetovni predmeti. Po ovom programu, Gazi Husrev-begova medresa radila je do 1925. godine, kada je na prijedlog Ulema-medžlisa Vakufsko-mearifski sabor usvojio novi pravilnik Gazi Husrev -begove medrese po kojem ova škola ima pripravni (niži), srednji i viši stupanj, a po kojem je svaki stupanj trebao da traje četiri godine. Do šestog razreda zaključno uvode se svi predmeti koji se predaju u državnim srednjim školama, dok se umjesto latinskog uči arapski, a umjesto grčkog turski jezik. U dva viša razreda srednjeg stupnja pored navedenih disciplina predviđa se izučavanje logike, psihologije, pedagogije i uputa u gospodarstvo i zadrugarstvo. Kako piše hafiz Mahmud Traljić, Pravilnikom iz 1925. godine predviđeno je da se u višem stupnju (Alijja) Gazi Husrev-begove medrese izučavaju samo predmeti više vjerske naobrazbe. “Međutim, kako je u školskoj 1931/ 1932. godini uveden u srednjem tečaju Medrese njemački jezik i osnovi administracije i prava (prvi od petog razreda, a drugi od sedmog razreda), ti su predmeti predavani i u višem tečaju, čime se donekle odstupilo od Pravilnika, ali se udovoljilo vakufnami o Kuršumliji medresi.”[10] Iako je viši stupanj Gazi Husrev-begove medrese također trebao trajati četiri godine, odnosno osam semestara, prvoj generaciji je već nakon četvrtog semestra nakon završenog ispita izdato svjedočanstvo o završetku školovanja. U višem tečaju Gazi Husrev-begove medrese, koji Hamdija Kreševljaković ocjenjuje kao visoki teološki studij,[11]3 predavali su Ahmed efendija Burek, Šaćir efendija Mesihović, Salim efendija Muftić, Nasih Repovac, Hamdija Kreševljaković i hafiz Džemaludin efendija Hadžijahić. Pored ostalih, Alijju su završili Šaćir Sikirić, naš poznati orijentalist, i Ševket Šabić, muderris u Behram-begovoj medresi u Tuzli.

Viša islamska šerijatska teološka škola

U jesen 1935. godine svoje školovanje na Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi započinje prva generacija muslimanskih studenata. Prema Uredbi o Višoj islamskoj šerijatsko-teološkojškoli u Sarajevu, koju je donijelo Ministarstvo prosvjete Kralje­vine Jugoslavije, zadaća ove obrazovne ustanove sastoji se u njegovanju islamske šerijatsko-teološke nauke i spremanju kandidata za državne, samoupravne i vjerske službe, za koje se traži viša islamska šerijatsko-teološka sprema.[12] Na VIŠTU, kako se skraćeno nazivala ova visoka obrazovna institucija, izučavale su se sljedeće naučne discipline: islamsko obredoslovlje (ibadat), šerijatsko pravo i filozofija prava (fikh, usul i tešri’), svjetovno pravo, dogmatika (akaid i ilmu-l-kelam), islamska moralka, historija islama s historijom religija i sociologijom islamskih naroda, islamska filozofija, tumačenje Kur’ana (tefsir), tradicija (hadis), propovjedništvo (va’z), psihologija, logika i metodika vjerske nastave i istočni jezici (arapski, turski i perzijski). Kasim efendija Hadžić pojašnjava da su se u okviru fikha izučavale sve grane šerijatskog prava, a u okviru svjetovnog prava en­ciklopedija prava, rimsko pravo, građansko (porodično, obligaciono i nasljedno), povijest prava slavenskih naroda, ustavno, upravno i crkveno pravo. Također je zanimljivo da je članom 26. Uredbe o VIŠTU bio predviđen i postdiplomski ispit kojim se dokazivalo “naročito i dublje poznavanje materijala iz područja šerijatsko-teoloških nauka”. Za ovaj postdiplomski ispit, koji je bio usmenog i javnog karaktera, kandidat je Rektoratu podnosio “jedan naučno obrađen pismeni rad”.VIŠT je prestao s radom praktički 1944. godine, kada su održani posljednji diplomski ispiti.

Kao što se može vidjeti iz strukture nastavno-naučnog plana i programa ove naučnoobrazovne institucije, težište stu­dija sada nije samo na šerijatskopravnom nego i na teološkom i kulturološkom aspektu islama. U naučnom i obrazovnom kon­ceptu VIŠT-a islam se interpretira i naučava ne samo kao Šerijat nego i kao teološko-filozofska misao i kulturno-povijesna tradi­cija, a to znači kao temeljna identitetna odrednica našeg duho­vnog i društvenog bića i naše suvremenosti. Nastavno-naučni program VIŠT-a utemeljen je na islamskom epistemološkom konceptu i obrazovnom modelu prema kojima je razumijevanje islama i svijeta međusobno uvjetovano: kao što se prirodni i povijesni svijet valja razumjeti u svjetlu islamskog učenja, tako se i plodotvorno razmijevanje islama mora odvijati unutar svjetskopovijesnog horizonta. Otuda nastojanje da se kroz prirodne, historijsko-kulturne, pravno-uporedne, filozofske i sociološke nauke razumije svijet u njegovoj povijesnosti i suvremenosti. O takvoj orijentaciji svjedoče imena nastavnika VIŠT-a. O respektabilnosti nastavno-naučnog kadra VIŠT-a, takoreći, sama po sebi govore imena njegovih članova. Da se podsjetimo, na VIŠTU su predavali prof. dr. Miloš Bajić, rimsko pravo; dr. Abduselam Belagija, sociologija islamskih naroda; prof. Salih efendija Bašić, turski jezik; Ahmed efendija Burek, akaid; prof. dr. Hamdija Ćemerlić, enciklopedija prava, ustavno, upravno i crkveno pravo; Mehmed Ali efendija Ćerimović, vakufsko i šerijatsko nasljedno pravo; Mehmed Emin efendija Dizdar, povijest islama; Mehmed efendija Handžić, tefsir i usuli-fikh; prof. Šaban efendija Hodžić, pro-povjedništvo i islamska moralka; Besim efendija Korkut, povijest islama; prof. dr. Hazim Muftić, građansko pravo; Osman efnedija Omerhodžić, šerijatsko nasljedno pravo; prof. dr. Behaija Salihagić, povijest slavenskih prava, a kasnije i rimsko pravo; prof. dr. Alija Silajdžić, šerijatsko pravo; prof. dr. Šaćir Sikirić, arapski i perzijski jezik; i prof. Muhamed Tufo, šerijatsko bračno pravo i hadis.[13] Na VIŠTU je u toku nepunih deset godina njegovog djelovanja ukupno diplomiralo svega 38 studenta. Međutim, njihov doprinos vjerskom životu, islamskoj teološkoj, pravnoj, etičkoj, sociološkoj, historijskoj, filozofskoj i drugim naučnim oblastima, prosvjetnom, obra­zovnom, kulturnom i političkom životu gotovo je nemjerljiv. Mnogi od njih predstavljaju najveća imena naše vjerske, intelektualne, naučne i kulturne suvremenosti, imena koja, s obzirom na veličinu djela iza kojih stoje, zvuče kao institucije. Da spomenemo samo neka od tih imena: Ćamil Avdić, Hifzija Hasandedić, Mehmed Mujezinović, hafiz Ibrahim Trebinjac, Halid Buljina, Mustafa Busuladžić, Adem Handžić, Mustafa Mehić, Hazim Šabanović, Ismet Žunić, Kasim Hadžić, hafiz Halid Hadžimulić, Ibrahim Hodžić, Vehbija Hodžić, Kasim Mašić, Smail Balić, hafiz Mahmud Traljić, Naim Hadžiabdić, Muhamed Huković, Alija Bejtić, Salih Trako.

Fakultet islamskih nauka

Trideset i tri godine nakon prestanka rada VIŠT-a, u Saraje­vu je u septembru 1977. godine počeo s radom Islamski teološki fakultet. Od akademske 1992./93. godine na Fakultetu islamskih nauka, kako se od tada naziva, pored teološkog, otvoren je i pe­dagoški odsjek, a od 1994./95. godine, nakon osamnaest godina rada Fakulteta, i postdiplomski studij. U akademskoj 2002/03. izvršena je reforma dodiplomskog studija i ustanovljene su kate­dre. Godine 2004. Fakultet islamskih nauka postao je pridruženim članom Univerziteta u Sarajevu, a 2005./2006. u okviru Fakulteta islamskih nauka počeo je s radom i studijski smjer odnosno Od­sjek za imame, hatibe i muallime.[14]

U svom dosadašnjem radu i djelovanju Fakultet islamskih nauka prošao je kroz nekoliko stadija koji su određeni više vanjskim okolnostima nego unutarnjim činiocima. Prvi stadij FIN-a sadržan je u njegovom radu i djelovanju od osnivanja i otvaranja pa do raspada Jugoslavije. U prvom, prijeratnom, razdoblju presudnu ulogu u naučnom i obrazovnom konceptu razumijevanja islama na Fakultetu i među bosanskim musli­manima dao je rahmetli Husein efendija Đozo. Zahvaljujući njegovoj otvorenoj misli povijesno-dinamičkog razumijevanja islama i njegovoj nastavničkoj i mislilačkoj neposrednoj komu­nikaciji sa studentima, ITF predstavljao je obrazovnu i naučnu instituciju koja je otvarala vjerodostojni horizont za živu islamsku misao, onu islamsku misao koja će se povijesnokritički odnositi prema tradiciji i biti u vezi s društvenim kretanjima i izazovima naše suvremenosti. U tom razdoblju Fakultet islamskih nauka predstavljao je ne samo veliki povijesni institucionalni iskorak naše islamske obrazovanosti i obrazovanja nego i visoku islamsku obrazovnu instituciju za sve muslimane na Balkanu, a to znači, u prvom redu, za Bošnjake i Albance. Naime, sve do raspada Jugoslavije na ITF-u je studirao relativno značajan broj studenata Albanaca iz Makedonije i s Kosova. Drugi sta­dij predstavlja razdoblje agresije na Bosnu i Hercegovinu. U tom razdoblju Fakultet islamskih nauka djeluje u užasnim ratnim uvjetima i pod agresorskom blokadom Sarajeva i Bosne i Hercegovine u cjelini. U tom periodu, preciznije 1993. FIN preseljava u prostorije današnje zgrade Fakulteta u kojoj je nekada djelovao Mektebi-nuvvab a potom i VIŠT. U tom razdoblju u nastavno-naučnom kadru sve značajniju ulogu preuzimaju prvi svršenici ITF-a. Prof. Rešid Hafizović na Filo­zofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu uspješno brani svoju doktorsku tezu s kojom bh. naučna i akademska zajednica na našem jeziku, uz studiju dr. Rešida Hafizovića “Filozofsko-teološko učenje o Logosu u djelu Muhyuddina ibn ‘Arabiya” po prvi puta dobiva i prijevod znamenitog Arabiyevog djela “Fusus al hikem”. Treće razdoblje počinje nakon završetka rata i traje do 2003., odnosno 2004., kada dolazi do reforme dodiplomskog studija, odnosno do uključivanja FIN-a u Univerzitet u Sarajevu. U tom razdoblju poziciju FIN-a u sis­temu visokog obrazovanja u Islamskoj zajednici značajno određuje okolnost da dvije islamske pedagoške akademije osnovane u ratnim uvjetima[15] također obrazuju imamski, muallimski i vjeroučiteljski kadar i da obje od akademske 2005./2006. prerastaju u fakultete s četverogodišnjim studij­skim programom, kao i okolnost da i u Novom Pazaru postoji fakultet koji pruža visoko islamsko obrazovanje pa na FIN-u više ne studiraju ni studenti iz Sandžaka.

FIN se danas nalazi u četvrtoj, aktualnoj etapi koju kara­kterizira sve veća unutrašnja nastavno-naučna i nastavnopro-gramska konsolidacija i sve problematičniji prospektivni položaj u obrazovnom sistemu i kadrovskim prilikama Islamske zajed­nice. U čemu se ogleda problematičnost prospektivnog položaja FIN-a u obrazovnom sistemu i kadrovskim prilikama Islamske zajednice? Konkretnije formulirano, pitanje može glasiti: Zašto u posljednje vrijeme na FIN pretežno dolaze svršenici naših medresa koji su s relativno slabim uspjehom završili svoje srednjoškolsko obrazovanje?[16] Odgovor se mora tražiti u obrazovnom sistemu i kadrovskoj politici Islamske zajednice. Evo samo nekoliko natuknica. Ako sada imamo tri fakulteta s islamskom nastavnoprogramskom orijentacijom u BiH i ako se u muslimanskim zemljama nalazi, vjerovatno, (niko, pa ni Islamska zajednica nema pouzdane i precizne podatke) blizu hiljadu studenata iz BiH, od kojih se mnogi nakon zavr­šetaka školovanja vraćaju u BiH i reflektiraju na neki posao u Islamskoj zajednici, takva nam situacija, sama po sebi, već mnogo govori. Stihijsko odnošenje Islamske zajednice prema svom obrazovnom sistemu i kadrovskoj politici najbolje ilu­strira podatak da upravo iste jeseni, prije nekoliko godina, kada se otvara Odsjek za imamet na FIN-u, Vjerskoprosvjetna služba Rijaseta organizira odlazak na studij u Kairo dvadesetak svršenika naših medresa. Treba li posebno obrazlagati da se obrazovni sistem i kadrovska politika Islamske zajednice ne mogu temeljiti na nekom “liberalno-tržišnom” principu konkurencije kakav je logičan i poželjan u obrazovanju stručnih kadrova za potrebe liberalnog tržišta i ekonomije zasnovane na privatnom kapitalu.

S druge strane, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu danas se sve više nalazi u fokusu zanimanja evropskih intelektualnih, obrazovnih i akademskih krugova kršćanskih teoloških, pedago­ških, filozofskih i drugih fakulteta, akademija i institituta. Preo-vlađujući razlog ovom zanimanju za naučni koncept i obrazovnu orijentaciju Fakulteta islamskih nauka tiče se evropskih nastojanja da odgovori na izazove prisustva višemilionskih muslimanskih zajednica u zemljama Evropske unije. Za integraciju ovih zajednica u evropsko društvo od ključne je važnosti pitanje obrazovnih koncepata vjerskih lidera muslimanskih zajednica u Evropi. Otuda mnoge evropske sredine, intelelektualni, obrazovni, kulturni i politički krugovi u bosanskoj islamskoj tradiciji i u obrazovnom konceptu i orijentaciji Fakulteta islamskih nauka vide evropski prihvatljiv a islamski vjerodostojan obrazac ne samo islamskog obrazovanja nego i životnog razumijevanja islama. U tom pogledu Fakultet islamskih nauka danas je veći od samog sebe. Svojim značajem on nadmašuje svoju pri­marnu ulogu, ali i svoje materijalne, finansijske, kadrovske i organizaciono-tehničke mogućnosti. Stoga bi, ne samo u interesu Fakulteta nego i Islamske zajednice u cjelini, pa i Bosne i Hercegovine, ovu evropsku perspektivu valjalo svestranije i dalekovidnije prepoznati, artikulirati i osnažiti.

Zaključak

U cjelini uzevši, visoko islamsko obrazovanje u modernoj povijesti bosanskih muslimana karakterizira u prvom redu diskontinuitet i neko stalno započinjanje. Kao i u mnogo če­mu drugom, što zbog izvanjskih okolnosti, bolje rečeno, veli­kih ratnih, socijalnih i političkih nevolja i potresa, što zbog unutarnjih slabosti, bosanski muslimani i u visokom vjerskom obrazovanju u svojoj modernoj povijesti stalno kreću ispočetka. Zapravo, i to je mnogo bliže istini, kao i njihov politički i kulturni život u cjelini, tako se i njihovo posebno visoko vjersko obrazovanje institucionalno odvija poput rijeke ponornice. Kontinuitet našeg visokog islamskog obrazovanja sastoji se u permanentnim i višestranim prekidima, promjenama, počecima, premoštavanjima, poniranjima, iskrsavanjima, obnavljanjima i nastavljanjima. Na drugoj strani takvih povijesnih okolnosti, naše visoko islamsko obrazovanje karakterizira nastojanje na obnoviteljskom duhu islamske misli i na reformskim in-stitucionalno-obrazovnim konceptima. U tom pogledu viso-ko islamsko obrazovanje u modernoj povijesti bosanskih musli­mana odvija se u velikoj napetosti između tradicije i modernog. Iz te napetosti naše visoko islamsko obrazovanje, na jednoj strani, crpi kreativnu snagu i inspiraciju, a na drugoj strani, često, ostaje u raskoraku između onog prošlog, povijesno prevladanog i onog budućeg, nadolazećeg. Često se, naime, ispostavlja da u toj napetosti i u tom raskoraku niti uspijevamo aktivno zadržati prošlost niti biti otvoreni za budućnost. I konačno, na trećoj strani rečenih povijesnih okolnosti, naše visoko islamsko obrazovanje, manje-više, ne uspijeva napraviti značajnije iskorake na naučnoistraživačkom planu. Prvo, sve se uglavnom završava na obrazovanom planu i programu koji se iscrpljuju u proučavanju fundamentalnog islamskog u njegovim klasičnim izrazima. Polja primijenjenih istraživanja ostaju prazna. Našu naučnoistraživačku djelatnost ne uspije­vamo institucionalizirati u okviru naših visokih islamskih obrazovnih institucija. Naučnoistraživačkim radom bave se pojedinci, privatno, spontano, nesistemski, individualno i sporadično. I drugo, u našem modernom islamskom insti­tucionalnom visokom obrazovanju, od Meketbi-nuvvaba do Fakulteta islamskih nauka, izostajali su i uglavnom izostaju originalni, vjerodostojni, kritičko-naučni i teološki odgovori na najznačajnija epohalna pitanja i izazove: od pitanja evropskog pravnog, političkog, socijalnog i kulturno-civilizacijskog ko­nteksta islamskog samorazumijevanja i identiteta, preko epistemoloških i aksioloških implikacija moderne znanosti i tehnologije, do ekoloških i biotehnoloških izazova, pitanja sekularizma, fundamentalizma, globalizacije i mnogih drugih pitanja pred kojima se mi, kao muslimani, nalazimo

Mr. Dževad Hodžić

FROM MEKTEBI-NUVAB TO THE FACULTY OF ISLAMIC SCIENCE

The educational institutions that have decisive meaning and prime significance for higher Islamic education of Bosniaks in their modern history are as fallows: the Shariah Judges School/School of the Islamic Jurisprudence, that is Maktab-i Nuwab, then the Darul-Muallimin, the Aliyya (Higher Ghazi Husrev-bey’s Madrasah), the Higher Islamic Shariah-Theology School (VIŠT) and the School of Islamic Theology, thatis the Faculty of Islamic Studies in Sarajevo. During its fifty years long operation and activity (1887-1937), the Shariah Judges School had prime role in contemporary spiritual-historical self-understanding and social and cultural self-constituting of Bosnian Muslims. The Darul-Muallimin, which was opened in 1892, focused its activities in the same modernistic direction. It was reformed into four-year teaching institution and in 1917/ 18 academic year it joined Ghazi Husrev-bey’s Madrasah and, by the end of the year, ceased to exist. The attempt to reform Ghazi Husrev-bey Madrasah, within which the Aliyya was operating for a short time, was significant for higher Islamic education in the modern history of Balkan Muslims. That is to say that, after the Kuršumlija and Hanikah merged into one school, Ghazi Husrev-bey’s Madrasah, in 1920/21, the curriculum of the school, besides its religious subjects, introduced the secular subjects as well. The Ghazi Husrev-bey’s Madrasah fallowed this curriculum until 1925, when the Waqf-Mearif Assembly, on the notion of Ulama Majlis, passed a new Rules of Conduct of Ghazi Husrev-bey’s Madrasah, according to which this school had three levels: preparatory (lower), middle and higher level, of four years duration each. The first generation of Muslim students at the Higher Islamic Shariah-Theology School started their studies in autumn of 1935. The VIŠT has ceased its work after its last diploma exams, in 1944. As it could be seen from the structure of the curriculum of this scientific-educational institution, the focus of the study was not only the shariah-law but, also, the theological and cultural aspect of Islam. During a then ten-year long operational period, only 38 students graduated from VIŠT. However, their contribution to religious life that is to Islamic theological, legal, ethical, sociological, historical, philosophical and other scientific areas, as well as to educational, cultural and political life is immeasurable. Thirty three years after VIŠT has ended its work, the Faculty of Islamic Theology was opened in Sarajevo in September 1977. Since the 1992/93 academic year, the Faculty of Islamic Studies (FIN), what was from then its new name, besides the theological department has also opened a pedagogical one and from 1994/95 academic year, eighteen years after its opening, it has introduced postgraduate studies, as well. In the 2002/03 academic year the undergraduate studies were reformed and cathedras were introduced. In 2004, the faculty of Islamic Studies became associate member of the Sarajevo University, and in 2005/06 the Faculty introduced a Department for imam, khatib and muallim studies. Since 2005/06, within the educational system of the Islamic Community, besides FIN, there have existed two Faculties of Islamic Pedagogy, in Zenica and Bihać. These two schools started operating during the war, as Pedagogical Academies.


[1] Prema konačnom nastavnom planu Šerijatske sudačke škole iz 1930. Godine izučavale su se sljedeće naučne discipline: tumačenje Kur’ana, dogmatika, izvori tradicije, šerijatsko pravo, medžella, izvori šerijatskog prava, nasljedno pravo, vakuf,
državno pravo, kazneno pravo, građansko pravo, šerijatski postupak, kulturna historija islama, bosanski jezik, arapski jezik, arapska stilistika, turski jezik, psihologija, logika, historija, geografija, matematika, fizika, prirodopis i higijena. (Hajrudin Ćurić,
Muslimansko školstvo u Bosni Hercegovini do 1918. godine, Veselin Masleša, Sarajevo,
1983., str. 262)

[2] U njihovoj su nadležnosti bili predmeti iz područja bračnog, porodičnog i nas­ ljednog prava muslimana kao i predmeti koji se tiču prijenosa nekretnina. Šerijatske sudije odlučivale su i u upravljanju imetkom malodobnih muslimanskih lica kao
i lica koja se nalaze pod kuratelom. Šerijatski sudovi bave se i drugim pitanjima koja redovnim sudovima nisu bila poznata, kao što su, naprimjer, parnice u kojima se radi o mulk-objektima. Također, šerijatski sudovi raspravljaju bračne, porodične i nasljedne
sporove nemuslimana u Bosni i Hercegovini u slučaju da se radi o javnom interesu ili gdje se stranke dobrovoljno podvrgavaju nadležnosti šerijatskog suda. (Dr. Šaćir Sikirić, “Naši šerijatski sudovi”, u: Spomenica Šerijatske sudačke škole u Sarajevu – izdana prilikom pedesetgodišnjice ovoga zavoda, 1887-1937. Islamska dionička štamparija, Sarajevo, str. 14) U nadležnosti šerijatskih sudova i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije nalaze se porodični, nasljedni i vakufski poslovi. Kao što je poznato, rad šerijatskih sudova prestaje donošenjem Ustava FNRJ 1946. godine.

[3] Fikret Karčić, Šerijatski sudovi u Jugoslaviji 1918-1941, Islamski teološki fakultet, Biblioteka posebnih izdanja, knjiga 1, Sarajevo 1986.

[4] Tekst pod naslovom “Husni tedbir, nisfitakdir” Džemaludin efendija Čaušević objavio je u nastavcima u toku 1900. godine u listu Bošnjak i to pod pseudonimom MiriZija, koji je Hajrudinu Čuriću u njegovoj knjizi Muslimansko školstvo u Bosni i ercegovini
do 1918. (Sarajevo, 1983.) nepoznat (vidi naved. djelo, str. 267).

[5] Omer Nakičević, Historijski razvoj Fakulteta islamskih nauka (1887.-1998.), Sara­jevo, 1998., str. 1. Također: Hajrudin Ćurić, navedeno djelo, str. 263.

[6] Omer Nakičević, navedeno djelo, str. 104-115.

[7] Bošnjak, broj 19, 20 i 21, Sarajevo, 5. 12. I 19. novembra 1891. Godine

[8] Nastavni plan obuhvatao je sljedeće predmete: zemaljski jezik (čitanje), ze­maljski jezik (gramatiku i stilistiku), krasnopis, tursko-arapski krasnopis, aritmetiku, geometriju, zemljopis i povijest, prirodopis i prirodoslovlje i pedagogiju. (Hajrudin Ćurić, navedeno djelo, str. 242)

[9] Hajrudin Ćurić, naved. djelo, str. 243.

[10] Mahmud Traljić, “Alijja” – viši stupanj Gazi Husrev-begove medrese, separat iz Glasnika VIS-a, br. 3/1978., Sarajevo, 1978. str. 5-6.

[11] Hamdija Kreševljaković, “Gazi Husrev-beg”, Napredak, kalendar za 1931. godinu, str. 108. Citirano prema: Mahmud Traljić, navedeno djelo, str. 7.

[12] Omer Nakičević, Historijski razvoj Fakulteta islamskih nauka (1887.-1998.), Sara­jevo, 1998., str. 140.

[13] Isto, str. 150.

[14] U proteklih 30 godina rada Fakulteta na redovni i vanredni studij upisalo se preko 1600 studenta. Do akademske 2006/2007. godine na postdiplomski studij upisalo se 155 studenata i studentica. Njih 20 je magistriralo. U okviru postdiplomskog studija na FIN-u šest doktora nauka odbranilo je doktorate. Dvanaest profesora koji su predavali na FIN-u su merhumi: hfz. Ibrahim Trebinjac, Husein efendija Đozo, Hamid Hadžibegić, dr. Hamdija Ćemerlić, dr. Ahmed Smajlović, dr. Džemal Ćehajić, dr. Ismet Kasumović, dr. Ibrahim Džananović, mr. Ešref Kovačević, mr. Nijaz Šukrić, mr. Mesud Hafizović i hfz. Mahmud Traljić. Aktualni nastavnički kadar Fakulteta islamskih nauka čine: prof. dr. Omer Nakičević, prof. dr. Jusuf Ramić (profesori emeritusi); prof. dr. Mustafa Cerić, prof. dr. Enes Karić, prof. dr. Rešid Hafizović, prof. dr. Adnan Silajdžić, prof. dr. Fikret Karčić (redovni profesori); prof. dr. Džemaludin Latić, prof. dr. Ismet Bušatlić, prof. dr. Enes Ljevaković (vanredni profesori); dr. hfz. Fadil Fazlić, dr. Zuhdija Hasanović, dr. Mehmed Kico, dr. Murat Dizdarević, dr. Hilmo Neimarlija (docenti); te predavači: mr. Orhan Bajraktarević, mr. Nedžad Grabus, mr. Mustafa Hasani, mr. Ahmet Alibašić i asistenti: mr. hfz. Dževad Šošić, mr. hfz. Aid Smajić, mr. Dževad Hodžić, mr. Almir Fatić, mr. Samir Beglerović, mr. Zehra Alispahić, mr. Amira Trnka, mr. Amrudin Hajrić, Mujesira Zimić-Gljiva, Nedim Begović, Dina Nadarević-Sijamhodžić i hfz. Kenan Musić. Dužnosti dekana na FIN-u do sada su obnašali: prof. dr. Hamdija Ćemerlić, prof. dr. Omer Nakičević, prof. dr. Jusuf Ramić, prof. Ibrahim Džananović, prof. dr. Enes Karić i aktualni dekan prof. dr. Ismet Buštalić. Prema aktualnom nastavno-naučnom planu i programu, predmetna struktura studija na FIN-u izgleda ovako: Teološki smjer: I semestar: Fonetika i morfologija arapskog jezika, Engleski jezik, Kiraet, Uvod u studije islamske kulture i civilizacije, Terminologija hadisa, Historija šerijatskog prava, Uvod u nauku akaida, Bosanski jezik; II semestar: Semantika arapskog jezika, Engleski jezik, Kiraet, Usuli-fikh, Religija i pravo, Sociološke teme i perspektive, Terminologija tefsira, Metodi istraživanja; III semestar: Arapski tekstovi, Engleski jezik, Kiraet, Metodologija tefsira, Pristupi sunnetu, Ibadat, Rane škole kelama, Uvod u filozofiju; IV semestar: Klasična arapska stilistika i metrika, Pedagogija, Kiraet, Pregled historije islamske kulture i civilizacije, Etika, Šerijatsko porodično pravo, Kelam-shia u islamu i tesavvuf, Razumijevanje hadisa; V semestar: Arapska književnost, Historija BiH, Kiraet, Klasične škole tefsira, Filozofija povijesti, Učenje judaizma i kršćanstva, Šerijatsko nasljedno i vakufsko pravo; VI semestar: Hadiski tekstovi, Islamske institucije, Savremene akaidske teme, Šerijatsko građansko i krivično pravo, Religija i društvo, Klasična islamska filozofija;VII semestar: Savremene škole tefsira, Savremena islamska filozofija,Islamska kulura i civilizacija na Balkanu, Opća psihologija; VIII semestar: Studij genocida, Rječnik Kur’ana. Izborne predmete čine: Moderni trendovi u tefsiru, Povijest tumačenja Kur’ana u BiH, Pronalaženje hadisa, Savremena fikhska pitanja, Šerijatska pravna pravila, Historija Osmanske države, Historija islamske umjetnosti, Stilistika Kur’ana. Na smjeru religijske pedagogije, uz discipline koje se izučavaju na teološkom smjeru, na trećoj i četvrtoj godini uključeni su: Pedagogija, Opća psihologija, Psihologija ličnosti, Sociologija odgoja, Metodika islamske vjeronauke, Razvojna psihologija, Edukometrija i Praktikum. Izborne predmete čine: Porodična pedagogija, Pedagoška komunikologija, Socijalna psihologija, Psihologija komunikacije, Obrazovni menadžment, Masmedijska pedagogija. Uz osnovne naučne discipline iz programa teološkog i pedagoškog smjera na smjeru za imame, hatibe i muallime dodatno se izuačavaju: Sira, Muslimanska društva i zajednice, Klasični akaidski tekstovi, Imamet, Da‘va, Tematski hadis, Hatabet, Retorika i vaz, Instutucije Islamske zajednice, Psihologija grupe, Savremeni ideološki pokreti, dok izborne teme čine: Filozofske discipline, Islamska filozofija, Sociologija religije, Tesavvuf, Logika, Studij genocida, Religija i pravo.

[15] U Zenici odlukom Sabora Islamske zajednice u BiH 1993. godine osniva se Islamska pedagoška akademija s dvogodišnjim studijem, a 1995. godine odlukom Sabora IZ-e u BiH osniva se, također s dvogodišnjim studijem, Islamska pedagoška akademija u Bihaću, koja postaje 1997. članicom Bihaćkog univerziteta.

[16] U situaciji u kojoj ima obrazovnu i psiho-socijalnu strukturu studenata, kao i nastavno-naučne i metodičke-programske moderne standarde i akademski zahtjevne ciljeve, Fakultet islamskih nauka posljednjih godina djeluje u velikim napetostima između visokih akademskih zahtjeva i nedovoljnog srednjoškolskog predznanja studenata, između odličnih nastavnih, udžbeničkih, materijalnih i tehničkih uvjeta za rad i posvemašnje intelektualne indiferentnosti značajnog broja studenata, između svestrane, moderne i kritičke orijentacije naučno-nastavnog programa i povezanosti značajnog broja studenata s različitim alternativnim, sufijskim ili pseudosufijskim, vehabijskim ili pseudovehabijskim i drugim populističkim i pragmatičnim konceptima, inicijacijama i krugovima.

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.